Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3853/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluke i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ĆŽ i dr. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90., 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljenog ĆŽ podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj: Pp-14710/2022-30 od 14. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba prvookrivljenog ĆŽ i pobijana presuda u odnosu na žalitelja potvrđuje.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona prvookrivljeni EŽ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eur u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj: Pp-14710/2022-30 od 14. ožujka 2025., proglašeni su krivima prvookrivljeni EŽ i drugookrivljeni TŽ da su na način činjenično opisan u izreci počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji prekršaj je okrivljenicima izrečena novčana kazna u iznosu od po 50,00 eur svakom koju kaznu su obvezni platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, ako u tom roku plate 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona od okrivljenika su trajno oduzeti predmeti i to prvookrivljeniku ŽŽ jedan gumeni kabel dužine 40 cm, debljine 2 cm, drugookrivljenom TŽ jedan ključ za odvijanje kotača dužine 25 cm, promjera 2 cm, te su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka od po 30, 00 eura svaki na temelju članka 138. stavka 1. i 3. u svezi sa člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona.
3. Protiv te presude prvookrivljeni EŽ je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u vezi odluke o izrečenoj novčanoj kazni.
4. Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u premetu nastupila zastara prekršajnog progona te pri tome ovaj sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, a jednako tako nije prihvaćen niti žalbeni navod žalitelja da u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno.
7. Naime, žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljeni EŽ ističe da nije počinio prekršaj za koji ga se tereti, navodi da je iskaz policijske službenice UŽ neistinit, i da nije istina da su ona i policijski službenik RŽ bili u službenom vozilu u ophodnji već da je policiju zvala njegova supruga IŽ.
7.1. Međutim, valjanom analizom provedenih dokaza po ocjeni ovog suda ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koje čine obilježje djela prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prvostupanjski sud je u postupku ispitao žalitelja te drugookrivljenog TŽ i žalitelj je na glavnoj raspravi 29. studenog 2022. godine sudu u spis predmeta dostavio pisanu obranu međutim, između ostalog, je porekao učin prekršaja koji mu se stavlja na teret navodeći da nije izlazio iz vozila dok nije došla policija, a iz sadržaja pisane obrane proizlazi da je izašao iz vozila sa komadom kabela da prepadne II okrivljenika da se udalji od njega a kad je policija došla da je vidjela njih obadva sa predmetima u rukama s tim da je on predmet nosio da bi se obranio od napada drugookrivljenika. U postupku su ispitane supruga žalitelja IŽ i policijska službenica UŽ.
7.2. Prvostupanjski sud je odluku o krivnji žalitelja valjano obrazložio u točki 11. obrazloženja pobijane presude koje razloge u cjelini prihvaća i ovaj sud, odnosno iskaz policijske službenice UŽ je prihvatio kao uvjerljiv i jasan koji ne ostavlja nikakve dvojbe u pogledu odlučnih činjenica. Naime, svjedokinja neposredno opažala postupanje žalitelja kritične zgode odnosno na javnom mjestu je zatečen u narušavanja javnog reda i mira kada su provookrivljenik i drugookrivljenik vikali jedan na drugoga da su imali predmete u rukama kojima su mahali jedan prema drugome, a prvostupanjski sud izvršio uvid u službenu zabilješku koja se smatra dokazom jer je sačinjena po policijskoj službenici u kojoj je navedeno zatečeno stanje odnosno neposredno opažanje i koja je sastavljena 1. listopada 2022., a iskaz policijske službenice koja je ispitana 11. ožujka 2025. ne odstupa od navedene službene zabilješke.
8. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilno na temelju provedenih dokaza, analize i ocjeni istih cijeneći provedene dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a koji sukladno navedenom načelu prilikom ocjene i dokaza nije vezan strogo formalnim pravilima, već ih ocjenjuje savjesno rukovodeći se prema osobnom uvjerenju te zakonima logike i pravilima općeg ljudskog iskustva, a sukladno kojima je prvostupanjski sud dao valjane razloge zbog kojih je žalitelja proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
9. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj sud je zaključio da je ista primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne te imajući u vidu da je za počinjeni prekršaj propisana alternativno kazna zatvora te da se prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije odlučio za novčanu kaznu po ocjeni ovog suda izrečenom novčanom kaznom će se ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona i nisu se stekli uvjeti za preinaku izrečene novčane kazne na blažu.
10. Nadalje, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona žalitelj je obvezan na naknadu paušalnih troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka sukladno rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 118/13) kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 13,27 do 663,61 eur.
11. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci .
U Zagrebu 1. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Koraljka Polak Medaković,v.r.
Predsjednica vijeća:
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, žalitelja i tužitelja.
