REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-475/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužitelja LF, rođenog **.**.1978., državljanina Republike Turske, koji trenutno boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Sarajevska 41, a kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I-216- 03/24-06/2406, URBROJ: 511-01-212-26-7 od 22. siječnja 2026. te za rješavanje stvari.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I-216-03/24-06/2406, URBROJ: 511-01-212-26- 7 od 22. siječnja 2026. odbačen je kao nedopušten naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da je pobijano rješenje u cijelosti nezakonito i na činjenicama neutemeljeno te da ga pobija u cijelosti. Dodaje da je njime povrijeđen zakon, da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te da je na temelju tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja donesena nezakonita odluka u ovom postupku. Dodaje da se, od kada je podnio tužbu u predmetu Us I- 1364/2024 do danas, politička situacija u Turskoj nije u bitnome promijenila. Iznosi da je i u ranijem postupku iskazivao i tvrdio da je prema njemu vršena represija, a da kada se znade da je radio u trgovačkom društvu "Mavi Belge", a koje je jedno od najvećih trgovačkih društava u cijeloj Turskoj, tada je jasno da ne postoje uvjeti po kojima bi on mogao biti siguran, ako bi bio po bilo kakvoj osnovi dokumentirani oponent sadašnjoj vlasti, u cijeloj Turskoj. Ističe da je bio politički aktivan te da je kao takav prepoznat kao simpatizer oporbe na svom radnom mjestu. Nastavlja da turski predsjednik u biti želi uništiti i obeshrabriti cijelu oporbu. Opisuje da se je nakon prvotnog postupka raspitivao kod svojih o mogućnosti povratka u Tursku te mu je rečeno da se nikako ne vraća, da bi obitelj, naročito maloljetnu djecu doveo u izrazito tešku situaciju, a i svoju bivšu suprugu, te da je jasno da mu prijeti vjerojatno uhićenje i zatvor, s obzirom da je saznao da je od strane policije i tražen zbog svojih političkih stavova te da bi mu gotovo sigurno bilo suđeno na temelju političkih zakona. Napominje da je stoga zaključak tuženika da se na ovaj predmet ima primijeniti odredba članka 47. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti u cijelosti pogrešna, nezakonita i neosnovana, jer je jasno da su se kod njega stekle okolnosti iz kojih bi trebalo biti vidljivo da mu prijeti stvarna i trenutna opasnost u slučaju povratka u zemlju podrijetla. Opisuje da je zbog dobivenih informacija iz zemlje podrijetla tražio medicinsku pomoć, jer je razvio visoku socijalnu anksioznost, a ima i panične napadaje. Predlaže da se poništi rješenje tuženika, da mu se odobri međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj i besplatna pravna pomoć te da se pružatelju besplatne pravne pomoći isplate zatraženi troškovi izvršene pravne pomoći.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je tužba u cijelosti neosnovana. Dodaje da je izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenog Zakona. Ističe da osporava navode tužitelja o političkom progonu u Republici Turskoj te da tužitelj ni u ovom upravnom sporu nije učinio vjerojatnim postojanje individualiziranog i aktualnog rizika progona u smislu članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Iznosi da opći navodi o stanju u zemlji podrijetla ne mogu sami po sebi dokazivati postojanje osobnog, konkretnog i neposrednog rizika za tužitelja. Nastavlja da je pravilno ocijenio da u predmetnom slučaju nisu utvrđene nove, bitno izmijenjene okolnosti u odnosu na prethodni postupak. Napominje da tužitelj u ovom postupku iznosi pretežito iste i općenite navode kao i prilikom prvog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, bez novih individualnih činjenica koje bi ukazivale na aktualan i osoban rizik od proganjanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis, u spis tuženika i u spis ovog suda poslovni broj: Us I-1364/2023 te je održano ročište.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj 12. veljače 2024. podnio naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

7. Sporno je, je li u upravnom postupku pravilno navedeni zahtjev odbačen.

8. Člankom 47. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 70/15., 127/17. i 33/23.) propisano je da naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji:

1. zahtjev odbijen sukladno članku 38. toga Zakona ili

2. postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. toga Zakona (stavak 1.). Dalje je propisano da se obrazloženje naknadnog zahtjeva predaje u Prihvatilištu neposredno u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik ako je osoba nepismena, a da Ministarstvo odlučuje o naknadnom zahtjevu najkasnije u roku od 15 dana od dana njegovog zaprimanja (stavak 2.). Također, propisano je da naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite (stavak 3.) te da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku (stavak 4.). Konačno propisano je da će se ako se utvrdi da je naknadni zahtjev dopušten, ponovno odlučivati o osnovanosti zahtjeva, a prijašnja odluka ukinuti (stavak 5.) te da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. toga članka (članak 6.).

