REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3

Poslovni broj: P-768/2022-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu tog suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Boženka Vnučec, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Auto Remetinec d.d. iz Zagreba, Karlovačka cesta 5e, OIB: 12933687795, kojeg zastupa Frane Letica, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. lipnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 30. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom iznosa od 4.026,69 eura (30.339,10 kn), sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.3.2022. do isplate, kao i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura u roku 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko iznosa dosuđenog pod toč. II. izreke.

Obrazloženje

1/ Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik vozila "Nissan primastar" 115 DCL, reg. ozn. [registarska oznaka], te da je dana 18.3.2022. kod tuženika izvršio tehnički pregled navedenog vozila u stanici za tehnički pregled. Navodi da je pregledom vozila u 10,37 utvrđeno da je vozilo ispravno, nakon čega je tužitelj u 11,57 platio uslugu tuženiku, ali da se prilikom preuzimanja vozila, predmetno vozilo nije moglo pokrenuti. Navodi da se obraćao tuženiku i njegovom osiguratelju sa zahtjevom za naknadu štete, a dana 23.3.2022. godine je prijavio tuženika za kazneno djelo iz čl. 235 st. 1. KZ-a. S obzirom da je tuženik odbio popravak vozila o svom trošku, navodi da je dana 1.6.2022. po ovlaštenom serviseru zatražio ponudu za popravak vozila. Tužbenim zahtjevom traži od tuženika isplatu iznosa od 30.339,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.3.2022. do isplate kao i naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tužba nejasna i neuredna. Osporava štetni događaj, uzročno-posljedičnu vezu između postupanja djelatnika tuženika i eventualno nastale štete na vozilu tužitelja, kao i protupravnost u postupanju djelatnika tuženika, kao i visinu štete.

3. U podnesku od 25.9.2023. tužitelj pojašnjava da je do oštećenja hidraulične jedinice kvačila na njegovom vozilu došlo na tehničkom pregledu kod tuženika prilikom provjere kočnica putem valjka, kojom prigodom mjenjač nije bio stavljen u položaju "neutral", dakle uslijed nepravilnog položaja mjenjača.

Popravak navedenog kvara prema ponudi iznosi 30.339,10 kn, odnosno 4.026,69 eura.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao prometnu dozvolu za vozilo [registarska oznaka] (list 5-6 spisa), zapisnik o redovnom tehničkom pregledu vozila [registarska oznaka] od 18.3.2022. (list 7-8 spisa), račun (list 9 spisa), potvrdu o izvršenoj primopredaji snimke video nadzora i CD sa snimkom (list 10-11 spisa), potvrdu o zaprimanju zahtjeva za naknadu štete i zahtjev za naknadu štete (list 12-13 spisa), odgovor Wiener osiguranja na odštetni zahtjev (list 14-15 spisa), očitovanje tuženika na zahtjev za naknadu štete (list 19-20 spisa), potvrdu VI PP (list 21 spisa), ponudu AS Pavičić 2001. d.o.o. (list 22-23 spisa), izvid štete (list 34-37 spisa), saslušani su svjedoci CB, VB (list 40-42 spisa), te tužitelj i zz tuženika SB (list 42-43 spisa), te je provedeno strojarsko vještačenje po vještaku mr. sc. Krunoslavu Ormužu (list 69-78 i 85-86 spisa).

5. Ocjenom svih provedenih dokaza sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete na njegovom vozilu Nissan Primastar 115 DCL (oštećenje hidraulične jedinice kvačila), za koju tužitelj tvrdi da je prouzročena nestručno obavljenim tehničkim pregledom od strane tuženika dana 18.3.2022. godine.

6.1. Dakle, predmet spora je naknade materijalne štete, zbog povrede ugovorne obveze.

7. Naime, kod ugovorne odgovornosti za štetu, osim općih pretpostavki odgovornosti za štetu (subjekti obveznog odnosa, štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje), moraju biti ispunjene još dvije posebne pretpostavke i to postojanje ugovornog odnosa i povreda obveze iz tog ugovornog odnosa (čl. 342-349 Zakona o obveznim odnosima 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21-dalje: ZOO).

8. Na tužitelju je teret dokaza svih ovih pretpostavki, a na tuženik je dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje (čl. 1045 ZOO-a).

