- 1 -              Poslovni broj: Usž-1707/23-3

        

Poslovni broj: Usž-1707/23-3

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Ante Galića, članova vijeća uz višeg sudskog savjetnika – specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja E. G. d.o.o., kojeg zastupa opunomoćenik N. P., odvjetnik u P. & M. odvjetničko društvo d. o. o., protiv tužene Hrvatske energetske regulatorne agencije, radi utvrđivanja energetske učinkovitosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-90/22-34 od 14. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se žalba i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-90/22-34 od 14. veljače 2023.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

             

1.               Presudom prvostupanjskog suda odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj zahtijevao poništenje rješenja tuženika KLASA: UPI-034-02/18-07/12, URBROJ: 371-01-18-1 od 1. ožujka 2018. kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS).

3.              Tužitelj u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije odlučio o tužbenom zahtjevu u cijelosti te da je time počinio bitnu povredu pravila upravnog spora. Poziva se na odredbe članka 22. ZUS-a te tvrdi da je sud dužan presudom odlučiti o tužbenom zahtjevu u cijelosti, a da u upravnom sporu ne postoji mogućnost dopunske presude.

4.              Nadalje tužitelj navodi da je energetski subjekt u smislu Zakona o energiji („Narodne novine“ 120/12., 14/14., 102/15., 68/18.) koji obavlja energetsku djelatnost proizvodnje električne energije u pet elektrana na bioplin (BPP G., BPP M., BPP P., BPP O. i BPP V.) i da se u svima radi o tzv. kogeneracijskim postrojenjima u kojima se istovremeno proizvodi električna i korisna toplinska energija. Obrazlaže da je na BPP V. stekao status povlaštenog proizvođača električne energije na temelju rješenja tuženika od 12. listopada 2015., a da predmetno postrojenje radi u statusu povlaštenog proizvođača od 13. listopada 2015.

5.              Tužitelj tvrdi da kao povlašteni proizvođač električne energije ima pravo na poticajnu cijenu koja se određuje primjenom Tarifnog sustava za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije („Narodne novine“  133/13., 151/13., 20/14., 100/15.). Detaljno obrazlaže postupanje vezano za dostavu izvješća o ostvarenju godišnjeg plana proizvodnje za 2016. godinu za sva bioplinska postrojenja te ističe da je tuženik rješenje donio iako je bio upozoren na netočnost podataka u SCADA sustavu koji se odnose na očitanja kalorimetra radi evidencije potrošnje toplinske energije. Poziva se na nalaz vještaka, koje vještačenje je naručio tužitelj, kojim je ukupna godišnja energetska učinkovitost BPP V. u 2016. iznosila iznad propisanog minimuma 51,9%.

6.              Nadalje tužitelj navodi da je tijekom upravnog spora nadležni vještak ukupnu godišnju energetsku učinkovitost BPP V. u 2016. utvrdio sa 50,9%, te tvrdi da je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio zbog formalističkog pristupa kojim se priklonio stavu tuženika. Ukazuje na smisao utvrđivanja ukupne godišnje energetske učinkovitosti i poziva se na regulativu EU vezano za obnovljive izvore energije. Predlaže uvažiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev odnosno poništiti osporavano rješenje i utvrditi ukupnu godišnju energetsku učinkovitost proizvodnog postrojenja BPP V. za 2016. godinu u iznosu 50,9 % u skladu s nalazom vještaka, obvezati tuženika na naknadu troškova spora tužitelju kao i troška za sastav žalbe u iznosu 414,75 EUR.

7.              Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem u cijelosti ostaje kod navoda osporavanog rješenja i odgovora na tužbu te svih navoda u postupku koji je prethodio pobijanoj presudi. Navodi da je ovaj sud presudom poslovni broj: Usž-1167/20-2 od 29. srpnja 2021. potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev u predmetu utvrđivanja energetske učinkovitosti Bioplinskog postrojenja O. te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

8.               Žalba je neosnovana.

9.              Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski upravni sud je počinio postupovnu pogrešku na koju upućuje žalitelj jer su u predmetnom slučaju pogrešno primijenjena postupovna pravila propisana odredbama ZUS-a.

