Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-391/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sutkinji pojedinki, u parničnom predmetu tužitelja Komunalni servis d.o.o., OIB: 22751868617, iz Rovinja, Trg Na Lokvi 3a, zastupanog po direktoru i zakonskom zastupniku DO, a on po punomoćnici Samanti Bubičić, odvjetnici iz Rovinja, protiv tuženika ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Deanu Radišiću, odvjetniku iz Karlovca, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj Povrv-124/2022-15 od 29. prosinca 2025., 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj Povrv-124/2022-15 od 29. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Perković iz Otoka, poslovni broj Ovrv-4596/2022 od 22. kolovoza 2022. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju tužitelja KOMUNALNI SERVIS d. o. o., Trg Na Lokvi 3a, Rovinj, OIB: 22751868617, da tuženiku ŠO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 96,22 EUR (slovima: devedesetšesteuraidvadesetdvacenta), u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 28. siječnja 2026. zbog svih žalbenih razloga te predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 68,69 eura koji se odnosi na neplaćene račune za izvršenu komunalnu uslugu odvoza i odlaganja otpada za vremenski period od kolovoza do prosinca 2021. Svoje potraživanje dokazuje izvatkom iz poslovnih knjiga od 26. travnja 2022.

5.1. Postupak je započeo donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, po prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja, od strane Javnog bilježnika Nikole Perkovića iz Otoka broj Ovrv-4596/2022 od 22. kolovoza 2022., a kako je tuženik kao ovršenik podnio prigovor, to je postupak nastavljen u parnici.

5.2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je osporio sve činjenične navode iz prijedloga za ovrhu te je osporio osnov i visinu tražbine, te istaknuo prigovor zastare.

5.3. Iz očitovanja tužitelja na prigovor tuženika tužitelj je ustvrdio da je tuženik vlasnik nekretnine u povijesnoj jezgri Grada Rovinja na čijem području tužitelj obavlja usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada i da je stoga dužan temeljem Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Rovinja- Rovigno („Službeni glasnik Grada Rovinja“ broj 2/2018.) i Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Rovinja-Rovigno („Službeni glasnik Grada Rovinja“ broj 3/2019.) platiti izvršenu uslugu, a da je visina potraživanja utemeljena na Cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Rovinja-Rovigno („Službeni glasnik Grada Rovinja“ broj 5/2018.) i Izmjene i dopune Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Rovinja-Rovigno („Službeni glasnik Grada Rovinja“ broj 6/2019.), a koji akti su doneseni sukladno proceduri utvrđenoj Zakonom o održivom gospodarenju otpadom i Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“ broj 50/2017.).

5.4. Prvostupanjski sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Nikole Perkovića iz Otoka broj Ovrv-4596/2022 od 22. kolovoza 2022. u cijelosti s pozivom na pravila o teretu dokazivanja iz članka 7. i 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) jer da je tužitelj kao jedini dokaz svojih tvrdnji priložio izvadak iz poslovnih knjiga koji predstavlja vjerodostojnu ispravu, a koja kao jednostrana isprava ne predstavlja vjerodostojan dokaz o postojanju visine tražbine tužitelja. Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja da nije javna isprava i nema dokaznu snagu javne isprave zbog čega da je sadržaj javne isprave trebalo dokazati predlaganjem izvođenja drugih dokaza, a što tužitelj nije učinio. Stoga da tužitelj nije dokazao da se nalazi u pravnom odnosu s tuženikom, odnosno nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva zbog čega da nije bilo potrebno raspravljati niti o osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, a niti o prigovoru zastare.

5.5. O troškovima postupka odlučeno je temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.).

6. Tužitelj navodi da žalbu podnosi iz svih žalbenih razloga. Kako se radi o sporu male vrijednosti, to se žalba može podnijeti samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Tužitelj u žalbi ne navodi da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pa je ovaj sud primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a, ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.

7. Tužitelj ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer da je nesporno, s obzirom da tu tvrdnju tuženik nije osporio, da je on vlasnik nekretnine u gradu [adresa] i da je stoga kao vlasnik predmetne nekretnine u obvezi plaćanja usluge prikupljanja komunalnog otpada. Da je tvrdnja tuženika da nikad nije živio u [adresa] potpuno irelevantna za rješavanje u ovoj pravnoj stvari, a da je tvrdnju kako on ne koristi javnu uslugu tužitelja trebao dokazati sam tuženik. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitelj navodi kako ona proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga, a da je navedeni izvadak dovoljan dokaz kojim se potvrđuje osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, ali da je visinu tužbenog zahtjeva bilo moguće utvrditi i provođenjem dokaza uvidom u Odluke Službenog glasnika Grada Rovinja broj 2/2018 i 3/2019 te Cjenika Službenog glasnika Grada Rovinja broj 5/2018, jer su te Odluke javno objavljene u Službenom glasniku Grada Rovinja te ih nije bilo potrebno prilagati uz tužbu jer se radi o javno objavljenim podzakonskim aktima.