9. Nesporno je među strankama da je tužitelj vlasnik predmetnog vozila, kao i da je kod tuženika dana 18.3.2022. godine obavljen tehnički pregled tog vozila.

10. Sporna je prvenstveno uzročno-posljedična veza između tehničkog pregleda vozila učinjenog kod tuženika na spornom vozilu i kvara, odnosno štete, kao i protupravnost u postupanju djelatnika tuženika.

11. Da bi se navede sporne činjenice utvrdile, provedeno je po prijedlogu tužitelja strojarsko vještačenje po vještaku mr. sc. Krunoslavu Ormužu dipl. ing., koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju koje je izradio temeljem dokumentacije u spisu, te analizom tehničke literature vezane uz automatizirani mjenjač Renault Quickshift6 (PA6) sa 6 stupnjeva prijenosa (koji je ugrađen u tužiteljevo vozilo), te analizom Pravilnika o tehničkim pregledima (NN 16/18, 63/19, 117/20, 100/22 i 4/25) i pripadajućim uputama naveo:

- da je u prijavi kvara između ostalog navedeno "… prilikom vršenja tehničkog pregleda od strane nadzornika, točnije pregleda i provjere kočnica putem valjaka je isto pokvareno na način što vozilo prilikom navedene provjere nije stavljeno u "neutral" već je ostavljeno u poziciji prve brzine, te je iz tog razloga došlo do oštećenja hidraulične jedinice kvačila, a uslijed čega se vozilo nakon pregleda nije moglo staviti u "neutral", niti u brzinu za vožnju unatrag…";

- da naprijed navedeni postupak provjere kočnica automobila pomoću valjaka za mjerenje momenta kočenja, tehnički gledano, nije moglo uzrokovati kvar hidrauličnog sustava seta spojke predmetnog automatiziranog mjenjača;

- da predmetni kvar hidrauličnog sustava seta spojke atomiziranog mjenjača Renault Quickshift6 (PA6) sa 6 stupnjeva prijenosa, ugrađenog u automobil Nissan Primastar 115 dci, reg. ozn. [registarska oznaka], nije uzrokovala eventualna pogreška nadzornika tijekom provođenja tehničkog pregleda automobila dana 18.3.2022. g. u stanici za tehnički pregled tvrtke Auto Remetinec d.d.;

- da trošak zamjene hidrauličnog seta spojke na predmetnom automobilu prema ponudi servisa AS Pavičić 2001 d.o.o. broj 391 iznosi 4.026,69 eur (30.339,10 kn) s uključenim PDV-om i taj iznos odgovara stvarnom trošku dobave i zamjene predmetnog hidrauličnog seta spojke.

