1                     Poslovni broj Gž R-362/2020-3

 

 

 

 

 

 

 

 

             

 

             

 

              Poslovni broj Gž R-362/2020-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz O., OIB:...., zastupanog po punomoćniku A. F., odvjetniku iz O., protiv tužene HRT, Z., OIB:......, zastupane po punomoćniku N. S., odvjetniku iz Z., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-472/2018-26 od 8. siječnja 2020., na sjednici vijeća 18. siječnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.  Prihvaća se žalba tuženice i preinačuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-472/2018-26 od 8. siječnja 2020. u točkama I. i II. izreke te u dosuđujućem dijelu točke III. izreke i sudi:

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu radi skrivljenog ponašanja radnika od 19. listopada 2018. godine tuženice HRT javna ustanova, kojom je redovito otkazan Ugovor o radu tužitelju M. K. zaključno s danom 7. prosinca 2018. godine.

 

Nalaže se tuženici  HRT javna ustanova, vratiti tužitelja M. K. na rad na poslove radnog mjesta snimatelj – operater u TV centru O. i priznati mu kontinuitet radnog odnosa od prestanka radnog odnosa do povratka na rad.“

 

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 331,81 eur sa zateznom kamatom.

 

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 431,35 eur u roku od osam dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

              1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je nedopuštena i nezakonita Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu radi skrivljenog ponašanja radnika od 19. listopada 2018. godine tuženice kojom je redovito otkazan Ugovor o radu tužitelju zaključno s danom 7. prosinca 2018. U točki II izreke je naloženo tuženici vratiti tužitelja na rad na poslove radnog mjesta snimatelj – operater u TV centru O. i priznati mu kontinuitet radnog odnosa od prestanka radnog odnosa do povratka na rad. Točkom III. izreke je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn / 331,81 eur (fiksni tečaj konverzije 7,53450), dok je u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa.

2. Protiv te presude u dosuđujućem dijelu žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22– dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nezakonitom Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu radi skrivljenog ponašanja radnika od 19. listopada 2018. uz zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto snimatelj-operater u TV centru Osijek i priznanje kontinuiteta radnog odnosa.

6. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu  Snimatelj - operator,

 

- da je 19. listopada 2018. tuženik donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu  od 10. travnja 2006. radi skrivljenog ponašanja radnika - tužitelja, odnosno zbog toga što je tužitelj poslodavcu prijavio adresu prebivališta u B. B., a da je terenskom provjerom koju su proveli djelatnici PU o.- b. utvrđeno da tužitelj na toj adresi ne boravi pa da je time tužitelj stekao nepripadnu imovinsku korist jer je prema Pravilniku tuženika ostvario naknadu za troškove prijevoza odnosno dolaska i odlaska s posla,

 

-da je tužitelj na odluku o otkazu ugovora o radu u zakonskom roku uložio zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao,

 

- da je tuženik tužitelja pozvao na iznošenje obrane prije namjeravanog redovitog otkaza ugovora o radu,

 

- da se tužitelj 9. srpnja 2018. očitovao na namjeravanu odluku poslodavca,

 

- da je Radničko vijeće tuženika očitovanjem od 5. listopada 2018. dalo suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju,

 

- da  tuženik prije odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja nije dao pisano upozorenje zbog kršenja obveza iz radnog odnosa,

 

- da je tužitelj od 12. siječnja 2006. do 18. lipnja 2018. bio prijavljen na adresi B. B., , a od 18. lipnja 2018. na adresi O.,

 

- da je tužitelj obavijestio tuženika kao poslodavca dopisom od 26. lipnja 2018. da je promijenio adresu stanovanja te da mu je nova adresa O.,

 

- da je tužitelj 22. travnja 2010. pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavio da mu je mjesto stalnog prebivališta B. B.,.

 

- da je Općina E. 26. siječnja 2006. izdala potvrdu tužitelju da isti boravi na području od posebne državne skrbi u mjestu B. B. od 12. siječnja 2006.,

 

- da je tužitelj često viđan u poslijepodnevnim satima na spornoj adresi,

 

-  da je tužitelj od 6. lipnja do 21. lipnja 2018. bio na godišnjem odmoru,

- da su baka tužitelja i njegova majka teško oboljele osobe (karcinom) i da je tužitelj cijelo sporno razdoblje brinuo o obje.

 

6.1. Slijedom tih utvrđenja, posebno cijeneći da tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužitelja pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik postupak otkazivanja ugovora o radu tužitelju proveo protivno odredbama čl. 119. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17-dalje:ZR) budući da je stava da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da upozori radnika na obveze iz radnog odnosa sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, zbog toga što smatra da okolnost da tužitelj eventualno i nije stanovao na adresi koja je prijavljena poslodavcu i zbog čega je tužitelj dobivao naknadu za prijevoz, ne predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa te da ta povreda Kolektivnim ugovorom nije utvrđena kao teška povreda obveze iz radnog odnosa.

 

6.2. Pored toga, zaključak je prvostupanjskog suda da na temelju provedenih dokaza ne proizlazi utvrđenim da je tužitelj počinio povredu obveze iz radnog odnosa koja mu se stavlja na teret. Pri tom prvostupanjski sud cijeni da su uređujući policajci predmetnu službenu bilješku sačinili na temelju iskaza bake tužitelja ( stara 92 godine, gotovo ništa ne čuje i ničega se ne sjeća) te na temelju iskaza dviju susjeda, te da se za jednu od njih tijekom postupka utvrdilo da nije susjeda tužitelja jer stanuje u sasvim drugoj ulici. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da su policijski službenici neprofesionalno i površno odradili terensku provjeru adrese stanovanja tužitelja, što da potvrđuje i sadržaj iskaza policijskih službenika prema kojem da su nakon kratke provjere na adresi na koji je bio prijavljen tužitelj, identitet osoba s kojima su razgovarali utvrđivali u policijskoj postaji u računalnom sustavu policijske uprave, a ne na licu mjesta.

 

6.3. Nastavno, prvostupanjski sud zaključuje da tuženica nije dokazala da tužitelj nije boravio na spornoj adresi te smatra da tužitelj nije počinio težu povredu obveze iz radnog odnosa koja mu se stavlja na teret, a zbog kojeg bi odluka o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja bila opravdana. Stoga prvostupanjski sud cijeni osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te odmjerava tužitelju troškove parničnog postupka u primjeni čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15-dalje: Tarifa).

 

7. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka.

 

7.1. Međutim osnovano tuženik u žalbi prigovara da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer su razlozi presude u odnosu na okolnosti odlučne za dopuštenost otkaza u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a suprotni sadržaju izvedenih dokaza. No neovisno od navedenog, bitne je činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, sukladno čl. 373. a. st. 1. toč. 2. ZPP-a.

 

8. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

8.1. Odredbom čl. 119. st. 1. ZR-a propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a prema st. 2. istog članka propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

8.2. Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

 

8.3. Prema čl. 52. st. 1. Kolektivnog ugovora za radnike u Hrvatskoj radioteleviziji, od travnja 2018. (list 57-75 spisa),  radnik koji stanuje u mjestu rada ima pravo na naknadu troškova prijevoza na rad i s rada u visini 90 % vrijednosti mjesečne pokazne karte javnih prijevoznih sredstava i to temeljem najpovoljnijeg prijevoznika. Stavkom 2. je navedeno da radnik koji stanuje izvan mjesta rada ima pravo na naknadu troškova prijevoza na rad i s rada u visini 75 % vrijednosti mjesečne pokazne karte javnih prijevoznih sredstava (izvan mjesta rada) i to temeljem najpovoljnijeg prijevoznika i 90 % prijevoza mjesečne pokazne karte javnih prijevoznih sredstava. Stavkom 3. određeno je da se naknada troškova prijevoza ne isplaćuje radnicima u mjesecu kolovozu, a prema st. 4. Poslodavac ima pravo provjeriti podatke o mjestu stanovanja radnika te ako se provjerom utvrdi da radnik ne stanuje na adresi koju je prijavio ovjerenom izjavom, Poslodavac ima pravo potraživati sve isplaćene naknade za prijevoz od datuma ovjerene izjave do datuma provjere. Navedeno se također smatra teškom povredom radne obveze.