7.1. U pravu je tužitelj kada smatra da je tuženik u obvezi plaćati uslugu odvoza komunalnog i biorazgradivog otpada kao vlasnik nekretnine na području grada [adresa] na kojemu tužitelj pruža uslugu.

7.2. Prema članku 14. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Rovinja- Rovigno („Službeni glasnik Grada Rovinja“ broj 2/2018.) propisano je da je korisnik usluge na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Korisnik usluge iz ovog članka dužan je koristiti javne usluge na način sukladan Zakonu o održivom gospodarenju otpadom i propisima donesenim na temelju tog Zakona, ovom Odlukom te općim aktima jedinice lokalne samouprave donesene na temelju navedenog Zakona, predavati problematični otpad odvojeno od komunalnog otpada i snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge. Više korisnika mogu na zahtjev, sukladno međusobnom sporazumu, zajednički nastupati prema davatelju usluge. Kako tuženik nije osporio da bi bio vlasnik nekretnine na području grada [adresa], već je samo naveo kako uslugu ne koristi jer živi na području [adresa] koja je udaljena od [adresa] više od 500 km, za zaključiti je da je tužitelj dokazao kako je tuženik vlasnik nekretnine na području na kojem on pruža uslugu odvoza otpada i kao takav u obvezi plaćati istu.

7.3. Međutim, pogrešno tužitelj u situaciji kada je tuženik osporio i visinu potraživanja, zaključuje da je teret dokazivanja na tuženiku. Tužitelj je taj koji je u takvoj situaciji trebao dokazati visinu svog potraživanja, a za što mu nije dovoljan samo izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojnih isprava, već je potraživanje trebao dokazivati i na druge načine, kao što je npr. prilaganje računa koji su navedeni kao osnove za potraživanje tužitelja u izvatku iz poslovnih knjiga, iz kojih računa bi tada bilo vidljivo što je tuženiku naplaćeno, odnosno bila bi vidljiva struktura cijene koja se temelji na Izmjeni i dopuni Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Rovinja-Rovigno („Službeni glasnik Grada Rovinja“ broj 5/2019.), a koja je bila na snazi u vrijeme oje je obuhvaćeno tužbom. Prema Cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada za područje Grada Rovinja-Rovigno („Službeni glasnik Grada Rovinja“ broj 5/2018.), cijena javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada se obračunava na način određen člankom 20. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom, a to je da ukupnu cijenu javne usluge čini zbroj cijene obvezne minimalne javne usluge (CMJU), cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada (C) i cijene ugovorne kazne (CUk) te se izračunava po formuli CJU = CMJU + C + CUk. Korisnik usluge dužan je platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim ako je riječ o obračunskom mjestu na kojem se nekretnina trajno ne koristi.

7.4. Navedenim Cjenikom kao i Izmjenama i dopunama tog Cjenika razrađen je način na koji se obračunava cijena ovisno o litraži spremnika, te o tome radi li se o fizičkim osobama – kućanstvima u višestambenoj zgradi koji imaju zajednički spremnik, fizičkim osobama – kućanstvima sa zajedničkim spremnikom na lokaciji zajedničkog obračunskog mjesta, fizičkim osobama – kućanstvima sa obračunskim mjestom u posebnim dijelovima grada ili općine, fizičkim osobama – kućanstvima „iznajmljivači“, korisnicima koji nemaju prijavljeno prebivalište ili stalni boravak, korisnici iz kategorije fizičke osobe – kućanstvo koji imaju osobu koja je privremeno nastanjena izvan područja na kojem davatelj usluge provodi djelatnost, gospodarski subjekti koji privremeno obustavljaju djelatnost i gospodarski subjekti koji davatelju usluge u toku redovitog plana naruče dodatno pražnjenje.

7.5. Pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao osnovu svog potraživanja, obzirom da je obveza svakog vlasnika nekretnine plaćati uslugu odvoza otpad, obzirom da tuženik nije osporio da ne bi bio vlasnik nekretnine na području pružanja usluge tužitelja, pa se to ima smatrati nespornom činjenicom. Međutim, pravilno je zahtjev tužitelja trebalo odbiti, odnosno pravilno je prvostupanjski sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika, jer tužitelj nije iznio činjenice na temelju kojih bi se mogla utvrditi visina obveze tuženika, a niti su priloženi dokazi iz kojih bi se mogle utvrditi činjenice koje su bitne za određenje cijene usluge prema navedenom Cjeniku i Izmjeni i dopuni Cjenika.

7.6. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio pobijanu odluku primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

8. Kako tužitelj nije konkretno osporio odluku o naknadi parničnog troška, a na pravilnost primjene materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je potvrđena i odluka o naknadi parničnog troška.

Koprivnica, 1. srpnja 2026.

Sutkinja

Vesna Rep