9. Iz presude ovog suda poslovni broj: Us I-1364/23-6 od 22. siječnja 2024. utvrđeno je da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216-03/22-06/3049, URBROJ: 511-01- 212-24-8 od 23. ožujka 2023. kojim je odbijen njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Iz obrazloženja presude utvrđeno je da prema ocjeni suda niti svojim iskazom danim na raspravi tužitelj nije doveo u sumnju zaključke tuženika iznesene u osporenom rješenju. Obrazloženo je da je tužitelj u bitnome ponovio navode koje je u postupku pred tuženikom istaknuo kao razloge za napuštanje zemlje podrijetla, a da dane izjave sud ne smatra dosljednim i uvjerljivim niti vjerodostojnim. Opisano je da tijekom postupka tužitelj ne navodi o kojim se konkretnim djelima proganjanja radi, budući ih van radnog mjesta niti nema. Ocijenjeno je da iz cjelokupnog iskaza tužitelja proizlazi da je isti napustio Tursku zbog problema na poslu, dakle ekonomskih razloga. Istaknuto je da pravilno zaključuje tuženik da su tužiteljevi problemi na poslu privatne naravi i u svojoj osnovi lako rješivi na razini Turske. Dodano je da, osim toga, tužitelj nije učinio vjerojatnim da kod njega postoji stvarni strah od proganjanja i rizik od trpljenja ozbiljne nepravde. Zaključeno je da slijedom navedenog, ovaj sud smatra da povratak tužitelja u zemlju podrijetla ne predstavlja za istog rizik da bi bio izložen ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

10. Iz naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 12. veljače 2024. utvrđeno je da je tužitelj naveo da je u kontaktu s djecom saznao da je njegova bivša supruga izjavila da je bolje da se ne približava niti njoj niti djeci, jer bi njegova blizina mogla dovesti do loših posljedica po njih. Dodao je da se boji da bi njegov povratak i blizina mogla dovesti do loših posljedica po njih, a da ih on ne želi dovesti u lošu situaciju s obzirom da oni s time nemaju veze. Nastavio je da je došao u situaciju da ga ne bi zaposlili, da je bio zakinut za otpremninu na koju ima pravo te da je njegov odvjetnik predao tužbu. Napomenuo je da rasprava po tužbi ide u lošem smjeru te da je njegov odvjetnik neslužbeno saznao da će se u slučaju njegovog povratka potruditi da ga smjeste u zatvor. Istaknuo je da se sudac izjasnio da ne može donijeti odluku bez njegovog svjedočenja, a da se on se može vratiti natrag te da je postupak još otvoren. Odgovorio je da je za te činjenice saznao od odvjetnika prije par mjeseci o tome što je neslužbeno čuo, a da se s djecom čuje svakodnevno tako da je prije par dana saznao što je njegova bivša supruga rekla. Iznio je da to nije predočio u prethodnom postupku jer je za iste kasnije saznao. Dodao je da je ono čega se je ranije bojao potvrđeno od strane odvjetnika te da u slučaju da im bude na dohvat ruke da će osobe koje vode ustanovu u kojoj je radio iskoristiti svaku priliku da ga smjeste u zatvor.

11. Stoga je pravilno navedeni naknadni zahtjev tužitelja odbačen na temelju članka 47. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime, tužitelj u njemu ponavlja isti razlog napuštanja zemlje podrijetla – probleme na poslu – koji je iznio u prethodnom postupku međunarodne zaštita. Stoga se ne radi o bitnim činjenicama i dokazima nastalim nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite u smislu članka 47. stavka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Pri tome se napominje da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku u smislu članka 47. stavka 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

12. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24. i 39/26.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke).

13. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj odobrena mu je besplatna pravna pomoć u točki II. izreke presude u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine" broj: 140/15. i 155/22).

14. Nadalje, kako je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer, u točci III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa). Naime, odvjetniku je u skladu s Tbr. 27 t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50% prema navedenom Pravilniku te trošak zastupanja na raspravi 22. svibnja 2026. u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50% prema istom Pravilniku, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife).

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. odvjetnik Zoran Bauer – e. komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis