Poslovni broj: UsI-1983/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdije, u upravnom sporu tužitelja Općine Konavle (OIB: 24482197680), Cavtat, Trumbićev put 25, zastupanog po opunomoćeniku Mladenu Dragičeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Dragičević i partneri d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 60/II, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske (OIB: 76767369197), Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi odluka o isplati, 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-034-08/24- 01/989, URBROJ: 525-14/105-25-3 od 9. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-034-08/24-01/989, URBROJ: 525- 14/105-25-3 od 9. srpnja 2025. odbijena je žalba korisnika Općine Konavli, ovdje tužitelja, izjavljena protiv Odluke o isplati Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija), KLASA: 440-12/18-07-04-01/0557, URBROJ: 343- 1500/24-046 od 20. studenoga 2024., kojom je u točki I. i II. izreke tužitelju kao korisniku na temelju zahtjeva za isplatu podnesenog 27. prosinca 2023. odobrena isplata sredstava u iznosu od 305.314,39 eura/2.300.391,24 kuna. Točkom III. izreke tog rješenja nakon provedene administrativne kontrole predmetnog zahtjeva, zatraženi iznos potpore od 604.512,77 eura/4.554.701,35 kn umanjen je za sveukupno 299.198,38 eura/2.254.310,11 kn, a u točki IV. izreke određeno je da na temelju članka 145. stavka 1. i 2. Zakona o poljoprivredi ("Narodne novine", 118/18. , 42/20. i 127/20., 52/21. i 152/22.) sredstva koja korisnik mora vratiti na temelju odluke o povratu sredstava, Agencija za plaćanje može poravnati sa sredstvima koja korisniku još nisu isplaćena za bilo koju od mjera Zajedničke poljoprivredne politike ako propisi Europske unije ne određuju drukčije, te se dalje navodi način naplate sredstava sadržanih u točki

