REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-163/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DP, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika DP izjavljenoj po branitelju Vinku Gulišija, odvjetniku iz Splita i Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-1370/2020-18 od 7. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog DP i Općinskog državnog odvjetništva u Splitu kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu proglašen je krivim optuženi DP zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama, opisano u članku 190. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 190. stavak 2. KZ/11 i na temelju odredbe članka 190. stavak 2. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda te se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženi u vremenu provjeravanja 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju odredbe članka 40. stavak 5. i članka 42. KZ/11 optuženom DP izrečena je sporedna novčana kazna od 150 (sto pedeset) dnevnih iznosa, što imajući u vidu dnevni iznos okrivljenog od 100,00 eur-a iznosi 15.000,00 eur-a (petnaest tisuća eura) koju je optuženi dužan platiti u roku 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude. Na temelju odredbe članka 43. stavak 1., 2., 3. i 4. KZ/11 kad novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavak 7. ovog Zakona, naplatiti će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Ako se novčana kazne ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijeniti će se kaznom zatvora. Kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora.

1.2. Na temelju odredbe članka 190. stavak 8. KZ/11 od optuženog DP trajno se oduzima 5,02 grama droge marihuane, a koja droga sadrži više od 0,3 % tetrahidrokanabinola kao psihotropne tvari, droga kokain sveukupne težine 3,46 grama i 144 tablete ecstasy težine 46,25 grama koje sadrže drogu amfetamin, a koje tvari su od okrivljenog privremeno oduzete Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko dalmatinske, II Policijske K - 1 3 7 0/2020-18 3 postaje, serijski broj: [serijski broj] od 21. kolovoza 2019. i koje tvari će se nakon pravomoćnosti uništiti.

1.3. Na temelju odredbe članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženog DP trajno se oduzimaju dvije digitalne vage za precizno mjerenje, koje su od njega privremeno oduzete Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko dalmatinske, II Policijske postaje, serijski broj: [serijski broj] od 21. kolovoza 2019. i koji predmeti će se nakon pravomoćnosti presude uništiti.

1.4. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točke

1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu: ZKP/08) obvezan je optuženi DP platiti trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu 2.379,97 eura (dvije tisuće tristo sedamdeset devet eura i devedeset sedam centi) od čega na ime toksikološkog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" iznos 1.672,31 eura, za trošak branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Mile Muslin iznos 507,66 eura te na ime troška paušalne svote iznos 200,00 eura, u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kaznenoj sankciji. Smatra da je optuženiku izrečena preblaga sankcija, kada mu je izrečena uvjetna osuda pa čak i sa sporednom novčanom kaznom, da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje ali je precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani optuženika. Smatra da okolnosti koje su utvrđene od strane prvostupanjskog suda a to je da se u međuvremenu zaposlio i da kao poduzetnik izuzetno uspješno posluje na tržištu kao i da je u međuvremenu zasnovao obitelj te da od pravomoćnosti zadnje kaznene osude nije počinio drugo djelo, nisu takve da opravdavaju izrečenu sankciju odnosno uvjetnu osudu. S druge strane, podcijenio je prvostupanjski sud, smatra to žalitelj, otegotnu okolnost koja se odnosi na jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i to količinu droge koja je oduzeta od optuženika (čak 144 tablete droge amfetamin i druge droge od koje je bilo moguće formirati veći broj jednokratnih doza), a s obzirom na tu količinu droge potencijalno je bilo ugroženo i zdravlje većeg broja osoba i bila bi ostvarena veća zarada. Državni odvjetnik smatra da se u konkretnom slučaju uvjetnom osudom sa izrečenom sporednom novčanom kaznom ne može postići svrha kažnjavanja ni u smislu specijalne prevencije ni u smislu generalne prevencije i jačanja svijesti drugih o pogibeljnosti ponavljanja počinjenja djela, pa predlaže da se optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora u primjerenom trajanju.

2.1. Žalbu protiv te presude podnio je i optuženi DP po branitelju Vinku Gulišiji, odvjetniku iz Splita, zbog odluke o kazni odnosno sankciji, zbog odluke o sporednoj novčanoj kazni, te zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Optuženik smatra da prilikom donošenja odluke o kazni odnosno sankciji kao i kod izricanja sporedne novčane kazne prvostupanjski sud pored utvrđenih olakotnih okolnosti nije uzeo u obzir i niz olakotnih okolnosti koje bi se odrazile na visinu kazne, dužinu roka provjeravanja kao i visinu sporedne novčane kazne a to je da je okrivljenik priznao počinjenje kaznenog djela bez čijeg bi priznanja donošenje osuđujuće presude bilo znatno otežano te je izrazio žaljenje i kajanje pokazujući time svoj odnos prema počinjenom djelu.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.

5. Na zahtjev branitelja koji je istaknut u žalbi održana je javna sjednica pred ovim županijskim sudom o kojoj je obaviješten optuženi DP, branitelj Vinko Gulišija i Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu. Na istu sjednicu pristupio je optuženi DP, dok branitelj Vinko Gulišija, odvjetnik iz Splita i ŽDO u Slavonskom Brodu unatoč uredno iskazanim dostavama nisu pristupili pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti u smislu odredbe članak 475. stavak 3. ZKP/08.

6. Žalbe optuženika i državnog odvjetnika su neosnovane.

O žalbi državnog odvjetnika

7. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji, smatrajući da je izricanje uvjetne osude, pa čak i sa sporednom novčanom kaznom preblaga sankcija. Suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika i pravilno ih cijenio dajući im onaj značaj koji je u konačnici rezultirao izricanjem uvjetne osude kao i sporedne novčane kazne. Prema odredbi članka 47. KZ/11 pri izboru vrste i mjere kazne sud će polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela. Upravo imajući u vidu utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika a to je da je isti priznao počinjenje kaznenoga djela, štoviše, ne samo da je priznao počinjenje kaznenoga djela, već su tijela progona za kazneno djelo saznala tako što je sam optuženik potpuno nevezano za predmetno kazneno djelo policijskim službenicima priznao da u iznajmljenom stanu posjeduje drogu koju je i dragovoljno izručio istima, zatim izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog, čime je izrazio vlastitu moralnu osudu svojega postupanja, činjenicu da je iz temelja promijenio svoj stil života nakon počinjenog kaznenog djela jer se vratio roditeljima, i sam je postao roditelj, zaposlen je u vlastitoj firmi i po vlastitom kazivanju ostvaruje plaću od 3.000,00 eura mjesečno budući i sama firma dobro posluje, nije se pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela poslije počinjenja djela, a od samog počinjenja kaznenog djela proteklo je punih 6 godina, sve to u svojoj ukupnosti opravdava izricanje kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine uz primjenu uvjetne osude i vrijeme provjeravanja od 5 (pet) godina. Sankcije koje se izriču počiniteljima kaznenih djela moraju biti individualizirane, one se izriču sa svrhom ne samo generalne već i specijalne prevencije, a mišljenje je ovog drugostupanjskog suda da će se upravo izrečenom sankcijom postići ta svrha jer svojim ponašanjem nakon počinjenja kaznenog djela optuženik je pokazao da je svjestan pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i da je svjestan štetnosti činjenja kaznenih djela, jer se više nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela a svoj život je uskladio sa zakonskim i društvenim normama, stoga ne bi imalo smisla izricati mu bezuvjetnu kaznu zatvora, vraćati ga u one društvene okvire koji bi ga ponovno mogli povezati sa ponašanjima koja su protivna zakonu i društvenim normama.

7.1. Ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud ispravno cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazne i pravilno je prema optuženiku primijenio uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Nije za zanemariti niti činjenica da je optuženiku uz uvjetnu osudu izrečena i sporedna novčana kazna u nemalom iznosu od 15.000,00 eura, koju je dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

O žalbi optuženika

8. Optuženik u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti koje bi se odrazile na visinu kazne, dužinu roka provjeravanja kao i visinu sporedne novčane kazne, pa navodi da su to okolnosti priznanja kaznenog djela, izraženog žaljenja i kajanja. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio navedene okolnosti. U točki 8.3. obrazloženja presude prvostupanjski je sud izričito naveo navedene okolnosti i iste je cijenio kao posebno izražene olakotne okolnosti i pravilno im je dao onaj značaj koji im i pripada. Optuženiku je izrečena minimalna kazna zatvora od 1 (jedne) godine a propisana je kazna zatvora od 1 (jedne) do 12 (dvanaest) godina, stoga se ne može reći da utvrđene olakotne okolnosti nisu u dovoljnoj mjeri ocjenjene i kao takve se odrazile na visinu kazne. U odnosu na vrijeme provjeravanja a isto je određeno u trajanju od 5 (pet) godina, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, trajanje vremena provjeravanja je pravilno ocijenjeno, jer uz činjenicu da se nakon počinjenja kaznenog djela optuženik nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela, a od tada je prošlo 6 godina, primjereno je, a imajući u vidu ozbiljnost počinjenog kaznenog djela, da se na optuženika utječe da i u sljedećem razdoblju, u vremenu od 5 godina, ne čini kaznena djela, da ga se potakne da nastavi svoj život u skladu sa zakonskim i društvenim normama.

8.1. Kako je kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. KZ/11 kazneno djelo iz koristoljublja, a za kaznena djela počinjena iz koristoljublja se uz glavnu kaznu može kao sporedna izreći i novčana kazna, prvostupanjski je sud osnovano optuženiku pored izrečene kazne zatvora kao glavne kazne izrekao i novčanu kaznu kao sporednu. Prema odredbi članka 42. KZ/11 novčana se kazna izriče u dnevnim iznosima i ista ne može biti manja od 30 niti veća od 360 dnevnih iznosa, osim za kaznena djela počinjenja iz koristoljublja kada se može izreći do 500 dnevnih iznosa. Prvostupanjski je sud optuženiku za počinjeno kazneno djelo iz koristoljublja izrekao sporednu novčanu kaznu od 150 dnevnih iznosa, što nije niti polovina maksimalnih dnevnih iznosa koje je bilo moguće izreći optuženiku za ovo kazneno djelo, pa nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da olakotne okolnosti se nisu dovoljno cijenile i odrazile na visinu sporedne novčane kazne. Sama visina sporedne novčane kazne, s obzirom na visinu dnevnoga iznosa, a on je utvrđen u iznosu od 100,00 eura, imajući u vidu da prema optuženikovom kazivanju on ostvaruje mjesečni prihod od 3.000,00 eura, pa bi dnevni iznos tada iznosio 100,00 eura (3.000,00 : 30 = 100), pravilno je utvrđena u iznosu od 15.000,00 eura (150 dnevnih prihoda x 100 = 15.000,00).

8.2. Žaleći se na odluku o troškovima postupka, optuženik posebno ne obrazlaže žalbu u tom dijelu. Budući je optuženik proglašen krivim, dužan je u skladu s odredbom članka 148. stavak 1.. ZKP/08 podmiriti troškove kaznenog postupka te je prvostupanjskom presudom obvezan na plaćanje troška kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.379,97 eura, koji troškovi su i po osnovu i po visini pravilno utvrđeni a iznos se odnosi na trošak vještačenja iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 u iznosu od 1.672,31 eura, paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura, koja je utvrđena s obzirom na složenost i trajanje kaznenog postupka, u okviru Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka ("Narodne novine" broj: 145/11), kao i trošak branitelja po službenoj dužnosti iz članka 145. stavak 2. točka 7. u iznosu od 507,66 eura koji je prethodno isplaćen iz sredstava suda.

9. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

Slavonski Brod, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić