REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-1041/2024-36

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja ZD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Tomislav Livajić, odvjetnik iz Omiša, protiv tuženika ED (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Boris Rebić, odvjetnik iz Imotskog, radi isplate, nakon što je dana 22. svibnja 2026. god., zaključio glavnu raspravu, dana 30. lipnja 2026. god.

p r e s u d i o  j e

I Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju 4.910,74 eura, sa zateznom kamatom koja, po stopi propisanom čl. 29. st. 2. ZOO-a, na taj iznos teče od 1.3.2023. godine pa do isplate, dok se za više traženo iz osnove označenog sporednog potraživanja (u pogledu zahtijevanja zatezne kamate kroz razdoblje 7.10.2019. do 1.3.2023. god.) tužiteljev zahtjev odbija.

II Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tužitelju 3.664,66 eura, sa zateznom kamatom koja, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, na taj iznos teče počev od dana presuđenja (30.6.2026. god.) pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da je s tuženikom tijekom 2019. god. sklopio dva zasebna ugovora o zajmu novčanih sredstava.

1.1.Naime, ponajprije da je 29. srpnja 2019. god. sklopio ugovor o zajmu 75.000,00 kn (protuvrijednost 10.000,00 eura), a da su stranke obveze iz tog ugovora ispunile. (Utoliko se to ugovaranje spominje samo zbog pobližeg objašnjenja konteksta stranačkih odnosa u vrijeme sklapanja, u slijedu sklapanja drugosklopljenog, a u ovom postupku posebice promatranog, ugovora).

1.2.Potom da su stranke sklopile promatrani ugovor.

1.3.On/tužitelj da je izvršio obvezu preuzetu tim ugovorom, jer je na tuženikov račun, u skladu s ugovornim određenjima, 7. listopada 2019. god., uplatio 37.000,00 kn (tada protuvrijednost 4.910,74 eura).

1.4.S druge strane, njegovu obvezu iz tog ugovora (obvezu na vraćanje pozajmljenih novčanih sredstava) tuženik da nije ispunio.

1.5.Utoliko da mu on/tuženik na ime glavne stvari duguje prethodno zabilježeni iznos novčanih sredstava s pripadajućom zateznom kamatom koja je tekla/teče kroz razdoblje njegovog zakašnjenja.

1.6.Zahtijevao je da sud obveže tuženika da mu taj podmiri opisani dug i u skladu s tim postavio zahtjev izložen u izreci ove odluke.

2. Tuženik – u bitnome – nije osporio da je tužitelj označenih nadnevaka 2019. god. na njegov račun uplatio prethodno označene iznose novčanih sredstava.

2.1.No, osporio je da bi time nastala kakva njegova obveza na isplatu/povrat tužitelju kojeg iznosa novčanih sredstava.

2.2.Naime, te uplate da ne predstavljaju realizaciju tužiteljeve obveze iz kakvog ugovora o zajmu kojeg bi on s njim/tuženikom sklopio (pa niti kakvog ugovora vezanog za nadnevak 7. listopada 2019. god.), nego da predstavljaju akte vraćanja njemu tužiteljevog duga, duga nastalog u okviru ugovora o zajmu koji su stranke ugovornim ulogama tužitelja kao zajmoprimca, a tuženika kao zajmodavca, sklopile u kolovozu 2018. god., baš ugovora u kojem je njegova/tuženikova/zjamodavčeva obveza na davanje novčanih sredstava tužitelju u iznosu 15.000,00 eura, izvršena novčanim sredstvima koja je kreditom ishođenim u banci u Njemačkoj i baš u svrhu davanja zajma tužitelju, pribavio i njemu predao CD (odmah ćemo kazati: u ovom postupku saslušani svjedok).

3. Podredno je tuženik, očito za slučaj ako sud ne bi prihvatio prethodno izloženo prigovaranje, tužiteljevom zahtjevu suprotstavio zastarni prigovor.

4. U dokaznom postupku pročitane su isprave Privredne banke Zagreb: "Ostalo

– detalji transakcije" – od 14.2.2024. god. (list 4 spisa), "Plaćanje putem direktnih kanala – Detalji transakcije" od 29.7.2019. (list 5 spisa) i 7.10.2019. god. (list 7 spisa), pročitano je tužiteljevo pismeno adresirano na tuženika od 14.8.2024. god. (listovi 6 i 120 spisa), pročitana je stranačka SMS komunikacija (listovi 28 – 37 spisa), pročitana je isprava HPB od 9.12.2025. god. (list 58 spisa), pročitane su isprave FINA-e (listovi 74 – 75 i 83 – 108 spisa), pročitano je tužiteljevo pismeno adresirano na tuženika od 14.8.2024. god. (različitog sadržaja od onih pismena označenih listovima 6 i 120 – list 121 spisa), pročitano je pismeno Zagrebačke banke – Poslovnica Imotski od 28.1.2026. god. adresirano na ID (OIB: [osobni identifikacijski broj]) – list 122 spisa, pročitana je ovosudna presuda Povrv-160/2024 od 15. siječnja 2026. god. (listovi 123 – 132 spisa), pročitana je prometna dozvola vozila reg. oznake [registarska oznaka] (list 138 spisa), pročitano je pismeno Postaje granične policije MUP RH od 17. veljače 2026. god. (list 145 spisa), pročitana je SMS korespondencija CD (listovi 154 – 181 spisa), pregledane su na njemačkom jeziku ispisane isprave (listovi 184 – 186, 196 – 205, 212 – 217, 221 – 224 spisa), isprave koje je stalni sudski vještak Božena Pandža-Kutleša preveo/la s njemačkog na hrvatski jezik, a sud ukomponirao u spis pod listovima 227 – 229), pročitane su i pregledane isprave BW BANK – Baden- Wüttembergische Bank od 8.8.2018. god. ovjereni prijevod kojih učinjen po prethodno spomenutom stalnom sudskom vještaku/inji sada tvori listove 237 – 241 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka CD (listovi 141 – 143 spisa) te su izvedeni dokazi saslušanjima parničnih stranaka (listovi 48 – 50 spisa)

5. Nakon analize i ocjene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza izvedenih u postupku – zbog niže izloženih razloga – zauzeto je stajalište da su zahtjevi koje je tužitelj postavio u ovoj parnici pravno ne/osnovani baš kako je to izloženo u izreci ove odluke.

6. Kada se kompariraju stranački navodi o važnim činjenicama – valja to uvodno kazati – jasno proizlazi da među strankama nije postojao spor u pogledu toga je li ili pak nije ovopostupni tužitelj na račun ovopostupnog tuženika (među inim) i uparničene prigode, dakle dana 7. listopada 2019. god., uplatio 37.000,00 kn (dakle, protuvrijednost: 4.910,74 eura).

7. Pak, bilo je sporno (a za presuđenje, po stajalištu ovog suda i odlučno) je li prethodno opisana tužiteljeva uplata novčanih sredstava na tuženikov račun predstavlja akt realizacije stranačkog ugovora o zajmu u pozicijama tužitelja kao zajmodavca, a tuženika kao zajmoprimca, ugovora koji su (ako su) stranke sklopile i realizirale u mjesecu listopadu 2019. god. (kako je to u postupku tvrdio ovopostupni tužitelj) ili pak predstavlja ispunjenje istovrsnog ugovora kojeg su (ako su) stranke sklopile u pozicijama suprotivnim onim prethodno opisanim pozicijama, dakle pozicijama tuženika kao zajmodavca, a tužitelja kao zajmoprimca, i baš akt izvršenja zajmoprimčeve obveze iz takvog ugovora (dakle, obveze ovopostupnog tužitelja) na vraćanje novčanog iznosa koji bi u kolovozu mjesecu 2018. god., nakon kreditnog zaduženja kod BW Bank Stuttgart, pribavio ovopostupni svjedok CD i predao ovopostupnom tuženiku u svrhu ispunjenja njegove, tada zajmodavčeve obveze, ovopostupnom tužitelju (kako je to u ovom postupku tvrdio tuženik).

8. Baš zbog onih i onakvih ne/spornih okolnosti u ovom postupku koje su izložene u prethodnom odjeljku, iznimno je reducirana dokazna zadaća suda u ovoj parnici. Naime, u okolnostima kada stranke ne raspolažu ispravama koje bi svjedočile da su sklopile pravne poslove opisane u prethodnom odjeljku i kada je tužitelj prikladnim dokaznim sredstvom/ispravom dokazao da je učinio uparničeno plaćanje tuženiku, dokazna se zadaća gotovo pa isključivo svela na provjeru istinitosti tuženikove tvrdnje o sklapanju onog pravnog posla kojeg je on označio kao pravni posao sklopljen u mjesecu kolovozu 2018. god., a pak, budući se istinitost te tvrdnje mogla i naprosto morala provjeriti/provjeravati kroz utvrđenje aktivnosti ovopostupno saslušanog svjedoka CD vezano za stranačke odnose u tom vremenu, u ovoj parnici je ponajprije – a vidjeti će se u nastavku i prvenstveno – baš na osnovi u isprave zabilježenih aktivnosti tog svjedoka izvršiti provjeru i donijeti zaključak o istinitosti esencijalne tuženikove tvrdnje.

9. Čitanjem po stalnom sudskom tumaču prevedene isprave BW Bank Baden- Wüttembergische Bank od 6. 8.2018. god. utvrđeno je da je promatrana banka sklopila ugovor o kreditu s CD (nesporno: svjedokom saslušanim u ovom postupku) i odobrila mu isplatu 18.500,00 eura te ga zadužila da za otplatu odobrenog kredita njoj/banci ima isplatiti 24.228,60 eura.

9.1.Proizlazi prema netom izloženim utvrđenjima, ponajprije, da je u vrijeme koje je tuženik označio vremenom kada bi svjedok CD, u njegovo/tuženikovo ime i za račun isplatio tužitelju 15.000,00 eura, taj svjedok zbiljno raspolagao potrebitim iznosom za tu i takvu isplatu.

9.2.No, proizlazi i to da je svjedok CD stekao iznos sredstava iz kojih bi mogao na tuženikovu zamolbu isplatiti tužitelju 15.000,00 eura (i još k tome daljnjih 3.500,00 eura), uz "cijenu" za 5.728,60 eura veću od iznosa njemu odobrenog i isplaćenog kredita. Dakako, ta se "cijena" nije odnosila i ne može odnositi u cijelosti na onaj iznos od 15.000,00 eura, nego na 18.500,00 eura, pa po načelu participacije i ekvivalencije iznosa od 15.000,00 eur u odobrenom i isplaćenom kreditu od 18.500,00 eur (0,81) te participacije tog postotka u iznosu koji je plaćen za odobrenje kredita (troškovi kamata i dr.) u iznosu 24.228,60 eura proizlazi da je bančin sukontrahent CD za onih odobrenih 15.000,00 eura kreditnih sredstava koja je, naposljetku, isplatio tužitelju, imao izdatak u iznosu 4.640,16 eura.

10. Nema pak spora u pogledu toga, jer su se o tome očitovali sudionici na koje se to odnosi, u vrijeme kada bi po tuženikovim tvrdnjama bilo ostvareno netom problematizirano plaćanje, nije postojao, a niti ranije niti kasnije postojao, kakav snažni socijalni odnos između tužitelja i svjedoka CD.

11. Nisu ni svjedok CD, a niti tuženik u postupku svjedočili, odnosno tvrdili da bi svjedoku CD, izuzev onih 15.000,00 eura koje bi on prema njegovom posvjedočenju i tuženikovoj tvrdnji isplatio tužitelju 2018. god., naknađeni kakvi drugi izdatci, a naročito ne izdatak koji smo prethodno iskazali kao izdatak 4.640,16 eura koje je on zbiljno imao (rekli smo da o tome svjedoči neoprimljedbena isprava) prilikom pribave putem kreditnog odnosa promatranih 15.000,00 eura.

