1              Poslovni broj: Gž-2091/2022-3

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-2091/2022-3

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Lucije Lasić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića člana vijeća i sudca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja Ž. Č. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ž. S. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj 32 Pn-35/2021-19 od 14. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj 32 Pn-35/2021-19 od 14. listopada 2022.

 

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

 

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

1. „Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 20.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od presuđenja pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. "Nalaže se tuženiku da tužitelju o svom trošku, u prvom slijedećem izdanju internetskog portala www. ..., objavi ovu pravomoćnu presudu bez komentara."

3. "Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iste tekućim po gore navedenoj stopi, počev od presuđenja pa sve do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn/ 995,42 eur1."

 

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj, pobijajući presudu u cijelosti i zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti ili odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.Žalba nije osnovana.

 

5.I u ovom žalbenom stadiju postupka predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 20.000,00 kn po osnovi naknade neimovinske štete, koju štetu bi tužitelj pretrpio zbog tuženikovih izjava danih za nekoliko medija, kao i zahtjev da tuženik o svom trošku u prvom slijedećem izdanju internetskog portala www... objavi pravomoćnu presudu bez komentara. Između stranaka je sporna tuženikova pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

 

6.Prema stanju u spisu predmeta, u postupku koji je prethodio odlučivanju u bitnom je utvrđeno:

 

-kako se u tužbi navodi da je tuženik 4. veljače 2021., u intervjuu za portal www .... izjavio: "Naši su se sindikalni povjerenici i članovi više od desetljeća sukobljavali sa Ž. Č., za kojega su vrijedila ´pravila´koje je isključivo sam sebi postavio. Nebrojeno puta mi je bilo postavljeno pitanje – Pa zar njemu baš nitko ništa ne može? Odluka ministra ipak u nekoj mjeri vraća povjerenje u mehanizam ispostavljen da se stane na kraj zlouporabi ravnateljskih ovlasti. I sada je svejedno je li njemu presudilo neprimjereno ponašanje prema radnicima, nedopustivo ophođenje prema invalidnoj osobi, nebrojeno kršenje propisa ili nešto treće. Makar, i s popriličnim zakašnjenjem, danas se barem u jednoj zagrebačkoj gimnaziji lakše diše…", kao i da je tuženikova izjava objavljena i na drugim portalima poput www. ..., www. ..., a u intervjuu za portal www. ... kako je tuženik izjavio: "Reagiranjem mu se pridaje pažnja koju ne zaslužuje. Većina radnika u toj školi ne zaslužuje boljeg ravnatelja od onoga kojeg im je ministar uskratio.",

-kako tužitelj drži da se radi o klevetanju i krajnje neprimjerenim izjavama koje su usmjereno isključivo da se povrijedi tužiteljevo pravo na ugled i čast, kako tuženik sporne izjave iznosi isključivo radi prikazivanja tužitelja u najgorem mogućem svijetlu bez ikakve činjenične osnove, tužitelju nije dana mogućnost ukazati na neistinitost tvrdnji koje je tuženik iznio, da je tužitelj invalid Domovinskog rata, a nejasno je na što se referira tuženik kad kaže da je tužitelj vrijeđao invalida Domovinskog rata, kako nikakvo kršenje propisa nije vršeno niti utvrđeno u mandatu tužitelja te je tuženik morao elaborirati na što točno misli, kako se tužiteljevo duševno zdravlje, kao i zdravstveno stanje općenito znatno pogoršalo slijedom navedenoga, jer su sporne izjave objavljene na nekoliko portala, bez vremenskog ograničenja, tužitelj je shvatio da će njegova djeca, unuci i poznanici moći, teoretski i za desetak godina, čitati te izjave zbog čega se njegovo stanje i dodatno pogoršalo, kako se nije radilo o jednoj izjavi, već o više izjava i članaka u kojima su zbog tuženika objavljivane netočne i uvredljive informacije o tužitelju i njegovoj karijeri,

-kako tužitelj navodi da on nije javna osoba te se karijera ravnatelja, u pravilu, ne može podvesti pod funkciju koja bi vršitelja činila javnom osobom, a tužitelj je u dodatnoj mjeri teško proživio objavu spornih izjava jer se u dosadašnjem životu i karijeri nije susretao s medijskim zanimanjem, a pogotovo ne s ovom vrstom osvrta o njegovom životu te da mu je objavom predmetnih članaka povrijeđeno pravo osobnosti, pravo na ugled, čast, dostojanstvo i ime,

-kako je tuženik osporio tužbeni zahtjev ističući prigovor promašene pasivne legitimacije jer se radi o izjavi, priopćenju Sindikata P. (dalje Sindikat), a ne osobno o tuženiku, kako je on tu izjavu dao u ime i za račun Sindikata, a kako prva dva navoda (Pa zar njemu baš nitko ništa ne može? / Većina radnika u toj školi ne zaslužuje boljeg ravnatelja od onoga kojeg im je ministar uskratio) uopće ne predstavljaju navode koji bi bili podobni povrijediti ičije pravo osobnosti, dok je treći navod u cijelosti istinit, kako prvi navod iz cijele izjave glasi: „Nebrojeno puta mi je bilo postavljeno pitanje – Pa zar njemu baš nitko ništa ne može?", a koji navod predstavlja i istinit navod u izjavi predsjednika sindikata, kao i da se tužitelj neprimjereno ponašao prema radnicima i nedopustivo ophodio prema invalidnoj osobi, što proizlazi već iz novinskih članaka koje tužitelj dostavlja uz tužbu,

-kako iz Izvatka iz evidencije sindikata Ministarstva financija proizlazi da je tuženik predsjednik Sindikata P., a iz preslika portala www ..., www ...., www .... i www ..., proizlazi kako je u svim tim medijima naznačeno da tuženik daje izjave u svojstvu predsjednika Sindikata P.,

-kako je tuženik naveo da je u članku na portalu S.hr od 4. veljače 2021., tužitelj za radnike koji su članovi Sindikata (između kojih se nalazi i članica Sindikata gđa. A. M. koja je slabovidna osoba s invaliditetom) rekao slijedeće: „Pet nastavnika kontinuirano mi želi napraviti štetu. Imam posla s idiotima koji ne rade svoj posao, a ne mogu im ništa, jer mi zakon to ne dopušta. Rekao je novinarima Č.“ „Volio bih da dođete u prostor škole da vidite s kakvim idiotima stvarno imam posla. S. možete poslati u materinu, ovdje imam pet neradnika koji rade nered, i samo zato što su članovi njegovog sindikata ne mogu im ništa, kazao je Č.“, kako tužitelj radnike gimnazije kojoj je ravnatelj i koji su članovi sindikata naziva javno u medijima «neradnicima i idiotima», dok tuženika također javno i preko medija «šalje u materinu», a onda dostavlja sudu iste te novinarske članke tvrdeći kako je njemu povrijeđeno pravo osobnosti jer je predsjednik Sindikata nešto izjavio, kako se i u članku na portalu N.hr. od 4. veljače 2021. koji tužitelj dostavlja uz tužbu, navodi: „Prosvjetna inspekcija je u XIII. gimnaziji utvrdila povrede propisa pri otkazivanju i sklapanju radnih odnosa, a predmet je, potvrdili su u Ministarstvu, ustupljen u nadležnost sektora kriminalističke policije zbog mogućeg kaznenog djela zlouporabe ovlasti“ pa da je prosvjetna inspekcija utvrdila nebrojena kršenja propisa, a o kojem opsegu i važnosti nezakonitosti se radi ukazuje činjenica daje predmet ustupljen kriminalističkoj policiji, kao i da činjenica što je ministar znanosti i obrazovanja odbio dati suglasnost na izbor tužitelja za ravnatelja XIII. gimnazije, što je gotovo jedinstveni slučaj u sektoru obrazovanja, kako to govori o radu i ponašanju tužitelja kao ravnatelja škole, a niti ministar nije ostao pošteđen uvreda tužitelja koji je izjavio: „Pročitao sam knjigu u okružju idiota i poslati ću je ministru“,

