Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-1080/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vinki Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Mužiću odvjetniku u Splitu, protiv 1. tužene ČOT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Toniju Vukičeviću odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Supetru poslovni broj P-838/2023 od 21. listopada 2024., 1. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Supetru poslovni broj P-838/2023 od 21. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P-838/2023 od 21. listopada 2024. odbačena je tužba kao nedopuštena.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje; ZPP), ističući počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, zatim počinjenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 3., člankom 7. stavak 2., člankom 8., člankom 10., člankom 151., člankom 155., člankom 156., člankom 164., člankom 219., člankom 220. stavcima 1. i 2. te člankom 377. stavak 1. ZPP-a. U žalbi navodi da zakonodavac ni na koji način ne ograničava krug osoba koje se mogu pozivati na ništetnost, a na temelju odredbe članka 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) sam Zakon daje aktivnu procesnu legitimaciju na tužbu na utvrđenje svakoj zainteresiranoj osobi bez potrebe dokazivanja pravnog interesa. Osporava zaključak prvostupanjskog suda o tome da on nema pravni interes za utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju sklopljenog između tuženika jer smatra da se on ogleda u tome što u situaciji da se predmetni ugovor utvrdi ništetnim da 1. tužena ne bi bila aktivno legitimirana tražiti od tužitelja predaju nekretnine u posjed. Poziva se i na članak 41. stavak 4. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske vladavine (Narodne novine broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19). Predlaže žalbu prihvatiti i pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu 1. i 2. tuženik osporili su žalbene navode i predložili žalbu odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka nije donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, kao ni uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 381. ZPP-a.

5.1. Pritom se napominje da je pozivanje tužitelja na počinjenje relativno bitnih povreda parničnog postupka ostalo na razini paušalne tvrdnje, budući da žalba ne sadrži konkretne razloge iz kojih bi proizlazilo u čemu se te povrede sastoje niti kako su utjecale na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] obje upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kojega su 10. veljače 2018. sklopili 2. tuženik kao darovatelj i 1. tužena kao obdarenik, jer da isti ugovor nije sklopljen u propisanoj formi odnosno u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave s obzirom da tuženici u vrijeme sklapanja ugovora nisu bili posjednici nekretnine, pa da se radilo o darovanju bez predaje stvari u posjed obdarenika.

7. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu obrazlažući da tužitelj više nema nikakvih prava prema predmetnoj nekretnini, odnosno da isti nema pravo na temeljem kojeg bi istu i posjedovao, pa da nema nikakvog osobnog interesa da se utvrdi ništetnim Ugovor o darovanju između tuženika u ovom predmetu obzirom je pravna osnova na kojoj je tužitelj bio posjednik utužene nekretnine otpala rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, Klasa: UP/II-942-01/07-01/1032 od 6. kolovoza 2009. koje je postalo pravomoćno 20. veljače 2012., te presudom toga suda poslovni broj P-5519/15 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-4123/18 od 27. svibnja 2020. U tom predmetu poslovni broj P-5519/15 koji se vodio između tužitelja PO i 1. tuženika Č (ABC), 2. tuženika ČO i 3. tužene BO, pravomoćno je utvrđeno da su ugovori o zakupu poslovnog prostora od 5. prosinca 1995. i 18. siječnja 1996. kao i Anex Ugovora o poslovnoj suradnji od 26. lipnja 1996. sklopljeni između Poljoprivredne zadruge „Dubrava“ i ABC raskinuti po sili zakona 6. studenoga 1999., a posljedično da je utvrđen ništetnim i Ugovor o podzakupu poslovnih prostora sklopljen 18. prosinca 2012. između 1. tuženika Č (AB) C kao podzakupodavca te 2. tuženika ČO i 3. tužene BO kao podzakupnika, slijedom čega da tužitelj više nema nikakav interes da se utvrdi ništetnim Ugovor o darovanju između tuženika.

8. Navedeni pravni zaključak prvostupanjskog suda kao pravilan prihvaća i ovaj sud, a tužitelj ga žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

9. Tužitelj žalbenim navodima prvenstveno osporava zaključak prvostupanjskog suda da bi bio dužan prilikom podnošenja tužbe za utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o darovanju kao treća osoba bio dužan dokazivati pravni interes, pozivajući se na odredbu članka 327. stavak 1. ZOO-a kojom je propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, pa tumači tu odredbu na način da na strani zainteresirane osobe ne mora nužno postojati pravni interes.

10. Međutim, tužitelj je u ovom slučaju treća osoba odnosno podzakupnik čiji je obveznopravni temelj korištenja nekretnine prestao, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da za podnošenje tužbe na utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju tužitelj nema pravni interes jer se njegovi učinci ne reflektiraju na neko njegovo postojeće subjektivno pravo niti bi eventualno utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora dovelo do nastanka, nastavka ili zaštite prava korištenja i posjeda nekretnine.

11. Iako pojam zainteresirane osobe nije unaprijed definiran, zainteresirane osobe su svakako ugovorne strane, univerzalni sukcesori ugovaratelja i njihovi vjerovnici, založni dužnik ili dužnik drugog sredstva osiguranja tražbine iz ugovora te zainteresirano državno tijelo koje je ovlašteno štititi javni interes, dok u posebnim slučajevima to mogu biti i treće osobe koje su navedene, ako bi se u odnosu na njih mogli protegnuti učinci ništetnog ugovora, pa radi zaštite svojih prava imaju legitimni pravni interes tražiti utvrđenje ništetnim ugovora.

12. Stoga nije osnovan žalbeni navod tužitelja da postojanje pravnog interesa nije nužno u konkretnoj situaciji, budući da je upravo postojanje konkretnog i neposrednog pravnog interesa procesna pretpostavka dopuštenosti takve tužbe treće osobe kako to proizlazi iz odredbe članka 187. stavak 1. i 2. ZPP-a.

13. Nadalje, neovisno o žalbenim navodima da bi uspjeh u ovoj parnici utjecao na aktivnu legitimaciju tužiteljice u drugom postupku, tužitelj tijekom postupka nije tvrdio da bi utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju dovelo do zaštite nekog njegovog subjektivnog prava i da mu je sudska zaštita nužna radi njegove zaštite, već su se njegove tvrdnje svele na osporavanje valjanosti spornog Ugovora. U tom smislu promašeno je i pozivanje tužitelja na odredbu članka 41. stavak 4. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske vladavine kojom je propisano da zakupnik nije dužan poslovni prostor predati u posjed vlasniku, neovisno o tome da li je ugovor o zakupu sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme, sve dok mu vlasnik ne isplati naknadu za učinjena ulaganja, na temelju njihovog međusobnog ugovora ili pravomoćne sudske odluke, ako se drukčije ne sporazume. Citirana zakonska odredba govori o pravu zakupnika, a u kojem svojstvu tužitelj nije niti je bio prema stvarnom vlasniku.

14. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.

15. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, ne pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, zbog čega je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. u vezi sa člankom 166. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

16. Trošak sastava odgovora na žalbu tuženih nije bio potreban za odlučivanje u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, zbog čega je zahtjev tuženih za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan i odlučeno kao pod točkom III. izreke ovoga rješenja.

U Karlovcu 1. srpnja 2026.

Sutkinja

Vinka Vrančić