11.1. Vještak se na ročištu 9.6.2026. i usmeno očitovao na prigovore tuženika (kakao je neispravno vozilo moglo proći tehnički pregled) i usmeno je obrazložio nalaz i mišljenje, navodeći da tijekom provođenja tehničkog pregleda na predmetnom automobilu od strane nadzornika stanice za tehnički pregled nije mogao dogoditi predmetni kvar. Objašnjava da se proces tehničkog pregleda načelno provodi na slijedeći način: automobil se ulazi u objekt stanice teh. pregleda i vozilo se sa stacionarnim fotoaparatom fotografira od strane nadzornika, koji potom sjeda na mjesto vozača, pokreće motor, ubacuje ručicu mjenjača za vožnju unaprijed i npr. ulazi u valjke za kontrolu ispravnosti kočnica gdje se na prednjim kotačima ispituju kočnice, a kada se završi ispitivanje kočnica vozilo se pokreće naprijed i zadnji kotači ulaze u valjke za ispitivanje kočnica gdje se provjerava ispravnost tzv. radne kočnice, a nakon toga parkirne kočnice. Za cijelo vrijeme ispitivanja ispravnosti kočnica nadzornik se nalazi na mjestu vozača vizualno promatrajući mjerne uređaje koji mjere silu kočenja. Po završetku tog ubacuje u prvu brzinu i vozilom se pomiče više metara unaprijed i dolazi na kanal za kontrolu podvozja vozila, kada nadzornik izlazi iz vozila, ulazi u kanal i ispod automobila kontrolira ispravnost podvozja pomoću adekvatnog alata, odnosno kontrolira je li nešto curi iz motora ili transmisije (mjenjača). Potom se vraća u kabinu vozila, ponovno ubacuje u prvi stupanj prijenosa, proveze se nekoliko metara kako bi izašao sa kanala i provjerava rasvjetna tijela. Potom se kreće narednih nekoliko metara i pomoću uređaja za ispitivanje ispušnih plinova kontrola je li sustav tretmana ispušnih plinova ispravan čime teoretski završava tehnički pregled. Tijekom tehničkog pregleda a u vremenu kada je bio u kabini automobila nadzornik kontrolira jesu li ispravni sustavi pasivne sigurnosti (sigurnosni pojasevi), kontrolira pričvršćenost dijelova u kabini u smislu sjedala, te kontrolira je li koja upozoravajuća lampica na instrument ploči vozača ukazuje na neku neispravnost. Trajanje tehničkog pregleda je 30-ak minuta po automobilu. Navodi da tehnički pregled automobila završava na izlazu prostora stanice tehničkog pregleda nakon što je nadzornik obavio sve kontrolne radnje na vozilu i postavio naljepnicu na vozačko staklo vozila, a sve prema Pravilniku o tehničkim pregledima. Navodi da se kvar dogodio nakon toga, odnosno došlo je do manifestacije ispravnosti, tj. nefunkcionalnosti automatiziranog mjenjača. Navodi da sam izlazak iz stanice, na parkiralište se ne smatra dijelom tehničkog pregleda vozila. Shodno tome automobil se smatra ispravnim u trenutku postavljanja naljepnice na vozačko staklo. Na naljepnici je naveden serijski broj koji je informatički povezan i sa nadzornikom u smislu broja njegove licencije i sa registarskom oznakom, odnosno tipom i modelom automobila. Ponavlja da nakon što je zalijepljena naljepnica na vozačko staklo i kada se vozilo preda vlasniku odnosno onome tko ga je doveo na tehnički pregled, a tu predaju je izvršio nadzornik, vozilo se smatra tehnički ispravnim. Sve neispravnosti koje se kasnije očituju naravno nisu vezane za sam tehnički pregled. Na konkretno pitanje je li vozilo s neispravnim mjenjačem kako se manifestiralo, koje nije moguće pokrenuti i voziti, odgovara da takvo vozilo ne bi moglo niti ući u stanicu za tehnički pregled jer je imobilizirano, odnosno nema svoj pogon. Na pitanje pun. tužitelja je odgovorio da ispitivanje svjetlosne opreme podrazumijeva kontrolu ispravnosti svih rasvjetnih tijela, a na prednjim svjetlima i snopa rasvijetljenosti. Odgovorio je da kontrola svjetla za vožnju unatrag se vrši na način da se ručica mjenjača stavi u položaj za vožnju unatrag i da se provjeri je li "rikverc" svjetlo radi. Da je u tom trenutku mjenjač bio neispravan tada ne bi bilo moguće na opisani način izvršiti kontrolu ispravnosti svjetla za vožnju unatrag. Drugi način provjere tog svjetla se ne primjenjuje.

Odgovorio je da je prema njemu dostupnim podacima greška na mjenjaču nastupila nakon što je tehnički pregled bio završen, odnosno nakon što je nadzornik tehničkog pregleda utvrdio da je automobil ispravan. Na pitanje punomoćnika tužitelja je odgovorio da kod automatiziranih mjenjača (kao što je sporni mjenjač), nije moguće uzrokovati kvar u slučaju da je odabran mod vožnje drive i istovremeno povučena ručna kočnica. Navodi da su kvarovi automatiziranih mjenjača nažalost vrlo česti, a obično se radi o situaciji u kojoj se tijekom eksploatacije "oslobodi" metalna strugotina koja oštećuje izvršne elemente mjenjača, odnosno cilindre koji biraju neke od stupnjeva prijenosa.

16.2. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Ormuža prihvatio kao stručno i objektivno, detaljno obrazloženo, sa tehničkim opsežnim i detaljnim pojašnjenjem, isto kao i njegovo usmeno očitovanje u kojem se vještak detaljno i jasno očitovao o svim postavljenim pitanjima i primjedbama, tako da u tom smislu nije bilo nikakvih daljnjih prijedloga od strane tuženika, već samo i dalje primjedba da nije realno za očekivati da je do kvara došlo neposredno nakon završetka tehničkog pregleda na kojem je vozilo bilo ispravno, a o čemu se vještak detaljno očitovao.

17. Tužitelj u svom iskazu navodi da je njegovo vozilo u trenutku predaje CB bilo u ispravnom stanju, te da ga je CB preuzeo i nakon što je prošao valjke, kada je izašao iz vozila na silu je potegao ručnu. To je tužitelj vidio jer je stajao blizu vozila i začudio se, jer nema nizbrdice. Kada je ušao u vozilo ono je bilo u položaju drive, u prvoj brzini, što se vidjelo na displayu. Pitao je CB zašto, a on mu je odgovorio da ne zna i da ode van. Odmah je vidio da vozilo ne ide u rikverc, vratio se i prigovorio CB da je vozilo neispravno, a on je pozvao voditelja, koji je također vidio da mjenjač ne ide u rikverc niti u neutral položaj, pa je doveo majstora iz radione koji je došao sa nekom spravom i utvrdio da vozilo nije ispravno za vožnju, što ne znači da vozilo nije ispravno za tehnički pregled. Tužitelj se vratio natrag u stanicu i tražio potvrdu od voditelja da je vozilo neispravno, ali mu je on rekao da ne može dati tu potvrdu i da uzme kontrolni list u kojem nije pisalo da bi vozilo bilo u neispravnom stanju iako bi trebalo pisati koji je kvar, te da ode na registraciju, a onda na servis pa će vidjeti što će se napraviti. Na pitanje pun. tuženika odgovorio je da nikada do tada nije imao problem sa mjenjačem. Također je odgovorio na pitanje da se nakon izlaska iz stanice prije nego što je uočio kvar parkirao ispred stanice odmah uz zid. Također je odgovorio na pitanje da unatrag tri godine vozi predmetno vozilo na tehnički pregled kod tuženika i da nikada nije bilo nikakvih problema, kao i sa drugim vozilom koje također vozi na tehnički pregled kod tuženika.

18. Svjedok CB, zaposlenik tuženika u svom iskazu na ročištu 27.10.2023. navodi da je on osobno izvršio tehnički pregled tužiteljevog vozila. Navodi da je tužitelj dovezao svoje vozilo i da ga je on preuzeo, napravio identifikaciju istog i krenuo po redu sa tehničkim pregledom. Najprije je provjeravao svjetlosnu signalizaciju i donji postroj vozila, zatim je radio eko test, provjeravao svjetla, te je napravio fotodokumentaciju vozila, potom krenuo na ispitivanje kočnica i to na način da je ušao u vozilo, dovezao je vozilo do valjaka, mjenjač je stavio u položaj „neutral“, potom su se uključili valjci i pritiskom na papučicu je provjerio silu kočenja, zatim je ponovno stavio mjenjač u položaj "drive", izašao je sa valjaka s prednjom osovinom i ušao sa drugom osovinom i sve je ponovio, prvo parking kočnicu, pa nožnu kočnicu i izašao je van. Na kraju je nalijepio naljepnicu o važećem tehničkom pregledu. Rekao je da se ta naljepnica lijepi samo ako je vozilo tehnički ispravno, kao što je bilo predmetno vozilo u konkretnom slučaju. Ukoliko vozilo nije ispravno sastavlja se zapisnik o ispravnosti vozila. Nakon što je nalijepio naljepnicu tužitelj je vozilo izvezao van, a on je sastavljao u stanici zapisnik o tehničkom pregledu i svu dokumentaciju. Sve je bilo u redu, međutim, nakon što je tužitelj izvezao vozilo, vratio se i obratio se svjedoku da nije u redu mjenjač. Svjedok ga je uputio na šefa VB, jer je vozilo bilo u redu dok je bilo kod svjedoka. Navodi da se on više nije miješao, niti je sa tužiteljem razgovarao, niti je imao kontakt sa vozilom.

Na pitanje pun. tužitelja odgovorio je da nije povlačio ručnu kočnicu na valjcima, jer da se na valjcima ručna kočnica ne povlači osim kada se ispituje ručna. Tužitelj se u vrijeme ispitivanja kočnica na valjcima nalazio pored vozila. Na pitanje odgovara da je nekih 2m nakon valjaka vozio tužiteljevo vozilo dok ga nije predao tužitelju. Nije mogao odgovoriti na pitanje koja je udaljenost od mjesta gdje je tužitelj preuzeo vozilo do mjesta gdje se vani parkirao, jer postoje više mjesta za parking izvan objekta o čemu on ne vodi brigu. On nije išao gledati vozilo nakon što je tužitelj intervenirao kod šefa, jer je vozilo bilo potpuno ispravno.

