REPUBLIKA HRVATSKA UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5 Poslovni broj: 2 Us I-1098/2023-16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke
Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice K. M.-M., iz R., koju zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom uredu S&S, u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupa službena osoba L. D. , radi prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 18. siječnja 2024.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za
zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/127, URBROJ: 338-01-
06-05-23-05 od 31. ožujka 2023., radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za
zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/22-02/1105,
URBROJ: 338-08-02-01-23-8 od 5. siječnja 2023., te radi nadoknade troškova ovoga
upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,
Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/22-02/1105, URBROJ: 338-08-02-01-
23-8 od 5. siječnja 2023., odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje ozljede na radu i
prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s te osnove, za ozljedu nastalu 3. listopada

2022. kod poslodavca G. R. dijagnoze prijelom lumbalnog kralješka (S32.0).
Postupak je pokrenut povodom prijave ozljede na radu podnesene od strane
poslodavca.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-502-03/23-01/127, URBROJ: 338-01-06-
05-23-05 od 31. ožujka 2023., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog
rješenja.

3. Tužiteljica u tužbi i poslije u sporu opisuje okolnosti spornog ozljeđivanja,
osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Ozljeda na radu
koju je radnik pretrpio kod poslodavca smatra se ozljedom na radu. Bilo kakvo

2 Poslovni broj: 2 Us I-1098/2023-16

zdravstveno stanje tužiteljice, pa ni njezina osteoporoza, nije od utjecaja na konkretni
događaj, jer je do ozljeđivanja došlo isključivo uslijed mehaničke sile. Osteoporoza kod
tužiteljice postoji tek u prvome, blagom stupnju. U dotičnom slučaju ispunjene su i
medicinske i pravne pretpostavke za priznavanje ozljede na radu. Tužiteljici se
neosnovano uskraćuje njezino zakonsko pravo samo na temelju zdravstvenog stanja.
Tužiteljica predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje. Traži i
naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 3.030,00 eura (PDV uključen).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u bitnome, kod navoda osporavanog
rješenja, upućuje na ključna utvrđenja svojega Liječničkog povjerenstva, te predlaže
odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta
upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovog upravnog
spora. Na prijedlog tužitelja, u ovome je sporu na sporne stručno-medicinske okolnosti
izveden dokaz medicinskim vještačenjem. Vještačenje je povjereno stalnom sudskom
vještaku prof. dr. sc. H. L., dr. med., specijalistu medicine rada i sporta u R., koja je svoj nalaz i mišljenje dostavio u pisanom obliku, te ga dodatno iznio na raspravi.
Raspravnim rješenjima od 13. prosinca 2023. i 17. siječnja 2024. odbijeni su daljnji
dokazni prijedlozi tužiteljice, zbog razloga iznesenih u tim rješenjima, kao i razloga koji
proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon
provedene rasprave, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prema članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne
novine“, broj 80/13, 137/13 i 98/19), ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, smatra
se: ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim
djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim
opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno
vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba
osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom
obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za
obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima (t. 1.); bolest koja je
nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada,
odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je
osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (t. 2.); ozljeda
nastala na način iz točke 1. navedenoga članka koju osigurana osoba zadobije na
redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja
na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u
obveznom zdravstvenom osiguranju (t. 3.); ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2.
toga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. navedenog
Zakona (t. 4.).

8. Nadalje, člankom 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju
propisano je da se ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, ne smatra se ozljeda,
odnosno bolest do koje je došlo zbog: skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog
ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom
putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu
dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova
pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili

3 Poslovni broj: 2 Us I-1098/2023-16

opojnih droga i sl.) (t. 1.); aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti
(npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten
u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog
procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.) (t. 2.); namjernog
nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom
osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti (t. 3.); atake
kronične bolesti (t. 4.); urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje
mogu imati za posljedicu bolest (t. 5.).

9. U obrazloženjima osporavanih rješenja javnopravna tijela citirala su i druge
mjerodavne zakonske i podzakonske odredbe, koje su tužiteljici stoga poznate.

10. Povezano s time, Sud iznosi dodatne generalne napomene, sukladne
ustaljenom, stabilnom i dosljednom tumačenju citiranih odredaba ZOZO-a, koje
napomene su primjenjive i u predmetnom slučaju.

10.1. Prilično je rašireno pogrešno uvjerenje prema kojem se ozljedom na radu
smatra svaka ozljeda zadobivena u procesu rada koju nije skrivio zaposlenik. Do tog
pogrešnog uvjerenja prije svega dolazi jer se zanemaruje da su obvezno zdravstveno
osiguranje, kao i ono mirovinsko, upravo to – osiguranja. Različita su od osiguranja u
režimu privatnog prava, ali ipak su u osnovi osiguranja. I javnopravna osiguranja imaju
osiguratelja, osiguranika odnosno korisnika osiguranja, premiju, osigurninu, osigurani
slučaj i osigurani rizik. Pritom je opseg prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po
osnovi ozljede na radu bitno veći nego po drugim osnovama iz tog osiguranja.

