Poslovni broj Gž-67/2022-3

             

 

 

 

 

 

 

 

                                          Poslovni broj Gž-67/2022-3

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o iz Z., , OIB:…., zastupanog po punomoćnicima iz O. društva Z. i partneri d.o.o. iz O., protiv tuženice L. B.-V. iz S., OIB:…, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1579/2019-14 od 14. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2024.

 

 

      p r e s u d i o j e

 

              I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka II. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1579/2019-14 od 14. listopada 2021. u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz S. poslovni broj Ovrv-2722/2019 od 4. lipnja 2019. za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih od 4. lipnja 2019. do 13. listopada 2021. na iznos troška ovršnog postupka u iznosu od 151,63 EUR/1.142,42 kune[1], predvidivih troškova ovršnog postupka u iznosu od 133,55 EUR/1.006,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. lipnja 2019. do isplate, te u dijelu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 232,26 EUR/1.750,00 kuna od 4. lipnja 2019. do 13. listopada 2021., uz istovremeni ispravak točke II. izreke (alineje 4) na način da umjesto riječi „zakonske zatezne kamate na iznos od 1.700,00 kuna“ treba ispravo pisati „zakonske zatezne kamate na iznos od 1.750,00 kuna“.

 

              II. Prihvaća se žalba tužitelja i preinačuju točka II. izreke citirane presude u dijelu u kojem je ukinut navedeni platni nalog za iznos od 449,42 EUR/3.386,14 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2018. do isplate, trošak ovršnog postupka za iznos od 151,63 EUR/1.142,42 kune sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. listopada 2021. do isplate i točka III. izreke u dijelu u kojem je sadržajno odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka i sudi:

 

              Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz S. poslovni broj Ovrv-2722/2019 od 4. lipnja 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 449,42 EUR/3.386,14 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2018. do isplate i trošak ovršnog postupka u iznosu od 151,63 EUR/1.142,42 kune sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. listopada 2021. do isplate.

 

              Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 213,22 EUR/1.606,50 kuna, te trošak žalbenog postupka u iznosu od 130,23 EUR/981,25 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz S. poslovni broj Ovrv-2722/2019 od 4. lipnja 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 949,50 EUR/7.154,02 kune sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 80,64 EUR/607,58 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. listopada 2021. do isplate. Točkom II. izreke ukinut je citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 449,42 EUR/3.386,14 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2018. do isplate, trošak ovršnog postupka u iznosu od 151,63 EUR/1.142,42 kune sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. lipnja 2019. do isplate, predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 133,55 EUR/1.006,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. lipnja 2019. do isplate, te u dijelu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 225,63 EUR/1.750,00 kuna od 4. lipnja 2019. do 13. listopada 2021. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 118,59 EUR/893,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. listopada 2021. do isplate.

 

              2. Protiv točke II. i točke III. izreke citirane presude u dijelu u kojem je tužitelj očito odbijen sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka, iako isto nije navedeno u izreci presude, ali proizlazi iz obrazloženja iste, žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači, uz naknadu troška žalbenog postupka.

             

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.398,92 EUR/10.540,16 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na ime pruženih telekomunikacijskih usluga za razdoblje od rujna 2018. do travnja 2019. i naknade za prijevremeni raskid pretplatničkog odnosa.

 

6. Među strankama nije sporno da je tuženica bila korisnica usluge tužitelja u utuženom razdoblju, te da je dužna podmiriti tražbinu za razdoblje od listopada 2018. do travnja 2019., dok je tijekom prvostupanjskog postupka, kao i tijekom ovog žalbenog postupka, sporna obveza tuženice na podmirenje tražbine za rujan 2018. u odnosu na količinu potrošenog podatkovnog prometa, s obzirom da je tijekom postupka istaknula da je do višestruko većeg iznosa računa od uobičajenog došlo zbog propusta tužitelja da je pravovremeno obavijesti o količini potrošenog interneta.

 

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje:

 

- da iz računa broj 0000273341102018 sa datumom izdavanja 30. rujna 2018., i datumom dospijeća 15. listopada 2018. sa specifikacijom usluga proizlazi da je isti izdan na iznos od 797,58 EUR/6.009,39 kuna, od čega se 678,88 EUR/5.115,00 kuna (543,10 EUR/4.092,00 kuna plus PDV) odnosi na potrošeni podatkovni promet izvan ugovorene tarife u količini od 24030 GB u razdoblju od 8. do 10. rujna 2018., odnosno da je do povećane potrošnje došlo u kratkom razdoblju;

 

- da je tuženica 10. rujna 2019., odmah nakon obavijesti tužitelja o količini potrošenog podatkovnog prometa, iznosu za koji je se tereti (892,83 EUR/6.727,02 kune) i privremenoj obustavi usluga korištenja interneta u trajanju od 24 sata, podnijela pritužbu tužitelju u kojoj je zatražila stroniranje navedenog iznosa i ponovno uključivanje usluge korištenja interneta;

 

- da je tužitelj u odgovoru na pritužbu tuženice od 12. rujna 2018. naveo da nisu utvrđene nepravilnosti pri obračunu ili naplati usluge, te je uputio da podnese prigovor na račun za 9/18, što je ista i učinila, a koji prigovor je tužitelj otklonio ponavljajući da nisu utvrđene nepravilnosti pri obračunu ili naplati usluge, kao i da tuženica nema aktiviranu uslugu limita potrošnje podatkovnog prometa;

             

- da je odredbom članka 24. stavka 1. točke 1. Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga („Narodne novine“ broj 154/11, 149/13, 82/14, 24/15 i 42/16; dalje Pravilnik) propisano da u svrhu zaštite krajnjeg korisnika svojih usluga, operatori javnih komunikacijskih usluga moraju nadzirati uobičajeno ponašanje krajnjih korisnika prigodom uporabe javnih komunikacijskih usluga, te ih u najkraćem mogućem roku upozoriti o svakom neuobičajenom i iznenadnom povećanju troška korištenja javnih komunikacijskih usluga tijekom svakog pojedinačnog obračunskog razdoblja, a u slučaju da krajnji korisnik ima ugovoreni paket usluga, koji se tijekom svakog pojedinačnog obračunskog razdoblja obračunava na jednom računu, upozorenje se odnosi na svaki element paketa zasebno, odnosno u slučaju ugovaranja paketa usluga upozorenje se daje zasebno za sve usluge realizirane putem iste priključne točke, kao i da će upozorenje krajnjem korisniku uslijedit ako je trošak korištenja javnih komunikacijskih usluga dvostruko veći od prosječnog iznosa računa za javne komunikacijske usluge u prethodna tri (3) mjeseca, osim ako nije drugačije utvrđeno odlukom Agencije;

 

- da je odredbom točke 3. ranije navedene odredbe članka 24. stavka 1. Pravilnika propisano da operator javnih komunikacijskih usluga u slučaju opravdane sumnje na zlouporabu u korištenju javnih komunikacijskih usluga krajnjem korisniku može obustaviti pružanje usluge ako je navedeno korištenje četverostruko veće od prosječnog iznosa računa za javne komunikacijske usluge u prethodna tri (3) mjeseca;

 

- da je člankom 24. stavkom 3. Pravilnika propisano da ako operator javnih komunikacijskih usluga nije krajnjeg korisnika pravovremeno upozorio o prekomjernoj potrošnji, krajnji korisnik je dužan platiti iznos dugovanja do trenutka kada su se ispunili uvjeti za obavješćivanjem krajnjeg korisnika o prekomjernoj potrošnji i od trenutka kada ga je operator obavijestio, a stavkom 4. da ako operator javnih komunikacijskih usluga nije krajnjeg korisnika uopće upozorio o prekomjernoj potrošnji, krajnji korisnik je dužan platiti iznos dugovanja do trenutka kada su se ispunili uvjeti za obavješćivanjem krajnjeg korisnika o prekomjernoj potrošnji;

 

- da uobičajeni mjesečni računi tuženice iznose oko 99,54 EUR/750,00 kuna, od čega se 79,63 EUR/600,00 kuna odnosi na potrošnju podatkovnog prometa.