12. Svakom sudioniku u ovom postupku su zasigurno poznati slučajevi u kojima zajmodavac nije obračunavao kamatu zajmoprimcu na iznos glavnog duga, no, ovo govorimo sa potpunom sigurnošću da je tome tako, nikom od spomenutih nije poznato da bi netko za račun toga da pomogne kome trećem da taj pomogne opet trećem da stekne sredstva kojima će drugoputni treći nekom četvrtom vratiti dug (ovaj put govorimo o odnosu CD – tuženik), bilo sam kome pomoći da taj vrati dug trećem (ovdje govorimo o mogućem odnosu CD – tužitelj), učinio tolike izdatke koji iznose gotovo pa jednu četvrtinu visine sredstava kojima pomaže tom trećem ukoliko nije barem izgledno da mu ta sredstva neće biti podmirena.

13. U konkretnom slučaju, niti su u pretpostavljenom trostranom odnosu činjeni sporazumi u pravcu uređenja sastavnica odnosa koji pretpostavljaju naknadu "pomagatelju" za ona sredstva koja on utroši u pribavljanju kreditnih sredstava, dakle svjedoku CD stavljeno u izgled da će mu utrošena sredstva za ishođenje kredita ma kada biti podmirena, niti su mu, o čemu se on sam – ponavljamo – jasno očitovao, naknađena u ma kojem iznosu ona sredstva koja je utrošio u svrhu pribavljanja kreditnih sredstava, rekli smo ne tako mala i beznačajna sredstva.

14. Dakle, kada bi se podarila vjera iskazivanju svjedoka CD značilo bi to da se sa životnog i logičnog stajališta može prihvatiti da netko za račun nepoznatog trećeg učini značajan napor (ishođenje kredita u inozemstvu zasigurno predstavlja napor) i utrošak sredstava (rekli smo pod 9.2. koliki utrošak), bez ma kakovog značajnog racionalnog razloga.

14.1.Takvog altruizma, o tome će se zasigurno, ma koliko kome konverniralo da to jeste ili nije tako, zasigurno složiti svi sudionici u ovom postupku, naprosto nema.

14.2.Stoga iskazivanju svjedoka CD nije bilo moguće podariti vjeru, nego je – imajući na umu da istinitost prethodno izloženih utvrđenja i zaključaka rezultatima drugih u postupku izvedenih te analiziranih i ocijenjenih dokaznih sredstava (rezultate kojih je nepotrebno iznositi jer, u suštini, nisu prikladni svjedočiti na izravno i neizravno važne okolnosti u ovom postupku), nije dovedena u pitanje – te posebice

– imajući na umu da tuženik njegove tvrdnje o tužiteljevim "lošim financijskim stanjima", "prijevarnom odnosu prema obitelji", "prijevarnom odnosu prilikom sastavljanja isprava koje svjedoče o njegovim/tužiteljevim potraživanjima prema tuženiku", ne samo da nije dokazao, nego da nije prikladnim dokaznim sredstvima niti pokušao dokazati – ovom sudu naprosto preostalo zaključiti da onaj iznos novčanih sredstava koji je tužitelj uplatio na tuženikov račun 7. listopada 2019. god., protivno tuženikovim tvrdnjama, ne predstavlja povrat kakvog tužiteljevog duga tuženiku (a naročito ne onog koji bi nastao uz sudjelovanje svjedoka CD), nego da predstavlja realizaciju tužiteljeve/tada zajmodavčeve obveze na isplatu pozajmljenih sredstava tuženiku.

14.3.Utoliko je i zauzeto stajalište da je 7. listopada 2019. god. nastalo tužiteljevo potraživanje prema tuženiku na isplatu 37.000,00 kuna, odnosno 4.910,74 novčanih jedinica sada važeće valute.

15. Nisu ugovorne strane iz promatranog ugovora ugovorile rok ispunjenja zajmoprimčeve obveze na povrat sredstava zajma.

Utoliko o vremenu ostvarenja tuženikovog zakašnjenja u ispunjenju obveze na platež duga tužitelju nije moguće odlučiti na osnovi ugovornih određenja, nego je valjalo posegnuti za implementacijom čl. 504. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – 155/23; dalje ZOO) na opisani dio stranačkog odnosa.

15.1.Imajući na umu da je tužitelj dokazao i to prilaganjem nesporno odaslane SMS poruke tuženiku i povrata te poruke od 31.12.2022. god. da je zatražio ispunjenje tuženikove obveze baš tog nadnevka, nakon primjene promatrane norme na stranački odnos, o tijeku zatezne kamate na iznos tuženikovog glavnog duga valjalo je zauzeti stajalište izloženo u izreci.

16. Tražbine ovopostupne vrsti, u smislu čl. 225. ZOO, zastarijevaju u općem, dakle petogodišnjem roku.

16.1.Kazali smo kada je nastala uparničena tražbina, a od tada pa do dana podnošenja tužbe nije proteklo petogodišnje razdoblje.

16.2.Stoga je u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj prema tuženiku imao tražbinu koja se može štititi u sudskom postupku.

16.3.Utoliko je i odbijen tuženikov zastarni prigovor.

17. Proizlazi dakle da tužitelj prema tuženiku ima dospjelu i utuživu tražbinu, kako na isplatu glavne stvari, tako i na isplatu sporednih potraživanja.

17.1.Stoga je, uz djelomično odbijanje tužiteljevog zahtjeva na isplatu sporednog potraživanja (u izreci opisanog dijela zateznih kamata), a u smislu čl. 9. i 499. ZOO-a, o netom opisanim tužiteljevim zahtjevima valjalo odlučiti kao pod I izreke.

18. Budući tužiteljev uspjeh u parnici u pogledu glavne parnične stvari ima kvalitetu potpunog uspjeha, tuženika je (naglašavamo: bez obzira na djelomični neuspjeh u pogledu sporednog potraživanja), u skladu s određenjima čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 – 155/23; dalje ZPP), valjalo obvezati da mu podmiri sve one izdatke koje je on/tužitelj razložno učinio radi vođenja ove parnice.

19. Tužitelj je u parnici poduzeo sedamnaest radnji po punomoćniku u osobi odvjetnika bodovno honoriranih sa po sto bodova (sastavi podnesaka/tužbenog od 25.9.2024.. 9.10. i 12.12.2025., 20.1., 10.2., 11.3., 6.4., 16.4. i 20.5.2026. god. te zastupanja na ročištima 17.10., 21.11., 6.12.2025. god. te 27.1., 18.2., 16.3., 17.4. i 22.5.2026. god.) pa je utoliko, s obzirom na broj bodova odvjetničkog honorara (1700) te vrijednost boda (2 eura) radi zastupanja u parnici učinio ukupan izdatak u iznosu 3.400,00 eura.

20. Radi plaćanja sudske pristojbe na tužbu, tužitelj je učinio izdatak u iznosu 95,56 eura te ima učiniti izdatak u iznosu 169,10 eura radi plaćanja sudske pristojbe na presudu.

20.1.Utoliko je umanjenje tužiteljeve imovine zbog plaćene odnosno pristojbene obveze koju ima platiti ostvareno u iznosu 264,66 eura.

21. Dakle, tužitelj je razložno učinio izdatak u parnici u ukupnom iznosu 3.664,66 eura, a u parnici je, u smislu kazanog pod …. uspio u cijelosti.

21.1.Stoga je tuženika, u skladu s uvodno označenim zakonskim određenjima, valjalo obvezati da baš taj iznos na ime troškova postupka isplati tužitelju, dakle o dosudi/snošenju troškova ove parnice, odlučiti kao u izreci.

U Imotskom 30. lipnja 2026. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.