10.2. Situacija u kojoj je do konkretnog ozljeđivanja u procesu rada dovela
urođena ili stečena predispozicije zdravstvenog stanja nije osigurani rizik u svjetlu
ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu
(premda čini osigurani rizik u smislu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog
osiguranja po osnovi privremene spriječenosti za rad - bolovanja). Kada događaj nije
prouzročen osiguranim (pokrivenim) rizikom, ne može doći do nastupa osiguranog
slučaja. S obzirom na bitna dodatna prava osiguranika koja proizlaze iz priznate
ozljede na radu, nije nelogično da je osigurane rizike u odnosu na prava po osnovi
ozljede na radu zakonodavac uredio drukčije nego osigurane rizike u odnosu na prava
po osnovi bolovanja i na druga prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

10.3. Pritom nije od utjecaja u kojoj mjeri je do ozljeđivanja došlo ili je moglo
doći zbog stečene predispozicije, a u kojoj mjeri je ozljeđivanje posljedica drugih
faktora. Ovdje se ne primjenjuju kriteriji uzročnosti razvijeni u odštetnim predmetima u
građanskom pravu. Ključan je odgovor na pitanje je li u dotičnom slučaju, zbog
postojanja stečene predispozicije, uopće riječ o osiguranom riziku. U praksi često nije
sporna uzročno-posljedična veza između procesa rada i spornog događaja
(ozljeđivanja), ali ta veza nije dovoljna za priznavanje ozljede na radu i s njome
povezanih prava. Pri utvrđivanju (ne)postojanja zapreke iz članka 67. t. 5. ZOZO-a, u
upravnim postupcima i upravnim sporovima u predmetima priznavanja ozljede na radu
ne utvrđuje se što je neposredno (završno, dominantno) doprinijelo pojedinoj ozljedi u
procesu rada, već postoje li otprije zdravstvena stanja koja mogu dovesti do spornog
događaja.

10.4. To što zaposleniku nije priznata ozljeda na radu u obveznom zdravstvenom osiguranju sâmo po sebi ne znači da zaposlenik u odnosu na konkretni

4 Poslovni broj: 2 Us I-1098/2023-16

događaj ne može ostvariti naknadu štete na teret poslodavca u parničnom postupku,
u skladu sa člankom 111. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19,
151/22 i 64/23) i mjerodavnim odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne
novine“, broj br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23)
o izvanugovornim obveznim odnosima. Ishod rješavanja upravne stvari u domeni
obveznoga zdravstvenog osiguranja ne čini prethodno pitanje u odštetnom sporu pred
redovnim sudom. Naime, pretpostavke za utvrđenje postojanja osiguranog rizika i
posljedičnog nastupa osiguranog slučaja u javnopravnom sustavu obveznog
zdravstvenog osiguranja bitno su različite od pretpostavki za utvrđenje odštetne
odgovornosti poslodavca u građanskopravnom kontekstu.

10.5. Za razliku od privatnih zdravstvenih osiguranja, obvezno (javno)
zdravstveno osiguranje ne uvjetuje sâmo osiguranje ili visinu premije zdravstvenim
stanjem osiguranika, ali ni obvezno zdravstveno osiguranje ne pokriva sve
zdravstvene rizike u pogledu priznavanja svih prava iz obveznoga zdravstvenog
osiguranja.

10.6. Utvrđivanje odlučnih činjenica u upravnome sporu može se kretati
isključivo u okviru posebnog zakonodavstva mjerodavnog pri rješavanju upravne stvari
u upravnom postupku. Reformacijske ovlasti upravnog suda ne znače da tužitelj u
upravnome sporu može postići ono što ne bi mogao postići pri pravilnome rješavanju
upravne stvari u upravnom postupku, ni glede sadržaja prava, ni u odnosu na opseg
prava, niti glede razdoblja priznavanja prava.

11. Osporavano rješenje tuženika temelji se, u bitnome, na nalazu, mišljenju i
ocjeni Liječničkog povjerenstva tuženika od 20. ožujka 2023. godine. Prema tom
nalazu i mišljenju, tužiteljica ima verificiranu osteoporozu, koja predstavlja stečenu
predispoziciju zdravstvenog stanja za nastanak ozljede, što isključuje priznavanje
ozljede na radu. Osteoporoza je metabolička bolest koja uzrokuje gubitak koštane
mase, uz narušavanje građe odnosno strukture kostiju, smanjujući njihovu čvrstoću i
elastičnost. Zbog toga, ističe Povjerenstvo, kosti vremenom postaju krhke, uz veliki
rizik od prijeloma nakon manje traume, za razliku od zdravih osoba.

12. Sud utvrđuje da je Povjerenstvo postupak utvrđivanja odlučnih stručno-
medicinskih činjenica provelo sukladno odredbama Pravilnika o pravima, uvjetima i
načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na
radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15,
105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20 i 2/22), kao i
Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog
zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17,
34/18 i 63/22), te Sud ocjenjuje da je spomenuti nalaz činio valjanu podlogu za
odlučivanje tuženika u ovoj stvari.

13. U ovome upravnom sporu stručno-medicinska osnovanost nalaza i
mišljenja institucionalnih tijela vještačenja u cijelosti je potvrđena nalazom i mišljenjem
sudskog vještaka prof. dr. sc. H. L., dr. med., sagledanim u cjelini pisanog
nalaza i mišljenja te raspravnog izlaganja. Sudski vještak također zaključuje da
osteoporoza i osteopenija, koje su nedvojbeno postojale kod tužiteljice, čine stečenu
predispoziciju zdravstvenog stanja u smislu članka 67. točke 5. ZOZO-a u odnosu na
konkretnu ozljedu tužiteljice, što je sukladno i ustaljenoj praksi (ne)priznavanja ozljede
na radu. Ta predispozicija postoji i kada je ozljeda, poput tužiteljičine, posljedica pada.

5 Poslovni broj: 2 Us I-1098/2023-16

Da nema predispozicije, bilo bi dodatno utvrđivano je li zaposlenik doprinio ozljeđivanju (ovdje: padu sa stolca nakon naslanjanja na njegov rukohvat).

14. Tuženik se suglasio s pisanim nalazom i mišljenjem sudske vještaka.
Tužiteljica taj nalaz ocjenjuje neosnovanim, nestručnim, neživotnim i nelogičnim.
Ujedno smatra da su radno sposobne osobe s predispozicijom zdravstvenog stanja
koja ih ne ograničava u obavljanju poslova diskriminirane u odnosu na radno sposobne
osobe bez te predispozicije, što upućuje na potrebu izmjene članka 67. točke 5. ZOZO-
a. Pita se koliko je na sudsko vještačenje utjecala činjenica da je vještak muškog spola,
s obzirom na veću sklonost žena bolestima poput osteoporoze.

15. Navedeni vještački nalaz Sud ocjenjuje potpunim, koherentnim i uvjerljivim,
te sukladnim medicinskim kriterijima sadržanima u odredbama posebnih propisa na
području obveznoga zdravstvenog osiguranja, kao i dokumentaciji sadržanoj u spisu
predmeta upravnog postupka. Usto, sudski je vještak na raspravi uvjerljivo odgovorio
na primjedbe tužiteljice. To što se sudski vještak osvrnuo i na širi kontekst
(ne)priznavanja ozljede na radu u srodnim slučajevima ne dovodi u pitanje njegove
konkretizirane zaključke u svjetlu konkretnog slučaja.

16. K tomu, različito uređenje položaja pojedinih adresata pravnih normi samo
po sebi ne upućuje na diskriminaciju. Uobičajeno je da obuhvat pojedinog osiguranja
ovisi i o procjeni postojećih rizika koji pogađaju (potencijalnog) osiguranika. Tome je
dosljedna i zapreka priznavanja ozljede na radu iz članka 67. točke 5. ZOZO-a.
Predispozicija zdravstvenog stanja, kao zapreka za priznavanje ozljede na radu, ne
odnosi se samo na osteoporozu i utječe na zaposlenike oba spola (npr. bolest kila /
bruh češće pogađa muškarce, a također se dosljedno smatra stečenom
predispozicijom zdravstvenog stanja u odnosu na ozljedu zadobivenu podizanjem
tereta). Na koncu, možebitne izmjene članka 67. točke 5. ZOZO-a ne čine predmet
ovoga spora, niti su u nadležnosti sudstva.

17. Pri suglasnim nalazima i mišljenjima institucionalnih tijela vještačenja obaju
stupnjeva i sudskog vještaka, što se referiraju na mjerodavnu medicinsku
dokumentaciju, te u svjetlu općih napomena iznesenih u točki 10. ovog obrazloženja,
Sud ne nalazi da su činjenice odlučne za rješavanje ove stvari u upravnom postupku
utvrđene nepravilno ili nepotpuno. U tom pogledu tužiteljica nije dovedena u
nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji.

18. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom.
Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima
(„Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), tužbeni zahtjev
odbiti kao neosnovan.

19. Pri odbijanju tužbenog zahtjeva u pogledu glavnog traženja, odbijen je i
zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova spora (čl. 79. ZUS-a). Podredno, čak i da je
tužiteljica uspjela u sporu, ne bi bilo osnove za dosuđenje dijela zatraženih troškova
što se odnosi na neutrošeni dio predujma uplaćenog za sudsko vještačenje, koji će
tužiteljici biti vraćen iz sudskog pologa.

20. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja

6 Poslovni broj: 2 Us I-1098/2023-16

sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 18. siječnja 2024.

Sudac

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike
Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od
dana primitka prijepisa ove presude.