10.              Naime, odredba članka 23. ZUS-a propisuje što sve tužba obvezno mora sadržavati i tako je određeno da tužba mora, među ostalim, sadržavati tužbeni zahtjev kojim je tužitelj dužan naznačiti opseg osporavanja pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora. Nadalje, članak 31. stavak 1. ZUS-a propisuje da sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, ali nije vezan razlozima tužbe. Dakle, granice ispitivanja zakonitosti predmeta upravnog spora određuje upravo tužitelj tužbom odnosno postavljenim tužbenim zahtjevom. Stoga žalitelj  pravilno tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio pravila upravnosudskog postupka odlučivši samo o dijelu tužbenog zahtjeva.

11.              Međutim, u predmetnom slučaju se ne radi o bitnoj povredi pravila sudskog postupka, kako to smatra tužitelj, jer je bitna povreda pravila sudskog postupka ona povreda koja je utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude. Po ocjeni ovog suda, povreda koju je počinio prvostupanjski sud nije utjecala na zakonitost i pravilnost sudske odluke, a pri tom se napominje da ZUS ne propisuje mogućnost donošenja dopunske presude, kako to pravilno navodi i žalitelj.

12.              Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uz činjenice koje je sam utvrdio, uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

13.              Na osnovi svih izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužiteljevih zahtjeva, a žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa je zbog toga i ovaj sud prihvatio tako utvrđeno činjenično stanje.

14.              Tako je utvrđeno da je rješenjem tuženika od 1. ožujka 2018.  određena ukupna godišnja energetska učinkovitost proizvodnog postrojenja naziva Bioplinsko postrojenje V. za 2016. godinu u iznosu 46,03%. Osporavajući zakonitost navedenog rješenja, tužitelj je pokrenuo upravni spor, a potom je podnio predmetnu žalbu protiv presude prvostupanjskog suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je u pravilno i zakonito provedenom postupku tužitelju za 2016. godinu utvrđena ukupna godišnja energetska učinkovitost proizvodnog postrojenja Bioplinsko postrojenje V. u navedenom postotku.

15.              Prvostupanjski sud se poziva na odredbe članaka 11. i 12. Pravilnika o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije ("Narodne novine" 132/13., 81/14., 93/14., 24/15., 99/15. i 110/15.) kojima je propisan način izračuna godišnje energetske učinkovitosti na proizvodnom postrojenju na temelju godišnjeg izvješća i mjernih podataka s mjernih uređaja kojima se mjeri korišteno gorivo te toplinska energija, a koje mjerne uređaje je dužan postaviti, održavati i uz godišnje izvješće dostaviti očitanja, odnosno mjerne podatke s tih mjernih uređaja povlašteni proizvođač.

16.              Ovdje valja navesti da je tužitelj tijekom upravnog i upravnosudskog postupka isticao iste prigovore na koje je odgovorio tuženik, a potom i prvostupanjski sud uz iscrpno i razložno obrazloženje koje ovaj sud radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja prihvaća u cijelosti.

17.              Pri tom prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da navodi tužitelja o energetskoj učinkovitosti predmetnog proizvodnog postrojenja za razdoblje od 2017. do 2021. godine nisu od utjecaja na odlučivanje o energetskoj učinkovitosti istog za 2016. godinu.

18.              Pravilno navodi tuženik da je Visoki upravni sud u postupku koji se vodio protiv tuženika radi utvrđivanja energetske učinkovitosti Bioplinskog postrojenja O. za 2016. godinu povodom žalbe tužitelja podnesene protiv presude Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: UsI-578/18 od 27. siječnja 2020. donio presudu poslovni broj: Usž-1167/20-2 od 29. srpnja 2021. kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena navedena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj osporavao zakonitost rješenja tuženika  KLASA: UPI-034-02/18-07/11, URBROJ: 371-01-18-1 od 1. ožujka 2018.

19.              Ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.

20.              Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

21.              Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a. Kako je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, odbijen je i zahtjev istog za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

U Zagrebu 18. siječnja 2024.

 

                                                                                 Predsjednica vijeća:

                                                                                       Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.