REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 18 Kžmp-22/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijana Grancarić kao predsjednika vijeća, te Sandre Radanović i Hrvoja Viskovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika EU i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 1. u svezi čl. 34. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi I. okrivljenika podnijetoj putem branitelja Borisa Marohnića, odvjetnika u Rijeci, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj Kmp-8/2018 od 22. rujna 2025., temeljem čl. 474. a. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba I. okrivljenika EU kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 22. rujan 2025. Općinski sud u Rijeci je proglasio krivim I. okrivljenika da je djelom opisano pod toč.1) počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom opisano u čl. 139. st. 2. KZ/11, te djelom pod toč. 2.) izreke da je počinio kazneno djelo protiv imovine – iznudom u pokušaju opisano u čl. 243. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 34. KZ/11, a II. okrivljenik BU da je djelom opisano pod toč. 2) izreke počinio kazneno djelo protiv imovine – iznudom u pokušaju opisano u čl. 243. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 34. KZ/11.

1.1. Na temelju odredbe čl. 51. st. 1. KZ/11 za gornja kaznena djela I. okrivljeniku NU utvrđuju se slijedeće kazne: - za kazneno djelo opisano pod točkom 1) temeljem odredbe čl. 139. st. 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, - za kazneno djelo opisano pod točkom 2) temeljem odredbe čl. 243. st. 1. uz primjenu čl. 34. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest ) mjeseci.

1.2. Na temelju odredbe čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, I. okrivljenik EU se osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju odredbe čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 I. okrivljeniku NU izriče se uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u vrijeme provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Na temelju čl. 243. st. 1.u svezi čl. 34. KZ/11, II. okrivljenik BU se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju odredbe čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 2.opt. BU izriče se uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u vrijeme provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, I. okrivljenik EU u obvezi je snositi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 150,00 eura (sto pedeset eura), a II. okrivljenik BU u iznosu od 250,00 eura (dvjesto pedeset eura), dok se temeljem odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08 oslobađaju od obveze da naknade ostale troškove kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio I. okrivljenik putem branitelja Borisa Marohnića, odvjetnika u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud u cijelosti usvoji žalbu i ukine pobijanu presudu te predmet vrati na ponovno odlučivanje pred istim sucem ili da istu preinači na način da oslobodi okrivljenika od optužbe, te da naloži da se troškovi kaznenog postupka naknade iz proračuna.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žalba I. okrivljenika nije osnovana.

6. Iako I. okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, osim navođenja čitavog zakonskog teksta predmetne odredbe iz čl. 468. ZKP/08, ne obrazlaže niti konkretizira o kojoj bitnoj povredi bi se radilo, niti u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upire žalitelj, nije počinjena.

6.2. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi isti kritične zgode počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2 u svezi st. 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim pobijanom presudom.

7.1. Naime, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz oštećenika AU, smatrajući da je obranu okrivljenika trebalo prihvatiti kao istinitu i vjerodostojnu, a iskaz oštećenika držati neosnovanim.

7.2. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud obranu I.okrivljenika ocijenio neutemeljenom i usmjerenom na otklanjanje kaznene odgovornosti, ovo stoga što je obrana I. okrivljenika suprotna iskazu oštećenika AU, čiji iskaz prvostupanjski sud prihvaća kao vjerodostojan, uvjerljiv i logičan, a osim toga iskaz oštećenika je potkrijepljen i iskazom saslušanog svjedoka CU za kojeg i sam I. okrivljenik navodi da je bio s njim tog dana. Ističe se da je prvostupanjski sud detaljno obrazložio i dao valjane razloge na temelju kojih je prihvatio iskaz oštećenika kao vjerodostojan, a kako je to obrazloženo na str. 10. i 11. pobijane presude, koje razloge prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja.

7.3. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude, te je pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je djelom pod toč. 1. ostvario sva obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, a djelom pod toč. 2. zajedno sa II. okrivljenikom BU i obilježja kaznenog djela iz čl. 243.st.1. KZ/11, za koja djela je proglašen krivim, kako je to i obrazložio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, a koje razloge prihvaća i ovo vijeće te na njih upućuje žalitelja.

8. S obzirom na navedeno, nedvojbeno je da je okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i čl.243.st.1.KZ/11, kako u subjektivnom tako i u objektivnom sadržaju, slijedom čega ga je prvostupanjski sud pravilno i zakonito proglasio krivim. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenih djela za koja je okrivljenik proglašen krivim.

9. Nadalje, okrivljenik se žali i glede odluke o kazni, međutim, žalba niti u tom dijelu nije osnovana.

9.1. Pri tome, i po stavu ovog vijeća, sud prvog stupnja je prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikovih inkriminiranih radnji, tj. pravilno je vodio računa o svim okolnostima koje propisuje čl. 47. KZ/11, dakle olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani. Tako je prvostupanjski sud cijenio I. okrivljeniku kao olakotne okolnosti dosadašnju neosuđivanost, protek vremena od učina djela do danas, te usklađeno ponašanje I. okrivljenika sa zakonom nakon počinjenja djela s obzirom da se isti nije pojavio kao počinitelj bilo istog bilo nekog drugog kaznenog djela, dok otegotne okolnosti na stani I. okrivljenika nisu pronađene.

10. Stoga je, uzimajući u obzir naprijed navede olakotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti, a nakon što je utvrdio pojedinačne kazne za svako kazneno djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim kako je navedeno u izreci pobijane presude, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da će se izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, uz izricanje uvjetne osude u trajanju od 2 (dvije) godine, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio razloge na stranici 14. prvostupanjske presude, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće.

11. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 1. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Grancarić