III. izreke odluke o isplati.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika navodeći da mu je nakon provedene administrativne kontrole i kontrole javne nabave traženi iznos potpore umanjen za 299.198,38 eura zbog primjene financijske korekcije od 25% na Ugovor o javnoj nabavi za radove u iznosu od 299.049,55 eura i primjene financijske korekcije od 5% na Ugovor o javnoj nabavi za stručni nadzor u iznosu od 148,83 eura, a da je osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba protiv navedene Odluke o isplati. U odnosu na projekt “Izgradnja i opremanje zajedničkog vatrogasnog doma i spremišta Vatrogasni dom Gruda“ navodi da mu je utvrđena financijska korekcija u iznosu od 25% Ugovora o javnoj nabavi za radove te navodi da mu je na temelju Smjernica, prema kojima ako pronađena nesukladnost ima odvraćajući učinak na potencijalne ponuditelje ili kada nesukladnost dovede do sklapanja ugovora s ponuditeljem s kojim nije trebalo sklopiti ugovor, da će se tada primijeniti financijske korekcije. Međutim, ističe da ako su nepravilnosti samo formalne prirode i bez stvarnog ili potencijalnog financijskog rizika, da se tada financijske korekcije neće primijeniti. Smatra da nije bilo nepravilnosti prilikom provođenja postupka javne nabave, odnosno da ako je i bilo kakvih nepravilnosti, da se radilo o formalnim nedostacima manjeg značaja, zbog kojih nije trebalo primijeniti financijske korekcije, osobito ne u iznosu za koji je isplata sredstava u konkretnom slučaju umanjena. Navodi da iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tuženik odbio njegovu žalbu protiv odluke o isplati od 20. studenog 2024. iz razloga što je zaključio da su opravdani razlozi Agencije izneseni u točkama 7. i 8. Odluke, a kojima je primijenjena korekcija od 25% na cjelokupni Ugovor, iz kojeg razloga daljnje nepravilnosti tuženik u rješenju nije niti razmatrao. S tim u vezi navodi da je Agencija utvrdila financijsku korekciju iz točke 22. Smjernica u iznosu od 25% primjenjivu na cjelokupni Ugovor iz razloga što je, kako je to obrazloženo u točki 7. i 8. Odluke utvrđeno da jamstvo za uredno ispunjenje ugovora, kao i jamstvo za otklanjanje nedostataka, a koji su bili predviđeni Dokumentacijom o nadmetanju (dalje: DON) nisu dani na odgovarajući način, odnosno odgovarajućeg trajanja, iz kojeg razloga je nastala opasnost za financijske posljedice po tužitelja, kao i proračun EU, a zbog čega se ima primijeniti korekcija broj 22. - „Znatna izmjena elemenata ugovora određenih u pozivu na nadmetanje ili dokumentaciji za nadmetanje“. Navodi da je osporeno rješenje nezakonito, prije svega, jer obrazloženje tog rješenja ne sadrži razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, niti razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka. Tvrdi da osporeno rješenje ne sadrži nikakve razloge zbog kojih su žalbeni navodi odbijeni, već da se tuženik isključivo poziva i citira Odluku Agencije. S tim u vezi navodi da je tuženik obrazložio svoju odluku navodeći da se tužitelj kao korisnik sredstava, time što nije za cijelo razdoblje izvršenja ugovora bio pokriven jamstvom, izložio povećanom riziku, odnosno potencijalnoj šteti, pa je počinjena nepravilnost potencijalnog financijskog učinka, neovisno o tome što nije nastala stvarna šteta. Tužitelj smatra kako obrazloženje tuženika nije dostatno, te da nije u korelaciji sa svim žalbenim razlozima, niti da je tuženik uzeo u obzir njegove žalbene razloge, već da je samo utvrdio da se izložio povećanom riziku, odnosno potencijalnoj šteti, ne obrazlažući kako je navedeno zaključio i na temelju kojih dokaza. Naglašava da je DON-om propisao način, vrstu i visinu jamstva koju ponuditelj, odnosno izvođač ima dati i to jamstva za uredno ispunjenje ugovora kao i jamstva za otklanjanje nedostataka. Navodi da je nesporno ugovor o izvođenju radova s izvođačem sklopljen 12. veljače 2021. na iznos od 11.320.642,60 kuna, da je početak radova na temelju ugovora bio 18. svibanj 2021., te da je ugovoreni rok završetka radova bio 18. svibanj 2022., da je između njega kao naručitelja i izvođača sklopljen dodatak I. ugovora o izvođenju radova, broj: 11/20 od 6. svibnja.2022. kojim je rok za ispunjenje ugovora produljen na 16 mjeseci i 12 dana, odnosno s krajnjim rokom dovršetka radova na dan 30. rujna 2022., a kojim je određeno da izvođač mora dostaviti bankarsku garanciju s produljenim jamstvom. Navodi da nije sporno niti da mu je izvođač radova, kao korisniku sredstava, dostavio jamstvo za uredno ispunjenje ugovora i to bankarsku garanciju od 5. ožujka 2021. s rokom važenja do 12. travnja 2022. i da je izvođač radova izdao bankarsku garanciju do 28. veljače 2024., kao i da mu je izvođač radova 22. studenoga 2022. dostavio zapisnik o utvrđivanju vrijednosti i trajanju jamstvenog roka kojim je utvrđeno trajanje jamstvenog roka od 10 godina u iznosu jamstva od 150.251,00 eura. Naglašava da iz DON-a proizlazi da ako izvođač radova ne dostavi jamstvo za otklanjanje nedostataka, da tada on, kao naručitelj, može koristiti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u svrhu naplate kakvog potraživanja po osnovi otklanjanja nedostataka. Stoga smatra da okolnost je li izdano jamstvo za otklanjanje nedostataka nije ključno za rješenje ovoga upravnog spora jer se u slučaju nedostatka takvog jamstva mogao naplatiti iz jamstva za uredno ispunjenje ugovora izdanog od strane Izvođača. Neovisno o navedenom, ističe kako mu je izvođač kao naručitelju dostavio zadužnicu ovjerenu po javnom bilježniku Valeriji Pernar broj OV -137/2024. Smatra da je za rješenje ovog spora ključno pitanje je li on kao naručitelj za cijelo vrijeme trajanja ugovora bio pokriven jamstvom za uredno ispunjenje ugovora, odnosno je li postojala realna financijska opasnost po njega kao naručitelja, a time i za proračun EU ako nije bio pokriven jamstvom i to izričito u vidu bankarske garancije za cijelo vrijeme trajanja ugovora. Nadalje navodi da se nepravilnost broj 22., na koju se poziva Agencija i tuženik, govori o znatnim izmjenama elemenata ugovora određenih u pozivu na nadmetanje ili dokumentaciji za nadmetanje, a gdje bitni elementi ugovora uključuju cijenu, prirodu radova, rok dovršetka, uvjete plaćanja i korištene materijale. S tim u vezi ističe kako u konkretnom slučaju nije došlo do izmjene uvjeta Ugovora i da su sukladno DON-u, ugovor o izvođenju radova kao i njegov dodatak broj I. predviđali dostavu jamstva za uredno ispunjenje ugovora u obliku bankarske garancije, kao i jamstva za otklanjanje nedostataka u vidu zadužnice. Smatra da bi do izmjene uvjeta ugovora došlo primjerice, da je suprotno DON-u u ugovoru o izvođenju radova izostavio odredbu vezanu uz jamstvo ili da je od iste odustao prilikom sklapanja dodatka broj I. ugovora, a što nije bio slučaj. Iznosi mišljenje da nije došlo ni do kakvih izmjena elemenata ugovora, te kao primjer navodi da s izvođačem nije sklopljen dodatak ugovora koji bi isključivao obvezu davanja garancije, te tvrdi da davanje jamstva ne predstavlja bitne elemente ugovora i to kako na temelju Smjernica, tako i prema važećem Zakonu o obveznim odnosima, gdje se bitnim sastojcima ugovora o izvođenju radova (ugovora o građenju) smatraju cijena, posao i rok dovršetka radova. Smatra da navedeno ide u prilog tome da u konkretnom predmetu nema mjesta primjeni Smjernice u vidu izricanja financijske korekcije iz razloga što dano jamstvo eventualno nije pokrivalo cjelokupno trajanje ugovora. Dodatno navodi da nije točno da mu izvođač nije predao jamstva kao naručitelju koje pokriva cijelo vrijeme trajanja ugovora i njegov jamstveni rok. Iznosi mišljenje da to što je izvođač možda bio u zakašnjenju s dostavom takvih jamstava, da je to predmet obvezno -pravnog odnosa između tužitelja kao naručitelja i izvođača, a koji nije imao nikakvog utjecaja na potencijalni rizik ili nastanak financijske štete za njega. Dodatno napominje kako je predviđeno jamstvo u vidu bankarske garancije i zadužnice samo jedno od sredstava osiguranja za uredno ispunjenje ugovora i otklanjanje nedostataka, a ne jedini način naplate potraživanja koji mu kao naručitelju i jednoj ugovornoj strani stoji na raspolaganju u slučaju da izvođač ne ispuni svoje ugovorne obveze. Neovisno od navedenog, ističe da je u slučaju neurednog izvršenja ugovora, odnosno za slučaj da neku obvezu izvođač po ugovoru nije izvršio, bio u mogućnosti raskinuti ugovor s izvođačem te mu ustegnuti plaćanje ugovorene cijene, a sve sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima. S tim u vezi navodi da je činjenica da tokom trajanja, a i nakon završetka ugovornog odnosa, s izvođačima nije bilo nikakvih problema u odnosu na uredno ispunjenje ugovora, te da su naknadno dostavili i dodatnu bankarsku garanciju, kao i pisanu izjavu kojom pristaju da se bilo kakvi nedostaci naplate iz takve bankarske garancije, a što govori u prilog ozbiljnosti, stručnosti i profesionalnosti izvođača te činjenici da nije postojala nikakva realna financijska opasnost po njega kao naručitelja tokom trajanja ugovora, a niti za vrijeme trajanja jamstvenog roka. Ističe da to što nije došlo do aktiviranja bilo kakvog postupka naplate tijekom niti nakon trajanja ugovornog odnosa dovoljno govori u prilog činjenici da nikakva potencijalna opasnost za nastanak financijske štete nije postojala. Nadalje navodi da je kao naručitelj izvođaču radova vršio plaćanja za izvođenje radova u tranšama, s tim da je izvođač izdao zadnju privremenu situaciju broj 17. i račun K, broj:

132-1-1 dana 30. rujna 2022. na iznos od 4.993.273,69 kn, dok se plaćanje po istoj vršilo od strane HBOR-a dana 1. prosinca 2022. u iznosu od 2.775.326,96 kn, a dana 30. prosinca 2022.u iznosu od 217.946,73 kn izravno od njega, a istovremeno je izvođač bio u obvezi predati jamstvo u iznosu od 150.251,00 eura (1.132.066,16 kn), što tuženik nije uzeo u obzir. Ukazuje na to da je dovršetak radova bio 22. studenoga 2022. te je izvršena primopredaja. Naglašava da je plaćanje po zadnjoj privremenoj situaciji br. 17 uslijedilo nakon konačnog plaćanja ugovorene cijene, te je tada, da je prilikom tehničkog pregleda uočio bilo kakve nedostatke, mogao ustegnuti plaćanje izvođaču (a da mu je kakva šteta nastala ili da posao nije uredno obavljen), a iz kojeg razloga smatra da očito nije postojala nikakva opasnost da on, pa time niti proračun EU, bude oštećen. Zaključuje da korekcija broj 22. Smjernica nije primjenjiva, s obzirom da jamstvo za uredno ispunjenje ugovora, kao i jamstvo za otklanjanje nedostataka nije bitan element ugovora, a sve i da je, navodi da kao naručitelj nije mijenjao nikakve ugovorne odredbe vezane uz ugovor kakav je predložen u DON-u, da za njega nije postojala nikakva potencijalna opasnost za nastanak financijske štete, a što se očituje u činjenici da nikakav postupak protiv izvođača nije pokrenut. Navodi da sve kada bi stav ovoga suda bio, da se vezano uz nedostatak traženih garancija može primijeniti korekcija br. 22 Smjernica, da ni tada ne bi bilo mjesta primjeni iste u konkretnom slučaju, a sve imajući u vidu i primjenjujući odredbu točke 1.3. Dodatka Odluke Komisije br. C(2013) 9527 o određivanju i odobrenju smjernica za utvrđivanje financijskih korekcija, kojom je jasno naznačeno da kada je nepravilnost samo formalne prirode i bez stvarnog ili potencija lnog financijskog učinka, da se neće primijeniti financijska korekcija. Nadalje navodi da je kontrolom utvrđeno da postoji nesukladnost između odredbi dokumentacije o nabavi (DON 2) i informacija čije ispunjavanje korisnik traži od gospodarskih subjekata u ESPD obrascu, Dio III Odjeljak C te da su tuženik i Agencija stava kako postoji nesukladnost između DON-a i tražene dokumentacije od ponuditelja, a u odnosu na što je primijenjena korekcija broj 8. i 5. Ističe da je u cijelosti postupio sukladno Zakonu o javnoj nabavi i da nije stvorio nikakvu zabunu na tržištu te nije onemogućio kojeg od ponuditelja da se javi na natječaj, niti je sklopio ugovor o nabavi sa subjektom s kojim ne bi sklopio ugovor da navodne nesukladnosti nije bilo. Napominje da je ostale podatke koje je tražio u ESPD obrascu ovlašten tražiti upravo s obzirom na članak 254. Zakona o javnoj nabavi, koje mogu biti razlog za isključenje gospodarskog subjekta, a da je DON-om propisao obvezu dostave ispunjenog ESPD obrasca, iz kojeg razloga je davanje podataka, kao mogući razlog za isključenje, već uvršten u DON, te su svi ponuditelji transparentno i jasno znali i morali znati koje uvjete moraju zadovoljavati da ne bi bili isključeni iz natječaja. Ističe da okolnosti koje se navode u osporavanoj Odluci nisu bile od nikakvog utjecaja na tijek samog natječaja, odabir ponuditelja niti sklapanje ugovora s ponuditeljem. Pojašnjava da niti jedan od ponuditelja nije isključen zbog bilo kojeg razloga povezanog s insolventnošću, te da su svi konkurenti zadovoljili sve uvjete propisane DON-om (uključujući i podatke iz ESPD obrasca). S obzirom na navedeno, smatra da ako se radi o nesukladnosti, da je ista formalne prirode te nije imala odvraćajući učinak na ponuditelje niti je utjecala na sklapanje ugovora s ponuditeljem s kojim inače ugovor ne bi bio sklopljen. Naglašava da Agencija i tuženik pogrešno navode da je takvo njegovo postupanje moglo dovesti do odvraćanja potencijalnih ponuditelja za javljanje na natječaj, budući da uvjeti istoga nisu bili jasni, ukazujući da u prilog ide to što nitko od ponuditelja nije imao nikakvog pitanja vezano uz navedene uvjete natječaja te dostavu dokumentacije vezane uz sposobnost ponuditelja, te smatra da ta navodna nesukladnost, nije bila od utjecaja na tijek natječaja te sklapanje ugovora. U odnosu na 3. korekcija od 5% na temelju nepravilnosti broj 9. Smjernica, koja je primijenjena u odnosu na uvjete DON-a iz točke.4.3. vezane uz dokazivanje tehničke i stručne sposobnosti za izvršenje ugovora o javnoj nabavi, iz razloga što je kao naručitelj propisao da ponuditelj mora dokazati da je u godini u kojoj je raspisan natječaj i u pet godina koje prethode toj godini uredno izvršio radove iste ili slične predmetu nabave, a čime se smatraju radovi na građevinama javne i društvene namjene definiranim člankom 3. stavkom 1. točkom 7. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19.), navodi da je Agencija primijenila navedenu korekciju smatrajući da su takvi uvjeti natječaja diskriminirajući s obzirom da nije definirao vrstu radova, nego objekte na kojima je ponuditelj ranije radio, a koji objekti sami po sebi ne definiraju vrstu radova, te su time isključeni potencijalni ponuditelji koji su možda izvršavali iste ili slične radove, međutim ne na građevinama javne ili društvene namjene. Navodi da je pogrešan zaključak tuženika da se radi o diskriminatornom uvjetu. Iznosi mišljenje da je definiranjem sličnih radova kroz radove na bilo kojim javnim i društvenim građevina kao naručitelj proširio broj potencijalnih ponuditelja. Pojašnjava da se u konkretnom slučaju radilo o natječaju za izgradnju vatrogasnog doma i da se radi o građevini koja je specifične namjene, koja ima i specifične uvjete vezane uz izgradnju, zbog čega je kao naručitelj mogao propisati da u obzir dolaze samo naručitelji koji su vršili radove upravo i samo na građevinama - vatrogasnim domovima. Navodi da je radi proširenja tržišnog natjecanja omogućio svim subjektima koji su vršili radove na javnim i društvenim zgrada da daju svoju ponudu. S tim u vezi upućuje na pojam javne i društvene građevine kako je definiran člankom 3. stavkom 1. točkom 7. Zakona o prostornom uređenju, te navodi da je taj pojam toliko širok da obuhvaća gotovo sve građevine osim građevina privatne namjene. U odnosu na primjenu korekcije broj 10 „Uvjeti sposobnosti nisu povezani s predmetom Ugovora“ ukazuje na oprečan stav Agencije i tuženika da, s jedne strane Zakon o javnoj nabavi uopće ne propisuje mogućnost postavljanja instituta jednakovrijednosti nuđenja opreme tehničke i stručne sposobnosti i da isti nije uvršten u ESPD obrazac, iz čega se zaključuje da je taj uvjet suvišan. Ujedno smatra da je nelogično da je to dovelo do odvraćajućeg učinka na ponuditelje. Vezano za primjenu korekcije broj 16. Smjernica - "Nedostatak transparentnosti i/ili jednakog postupanja tijekom ocjene“, koja je primijenjena jer je otvaranju ponuda prisustvovao kao član stručnog povjerenstva PN, koji internom odlukom tužitelja nije imenovan za člana stručnog povjerenstva, a na koje je imenovan RN, uz preostala dva člana povjerenstva Filipa Šustera i Maju Mekiš, jer je prema mišljenju agencije počinjena povreda članka 197. Zakona o javnoj nabavi. Navodi kako ta okolnost nije razlog za izricanje financijskih korekcija. Jer je P zadovoljavao sve uvjete da bude član povjerenstva, a uz njega su sudjelovala još dva člana povjerenstva, te je on osoba ovlaštena za korištenije sustava javne nabave i ujedno je i pročelnik Upravnog odjela za opće poslove, mjesnu samoupravu i društvene djelatnosti Općine Konavle. Ističe da je član povjerenstva RN bio nedostupan u trenutku otvaranja ponuda. Navodi da opisana okolnost ni na koji način nije smanjila transparentnost samog natječaja niti je dovela do nejednakog postupanja prema kojem od dionika natječaja, te da nitko nije podnio žalbu protiv odluke o odabiru najboljeg ponuditelja s te osnove. Također iznosi mišljenje da nisu zadovoljeni uvjeti za primjenu financijskih korekcija, jer se radi isključivo o povredi formalne naravi. U odnosu na korekciju broj.

