REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4976/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Branke Crnogorac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi obračuna naknade za uređenje voda, 1. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-325-08/25-02/241, URBROJ: 517-05-2-2-25-2 od 6. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-325-10/2023- 05/000941, URBROJ: 374-25-6-23-1 od 7. veljače 2023. tužiteljici je utvrđena obveza plaćanja naknade za uređenje voda za poslovni prostor, površine 55,69 m2 na lokaciji Stjepana Gradića 17, Zagreb, u mjesečnom iznosu 4,43 eura, s obvezom plaćanja navedene obveze od 1. veljače 2023.
2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-325-08/25-02/241, URBROJ: 517-05-2- 2-25-2 od 6. listopada 2025. odbio žalbu tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovanu.
3. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da je poštivala sve rokove koji su bili navedeni prvostupanjskim rješenjem, ali je protiv istog podnijela žalbu jer se žalila na način na koji jedinica lokalne samouprave izdaje račune, piše opomene za neutemeljeno vlasništvo. Navodi da u tom trenutku još nje bila stekla pravo vlasništva jer je bilo riječ o fiducijarnom prijenosu vlasništva. Ističe da osporeno rješenje tuženika nije u skladu s člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da je osporenim rješenjem povrijeđena vladavina prava kao i njena ustavna prava, jer je i činjenično stanje utvrđeno dijelom pogrešno i dijelom nepotpuno i da su krivo protumačene i primijenjene materijalnopravne norme.
4. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika.
5. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanog rješenja te ukazuje na činjenice utvrđene u upravnom postupku i predlaže tužbu odbiti.
6. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.
8. Među strankama u ovome sporu nije sporno da je tužiteljica fiducijarna vlasnica predmetne nekretnine, a sporno je je li ista, obveznik plaćanja komunalne naknade.
9. Odredbom članka 13. stavka 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine, broj 153/09., 90/11., 56/13., 154/14., 119/15., 120/16., 127/17., 66/19., dalje: Zakon), propisano je da se naknada za uređenje voda plaća na sve nekretnine, osim na poljoprivredno zemljište.
9.1. Odredbom članka 14. stavkom 1. Zakona, propisano je da je obveznik naknade za uređenje voda vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine.
10. Prema shvaćanju Suda, koje je u skladu s praksom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, citiranu odredbu treba tumačiti na način da je obveznik naknade za uređenje voda u prvom redu vlasnik nekretnine, a korisnik samo ako su vlasnik i korisnik tako ugovorili i to prijavili tijelu koje utvrđuje obvezu naknade.
10.1. Stoga, Sud smatra da je i vlasnik nekretnine kojemu je vlasništvo preneseno radi osiguranja njegove tražbine (fiducijarni vlasnik - fiducijar), u konkretnom slučaju tužiteljica, također obveznik plaćanja naknade za uređenje voda jer ima jednaka prava i obveze koje proističu iz njezina prava vlasništva kao i svaki drugi vlasnik nekretnine, osim ako tu obvezu nije ugovorom prenijela na korisnika nekretnine (fiducijanta ili mogućeg drugog korisnika).
11. U odnosu na utvrđenu visinu naknade za uređenje voda odredbom članka 17. stavkom 1. Zakona, propisano je da na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda.
11.1. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se naknada za uređenje voda iz stavka 1. ovoga članka obračunava prema podacima iz očevidnika za obračun komunalne naknade.
12. Odredbom članka 3. Uredbe o visini naknade za uređenje voda (Narodne novine, broj 82/10., 108/13.) propisano je da na zatvoreni poslovni prostor čija namjena nije određena obračunava se naknada za uređenje voda u visini od 0,60 kn po četvornom metru (m2) mjesečno, a što u konkretnom slučaju iznosi utvrđenu visinu naknadu od 4,43 eura mjesečno za 55,69 m2 zatvorenog poslovnog prostora čija namjena nije određena, a koji prostor je u vlasništvu tužiteljice.
13. Dakle, kako je tužiteljica fiducijarna vlasnica predmetne nekretnine, prema ocjeni ovoga Suda, tužiteljica je zakonito u upravnom postupku utvrđena obveznikom plaćanja naknade za uređenje voda u utvrđenom iznosu naknade.
14. S obzirom na sve navedeno, a kako tužiteljica u tužbi ne ističe pravno relevantne prigovore kojima bi dovela u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primjene materijalnog prava, Sud nije našao osnove osporeno rješenje ocijeniti nezakonitim.
15. Sud je o tužbenom zahtjevu tužiteljice odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu (članak 98. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS).
16. S obzirom na sve naprijed navedeno riješeno je kao u izreci ove presude, primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu 1. srpnja 2026.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. AA, [adresa]
2. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, Zagreb, Radnička cesta 80
3. U spis
