1              Poslovni broj Gž Ovr-171/2023

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž Ovr-171/2023

 

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivanki Maričić-Orešković, u ovršnom postupku ovrhovoditelja G. Z., Z., OIB: ..., zastupan po zakonskom zastupniku, gradonačelniku B. K., protiv ovršenice J. B. iz Š., OIB: ..., radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1089/16 od 17. lipnja 2016., 18. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalbe ovršenice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1089/16 od 17. lipnja 2016., osim u odnosu na žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi u toč. I. izreke naloženo je ovršenici da temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-2920/05 od 5. ožujka 2009., ovrhovoditelju u roku 8 dana isplati novčanu tražbinu u iznosu od 276.042,01 kn/36.637,07 eur[1] na ime glavnice zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to pobliže specificirano u navedenoj točci, kao i da ovrhovoditelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.327,45 kn/1.237,97 eur.

 

1.1. U toč. II. izreke pobijanog rješenja određeno je da ukoliko ovršenica u navedenom roku dobrovoljno ne ispuni tražbinu ovrhovoditelja da se određuje ovrha pljenidbom novčanih sredstava ovršenice na svim kunskim i deviznim računima kod banaka i ostalih novčarskih institucija i prijenosom na žiro-račun ovrhovoditelja.

1.2. Točkom III. izreke pobijanog rješenja nalaže se ovršenici da ovrhovoditelju naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.110,00 kn/412,77 eur, u roku od 8 dana.

 

2. Protiv rješenja o ovrsi suda prvog stupnja žalbu podnosi ovršenica, ne pozivajući se na konkretne zakonske žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16; u nastavku teksta: OZ), već ističe prigovor zastare, sadržajno se pozivajući na odredbu čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba ovršenice je neosnovana.

 

5. Sud prvog stupnja je postupajući po prijedlogu ovrhovoditelja od 15. lipnja 2016., pobijanim rješenjem o ovrsi naložio ovršenici namiriti tražbinu ovrhovoditelja iz navedenog prijedloga u roku od 8 dana, te je temeljem ovršne isprave i to pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-2920/05 od 5. ožujka 2009. odredio ovrhu ukoliko ovršenica ne ispuni naloženu obvezu na svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenice u toč. I. i II. izreke, sukladno odredbi čl. 29. st. 3. i st. 4. OZ-a.

 

6. Uvidom u predmetni spis, proizlazi da je ovršni sud utvrdio da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave u kojoj nije određen paricijski rok, slijedom čega je temeljem navedene odredbe, kao i odredbe čl. 41. st. 2. OZ-a redigirao ovršni zahtjev.

 

7. Ispitujući postojanje razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. OZ-a te okolnost da li  je u slučaju iz čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i. 5. OZ-a, na što pazi u okviru ovlasti propisanih odredbom čl. 50. st. 5. OZ-a, ovaj sud nije našao na postojanje navedenih okolnosti.

 

8. Citirano rješenje predstavlja valjanu ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 23. toč. 1. OZ-a, a ne proizlazi postojanje neke od okolnosti iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a pa da bi isto izgubilo svoju djelotvornost. Nadalje za tražbinu o kojoj je odlučeno navedenom odlukom kao ovršnom ispravom nije u zakonu propisan poseban rok u kojem bi se po zakonu mogla tražiti ovrha (čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a) te pobijanim rješenjem o ovrsi nije određena ovrha na predmetima koji ne mogu biti predmet ovrhe u smislu odredbe čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a.

 

9. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a propisanih odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a, koji propis se primjenjuje sukladno odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a.

 

10. U odnosu na žalbeni navod ovršenice u kojem ističe prigovor zastare, valja istaći da bi isti sadržajno predstavljao žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, a o kojem žalbenom razlogu nije ovlašten odlučivati ovaj sud već sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 52. OZ-a.

 

11. Slijedom iznijetog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio prijedlog ovrhovoditelja i odredio predloženu ovrhu. Naime, prvostupanjsko je rješenje doneseno na osnovi pravilne primjene materijalnog prava te posebnih odredbi o ovrsi na novčanim sredstvima.

 

12. Stoga je pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo žalbu ovršenice odbiti i rješenje o ovrsi suda prvog stupnja potvrditi.             

 

U Rijeci 18. siječnja 2024.

 

 

Sutkinja

 

Ivanka Maričić-Orešković, v.r.