13. Smjernica „Izmjena uvjeta sposobnosti nakon otvaranja ponuda što je dovelo do pogrešnog prihvaćanja ponuditelj“ i broj 16. „Nedostatak transparentnosti i/ili nejednakog postupanja“ u iznosu od 25% koja se odnosi na stavke troškovnika koje je izveo gospodarski subjekt Hidrolaguna d.o.o. ističe da kao naručitelj nije bio upoznat s činjenicom da trgovačko društvo Hidrolaguna d.o.o. izvodi bilo koji dio radova na temelju ugovora koji je sklopio s ponuditeljima Magnum Spura d.o.o. i Elektrocenter Petek d.o.o., a što je saznao tek nakon tehničkog pregleda, odnosno po završetku radova, te ističe da su uvjeti za cijelo vrijeme trajanja natječaja i prilikom otvaranja ponuda i odabira ponuditelja bili jednaki prema svim sudionicima natječaja. S obzirom na navedeno, tvrdi da nije izmijenio uvjete sposobnosti nakon otvaranja ponuda, a što je dovelo do pogrešnog prihvaćanja ponuda. Smatra da činjenica da su odabrani podizvođači dio radova prepustili društvu Hidrolaguna d.o.o. bez njegovog znanja kao naručitelja ne može imati nikakve posljedice na njega u vidu primjene financijskih korekcija, već da to eventualno može imati posljedice obveznog prava vezane uz ugovorni odnos izvođača i naručitelja Hidrolaguna d.o.o. Nadalje navodi da je primijenjena korekcija broj 14. - „Izmjena uvjeta sposobnosti nakon otvaranja ponuda što je dovelo do pogrešnog prihvaćanja ponuditelj“ i broj 16. - „Nedostatak transparentnosti i/ili nejednakog postupanja“ u iznosu od 25% u odnosu na stavke troškovnika koje je izveo gospodarski subjekt Termin d.o.o., s obzirom da je utvrđeno da je trgovačko društvo Termin d.o.o., koje nije bilo jedan od izvođača, izveo strojarske radove na predmetu nabave. Naglašava da je financijska korekcija broj 14. u prethodnoj točki bila financijska korekcija broj 13., pa ukazuje na nedosljednost u primjeni propisa. Ponavlja da nije bio upoznat s činjenicom da trgovačko društvo Termin d.o.o. izvodi strojarske ili bilo kakve radove sve do završetka tehničkog pregleda, odnosno do trenutka kada je posao već bio obavljen. Smatra da nije mogao izmijeniti uvjete sposobnosti tijekom postupka pregleda i ocjene ponuda na način da odabere izvođača umjesto drugog ponuditelja, a sve s obzirom da za trgovačko društvo Termin d.o.o. nije znao, niti je to trgovačko društvo bilo navedeno u ponudi izvođača. Navodi da financijska korekcija broj 16 nije primjenjiva budući da je njezina primjena ograničena na postojanje revizijskog traga o danim ocjenama za svaku ponudu te na njegovu jasnost, opravdanost, transparentnost ili nepostojanje, kao i na nepostojanje zapisnika o pregledu i ocjenu ponuda. Navodi da je u konkretnom slučaju izrađen zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda koji je javno objavljen putem EOJN RH te za sve odluke i dane ocjene stručnog povjerenstva za javnu nabavu postoji jasan, opravdan i transparentan revizijski trag, radi čega je primjena korekcije nezakonita i neosnovana. Opetovano ponavlja da ako bi se radilo o kakvom propustu, da se radi o manjem propustu formalne naravi, pozivajući se na točku 1.3. Dodatka Odluke Komisije br. C(2013) 9527, radi čega primjena financijskih korekcija nije opravdana. U odnosu na postupak javne nabave “Stručni nadzor izgradnje i opremanja zajedničkog vatrogasnog doma i spremišta-Vatrogasni dom Gruda“ navodi da se rješenje tuženika u bitnom temelji na ponavljanju navoda Agencije, bez obrazlaganja žalbenih razloga i uzimanja u obzir istaknutih okolnosti radi kojih se nije imalo primijeniti financijske korekcije. Opetovano se poziva na točku 1.3. Dodatka Odluke Komisije br. C(2013) 9527. U odnosu na primijenjenu financijsku korekciju broj 8. i 15. navodi da mu je izrečene korekcija broj 8. Smjernica koja se tiče nenavođenja uvjeta sposobnosti i kriterija za odabir ponude, a da predmetna korekcija nije primjenjiva u konkretnom slučaju, s obzirom na to da osnove za isključenje nisu uvjeti sposobnosti niti kriteriji za odabir ponude. Smatra da nije primjenjiva ni korekcija broj 15. - Ocjena ponuditelja/natjecatelja upotrebom nezakonitih uvjeta sposobnosti ili kriterija za odabir ponude, navodeći da su svi uvjeti za isključenje gospodarskog subjekta propisani i navedeni sukladno Zakonu o javnoj nabavi, pa tako i člankom 254. Zakona o javnoj nabavi koji propisuje stečaj kao jedan od razloga. Ističe da je neosnovano primijeniti korekciju koja se odnosi na nezakonito propisivanje uvjeta u natječaju kada su isti u cijelosti usklađeni sa zakonom. S tim u vezi navodi kako je ESPD obrazac sastavni dio dokumentacije o nabavi i da predmetni obrazac te njegovo ispunjavanje nije predstavljalo problem niti jednom gospodarskom subjektu te da nije bilo upita vezano za navedeno. Navodi da je obrazloženje rješenja tuženika nelogično, da zaključci koje tuženik donosi ne proizlaze iz propisa na koje se isti poziva, te da je obrazloženje rješenja nedostatno. Smatra da tuženik nije naveo razloge zašto je korekcija broj 15 primjenjive u ovom slučaju, a što se tiče korekcija broj 8. ukazuje da tuženik navodi da nalazi da uvjeti sposobnosti nisu isto što i ostale osnove za isključenje. Smatra da je razlog primjene tih korekcija to što su to najčešće korekcije, koje se sada moraju primijeniti analogijom. Također smatra da je neosnovana primjena korekcije broj 9. Smjernica u odnosu na propisane uvjete dokazivanja tehničke sposobnosti te ponavlja da je obrazloženje rješenja tuženika nedostatno i da nije u svezi s predmetom ovoga postupka. U tom smislu navodi da tuženik konstatira nespornu činjenicu da uvjeti natječaja ne smiju biti diskriminatorni niti ograničavajući, ali da ne obrazlaže zašto smatra da je u konkretnom slučaju uvjet natječaja vezan uz tehničku sposobnost koja se dokazuje radom na zgradama javne ili društvene namjene diskriminatoran i/ili ograničavajući. Ponovno upućuje na pojam građevina javne i društvene namjene pozivajući se na članka 3. stavak 1. točku 7. Zakona o prostornom uređenju. Ističe da stručnjak koji nije radio na takvim građevinama i nema dostatno iskustvo ne bi mogao kvalitetno obaviti ovaj posao. S tim u vezi navodi da se i u ostalim natječajima drugih naručitelja uvijek kao uvjeti tehničke sposobnosti traže rad i iskustvo na istovjetnim odnosno sličnim projektima. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika. Traži naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da se navodi iz tužbe suštinski podudaraju s navodima izjavljenim u žalbi kojom je pobijao Odluku Agencije, a na koje navode se iscrpno očitovao u osporenom rješenju, Navodi da ostaje pri svim utvrđenjima i navodima kako su već izneseni u osporenom rješenju. Vezano za utvrđene nepravilnosti pod točkom 7. i 8. Odluke, a u odnosu na postupak javne nabave za projekt „Izgradnja i opremanje zajedničkog vatrogasnog doma i spremišta - Vatrogasni dom Gruda“, točnije vezano za navode tužitelja kako u konkretnom slučaju nije došlo do izmjene uvjeta Ugovora o izvođenju radova 11/20 te da su DON, ugovor, kao i njegov dodatak broj I. predviđali dostavu jamstva za uredno ispunjenje ugovora u obliku bankarske garancije, kao i jamstva za otklanjanje nedostataka u vidu zadužnice, dok bi do izmjene uvjeta ugovora došlo, primjerice, da je tužitelj, suprotno DON-u, u ugovoru izostavio odredbu vezanu uz jamstvo ili da je pak od iste odustao prilikom sklapanja dodatka broj I. Ugovora, a što nije bio slučaj, ukazuje na to da je člankom 313. stavkom 1. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, 120/16., dalje: ZJN) propisano da ugovorne strane izvršavaju ugovor o javnoj nabavi u skladu s uvjetima određenima u dokumentaciji o nabavi i odabranom ponudom, dok je stavkom 2. navedenog članka ZJN-a propisano da je javni naručitelj obvezan kontrolirati je li izvršenje ugovora o javnoj nabavi u skladu s uvjetima određenima u dokumentaciji o nabavi i odabranom ponudom. Ističe da tužitelj i odabrani ponuditelj nisu postupili u skladu s DON-om i odabranom ponudom jer jamstvo za uredno izvršenje ugovora nije važilo za cijelo vrijeme trajanja ugovora, dok je jamstvo za otklanjanje nedostataka dostavljeno nakon više od godinu dana od primopredaje radova. Navodi i da tužitelj nije kontrolirao izvršenje ugovora o javnoj nabavi u skladu s uvjetima određenima u DON-u i odabranoj ponudi, a čime je prekršio odredbe ZJN-a. Ističe da je to predstavljalo ozbiljan rizik za tužitelja jer je izgubio osiguranje da će izvođač ispuniti svoje obveze u cijelom ugovorenom razdoblju, odnosno tužitelj nije imao pravno sredstvo za naplatu štete ako se ugovor ne izvrši do kraja kako treba, a čime se gubi sama svrha garancije. Također, ukazuje da je Odlukom Komisije br. C(2013) 9527 o određivanju i odobrenju smjernica za utvrđivanje financijskih korekcija koje u slučaju nepoštivanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na troškove koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija od 19. prosinca 2013. (dalje: Smjernice) za vrstu nepravilnosti broj 22. „Znatna izmjena elemenata ugovora određenih u pozivu na nadmetanje ili dokumentaciji za nadmetanje“ u opisu nepravilnosti navedeno da bitni elementi sklapanja ugovora uključuju, ali nisu ograničeni na cijenu, prirodu radova, rok izvršenja, uvjete plaćanja i korištene materijale, odnosno da treba za svaki pojedin i slučaj napraviti analizu kako bi se utvrdio bitan element ugovora, a što je u ovom slučaju i utvrđeno u osporenom rješenju. Ističe da navodi tužitelja kako je u slučaju neurednog izvršenja ugovora bio u mogućnosti raskinuti ugovor s Izvođačem i ustegnuti mu plaćanje ugovorene cijene za slučaj da neku obvezu izvođač po ugovoru nije izvršio, sukladno odredba Zakona o obveznim odnosima, ukazuju na to da se kod ovog propusta, odnosno nevaženja jamstava za cijelo vrijeme trajanja ugovora radi o bitnom elementu ugovora, a koji je, kako je utvrdio u osporenom rješenju, doveo do bitne izmjene ugovora te posljedično do izricanja financijske korekcije. Vezano za navode tužitelja koji se odnose na povećani rizik i potencijalnu štetu, ukazuje na to da je Smjernicama propisano da se financijski ispravak neće izvršiti samo kada je nepravilnost formalne prirode bez stvarnog ili potencijalnog financijskog učinka, dakle Smjernicama je predviđeno izricanje financijske korekcije i u slučaju kada nepravilnost ima potencijalni financijski učinak. Osim navedenog, ukazuje da je Uredbom (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (SL L 347, 20.12.2013.), u članku 2. točki 36. definirana „nepravilnost“ kao svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom. Ističe da je navedenom Uredbom propisano da se već i potencijalna šteta smatra nepravilnošću, a za koju je u skladu sa Smjernicama potrebno izvršiti ispravak, odnosno izreći financijsku korekciju.