-kako tuženik navodi i da je radnica A. M., prof. sociologije, slabovidna osoba s invaliditetom, kojoj je tužitelj 2012. godine pokušao ugovor na neodređeno promijeniti u ugovor na određeno vrijeme, uz prijetnje i omalovažavanje pred nastavnicima i učenicima, u cilju otkazivanja ugovora, na razne načine vršio pritisak te je ona tražila pomoć Sindikata, uz pisane prepiske i telefonske razgovore Sindikat da je zatražio i zaštitu pravobraniteljice za zaštitu invalida, koja je osobno bila u školi, potom je tužitelj vršio pritisak na A. M. radi odlaska u mirovinu te je poslao na procjenu radne sposobnosti i vrši daljnje nezakonite pritiske s ciljem njezinog okončanja radnog odnosa, kako se tužitelj okomio i na tadašnju sindikalnu povjerenicu Idu Labus i druge članove Sindikata koji su stali u zaštitu A. M., u školu je ponovno poslana predstavnica Sindikata, koja je bila iznenađena nekorektnim postupanjem ravnatelja i o čemu je sastavila zapisnik pa kako se radi o tužiteljevu višegodišnjem kontinuiranom neprimjernom ponašanju i nedopustivom ophođenju prema radnicima, članovima Sindikata.

 

7.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, analizom cjelokupnog sadržaja spornih informacija, prvostupanjski sud je zaključio kako tužitelj nije predložio dokaze da bi tuženik kao fizička osoba bio pasivno legitimiran u postupku, kako pravna osoba odgovara za štetu koju njezino tijelo prouzroči trećoj osobi u obavljanju ili u svezi s obavljanjem funkcija, a tužitelj je predložio saslušanje nekoliko svjedoka i to isključivo na okolnosti svog postupanja u obavljanju dužnosti ravnatelja na sjednicama Nastavnog vijeća i na službenim sastancima pa se izvođenjem tih dokaza ne bi mogla dokazati tuženikova pasivna legitimacija kao fizičke osobe, a niti bi se to moglo utvrditi saslušanjem svjedokinje D. Š., koja je predložena na okolnosti njezina zasnivanja radnog odnosa u XIII gimnaziji. Kako je tuženik kod davanja predmetnih izjava nastupao isključivo u svojstvu predsjednika Sindikata P., prvostupanjski sud zaključuje i da je tuženik "razložno objasnio kako se osobno nije bavio tužiteljem kao ravnateljem škole", već je svoja saznanja crpio iz pravne službe Sindikata, jer su se djelatnici škole obraćali pravnoj službi i da je tuženik sve informacije na temelju kojih je dao predmetne izjave, dobio isključivo u svojstvu predsjednika Sindikata P. te je predmetne izjave isključivo i dao u svojstvu predsjednika Sindikata P. te on ni na koji način nije bio osobno zainteresiran dati predmetne izjave. Stoga prvostupanjski sud drži kako je neutemeljen tužbeni zahtjev radi naknade štete prema tuženiku, a i kako tuženik nije u obvezi o svom trošku objaviti pravomoćnu presudu u ovoj pravnoj stvari te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

8.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP-a, ovaj sud nalazi kako je predmetna presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba, jer nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama te se odluka ne može ispitati. No, pored takvog utvrđenja, prema shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju ostvareni su zakonski razlozi iz članka 373. a ZPP-a za donošenje drugostupanjske presude, unatoč navedenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11 ZPP-a, i to imajući u vidu kako je sve bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu predmeta.

 

9.Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, u dijelu kako su detaljno navedena pod točkom 6. obrazloženja ove odluke, imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, međutim prvostupanjski sud nije pravilno utvrđivao sve odlučne činjenice, što će u nastavku biti detaljnije obrazloženo.

 

10.Člankom 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) propisano je kako svaka fizička i pravna osoba ima pravno na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom. Iz stavka 2. tog članaka proizlazi da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Člankom 1045. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje pri čemu se predmnijeva obična nepažnja.

 

11.Člankom 1100. stavak 1. ZOO-a propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. tog članka propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

12.Prije svega valja navesti kako i prema shvaćanju ovog suda drugog stupnja iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tuženik predsjednik Sindikata P. te je predmetne izjave o tužitelju dao u tom svojstvu predsjednika sindikata i to, očito, nakon što je spomenuta sindikalna organizacija djelovala u školskoj ustanovi u kojoj je tužitelj bio ravnatelj u cilju zaštite radnika i članova sindikata, ali i nakon što je i tužitelj davao intervjue određenim medijima, portalima, u kojima se osvrtao na rad radnika članova sindikata te je u tim izjavama spominjao i prozivao i tuženika osobno. Ovakvi zaključci proizlaze iz navedenih dokaza, a tužitelj ih žalbenim navodima nije doveo u sumnju. Međutim, pogrješan je zaključak pa i pravni stav prvostupanjskog suda prema kojemu bi tuženik kod davanja predmetnih izjava "nastupao isključivo u svojstvu predsjednika Sindikata P." i kako se "osobno nije bavio tužiteljem kao ravnateljem škole", već kako je svoja saznanja crpio iz pravne službe Sindikata te kako on "ni na koji način nije bio osobno zainteresiran dati predmetne izjave" i da već stoga ne može biti odgovoran za možebitnu štetu koja bi tužitelju nastala. Naime, bez obzira na to što je tuženik bio predsjednik Sindikata P. i očito u tom svojstvu i dao predmetne izjave, on samim time nije ekskulpiran od možebitne svoje građanskopravne odgovornosti i to kao fizička osoba koja svojim radnjama i izjavama može i nanijeti štetu drugoj osobi, a što očito pogrješno drži prvostupanjski sud. U takvom stanju stvari potrebno je bilo u postupku utvrditi postojanje svih pretpostavki za naknadu štete, a što prvostupanjski sud nije utvrđivao.

 

13.Prema stanju u spisu predmeta, a prije svega cijeneći navedeni sadržaj predmetnih izjava, svojstva osoba i to tužitelja kao tadašnjeg ravnatelja gimnazije i tuženika kao predsjednika sindikalne organizacije, kao i njihove ranije aktivnosti, izjave pa i njihove međusobne verbalne prepirke i sukobe, prema shvaćanju ovog suda i tužitelj i tuženik su osobe koje su djelovale u javnosti i ne može stoga tužitelj, kako to želi u postupku prikazati, otkloniti činjenice kako je on kao ravnatelj gimnazije istupao u javnosti i da je javnost zainteresirana za rad i za događaje u toj školskoj ustanovi. No, cijeneći sadržaj predmetnih izjava, ali i cijeneći druge javne nastupe tuženika u javnosti i posebno tužiteljeve slične navode o tuženiku, jasno je kako je tuženik za tužitelja javno, u predmetnim člancima, iznio navode na koje se tužitelj u tužbi poziva, a prema kojima se sindikalni povjerenici i članovi više od desetljeća sukobljavaju s tužiteljem i da njemu "baš nitko ništa ne može", no i tužitelj je u javnim nastupima iznosio različite navode o tuženiku i o radu i o članovima njegove sindikalne organizacije te je, kako to proizlazi iz utvrđenja u spisu, pored ostaloga naveo i: "Pet nastavnika kontinuirano mi želi napraviti štetu. Imam posla s idiotima koji ne rade svoj posao, a ne mogu im ništa, jer mi zakon to ne dopušta.", zatim "Volio bih da dođete u prostor škole da vidite s kakvim idiotima stvarno imam posla. S. možete poslati u materinu, ovdje imam pet neradnika koji rade nered, i samo zato što su članovi njegovog sindikata ne mogu im ništa".

 

14.U takvom stanju stvari, prema shvaćanju ovog suda, a očitujući se i o žalbenim navodima, predmetne tuženikove izjave djelom predstavljaju vrijednosni sud, a u preostalom dijelu te izjave, cijeneći sve navedeno, nisu podobne za povredu tužiteljeva  prava osobnosti i nisu podobne nanijeti tužitelju štetu za koju potražuje naknadu u ovom postupku. Vrijednosni sud je osobno mišljenje o nekomu ili o nečemu te se ne može dokazivati kao istinit ili neistinit, nego samo kao pravilan ili nepravilan, što ne podliježe odgovornosti, jer bi to dovelo do povrjede prava na slobodu govora. Vrijednosni je sud mišljenje o činjenici, a predmet dokazivanja netočne informacije može biti stoga samo činjenica jer se samo činjenice mogu dokazivati predviđenim zakonskim dokaznim sredstvima, a ne i vrijednosni sud. Navod kako radnici ne zaslužuju boljeg ravnatelja predstavlja tuženikov vrijednosni sud, a i dio slijedećih navoda: "Naši su se sindikalni povjerenici i članovi više od desetljeća sukobljavali sa Ž. Č., za kojega su vrijedila ´pravila´koje je isključivo sam sebi postavio. Nebrojeno puta mi je bilo postavljeno pitanje – Pa zar njemu baš nitko ništa ne može? Odluka ministra ipak u nekoj mjeri vraća povjerenje u mehanizam ispostavljen da se stane na kraj zlouporabi ravnateljskih ovlasti. I sada je svejedno je li njemu presudilo neprimjereno ponašanje prema radnicima, nedopustivo ophođenje prema invalidnoj osobi, nebrojeno kršenje propisa ili nešto treće. Makar, i s popriličnim zakašnjenjem, danas se barem u jednoj zagrebačkoj gimnaziji lakše diše…" također predstavljaju vrijednosni sud, dok drugi dio koji se odnosi na predbacivanje navodnoga kršenja propisa tužitelju je, zapravo, lako provjerljivo i u kontekstu rasprave o aktivnostima ravnatelja gimnazije, prema shvaćanju ovog suda, ne može predstavljati objektivno uvrjedljiv navod koji bi po intenzitetu doveo do povrede tužiteljeva prava osobnosti.

 

15.U pogledu žalbenih navoda treba reći i kako tužitelj u žalbi u bitnom polemizira s pravnim stajalištima prvostupanjskog suda, pozivajući se i na odluke iz sudske prakse, a sadržajno iznoseći svoju ocjenu izvedenih dokaza, ali neutemeljeno ističe kako bi mu pripadalo pravo na naknadu štete jer u tom pogledu nije ostvarena temeljna pretpostavka budući da tuženikovi navodi, u kontekstu rasprave u javnim istupima stranaka, ne predstavljaju štetne navode koji bi po intenzitetu doveli do povrede tužiteljeva prava osobnosti.

 

16.Dakle, iz svega proizlazi kako je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Međutim, postupajući temeljem odredbe članka 373. a ZPP-a, pravilnom primjenom materijalnog prava u smislu naprijed citiranih zakonskih odredaba, valjalo je odbiti tužiteljevu žalbu i presudom potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

17.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka je donijeta pravilnom primjenom odredaba članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, dalje: OT). U smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a žalbeni sud pazi na pravilnu primjenu materijalnoga prava u odluci o troškovima postupka isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbi, a tužitelj u tom pogledu određeno i ne pobija odluku o parničnom trošku.

 

18.Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tužitelj nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

 

19.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove drugostupanjske presude.

 

Split, 17. siječnja 2024.