REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4603/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja IV NAKLADNIŠTVO d.o.o., OIB 61651285801, Zagreb, Prilaz Ivana Visina 7, protiv tuženika S.M.L.K. j.d.o.o., OIB 36469780129, Rovinj, Madona di Kampo 1, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Bulić, odvjetnica u Puli, radi isplate iznosa od 330,15 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-456/2025-7 od 15. rujna 2025., 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-456/2025-7 od 15. rujna 2025. u točkama I., II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj Povrv-456/2025-7 od 15. rujna 2025. Trgovački sud u Zagrebu održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sonje Obrovac Skiri iz Pule, poslovni broj Ovrv-3809/2024 od 1. srpnja 2024. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 330,15 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 10. studenog 2021. do isplate po stopi za ostale odnose kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR (točka I. izreke), naložio je tuženiku naknaditi tužitelju zatezne kamate koje teku na iznos od 330,15 EUR koje teku od 10. studenog 2021. do isplate po stopi koja prelazi stopu za ostale odnose, kao i zatezne kamate na troškove ovršnog postupka na iznos od 25,00 EUR koje teku od 1. srpnja 2024. do isplate po stopi za trgovačke ugovore (točka II. izreke), naložio je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 169,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. rujna 2025. do isplate po stopi za trgovačke ugovore (točka III. izreke), te je odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 156,25 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate (točka IV. izreke).

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnosi u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točke I., II. i III. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači ili ukine uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 91,39 EUR. U žalbi je, u bitnom, naveo da je prvostupanjski sud trebao utvrditi povlačenje tužbe, a ne donijeti pobijanu presudu jer da je tužitelj podneskom od 2. rujna 2024. povukao predmetni prijedlog za ovrhu odnosno tužbu. Ukazao je da sud nije utvrdio da je tužitelj izvršio utuženu uslugu jer nije dostavio brošuru na kojoj je tiskao njegove podatke u vrijeme kada je navodno usluga bila izvršena krajnjim korisnicima. Istaknuo je da je tuženik u prigovoru, osim osporavanja osnove i visine potraživanja iz utuženog računa, ukazao i na ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi, pa da u tom dijelu prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o tim odlučnim činjenicama.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na osnovi odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8. i 9. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pravilna i zakonita.

6. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a istaknuvši da presuda ima nedostataka jer da su razlozi na kojima se temelji presuda nejasni i proturječni. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud u obrazloženju jasno izložio navode i zahtjeve stranaka te valjano obrazložio ishod dokaznog postupka i utvrđenja o odlučnim činjenicama, kao i zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva do kojeg je došao primjenom odgovarajućeg materijalnog prava utvrđene činjenice, koje nisu u protivnosti s ispravama u spisu.

7. Neosnovan je tuženikov žalbeni navod prema kojem je onemogućen u raspravljanju. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tuženiku u potpunosti omogućeno raspravljati u parnici i dokazati tvrdnje na koje se pozvao osporivši tužbeni zahtjev. Prvostupanjski sud je proveo pripremno ročište u prethodnom postupku i glavnu raspravu, na koje je tuženika uredno pozvao i dostavio mu je sve tužiteljeve podneske i isprave.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 330,15 EUR s pripadajućim zateznim kamatama po računu ispostavljenom na ime naknade za tiskanje oglasa u brošuri.

9. Tužbeni navodi svode se na tvrdnje da je tuženik 14. srpnja 2021. potpisom i pečatom ovjerenoj telefaks narudžbi broj 70332 s obvezujućim učincima naručio od tužitelja izradu oglasa u brošuri dimenzija 90 mm x 60 mm ¼ ukupne vrijednosti oglasa u iznosu od 330,15 EUR. Tužitelj da je, sukladno svojim Općim uvjetima ugovora, na koje je tuženik dao izričiti pristanak potpisom narudžbenice, tuženiku dostavio jedan primjerak brošure 26. listopada 2021. u kojoj je na stranici broj 22. objavljen tuženikov oglas. Uz brošuru da je dostavio i sporni račun te tuženika više puta pisanim putem pozivao na podmirenje utuženog iznosa.

10. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave osporio navedeno rješenje istaknuvši da nije jasno na temelju čega je utuženi račun izdan i da nema dokaza da je usluga izvršena. Tijekom postupka ustrajao je kod istaknutog prigovora.

11. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je između stranaka sklopljen sporni ugovor. Sud je obrazložio da je uvidom u narudžbu telefaksom broj 70332 da ju je tuženik potpisao i ovjerio žigom, što uostalom nije niti osporavao, te time pristao na tužiteljeve Opće uvjete koji su navedeni na tužiteljevoj mrežnoj stranici. Uvidom u Opće uvjete sud je utvrdio da je u točki 5. propisano da se narudžba smatra uredno ispunjenom od strane tužitelja ako su u oglasu navedeni tvrtka i sjedište naručitelja pravne osobe, odnosno ime i prezime te adresa ako je naručitelj fizička osoba. Sud se uvidom u stranicu brošure, koja je dostavljena u spis, uvjerio da je u navedenoj brošuri objavljen oglas s navedenom tvrtkom i sjedištem tuženika, pri čemu je na ročištu tužitelj sudu predočio brošuru u fizičkom obliku. Stoga je zaključio da je tužitelj izvršio svoju ugovornu obvezu prema tuženiku sukladno točki 5. Općih uvjeta. Glede tuženikovog prigovora da je tužitelj povukao ovršni prijedlog 2. rujna 2024. sud je utvrdio da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu 23. travnja 2024., a da iz podneska od 2. rujna 2024. proizlazi da je MG **.**.2024. elektronski potpisala podnesak u kojem navodi da povlači prijedlog za ovrhu, bez da je naveden poslovni broj spisa. Stoga je zaključio da je izjava o povlačenju prijedloga elektronski potpisana 12. travnja 2024. bez značaja. S obzirom na navedeno, primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

12. Iako tuženik u žalbi navodi da prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz žalbenih navoda proizlazi da tuženik isključivo ukazuje na navodno pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

13. Međutim, ovakvi žalbeni navodi u ovom postupku nisu dopušteni s obzirom na to da se radi o sporu male vrijednosti iz odredbe članka 502. stavka 1. ZPP -a, a na temelju članka 467. ZPP-a.

14. Stoga je prvostupanjski sud na osnovi utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije u protivnosti s ispravama u spisu, pravilno obvezao tuženika da tužitelju, plati naknadu za tiskanje oglasa i zateznu kamatu zbog zakašnjenja u isplati ovih novčanih obveza.

15. Neosnovano tuženik ukazuje u žalbi da je prvostupanjski sud trebao utvrditi povlačenje tužbe, a ne donijeti pobijanu presudu. Naime, iz spisa proizlazi da je Općinski sud u Puli, prije donošenja rješenja kojim se oglašava stvarno i mjesno nenadležnim za postupanje podneskom od 15. listopada 2024. pozvao tužitelja da se očituje s obzirom na činjenicu da je na sud 2. rujna 2024. zaprimljen tužiteljev podnesak kojim povlači ovršni prijedlog. Tužitelj je podneskom od 23. listopada 2024., očitujući se na navedeni dopis suda, jasno naveo da je 2. rujna 2024. omaškom podnesen podnesak o povlačenju predmetnog prijedloga za ovrhu te ustrajao kod podneska kojim se očitovao na tuženikov prigovor protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi i istaknuo prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Puli. Iz navedenog jasno proizlazi da nema mjesta povlačenju tužbe.

16. Tuženik prvi put u žalbi ukazuje na ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi. Međutim, upućuje se tuženika na sadržaj odredbe članka 352. ZPP-a kojom je propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Dakle, izričitim pravilom procesnog prava, stranka je prekludirana sa svojim pravom iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza, tek u svojoj žalbi. Iznošenje novih činjenica i predlaganje novih dokaza u žalbi, oduzimalo bi žalbi svojstvo pravnog lijeka protiv nepravilnog i nezakonito obavljenog suđenja. Pred drugostupanjski sud bi se time iznosili dokazi o kojima prvostupanjski sud nije niti mogao voditi računa niti ih ocjenjivati, jer ih u vrijeme suđenja jednostavno nije bilo.

17. Odluka o naknadi parničnih troškova pravilno je zasnovana na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

18. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanim dijelovima.

Zagreb, 30. lipnja 2026.

Sudac

Ružica Omazić