U odnosu na navod tužitelja vezan za točku 8. Odluke da iz DON-a koji se odnosi na mišljenje tužitelja da okolnost je li ili nije izdano jamstvo za otklanjanje nedostataka nije ključno za rješenje ovoga spora, jer može koristiti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u svrhu naplate kakvog potraživanja po osnovi otklanjanja nedostataka , tuženik ukazuje da je bankarska garancija za uredno izvršenje ugovora bila važeća od 5. ožujka 2021. do 12. travnja 2022., odnosno nije pokrivala razdoblje od 12. travnja 2022. do 30. studenog 2022., dok je zadužnica, poslovni broj: OV-137/2024, odnosno jamstvo za otklanjanje nedostataka, ovjerena od strane javnog bilježnika 8. siječnja 2024. Potvrđuje da su točni navodi tužitelja da može koristiti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u svrhu naplate kakvog potraživanja po osnovi otklanjanja nedostataka, međutim, ističe se da je bankarska garancija bila važeća do 12. travnja 2022., dok je primopredaja radova bila 22. studenog 2022., a kada je u skladu s točkom 7.4.3. trebalo biti dostavljeno jamstvo za otklanjanje nedostataka. Stoga, zaključuje da tužitelj u trenutku primopredaje radova nije niti mogao naplatiti jamstvo za uredno izvršenje ugovora jer ga nije imao, a što je jasan pokazatelj da je izmijenjen ugovor u korist odabranog ponuditelja odnosno izmijenjena je ekonomska ravnoteža u njegovu korist te navedeno predstavlja ozbiljnu nepravilnost koju nije moguće naknadno ispraviti. Vezano za tužiteljevo osvrtanje na ostale utvrđene vrste nepravilnosti iz odluke ukazuje da su u osporenom rješenju pobrojane vrste nepravilnosti koje je Agencija za plaćanja utvrdila vezano za postupak javne nabave za projekt „Izgradnja i opremanje zajedničkog vatrogasnog doma i spremišta - Vatrogasni dom Gruda“ pod točkama 1. - 6. Ističe da je u obrazloženju rješenja naveo da je Smjernicama propisano da kada se u jednom natječajnom postupku otkriju brojne nepravilnosti, da stope ispravaka nisu kumulativne, već se najozbiljnija nepravilnost uzima kao pokazatelj za donošenje odluke o stopi ispravka (5%, 10%, 25% ili 100%). Budući da su u točkama 1. - 4. obrazloženja Odluke određene financijske korekcije od 5%, dok su točkama 5. i 6. određene financijske korekcije od 25% na stavke troškovnika podugovaratelja, navodi da je radi ekonomičnosti postupanja razmatrao samo one vrste nepravilnosti pod točkama 7. i 8. obrazloženja Odluke koje iznose 25% vrijednosti cjelokupnog ugovora o javnoj nabavi, jer se radi o najozbiljnijoj nepravilnosti u konkretnom postupku javne nabave. Vezano za postupak javne nabave „Stručni nadzor izgradnje i opremanja zajedničkog vatrogasnog doma i spremišta – Vatrogasni dom Gruda“ za koji je Agencija za plaćanja u točki 1. obrazloženja Odluke odredila analognu primjenu vrste nepravilnosti broj 8. i 15. Smjernica uz primjenu umanjene stope ispravka od 5%, a za koje tužitelj tvrdi da nisu primjenjive s obzirom da osnove za isključenje nisu niti uvjeti sposobnosti niti kriteriji za odabir ponude, ponovno ukazuje da je Smjernicama propisano da su vrste nepravilnosti opisane u odjeljku 2. najčešće vrste nepravilnosti, dok bi ostale nepravilnosti koje nisu navedene u tom odjeljku trebalo rješavati u skladu s načelom proporcionalnosti, i kada je moguće, analogno vrstama nepravilnosti koje su utvrđene u Smjernicama. Uzimajući u obzir da nije propisana vrsta nepravilnosti vezano za osnove za isključenje gospodarskog subjekta, te da je tužitelj u ESPD obrascu od gospodarskih subjekata zahtijevao označavanje „kućice“ vezane uz stečaj, međutim, da u DON-u nije u skladu s člankom 265. stavkom 1. točkom 3. ZJN-a propisao dokazivanje osnove za isključenje koja se odnosi na stečaj, ističe da je pravilno Agencija za plaćanja utvrdila analognu primjenu vrste nepravilnosti broj 8. i 15. Smjernica. Vezano za isti postupak javne nabave za koji je Agencija u točki 2. obrazloženja Odluke utvrdila vrstu nepravilnosti broj 9. Smjernica uz primjenu umanjenje stope ispravka od 5%, ponovno ukazuje da je tužitelj, kada je kao slično propisao radove na izgradnji/rekonstrukciji zgrada javne i društvene namjene, sveo pojam sličnih radova isključivo na zgradu iste namjene kao što je predmet nabave, čime je propisao uvjet sposobnosti koji nadilazi minimalne uvjete sposobnosti u skladu s člankom 256. stavkom 3. ZJN-a. Navedenim postupanjem je isključio ponuditelje koji imaju iskustvo u izgradnji zgrada koje nisu formalno klasificirane kao „javne ili društvene namjene”, ali su tehnički vrlo slične (npr. komercijalni objekti, poslovni centri, sportske hale, objekti privatne namjene koji su tehnički vrlo zahtjevni), odnosno ograničio je konkurenciju, pa su gospodarski subjekti koji imaju iskustvo u privatnim, ali izvođački sličnim projektima bili nepravedno isključeni. Vezano za isti postupak javne nabave za koji je Agencija pod točkom 3. obrazloženja Odluke odredila vrstu nepravilnosti broj 9. Smjernica, uz primjenu umanjene stope ispravka od 5%, ukazuje da tužitelj nije osigurao da uvjet iz točke 4.2.2. DON-a bude propisan na nediskriminatoran način jer je propustio tražiti ovlaštenja sukladno pravu države državljanstva/poslovnog nastana fizičke osobe, odnosno propustio je voditi računa da dokazi budu propisani na način da omogućuju stranim ponuditeljima dostavu dokaza sukladno pravu države njihova državljanstva/poslovnog nastana. S tim u vezi navodi da se ponuditeljima mora priznati dokumentacija iz drugih država, ako je sadržajno ekvivalentna, u smislu da se pokaže da imaju iste ili vrlo slične kvalifikacije. Stoga navodi da je Agencija pravilno utvrdila izostanak odredbi na koji način strane osobe mogu dokazati svoju sposobnost stručnjaka koordinatora zaštite na radu u fazi izvođenja radova i da je tužitelj navedenim postupanjem onemogućio stranim osobama jednak pristup postupku javne nabave, jer su pravila postavljena samo za domaće gospodarske subjekte, čime je narušeno tržišno natjecanje, načelo jednakog tretmana i načelo zabrane diskriminacije, a što su u skladu sa Smjernicama temeljni čimbenici za procjenu ozbiljnosti nepravilnosti. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj se u podnesku zaprimljenog kod ovog suda 16. listopada 2025. očitovao na odgovor na tužbu na način da je u bitnom ponovio navode iz tužbe i pozvao se na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 3074/22-3 od 27. ožujka 2024. i Usž-3710/2022-3 od 29. siječnja 2025.

5. Tijekom spora održana je rasprava 3. lipnja 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Sud je odbio dokazni prijedlog zamjenice opunomoćenika tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem u svojstvu svjedoka RN kao suvišan, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti na temelju podataka spisa.

7. Na temelju podataka spisa, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj kao korisnik kojem je dodijeljena potpora na temelju Odluke o dodjeli sredstava (KLASA: 440-12/18-07-0401/0557, URBROJ: 343-2110/01-21-013) te Odluke o izmjeni Odluke o dodjeli sredstava (KLASA: 440-12/18-07-04-01/0557, URBROJ: 343-2110/01-23-025) za podmjeru 7.4. »Ulaganja u pokretanje, poboljšanje ili proširenje lokalnih temeljnih usluga za ruralno stanovništvo, uključujući slobodno vrijeme i kulturne aktivnosti te povezanu infrastrukturu, poboljšanje ili proširenje svih vrsta male infrastrukture« - provedba tipa operacije 7.4.1. »Ulaganja u pokretanje, poboljšanje ili proširenje lokalnih temeljnih usluga za ruralno stanovništvo, uključujući slobodno vrijeme i kulturne aktivnosti te povezanu infrastrukturu«, proveo otvoreni postupak javne nabave male vrijednosti u skladu s odredbama ZJN-a, te je dana 27. prosinca 2023. podnio zahtjev za isplatu konačne rate pod ID brojem: 1954344 tražeći iznos potpore od 604.512,77 eura.

9. Nakon provedene administrativne kontrole postupka javne nabave, Agencija za plaćanja je utvrdila određene nedostatke/pogreške te je traženi iznos potpore umanjila za 299.198,38 eura/2.254.310,11 kn zbog primjene financijske korekcije od 25% na Ugovor o javnoj nabavi za radove i zbog primjene financijske korekcije od 5% na Ugovor o javnoj nabavi za stručni nadzor u iznosu 148,83 eura/1.121,29 kn, a u obrazloženju Odluke od 20. studenoga 2024. navela je financijske korekcije koje je primijenila sukladno Smjernicama.

10. Za vrstu nepravilnosti broj 22. „Znatna izmjena elemenata ugovora određenih u pozivu na nadmetanje ili dokumentaciji za nadmetanje" Smjernicama je u opisu nepravilnosti navedeno da bitni elementi sklapanja ugovora uključuju, ali nisu ograničeni na cijenu, prirodu radova, rok izvršenja, uvjete plaćanja i korištene materijale, te je određena stopa ispravka od 25% iznosa ugovora.

11. Člankom 313. stavkom 1. ZJN-a propisano je da ugovorne strane izvršavaju ugovor o javnoj nabavi u skladu s uvjetima određenima u dokumentaciji o nabavi i odabranom ponudom, dok je stavkom 2. propisano da je javni naručitelj obvezan kontrolirati je li izvršenje ugovora o javnoj nabavi u skladu s uvjetima određenima u dokumentaciji o nabavi i odabranom ponudom.

12. Člankom 321. stavkom 2. ZJN-a propisano je da se izmjena u svakom slučaju smatra značajnom ako je ispunjen jedan ili više sljedećih uvjeta: 1. izmjenom se unose uvjeti koji bi, da su bili dio prvotnog postupka nabave, dopustili prihvaćanje drugih natjecatelja od onih koji su prvotno odabrani ili prihvaćanje ponude različite od ponude koja je izvorno prihvaćena ili privlačenje dodatnih sudionika u postupak javne nabave, 2. izmjenom se mijenja ekonomska ravnoteža ugovora u korist ugovaratelja na način koji nije predviđen prvotnim ugovorom, 3. izmjenom se značajno povećava opseg ugovora.

13. U postupku je utvrđeno da je tužitelj s izvođačem radova sklopio Ugovor o izvođenju radova 12. veljače 2021. u postupku nabave "Izgradnja i opremanje zajedničkog vatrogasnog doma i spremišta Vatrogasni dom Gruda", da je početak radova bio 18. svibnja 2021. i da je utvrđeni rok završetka radova bio 12 mjeseci, odnosno 18. svibanj 2022., da je između njega kao naručitelja i izvođača sklopljen dodatak I. ugovora o izvođenju radova, broj: 11/20 od 6. svibnja.2022. kojim je rok za ispunjenje ugovora produljen na 16 mjeseci i 12 dana, odnosno s krajnjim rokom dovršetka radova na dan 30. rujna 2022., a kojim je određeno da izvođač mora dostaviti bankarsku garanciju s produljenim jamstvom. S obzirom na to da je bankarska garancija za uredno izvršenje ugovora važila u razdoblju od 5. ožujka 2021. do 12. travnja 2022., odnosno da nije pokrivala razdoblje od 12. travnja 2022. do 22. studenog 2022. kao datuma primopredaje radova, a što nije bilo u skladu niti s točkom 7.4.2. DON-a 1, prema kojoj je jamstvo za uredno ispunjenje ugovora trebalo vrijediti 60 dana duže od isteka ugovorenog roka za ispunjenje ugovora, pravilno su tuženik i Agencija utvrdili da u tom razdoblju bankarska garancija nije bila važeća. Treba reći da iz podataka spisa ne proizlazi da je izvođač radova za to razdoblje umjesto jamstva za uredno ispunjenje ugovora o javnoj nabavi sukladno DON-u dao novčani polog u korist računa tužitelja. Nadalje, iz podataka spisa proizlazi da sukladno točki 7.4.3. DON-a na dan izvršenja ugovora 22. studenog 2022. izvođač radova tužitelju nije predao jamstvo za otklanjanje nedostataka, a zadužnica, poslovni broj: OV-137/2024 koja je ovjerena od strane javnog bilježnika tek 8. siječnja 2024., dostavljena je tužitelju kao jamstvo za otklanjanje nedostataka sa zakašnjenjem od godinu dana. Imajući na umu izneseno, radi se o znatnoj izmjeni elemenata ugovora u korist odabranog ponuditelja, te je pravilno utvrđeno da je time izmijenjena ekonomska ravnoteža u korist odabranog ponuditelja, Stoga je u odnosu na nepravilnost broj 22. primijenjena jedina predviđena stopa financijske korekcije (25%).

14. Vezano uz odgovor na pitanje treba li za nastanak nepravilnosti postojati konkretna financijska šteta za proračun Europske unije novija praksa Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske može se smatrati ustaljenom. Prema toj praksi, za utvrđivanje nepravilnosti nije potrebno dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice, već je dovoljno da su postojale nepravilnosti i povreda pravila o javnoj nabavi koje bi se mogle dovesti u vezu s potencijalnim i stvarnim učinkom na proračun Europske unije (npr. presuda Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3420/22-2 od 12. listopada 2022.). Naime, i članak 2. točka 36. Uredbe (EU) br. 1303/2013, i stajalište izneseno u presudi Europskog suda od 14. srpnja 2016., nedvojbeno upućuju na zaključak da za nastup nepravilnosti u ovoj vrsti predmeta nije nužan nastanak točno određene financijske štete za proračun Unije, već se primjenjuje standard (ne)mogućnosti isključenja utjecaja povrede na proračun uključenih Fondova.

15. Vezano za ostale prigovore tužitelja u kojima ukazuje na nedostatno obrazloženje osporenog rješenja koje se odnose na druge utvrđene nepravilnosti, treba reći da je tuženik u obrazloženju osporenog rješenja pravilno naveo da je Smjernicama propisano da kada se u jednom natječajnom postupku otkriju brojne nepravilnosti, što je u konkretnom predmetu slučaj, da stope ispravka nisu kumulativne, već se najozbiljnija nepravilnost uzima kao pokazatelj za donošenje odluke o stopi ispravka . U tom smislu tuženik je u obrazloženju rješenja naveo da je Agencija u točkama 7. i 8. Odluke odredila vrstu nepravilnosti 22. Smjernica uz stopu ispravka od 25% na cijeli Ugovor o javnoj nabavi za izvođenje predmetnih radova. Budući da je tuženik utvrdio da je navedena vrsta nepravilnosti pravilno utvrđena od strane Agencije za plaćanje i da je pravilno određena stopa ispravka od 25% na cijeli Ugovor o javnoj nabavi za izvođenje predmetnih radova, koje utvrđenje kao pravilno prihvaća i ovaj sud, tuženik je pravilno zaključio da nema potrebe razmatrati osnovanost ostalih nepravilnosti koje je utvrdila Agencija, jer to ne bi utjecalo na drugačije odlučivanje, odnosno donošenje drugačije odluke o stopi ispravka, s kojim utvrđenjem je suglasan i ovaj sud.

16. U odnosu na postupak javne nabave “Stručni nadzor izgradnje i opremanja zajedničkog vatrogasnog doma i spremišta-Vatrogasni dom Gruda“ za koji je primijenjena financijska korekcija broj 8. tuženik je u obrazloženju osporenog rješenja osnovano naveo da je Agencija pravilo utvrdila da je tužitelj u ESPD obrazac dodao i ostale osnove za isključenje i da je naveo i osnovu koja se odnosi na stečaj, a za koju se obvezno propisuje kojim se dokazom dokazuje u DON-u u skladu s člankom 265. stavkom 1. točkom 3. ZJN-a, na koji način tužitelj nije postupio, te je tuženik u obrazloženju osporenog rješenja detaljno naveo način na koji je tužitelj u konkretnom slučaju trebao postupiti. Tužitelj ponovno u tužbi iznosi prigovore koje je naveo i u žalbi, a koje je tuženik u osporenom rješenju pravilno otklonio i u odnosu na analognu primjenu nepravilnosti broj 8. i 15., kao i u odnosu na primjenu nepravilnosti broj 9. Smjernica, a što je naveo i u odgovoru na tužbu, te se zbog nepotrebnog ponavljanja tužitelj upućuje na obrazloženje osporenog rješenja. Neosnovano se tužitelj poziva na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3074/22-3 od 27. ožujka 2024. i Usž-3710/2022-3 od 29. siječnja 2025. jer se ne radi o usporedivoj pravnoj i činjeničnoj situaciji ( u presudi poslovni broj: Usž-3074/22-3 relevantna je bila odredba članka 26. stavak 2. točka 2. ZJN-a, a u presudi Usž-3710/2022-3 bilo je sporno propisivanje visine jamstva, što u konkretnom predmetu nije slučaj.

17. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točki I. izreke presude.

18. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude

U Splitu 14. travnja 2026.

S U T K I N J A:

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, e - komunikacijom

- tuženiku, e - komunikacijom

- u spis