 

9. Tužitelju je otkazan ugovor o radu Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu radi skrivljenog ponašanja radnika te se tužitelj tereti da je neosnovano ostvarivao naknadu troškova prijevoza na rad i s rada budući da je poslodavac na temelju zatražene terenske provjere od nadležne policijske uprave i izvješća od 19. lipnja 2018. utvrdio da tužitelj ne stanuje na adresi prijavljenog prebivališta B. B., a da je 22. travnja 2010. tužitelj potpisao izjavu kojom je potvrdio da stanuje na naznačenoj adresi i da svakodnevno putuje na posao i s posla na relaciji B. B.-O.- B. B., pa da je tužitelj svojim ponašanjem povrijedio odredbu čl. 52. st. 4. Kolektivnog ugovora za radnike u HRT, od travnja 2018., odnosno počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

 

9.1. U odnosu na provođenje predmetne terenske provjere, iz dopisa Policijske uprave osječko-baranjske, II policijske postaje O. od 19. lipnja 2018. (list 31 spisa) i službene zabilješke od 16. lipnja 2018. (list 54 spisa) proizlazi da je terenska provjera izvršena te da dolaskom na predmetnu adresu 11. lipnja 2018. nije zatečen tužitelj, a potom niti 15. lipnja 2018., već da je na adresi zatečena S. P. (rođ. 1925.) koja je izjavila da se radi o njenom unuku, koji samo povremeno dođe na tu adresu, oko 2-3- puta tjedno, a inače da se nalazi u O., na adresi koja joj nije poznata. Nadalje, proizlazi da je obavljen razgovor sa susjedama D. N. (rođ. 1995.) iz B. B., i Z. M. (rođ. 1967.) iz B. B. te da prema njihovim izjavama tužitelj nikada nije stanovao na predmetnoj adresi. Suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, vjerodostojnost sadržaja tog dopisa nije dovedena u pitanje ni sadržajem iskaza svjedoka uređujućih policajaca B. S. i G. T., niti svjedokinja Z. M. i S. P.. Naime, iz iskaza svjedoka B. S. (list 104-105 spisa) proizlazi da da je zajedno s kolegom u više navrata dolazio na predmetnu adresu, ali nitko na istoj nije bio zatečen, te su od susjeda saznali da na toj adresi živi starija gospođa koja slabo čuje, a nakon nekoliko pokušaja konačno da je gospođa otvorila vrata, te su uspjeli od nje dobiti informaciju da je M. K. njezin unuk, koji ne živi s njom, a povremeno dolazi kod nje, dva do tri puta tjedno. Osim toga, svjedok je naveo da je obavljen i razgovor sa susjedama, jednom mlađom ženskom osobom koja je tada dala izjavu da takva muška osoba tamo ne živi, da ju ne viđa, dolazi eventualno povremeno, dok je druga ženska osoba nešto starija izjavila da ne poznaje M. K., pri čemu da su identitet susjeda utvrdili na temelju osobnih iskaznica koje su dale na uvid. Svjedok G. T.(list 105 spisa) je iskazao da se ne sjeća detalja o obavljenoj terenskoj provjeri, s obzirom na protek vremena, te se pozvao na sadržaj sačinjene službene zabilješke o tome. S obzirom na izloženo, iskazi navedenih svjedoka potvrđuju  sadržaj predmetne službene zabilješke o izvršenoj terenskoj provjeri, pri čemu, protivno utvrđenju prvostupanjskog suda ne proizlazi da je predmetna terenska provjera obavljena neprofesionalno, budući da jasnim proizlazi s kojim osobama su policajci obavljali razgovor te da da je identitet saslušanih osoba o okolnostima stanovanja tužitelja neprijeporno utvrđen, pri čemu osobe koje su policajci saslušavali ne negiraju tu okolnost, konkretno svjedokinja Z. M.(list 91 spisa). Osim toga, protivno shvaćanju prvostupanjskog suda, vjerodostojnost sadržaja službene zabilješke ne može biti dovedena u pitanje ni samim time što jedna od susjeda koju su policajci kontaktirali (D. N.) ima prijavljenu adresu u drugoj ulici, a ne u ulici za koju se vršila terenska provjera, kraj činjenice da prema podacima u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud zatražio terensku provjeru adrese svjedokinje D. N. te je nadležna policijska uprava dopisom od 5. lipnja 2019. (list 93 spisa), između ostalog, izvijestila sud da otac D. N., D. N., živi s obitelji na adresi B.B., i da će se i D. N. prijaviti na tu adresu.

9.2. U odnosu na okolnost stanovanja tužitelja na predmetnoj adresi, svjedokinja Z. M. je u svom iskazu potvrdila da je uređujućim policajcima izjavila da tužitelj nikada nije stanovao na predmetnoj adresi te je dodala da ne može sa sigurnošću reći je li tužitelj na toj adresi stanovao ili ne, da je na toj adresi viđala tužitelja poslije podne i da je povremeno viđala ispred kuće njegovo vozilo. Svjedokinja S, P. (list 104 spisa) u svom iskazu je navela da je tužitelj stanovao kod nje na njezinoj adresi, zato što je ona bila bolesna, s time da se ne sjeća kada je to bilo. Sadržaj iskaza navedenih svjedokinja ne opravdava utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj često viđan na spornoj adresi u poslijepodnevnim satima. Pri tome je ovaj sud ocijenio da je iskaz svjedokinje P. usmjeren na umanjenje značaja izjave koju je dala policajcima na licu mjesta, kraj činjenice da je svjedokinja baka tužitelja i ima interesa da tužitelj uspije u sporu, dok svjedokinja M. konkretno ni ne navodi koja je učestalost boravka tužitelja na predmetnoj adresi. S obzirom na izloženo, ovome sudu nije prihvatljiv iskaz tužitelja (list 91-92 spisa) u dijelu u kojem je naveo da je stalno boravio na predmetnoj adresi do trenutka kada je adresu promijenio 18. lipnja 2018., niti je sadržajem dokumentacije koju je tužitelj dostavio u prilog svojih navoda potvrđena okolnost stalnog boravka tužitelja na predmetnoj adresi. Naime, dostavljena dokumentacija (list 11-16 spisa) se odnosi na prepisku tužitelja s određenim državnim tijelima, pri čemu je u tim dokumentima naznačena adresa tužitelja u B. B., međutim to samo po sebi ne upućuje na zaključak da tužitelj stalno boravi, odnosno stanuje na toj adresi, pri čemu je za napomenuti u odnosu na potvrdu Općine E. iz 2006. o boravku tužitelja na području od posebne državne skrbi u mjestu B. B. (list 41 spisa) da je potvrda izdana zbog reguliranja poreznih obveza u 2006. godini. te je dakle ograničenog trajanja.

9.3. S obzirom na izloženo, ovaj sud utvrđuje da tužitelj nije stanovao na predmetnoj adresi koju je poslodavcu prijavio u izjavi od 22. travnja 2010., slijedom čega proizlazi da je tužitelj neosnovano ostvarivao naknadu za prijevoz na relaciji B. B. –O.- B. B., protivno čl. 52. Kolektivnog ugovora za radnike u HRT. Takvo postupanje tužitelja prema ocjeni ovog suda predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa, kraj činjenice da se i prema čl. 52. st. 4. Kolektivnog ugovora za radnike tuženice isto smatra teškom povredom radne obveze. Stoga proizlazi da je tuženica opravdano u primjeni čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a otkazala ugovor o radu tužitelju uslijed skrivljenog ponašanja radnika. Pri tome je ocjena ovog suda da u konkretnim okolnostima, kada je tužitelj poslodavcu pisanom izjavom pod materijalnom i kaznenom odgovornošću naveo da stanuje na predmetnoj adresi i da svakodnevno putuje s te adrese, nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da prije otkazivanja u smislu čl. 119. st. 1. ZR-a upozori tužitelja na obveze iz radnog odnosa.

9.4. Iz tih razloga je prvostupanjsku presudu trebalo preinačiti i odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te odlučiti kao u izreci ove presude.

10. S obzirom na ishod postupka, zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška nije osnovan, dok tuženici u primjeni odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a  i čl. 155. ZPP-a u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a te Tarife pripada iznos jednokratne nagrada prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife u iznosu od 2.000,00 kn uvećane za PDV, te žalbeni trošak prema Tbr. 10. toč. 2. Tarife u iznosu od 600,00 kn uvećano za PDV, dakle ukupno 3.250,00 kn/ 431,35 eur (fiksni tečaj konverzije 7,53450), dok je za više zatraženo zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

 

11. Presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu točke III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 18. siječnja 2024.

 

 

Predsjednik vijeća

Duško Abramović v.r.