Na pitanje pun. tuženika odgovara da se kod tehničkog pregleda vozilo nikada ne testira da li vozilo ide u rikverc.

18.1. Dakle, iz iskaza svjedoka CB sud je utvrdio da je vozilo tužitelja u trenutku dolaska na tehnički pregled bilo ispravno (kako to tvrdi i tužitelj), sve do predaje tužitelju koji je vozilo izvezao iz stanice, da bi se vratio sa pritužbom da mjenjač nije u redu.

19. Iz iskaza svjedoka DB, voditelja stanice za tehnički pregled Auto Remetinec u Zagrebu koji se sjeća se da je tužitelj nakon izvršenog tehničkog pregleda imao pritužbu na rad CB, tvrdeći da je oštećen mjenjač pri tehničkom pregledu, proizlazi da je radi provjere navoda tužitelja, pogledao predmetno vozilo (misli da je mjenjač bio u položaju „drive“, ali ne može to tvrditi) i pokušavao je staviti mjenjač u "u rikverc", ali mjenjač nije išao. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da se godišnje napravi oko 40 000 tehničkih pregleda kod tuženika, te da se nikada nije dogodilo da se mjenjač slomi na valjcima kao što to tvrdi tužitelj, a niti je to tehnički moguće.

20. Zakonski zastupnik tuženika SB je potvrdio navode svjedoka DB da ga je kontaktirao zbog pritužbi od strane tužitelja zbog problema sa mjenjačem, te je zz tuženik izjavio da je nemoguće da je mjenjač oštećen na valjcima prilikom tehničkog pregleda kako to tvrdi tužitelj, već da je problem u elektronici. Također je izjavio da se u njihovom servisu nikada nije dogodilo da je oštećena mjenjačka kutija prilikom testiranja.

21. Sud vjeruje zz tuženika SB, kao i svjedocima CB i DB da do kvara na mjenjaču nije došlo za vrijeme obavljanja tehničkog pregleda, a u tom djelu ne vjeruje tužitelju. Naime, iskazi zz tuženika, te saslušanih svjedoka CB i J osim što su međusobno suglasni, sukladni su i navodima vještaka Krunoslava Ormuža iz pisanog, odnosno usmenog nalaza i mišljenja, dok tvrdnja tužitelja da je kvar na mjenjaču nastao zbog nepravilnog rukovanja od strane CB ne proizlazi iz stručnog obješnjenja vještaka Ormuža.

22. Dakle, analizom provedenih dokaza sud je utvrdio da je do oštećenja hidraulične jedinice kvačila na vozilu tužitelja, a uslijed čega se vozilo nakon pregleda nije moglo staviti u "neutral", niti u brzinu za vožnju unatrag, nije uzrokovano radnjama djelatnika tuženika CB (nadzornika), koji je vršio tehnički pregled vozila.

22.1. Iako je tužitelj u spis dostavio i potvrdu o izvršenoj prijavi VI Policijskoj postaji KD oštećenja tuđe stvari u kojoj je opisao sporni kvar i situaciju na tehničkom pregledu kod tuženika, nije dokazao na koji način se postupilo po toj prijavi.

23. Slijedom navedenog, valja zaključiti da provedenima dokazima nije utvrđeno postojanje jedne od općih pretpostavki odgovornosti za štetu, a to je postojanje uzročno-posljedične veze između radnje tuženika i štete, pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

24. O parničnom trošku odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. i 155 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), Tarife o nagradi i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23-dalje Tarifa), kao i VPS od 4.026,69 eur (30.339,10 kn), kao i zahtjev tuženika.

Tako je tuženiku dosuđen trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1), te zastupanja na ročištima 9.3.2023. i 14.4.2026. u iznosu od 50,00 eura za svako (Tbr. 9/5), za ročište 26.9.2023., 27.10.2023. i 9.6.2026. u iznosu od 200,00 eura za svako što je ukupno 900,00 eura, uvećano za 25% PDV-a o 225,00 eura, iznosi ukupno 1.125,00 eura.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. lipnja 2026. godine

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka istih. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika