Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-1638/22-3

 

                      

Poslovni broj: Usž-1638/22-3

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. M. iz Z., koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i B. d.o.o., Z., protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1. V. M., 2. R. M. i 3. Z. Č., svi iz Z., i svi zastupani po opunomoćeniku G. V., odvjetniku iz Z., radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: UsI-282/21-25 od 18. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovnog broja: UsI-282/21-25 od 18. veljače 2022.

II              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

             

1.              Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenjem rješenja tuženika, klasa: UP/II-612-08/20-02/0136, urbroj: 532-06-01-02-02/1-20-2 od 28. prosinca 2020. godine (točka 1. izreke). Navedenim rješenjem je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Uprave za zaštitu kulturne baštine, Sektor za konzervatorske odjele i inspekciju, Službe za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine, klasa: UP/I-612-08/18-01/0046, urbroj: 532-04-02-20/4-20-21 od 8. rujna 2020., kojim je usvojen prijedlog zainteresiranih osoba za obnovu postupka u predmetu postavljanja reklama, kipova i ventilacijske cijevi na građevini u Z., okončan rješenjem istog tijela od 7. rujna 2018. godine. Točkom 2. izreke osporene presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora, dok je točkom 3. naloženo tužiteljici naknaditi zainteresiranim osobama trošak upravnog spora u iznosu od 7.500,00 kn.

2.              Tužiteljica je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga u bitnom navodeći kako su jedine stranke u upravnom postupku koji je prethodio rješenju prvostupanjskog tijela od 7. rujna 2018., upravo tužiteljica i X. C.-L., te da su zainteresirane osobe kao suvlasnici poslovnog prostora na adresi Z., ..., podnijeli zahtjev za obnovu postupka bez da su prethodno tražili da im se prizna svojstvo stranke u postupku. Sud zaključuje kako su suvlasnici a obzirom na zaključen ugovor o zakupu sa zakupodavcem društvom A. d.o.o., zastupano po navedenoj direktorici kao zakupniku trebali biti uključeni kao stranke u predmetnom pravomoćno okončanom postupku. Tužiteljica smatra odlučnim činjenice da suvlasnici nisu zatražili priznavanje svojstva stranke te da su bez prethodnog priznavanja svojstva stranke podnijeli prijedlog za obnovu na temelju odredbe članka 123. stavak 1. ZUP-a. Ističe da je protiv prvostupanjskog rješenja od 7. rujna 2018., bila dopuštena žalba koja nije podnesena od strane zainteresiranih osoba pa stoga ne mogu podnositi ni prijedlog za obnovu postupka pozivajući se pritom na presudu Visokog upravnog suda RH, poslovnog broja: Usž-1772/17. Ističe da je inspektorica u prvostupanjskom prethodnom upravnom postupku utvrdila da je investitorica direktorica navedenog trgovačkog društva i to na temelju izjave same investitorice pa u tom smislu nikakvu ulogu nema zaključen ugovor o zakupu, jer isti ugovor nije nova činjenica niti je novi dokaz koji bi sami po sebi imali za posljedicu priznavanje zahtjeva zainteresiranih osoba, budući da je taj ugovor postojao i u vrijeme nadzora. Stoga čak da je inspektorica u to vrijeme i znala za postojanje ugovora o zakupu isti ne bi ništa promijenio u odnosu na donošenje predmetnog rješenja jer je direktorica navedenog društva sama izjavila da je investitorica. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu uz naknadu troškova spora i sastava žalbe. 

3.              Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja predlažući istu odbiti.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga u skladu s odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao postojanje niti jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 66. stavak 1. ZUS-a, koji bi doveo do nezakonitosti osporene presude.

6.              To stoga, jer je prema podacima spisa predmeta postupak prije donošenja osporene presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela te je potvrdio rješenje tuženika doneseno primjenom odredbe članka 4. stavak 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine", broj 69/99., 151/03., 157/03., 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 44/17., 90/18., 32/20. i 62/20.) te članka 123. stavka 1. točka 5. i članka 126. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., dalje: ZUP). Sud je osnovano zaključio da su zainteresirane osobe ovlaštene podnijeti prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela, klasa: UP/I-612-08/18-01/0046, urbroj: 532-04-02-20/4-18-1 od 7. rujna 2018., kojim je investitorici direktorici X. C.-L. iz Z. naloženo, između ostalog, podnijeti zahtjev za usklađenje zatečenog stanja izvedenih a neodobrenih radova  postavljanja reklama, kipova i ventilacijske cijevi na građevini u Z., , sa Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, budući da svi zahvati unutar navedene zone upisane u Registar kulturnih dobara RH, podliježu odredbama citiranog Zakona. 

7.              Nije sporno da je citirano rješenje prvostupanjskog upravnog tijela od 7. rujna 2018., pravomoćno, kao što nije niti sporno da zainteresirane osobe kao suvlasnici predmetnog poslovnog prostora na navedenoj adresi u Z. nisu sudjelovali u tom postupku, te nadalje nije sporno da su upravo navedeni suvlasnici sa trgovačkim društvom u kom je investitorica  direktorica navedenog društva zaključili Ugovor o zakupu 2004. godine kao zakupodavci.              

8.              U svom prijedlogu za obnovu navedenog postupka zainteresirane osobe su se pozvale na odredbu članka 9. stavak 1. i članka 10. zaključenog Ugovora o zakupu prema kojem zakupac ne može bez suglasnosti zakupodavca vršiti nikakve preinake niti građevinske radove, napominjući da direktorica trgovačkog društva A. d.o.o., nije bila investitor niti je to mogla biti budući da je ugovor o zakupu zaključen s pravnom osobom upravo navedenim trgovačkim društvom. Također su istakli da je direktorica navedenog društva strana državljanka koja se nije koristila hrvatskim jezikom da bi mogla samostalno bez prevoditelja odgovarajuće sudjelovati u upravnom postupku. 

9.              Prijedlog zainteresiranih osoba za obnovom navedenog upravnog postupka usvojen je rješenjem prvostupanjskog tijela od 8. rujna 2020. uz obrazloženje da je u ponovnom postupku potrebno sa sigurnošću, s obzirom na naprijed navedene činjenice utvrditi tko je osoba u konkretnom slučaju kojoj se može naložiti radnje utvrđene prethodno donesenim rješenjem od 7. rujna 2018., koje obrazloženje prihvaća tuženik kao i prvostupanjski upravni sud.

10.              S obzirom na sve naprijed navedeno, a imajući u vidu i zakonske odredbe na koje se pozvao prvostupanjski upravni sud i koje je citirao, ovaj Sud ocjenjuje zakonitom kako presudu prvostupanjskog suda tako i rješenje tuženika.

11.              Naime, glede prigovora tužiteljice istaknutih u žalbi da su zainteresirane osobe prethodno trebale zahtijevati priznavanje svojstva stranke u postupku da bi tek po priznavanju svojstva stranke mogli podnijeti prijedlog za obnovu navedenog upravnog postupka u skladu s odredbom članka 123. stavak 1. ZUP-a, treba reći da se upravo na temelju odredbe članka 123. stavak 1. točka 5. ZUP-a, obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku. Dakle, kako su prema mišljenju prvostupanjskog upravnog suda, a i ovoga Suda, zainteresirane osobe poradi naprijed navedenih razloga trebale sudjelovati u navedenom postupku u cilju pravilno utvrđenog i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja tko je investitor u konkretnom slučaju, to je pravilno i odobrena obnova navedenog postupka. Nadalje, citiranom odredbom članka 123. istog Zakona propisano je da se prijedlog za obnovu postupka može podnijeti protiv onih rješenja protiv kojih više nije moguće podnijeti žalbu, a to znači upravo protiv rješenja koja su stekli pravomoćnost, uz uvjete propisane odredbom članka 123. citiranog Zakona.  Pogrešno je pozivanje tužitelja na odluku ovog Suda, poslovnog broja Usž-1772/17 od 31. svibnja 2017., obzirom da je u istoj odluci pravilno istaknuto da se obnova postupka kao izvanredni pravni lijek može dozvoliti iz zakonom propisanih razloga, kojim se ne može zamijeniti redovni pravni lijek-žalba koju je stranka propustila uložiti. Propuštanje podnošenja žalbe se ne može nadoknaditi podnošenjem zahtjeva za obnovu postupka, koji se može podnijeti iznimno, samo u slučajevima i pod uvjetima, u rokovima propisanim ZUP-om. U tom slučaju radi se o stranci koja je sudjelovala u prethodnom upravnom postupku ali je propustila na doneseno rješenje uložiti žalbu, što ovdje nije slučaj jer ovdje zainteresirane osobe nisu sudjelovale u prethodno provedenom upravnom postupku. 

12.              Kako tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene materijalnog prava, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13.              Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu (točka I. izreke), te također odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe (točka II. izreke) u skladu s odredbom članka 79. stavak 4. ZUS-a, jer nije uspjela sa žalbom.

 

U Zagrebu, 18. siječnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu