REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-83/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZI, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi ZI izjavljenoj po branitelju Pavlu Peršić, odvjetniku iz Pule, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu broj K-261/2021-65 od 12. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog ZI, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Pazinu broj K-261/2021-65 od 12. studenog 2021., proglašen je krivim optuženi ZI zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – razbojništvo, opisano i kažnjivo po članku 230. stavak 1. KZ/11, te je na temelju članka 230. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku ZI se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru kao i svako drugo oduzimanje slobode i to od trenutak uhićenja 21. travnja 2021. u 13,00 sati pa nastavno vrijeme koje će u istražnom zatvoru provesti do upućivanja na izvršenje kazne zatvora.

1.2. Na temelju odredbe članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 147/13, 152/14, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećeniku Crodux derivati dva d.o.o. Zagreb u iznosu od 10.094,38 kuna i 175,00 eura te je naloženo optuženiku ZI da u roku od 15 dana pravomoćnosti presude isplati oštećeniku navedeni iznos

1.3. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 naloženo je optuženiku da nadoknadi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.000,00 kuna koji se iznos odnosi na paušalnu svotu.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ZI po branitelju Pavlu Peršiću, odvjetniku iz Pule, uvodno najavljujući žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 žalitelj vidi u tome jer su u presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a koje žalbene razloge isprepliće sa žalbenim razlozima pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Pa tako navodi da prvostupanjski sud u odnosu na odlučnu činjenicu i to hlače opisane u izreci pobijane presude, za koje se navodi da ih je optuženik nosio prilikom počinjenja kaznenog djela nije naveo nikakve razloge, a glede utvrđenja da je optuženik nosio upravo te hlače prilikom počinjenja kaznenog djela smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer sadržaj tehničke snimke videonadzora inkriminiranog događaja ozbiljno dovodi u sumnju pouzdanost utvrđenja te odlučne činjenice. Naime na snimci je vidljivo da na stražnjem dijelu hlača, stražnjem desnom džepu, koje je nosio počinitelj koji je uzeo novac iz sefa, a prema presudi to je upravo optuženik, se vidi bijela oznaka, logo ili znak, a što je vidljivo i u trenutku izlaska te osobe iz benzinske postaje dok je pregledom hlača koje su oduzete optuženiku i razgledane na raspravi utvrđeno da iste nemaju takav znak, logo ili bijeli dio, što bi značilo da se na radi o istim hlačama, a u pobijanoj odluci je utvrđeno da se hlače koje je nosio počinitelj i hlače koje su privremeno oduzete optuženiku iste hlače, a da o tome nisu izneseni nikakvi razlozi. Ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, a ujedno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja vidi i u tome jer su u pobijanoj odluci izostali razlozi o odlučnoj činjenici, a što se odnosi na riječi kojima se okrivljenik obratio VI jer je u izreci presude navedeno da se radi o prijetećim riječima „Brzo, brzo, ulazi unutra“ dok u obrazloženju nije navedeno na temelju čega je to utvrđeno, a s druge strane iz iskaza svjedokinje HI, sa rasprave i pred državnim odvjetnikom, proizlazi da joj je počinitelj rekao „idemo, brzo, brzo“ što je i navedeno pod točkom 8. obrazloženja, dok je pod točkama 19. i 10. navedeno da joj se obratio riječima koje su i navedene u izreci. U odnosu na navod iz izreke da joj se okrivljenik obratio prijetećim riječima, prema žalitelju to također nije obrazloženo jer iz zapisnika o prepoznavanju glasa proizlazi da je počinitelj bio uplašen, a kako se to povezuje sa primjenom sile prema žrtvi koja je nužna da bi se radilo o kaznenom djelu razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11 i kao takva je odlučna činjenica o kojoj nisu navedeni nikakvi razlozi u tome vidi ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Nije obrazloženo je li prema žrtvi primijenjena apsolutna sila ili psihička sila, žrtva nije ispitana na okolnost mogućnosti pružanja otpora i psihičkog stanja. Daljnji oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, a koji se isprepliće i sa žalbenim razlogom pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, vidi i u tome jer u pobijanoj odluci nisu navedeni razlozi o tome zbog čega je zapisnik o prepoznavanju odjeće i fotodokumentacija te dokazne radnje ocijenjen kao vjerodostojan jer obrana je prigovarala vjerodostojnosti toga dokaza s obzirom da je iz fotodokumentacije vidljivo da boja odjeće na fotodokumentaciji ne odgovara boji odjeće koja je navedena o zapisniku o prepoznavanju i to pod rednim brojevima 1.,2.,3. i 5., a upravo zbog te nesuglasnosti između sadržaja zapisnika o toj dokaznoj radnji sa fotodokumentacijom te dokazne radnje upitna je vjerodostojnost tog dokaza. Također jedino se pod rednim brojem 4. nalazila siva jakna dok sve druge jakne nisu bile sive boje pa kako je osoba koja je obavljala radnju prepoznavanja prije prepoznavanja navela da se radi o tamnijoj sivoj jakni, a predočena joj je samo jedna siva jakna zapravo su unaprijed eliminirane sve ostale odjevne kombinacije jer u drugima nije bilo sivih jakni pa je zapravo stavljena u poziciju da ima jednu opciju, a to je bila upravo opcija odjeće koja je oduzeta optuženiku. Kada se uz navedeno poveže i iskaz svjedokinje HI da je morala odabrati jednu od pet ponuđenih kombinacija te da je prepoznala jaknu, dok je u zapisniku o prepoznavanju navedeno da je iskazala da je odjeća koju je nosio počinitelj u vrijeme razbojništva odjeća pod rednim brojem 4. sa 100% sigurnošću tada s obzirom na način provedbe dokazne radnje smatra da je sadržaj zapisnika o provedenoj dokaznoj radnji prepoznavanja odjeće nevjerodostojan. Osim toga proizlazi da je ona prepoznala sa 100% sigurnošću i hlače koje su oduzete od optuženika premda iz snimke videonadzora proizlazi da počinitelj na desnom stražnjem džepu hlača ima bijelu oznaku, a takva oznaka ne postoji na hlačama koje su oduzete od optuženika.

2.1. Po žalitelju došlo je do povrede kaznenog zakona jer je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. KZ/11, a u konkretnom slučaju radilo bi se o kaznenom djelu iz članak 228. stavak 1. KZ/11 jer prilikom počinjenja djela nije bilo uporabe sile.

2.2. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ukazuje da je ono pogrešno utvrđeno jer prema izreci presude okrivljenik je kao počinitelj djela nosio sivu zimsku jaknu, a što je ozbiljno dovedeno u sumnju jer prema sadržaju tehničke snimke video nadzora viši počinitelj je nosio jaknu plave boje, nadalje sadržaj tehničke snimke provedbe dokazne radnje prepoznavanja glasa dovodi u sumnju pouzdanost utvrđenja odlučne činjenice da je glas okrivljenika upravo glas počinitelja predmetnog kaznenog djela jer svjedokinja je navela „zvoni mi, ali ne previše“, glas ju malo asocira, a razlog tome može biti po žalitelju taj što je okrivljenik tijekom siječnja i veljače 2021. kada je žrtva tamo radila dolazio na predmetnu benzinsku postaju pa joj je njegov glas moguće poznat iz tog razloga. Nije zanemarivo i što je svjedokinja kako prilikom prve dojave tako i prilikom podnošenja kaznene prijave navela da je jedan od počinitelja jako visok oko 190 cm, a okrivljenik je visok 184 cm što nije zanemariva razlika, a tijekom rasprave je sjedio pa svjedokinja nije vidjela njegovu visinu, a propušteno je utvrditi odgovara li visina okrivljenika visini počinitelja.

2.3. Žaleći se na odluku o kazni žalitelj ističe da je sud ispravno utvrdio postojanje olakotnih okolnosti te izostanak otegotnih okolnosti, što je navedeno u točci 26. presude pa s obzirom na takvo utvrđenje i izostanak otegotnih okolnosti te dosadašnju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost okrivljenika koja ukazuje da se radi izoliranom incidentu u okrivljenikovom korektnom ponašanju u kaznenopravnom smislu primjereno bilo izreći ili kaznu zatvora u trajanju jedne godine ili na izrečenu kaznu primijeniti djelomičnu uvjetnu osudu s neuvjetovanim dijelom kazne od sedam mjeseci.

2.4. Predlaže se potpuno ukidanje pobijane odluke.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.

5. Na zahtjev branitelja koji je istaknut u žalbi održana je javna sjednica pred ovim županijskim sudom o kojoj je obaviješten optuženi ZI, branitelj Pavle Peršić i Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu. Na istu sjednicu pristupio je branitelj optuženika, Pavle Peršić, odvjetnik iz Pule, dok nije pristupilo ŽDO u Slavonskom Brodu unatoč uredno iskazanoj dostavi niti optuženik ZI koji je o sjednici vijeća uredno obaviješten pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti u smislu odredbe članak 475. stavak 3. ZKP/08.

6. Žalba optuženog ZI zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 je osnovana, zbog čega je pobijanu presudu trebalo ukinuti.

6.1. S pravom optuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 kada u žalbi ističe da se presuda ne može ispitati jer su izostali razlozi o odlučnim činjenicama o ocjeni provedenih dokaza jer je izostala ocjena dokazne građe i to konkretno zapisnika o prepoznavanju odjeće i fotodokumentacija te dokazne radnje. Rezultat radnje prepoznavanja, u ovom slučaju prepoznavanja odjeće (jakna i hlače) koju je nosio počinitelj podliježe ocjeni kao i svaki drugi dokaz izveden pred sudom, a ocjenu je zatim moguće pobijati žalbom zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U ovom konkretnom slučaju osim što je pod točkom 12. obrazloženja pobijane presude navedeno što je utvrđeno iz zapisnika o prepoznavanju, ocjena te dokazne građe je izostala, a ista je bila nužna ne samo iz razloga jer je tako propisano odredbom članka 450. stavak 2. ZKP/08 već i iz razloga jer je obrana još tijekom postupka, na raspravi osporavala vjerodostojnost te dokazne građe s obzirom na način kako je provedena dokazna radnja prepoznavanja. Propust prvostupanjskog suda da ocijeni dokaznu građu konkretno zapisnik o prepoznavanju odjeće i fotodokumentaciju te dokazne radnje uz analizu cjelokupne dokazne građe imao je za posljedicu da je sud odlučne činjenice utvrdio na dokaznoj građi koju nije ocijenio, kao i da je osuđujuću presudu utemeljio na dokazima koje nije ocijenio, a da je to bi u ocjeni cjelokupne dokazne građe moglo utjecati i na drugačiji zaključak prvostupanjskog suda je li odlučna činjenica dokazna ili nije. Naime, o postojanju sporne odlučne činjenice da je upravo optuženik počinitelj kaznenog djela razbojništva koji je inkriminirano djelo počinio odjeven u odjeću opisanu izrekom pobijane presude prvostupanjski je sud izveo zaključak na temelju rezultata prepoznavanja odjeće koja je prepoznata od strane HI u dokaznoj radnji prepoznavanja o čemu je sačinjen zapisnik i fotodokumentacija. Ako se ima u vidu da je prema iskazu HI ona zajedno sa policijskim službenicima pregledala snimku videonadzora koja je sadržavala tijek događaja, da je nakon pregledane snimke pristupila dokaznoj radnji prepoznavanja odjeće, da je kako to iz njezina iskaza proizlazi njoj rečeno da odabere jedan od pet ponuđenih kompleta odjeća, da je prije pokazivanja kompleta odjeće ona kako to zakon nalaže opisala predmet prepoznavanja i na zapisniku je navedeno hlače tamnije boje i siva jakna, da fotodokumentacija dokazne radnje prikazuje pet kompleta odjeće u kombinacijama koje su tako složene da zapravo samo jedan komplet odjeće odgovara opisu koji je dala HI (upravo odjeća koja je oduzeta od okrivljenika) jer su u startu isključene tri kombinacije odjeće s obzirom da se radilo o svijetlim hlačama, odnosno četiri kombinacije jer je samo jedna kombinacija imala ponuđenu sivu jaknu, pa je zapravo odabir odjeće okrivljenika bio jedini logičan izbor za HI, a osim toga opis ponuđenih kompleta odjeće ne odgovara kompletu odjeće prikazane na fotodokumentaciji što sve u svojoj ukupnosti dovodi u pitanje vjerodostojnost dokazne radnje prepoznavanja i njezin rezultat. Budući je prvostupanjski sud osuđujuću presudu utemeljio na dokaznoj građi zapisniku o prepoznavanju odjeće i fotodokumentaciji dokazne radnje koju nije podvrgnuo nikakvoj ocjeni pobijana se presuda ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama.

6.2. U odnosu na odlučnu činjenicu da je uporabljena sila od strane optuženika te da je izostalo obrazloženje u čemu se sastojala uporaba sile dok u odnosu na sadržaj izgovorenih riječi koje žalitelj smatra odlučnim činjenicama u odnosu na koje postoji proturječnost između izreke pobijane presude i iskaza svjedokinje HI, u čemu također vidi ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 suprotno stavu žalitelj ista nije ostvarena. Optuženiku se stavlja na teret da je uporabom sile protiv neke osobe oduzeo tuđe pokretne stvari, a ta bi se uporaba sile prema činjeničnom opisu sastojala u tome da počinitelj koji je pri tome bio maskiran fantomkom, HI ograničio kretanje, uhvatio ju je za ruku i usmjerio ju je prema skladišta, dok iz njezina iskaza proizlazi i da je hodao iza nje, a same izgovorene riječi sadržaja brzo, brzo ulazi unutra ili idemo brzo brzo ne predstavljaju odlučne činjenice koje ponašanju počinitelja daju karakter uporabe sile niti bi se one mogle okarakterizirati kao prijeteće riječi premda su kao takve opisane, ali u okolnostima kada ih izgovara osoba maskirana fantomkom one imaju učinak da verbalno pridonesu ozbiljnosti situacije. U točki 24. obrazloženja prvostupanjski je sud obrazložio u čemu se sastoji uporaba sile koje obrazloženje prihvaća ovaj drugostupanjski sud. Radnja bića kaznenog djela razbojništva sastoji se od uporabe sile ili prijetnje i oduzimanja tuđe pokretne stvari koje se čine navedenim redoslijedom odnosno prijetnja ili sila kao sredstvo se poduzimaju radi oduzimanja tuđe pokretne stvari. Sila ili prijetnja usmjerena je protiv osobe radi sprječavanja ili svladavanja otpora koji se pruža u vrijeme oduzimanja tuđe pokretne stvari ali se može uporabiti i radi sprječavanja očekivanog otpora u svezi s oduzimanjem stvari. U ovom konkretnom slučaju počinitelj je uporabio silu koja se manifestirala u ograničavanju kretanja djelatnice HI koju je počinitelj uhvatio za ruku i usmjerio ju je prema skladišta, te hodao iza nje.

7. Slijedom navedenog uslijed ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koju je upirao optuženik u svojoj žalbi pobijanu presudu trebalo je ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

8. Budući je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a optuženik je podnio žalbu i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u skladu s odredbom članka 487. stavka 4. ZKP/08, drugostupanjski sud je dužan navesti one nedostatke u utvrđenom činjeničnom stanju u pobijanoj presudi. Kako je teza optužnice da je počinitelj kaznenog djela razbojništva upravo optuženik koji je u inkriminirano vrijeme bio odjeven u odjeću opisanu u činjeničnom opisu optužnice, a sporna je upravo ta odlučna činjenica onda je zadatak prvostupanjskog suda da u ponovljenom postupku otkloni bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem, izvede sve dokaze koje je proveo i u prethodnom postupku kao i one dokaze za koje ocijeni da ih je potrebno provesti te izvedene dokaze kritički analizira i svestrano ocijeni, kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu i tek tada izvede zaključak je li neka činjenica dokazana. Pri tomu će prvostupanjski sud navesti jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama na koje će pravilno primijeniti kazneni zakon i donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.

9. Slijedom svega navedenog na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08 riješeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić