1

                                                                      Broj: Ppž-788/2023

  

                                          

 

 

                                     U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

                                                         P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluke kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika D. O., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ( NN 5/90, 30/90, 47/90 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, od 12. siječnja 2023., broj: 31. Pp -1593/2022-7, u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2024.,

 

 

                                                                    p r e s u d i o  j e:

 

 

I.              U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, tako da se okrivljenik D. O., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90, 30/90, 47/90, 29/94) „što je narušavao javni red i mir na način da je, pod vidnim utjecajem alkohola (odbio alkotest) , u svojem dvorištu, putem prijenosnog zvučnika marke „VIVAX“, tvorničkog broja xxxx“, reproducirao glasnu muziku te na taj način remetio mir drugih građana romskog naselja Pribislavec,  temeljem članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ), oslobađa od optužbe.

 

II.              Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec i potvrđuje se pobijana presuda u odnosu na xxxxx.

 

III.              Uslijed odluke pod točkom I. i II žalba tužitelja je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 100,00 ( sto ) eura , zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci.

 

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 eura.

 

1.2. Temeljem čl. 76. A Prekršajnog zakona u svezi sa čl. 32. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira okrivljeniku se vraća jedan prijenosni zvučnik marke „Vivax“, tv. Broja: xxxxx.

 

2.   Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog odluke o vraćanju predmeta .

 

        2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

 

3.   Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

 

         4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavak 1. PZ, ovaj sud utvrdio da je u odnosu na prekršaj iz izreke pobijane presude počinjena apsolutno bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. PZ, prekoračenjem optužnog prijedloga, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Naime, optužnim prijedlogom tužitelja, okr. se stavlja na teret da je, pod vidnim utjecajem alkohola u svojem dvorištu, putem prijenosnog zvučnika reproducirao glasnu muziku te na taj način remetio javni red i mir drugih građana romskog naselja Pribislavec. Dakle, u optužnom prijedlogu navedene su radnje počinjenja prekršaja, ali je izostalo navođenje posljedice takvog ponašanja na neograničenom otvorenom javnom mjestu, dok je prvostupanjski sud okrivljenika proglasio krivim za istu radnju počinjenja prekršaja, dodajući u izreku pobijane presude „ koje je čujno ostalim građanima“.

 

5.1. Na opisani način prvostupanjski sud je okr. proglasio krivim za drugačije činjenično stanje nego je izloženo u optužbi i za dio radnje, odnosno posljedicu, koja ne čini činjenični opis optužnog prijedloga.

 

          6. Odredbom članka 160. stavka 2. PZ propisano je da optužni prijedlog između ostalog sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, te  vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja i ostale bitne okolnosti za točno utvrđenje prekršaja, a u optužnom prijedlogu ,  nije opisano da bi se ponašanje okrivljenika, odnosno posljedica njegovog ponašanja reflektirala na javnom mjestu.  

 

7. Slijedom takvog manjkavog optužnog prijedloga, prvostupanjski sud je trebao  u fazi ispitivanja optužnog prijedloga pozvati tužitelja, temeljem članka 161. stavka 4. PZ da uredi optužni prijedlog u odnosu na činjenicu je li se ponašanje okrivljenika reflektiralo u javnosti, pod prijetnjom odbačaja optužnog prijedloga.

 

8. Međutim, evidentno je da prvostupanjski sud nije postupio na opisani način, već je sam dodao u činjenični opis djela da se posljedica ponašanja okrivljenika reflektirala na javnost, čime je sam konkretizirao činjenični opis djela pa je tako iz djela koje po optužnom prijedlogu nije predstavljalo prekršaj, samoinicijativno sastavio činjenični opis djela koji sadrži sve bitne elemente prekršaja iz primijenjenog propisa, a takva izmjena, po stanovištu ovog suda, predstavlja prekoračenje optužbe.

 

        9. Prema tome, radnjom suda na opisani način ostvarena je bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. PZ, na koju ovaj drugostupanjski sud, nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (NN 118/18), pazi po službenoj dužnosti.

 

       10. Međutim, vodeći računa o tome da je protiv prvostupanjske presude podnesena žalba tužitelja, ali ne iz razloga apsolutno bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, koju je ovaj sud tijekom žalbenog postupka našao, to je uspostavljena zabrana reformatio in peius u korist okrivljenika, što znači da, poštujući načelo zabrane preinačenja na teže, tužitelj više ne može mijenjati činjenični opis optužbe, to ovaj sud nije, utvrdivši navedenu bitnu povredu, ukinuo pobijanu presudu, već je istu, sukladno ovlaštenju iz članka 207. Prekršajnog zakona, preinačio.

 

11. Dakle, djelo iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koje se okrivljenik optužuje, a na način kako je to činjenično opisano u optužbi, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenik za predmetno djelo prekršaja oslobođen od optužbe, kako je to navedeno u točki I.  izreke ove presude.

 

12. U odnosu na odluku o vraćanju predmeta okrivljeniku, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud za istu odluku dao valjane, zakonite i po svemu prihvatljive razloge. Iste razloge u potpunosti prihvaća i ovaj Sud, stoga je valjalo žalbu tužitelja u tom dijelu odbiti kao neosnovanu.

 

13. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 18. siječnja 2024.

 

 

            Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.