 

8. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud, posebno cijeneći odredbu članka 24. stavka 1. točke 3. Pravilnika, zaključuje da je tužitelj trebao obustaviti pružanje usluge tuženici u trenutku kada je njezina potrošnja podatkovnog prometa dosegla iznos od 318,53 EUR/2.400,00 kuna (četverostruki iznos potrošnje), slijedom čega da je ista obvezna po računu za rujan 2018. podmiriti iznos od 318,53 EUR/2.400,00 kuna na ime potrošnje podatkovnog prometa, te druge naknade obračunate na računu (mparking, G. play, naknade za izvršenje platnih transakcija), kao i iznos od 19,91 EUR/150,00 kuna na ime rate za kupljeni uređaj, odnosno iznos od 348,17 EUR/2.623,25 kuna, a da obveza tuženice na podmirenje tražbine za preostalo utuženo razdoblje nije sporna, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane presude.

 

9. O troškovima postupka odlučuje primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, sukladno uspjehu u sporu, s obzirom da je tužitelj djelomično uspio sa tužbenih zahtjevom.

 

              10. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tužitelj u žalbi posebno ukazuje, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi nisu nejasni i proturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

11. Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. u svezi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

 

              12. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi za iznos predvidivih troškova ovršnog postupka u iznosu od 133,55 EUR/1.006,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom. Naime, predvidivi troškovi ovršnog postupka su oni troškovi koje je ovršenik dužan nadoknaditi ako rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave postane pravomoćno i ovršno, a što u konkretnom slučaju nije slučaj, budući da je ovršenica (tuženica) protiv istog podnijela prigovor, povodom kojeg je, rješenjem od 21. studenoga 2019., predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage, pa isto nije postalo pravomoćno i ovršno, te navedeni troškovi ovrhovoditelju nisu nastali.

 

              13. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju u ovrsi i u dijelu zakonskih zateznih kamata tekućih na trošak ovršnog postupka za razdoblje od 4. lipnja 2019. do 13. listopada 2021., budući da se o tim troškovima temeljem odredbe članka 164. stavka 4. ZPP-a odlučuje presudom kojom se dovršava postupak u ovom predmetu. Naime, s obzirom da je predmetni postupak nakon podnošenja prigovora od strane ovršenice (tuženice) postao parnični postupak, o troškovima cjelokupnog postupka odlučuje se presudom kojom se taj postupak dovršava, slijedom čega zakonske zatezne kamate na trošak teku od dana donošenja prvostupanjske presude.

 

14. Međutim, prema stavu ovoga suda, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u odnosu na iznos od 449,42 EUR/3.386,14 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2018. do isplate, te troška ovršnog postupka u iznosu od 151,63 EUR/1.142,42 kune sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. listopada 2021. do isplate i u tom dijelu odbio zahtjev tužitelja, a posljedično tome djelomično odbio i zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

 

              15. Naime, ranije citiranim odredbama članka 24. Pravilnika propisana je obveza pružatelja usluge obavijestiti korisnika u slučaju ako trošak korištenja javnih komunikacijskih usluga bude dvostruko veći od prosječnog iznosa računa za javne komunikacijske usluge u prethodna tri (3) mjeseca, kao i mogućnost, ali ne i obvezu operatera, da u slučaju opravdane sumnje na zlouporabu u korištenju javnih komunikacijskih usluga, krajnjem korisniku obustavi pružanje usluge ako je navedeno korištenje četverostruko veće od prosječnog iznosa računa za javne komunikacijske usluge u prethodna tri (3) mjeseca.

 

              16. U konkretnom slučaju, do višestruko povećane potrošnje (više od četverostruko veće potrošnje) podatkovnog prometa, odnosno interneta od 20.040 GB došlo je jednokratno dana 10. rujna 2018. u 00:03:18 sati, dok je tuženica, kako je to sama navela u pritužbi od 10. rujna 2018., poruku kojom ju operater obavještava o potrošnji podatkovnog prometa zaprimila 10. rujna 2023. u 00:23:00, a istoga dana u 10:27:00 i obavijest da je zabilježen nagli porast potrošnje. Također, tužitelj je još u odgovoru na prigovor tuženice na račun za rujan 2018. istaknuo da tuženica nije aktivirala uslugu limita potrošnje podatkovnog prometa, a što ista tijekom postupka nije osporila.

 

              17. Stoga, a budući da je tužitelj ranije navedenim obavijestima, u obliku poruka poslanih na mobitel, koje je tuženica nesporno zaprimila, istu obavijestio i upozorio da je zabilježen nagli višestruki porast potrošnje podatkovnog prometa, te joj predmetnu uslugu privremeno obustavio na 24 sata, isti je ispunio obvezu propisanu ranije citiranom odredbom Pravilnika, te iskoristio danu mu mogućnost privremene obustave usluge interneta, a što nije bila i njegova obveza, slijedom čega nije bilo uvjeta za djelomičnim ukidanjem predmetnog platnog naloga, odnosno za odbijanje zahtjeva tužitelja preko iznosa od četverostruke potrošnje podatkovnog prometa.

 

              18. Naime, za pojasniti je da bi primjena odredbe stavka 3. članka 24. Pravilnika dolazila u obzir samo kada propisane obavijesti o dvostruko, a eventualno i četverostruko povećanoj potrošnji nisu na vrijeme poslane tuženici, a što ovdje nije slučaj, budući da je do povećane potrošnje došlo jednokratno, te je tuženica u roku od 20 minuta zaprimila prvu obavijest o potrošnji, a nakon nekoliko sati i obavijest iz članka 24. stavka 1. točke 3. Pravilnika.

 

              19. S obzirom na navedeno, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava dosuditi tužitelju i daljnji iznos od 449,42 EUR/3.386,14 kuna na ime potrošenog podatkovnog prometa, odnosno interneta u rujnu 2018.

 

              20. S obzirom  na odluku o glavnoj stvari, odnosno da u konačnici tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima ovršnog i parničnog postupka i primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a dosuditi tužitelju i daljnji trošak ovršnog u postotku za koji je prvostupanjskom odlukom bilo utvrđeno da nije uspio u sporu, odnosno i daljnji iznos od 151,63 EUR/1.142,42 kune sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. listopada 2021., kao dana donošenja prvostupanjske odluke, do isplate.

 

              21. Iz istih, gore navedenih razloga, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka, te dosuditi tužitelju i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 213,22 EUR/1.606,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. listopada 2021. do isplate.

 

              22. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom u razmjerno neznatnom dijelu, treba mu u cijelosti priznati naknadu troška za sastav žalbe, primjenom Tbr. 10. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) u iznosu od ukupno 103,69 EUR/781,25 kuna, te trošak plaćene sudske pristojbe u iznosu od 26,54 EUR/200,00 kuna (list 106 spisa), odnosno ukupan iznos od 130,23 EUR/981,25 kuna, dok je preostali dio zatraženog žalbenog troška odbijen, budući je isti zatražen preko iznosa koji bi tužitelju pripadao.

 

              23. Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbi članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP-a, uz istovremeni ispravak točke II. izreke (alineje 4) prvostupanjske presude na način da umjesto riječi „zakonske zatezne kamate na iznos od 1.700,00 kuna“ treba ispravo pisati „zakonske zatezne kamate na iznos od 1.750,00 kuna“, budući da je iz stanja spisa razvidno da se radi o očitoj grešci u pisanju (članak 342. stavak 1. ZPP-a).

 

24. Pobijana presuda u točki I. izreke i dosuđujućem dijelu točke III. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

 

U Rijeci, 18. siječnja 2024.

 

 

      Predsjednik vijeća

     Duško Abramović, v.r.