REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-691/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa Suzana Horvat, odvjetnica iz Zagreba, protiv tužene LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Predrag Petričević, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, bez održavanja rasprave, dana 29. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom iznosa od 334,85 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.7.2025. do isplate, kao i sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1/ Tužitelj u tužbi navodi da je on pravna osoba ovlaštena za naplatu isporuke električne energije, a da je tužena vlasnica posebnog dijela E-15, odnosno stana u zgradi u [adresa] u [adresa], koji je kod tužitelja evidentiran kao mjerno mjesto 0147230145 i to na ime prednika tuženice SK, sa ugovornim računom 2200332277. Navodi da je tuženica predmetni stan sterkla temeljem Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Maje Škrinjarić posl. br. O-368- 2022 od 29.3.2024. i O-510/2025 od 23.6.2024.

Nadalje navodi da na predmetnom obračunskom mjernom mjestu postoji nepodmireno potraživanje u ukupnom iznosu od 334,85 eura, a što proizlazi iz izvoda iz poslovnih knjiga i analitičke kartice za predmetno obračunsko mjerno mjesto.

Kako je tuženica zemljišnoknjižni vlasnik predmetnog stana, te posjednik istog, te kako su po predmetnom ugovornom kontu vršene uplate (što bi značilo da je tužena prihvatila tužiteljevu ponudu za isporučenu električnu energiju i da je ugovor između njih sklopljen), tužitelj smatra da je ista pasivno legitimirana za isplatu utuženog iznosa i to temeljem čl. 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima i čl. 31. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, te čl. 262. i 252 Zakona o obveznim odnosima. Također se tužitelj poziva i na odredbe Zakona o tržištu električnom energijom sukladno kojem je tužena krajnji kupac i kao takva dužna plaćati električnu energiju sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima.

S obzirom da tužena do podnošenja tužbe nije podmirila utuženo potraživanje iako je tražbina dospjela, to tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku isplata iznosa od 334,85 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.7.2025. do isplate, kao i naknaditi parnični trošak također sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Prvenstveno prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji. Navodi da je nakon smrti njenog oca u stanu nastavila živjeti majka tuženice, kao neposredni posjednik nekretnini i stvarni korisnik električne energije, da bi se nakon majčine smrti električna energija u predmetnom stanu koristila u zanemarivom opsegu. Tužena nadlaje navodi da ona u predmetnom stanu ne živi i nije korisnik električne energije, te je prema informacijama koje je dobila od tužitelja u listopadu 2024. struja u predmetnom stanu isključena, odnosno isporuka električne energije je obustavljena, pa da stoga stvarne potrošnje u predmetnom stanu nije bilo. Nadalje tuženica navodi da je po okončanju ostavinskog postupka zatražila očitanje stanja radi utvrđenja stvarne potrošnje, kako bi se regulirano plaćanje i izvršilo ponovno uključenje električne energije, ali navedeno nije bilo moguće. Navodi daje izvršila prijenos priključka na svoje ime, ali struja i dalje nije uključena i stvarna potrošnja nije utvrđena unatoč zahtjevima tuženice kako bi regulirala plaćanje. Tuženica osporava utužene iznose, jer se ne radi o stvarnoj potrošnji, već se radi o paušalnim iznosima. Ističe i prigovor zastare.

Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Na navode tuženice iz odgovora na tužbu, tužitelj se nije očitovao.

4. Prvenstveno valja reći da se radi o sporu male vrijednosti i da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak sukladno čl. 461 a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 25/13, 70/19 i 80/22 i 155/23-dalje: ZPP), pri čemu sud održava ročište samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako bar jedna stranka podnese takav obrazloženi prijedlog. U konkretnom slučaju niti jedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta, a sud smatra da provođenje ročišta u konkretnom slučaju ne bi bilo svrsishodno i ekonomično, kada su odlučne činjenice utvrđene iz pisane dokumentacije u spisu.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid i pročitao zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu E-15, stan u [adresa] u [adresa] (list 5-10 spisa), izvod iz poslovnih knjiga (list 11 spisa), karticu analitičkog knjigovodstva (list 13-22 spisa), račun za 1.4.2024.-30.9.2024. (list 23-24 spisa), uplatnice (list 26-28 spisa), dostavljenu sudsku praksu.

6. Ocjenom svih provedenih dokaza sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Iz dostavljene dokumentacije u spisu i to izvoda iz poslovnih knjiga, kartice analitičkog knjigovodstva za razdoblje do 28.8.2025., proizlazi da se utuženo potraživanje odnosi na mjesečne novčane obveze-akontacije za listopad 2024. do veljaču 2025. godine.

Isto tako iz dostavljenog računa za razdoblje 1.4. do 30.9.2024. proizlazi da je na istom iskazana obračunata električna energija u tom periodu (potrošnja, naknade, te izdane rate-akontacije), u iznosu od 759,06 eura, da bi na poleđini računa bile iskazane upravo utužene mjesečne novčane obveze za iduće obračunsko razdoblje od 1.10.2024. do 31.3.2025. godine, koje odgovaraju onima iz Izvoda iz poslovnih knjiga knjigovodstvene kartice.

7.1. Dakle, utuženo potraživanje se odnosi na mjesečne novčane obveze-akontacije za listopad 2024. do veljaču 2025. godine. Na istom računu je pojašnjeno da se mjesečna novčana obveza određuje u skladu sa Općim uvjetima za opskrbu električnom energijom temeljem prosječne mjesečne potrošnje odgovarajućeg prethodnog (sezonskog) razdoblja.

7.2. Prema tome, akontacijskim sustavom naplate se procjenjuje mjesečna potrošnja svakog kupca u razdoblju do idućeg obračuna.

8. Tuženica osporava zahtjev tužitelja za plaćanjem utuženog iznosa između ostalog tvrdnjom da se utuženi iznosi ne odnose na stvarnu potrošnju.

9. Naime, iznos mjesečnih obveza-akontacija, određuje se temeljem prosječne mjesečne potrošnje odgovarajućeg prethodnog (sezonskog) razdoblja. Međutim, obveza potrošača je određena i može se utužiti tek kada se izvrši obračun stvarne potrošnje električne energije. Tek tada je potraživanje za električnu energiju ekvivalent stvarno utrošene električne energije, što se izražava računom.

9.1. S obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dostavio račun iz kojeg bi navedeno bilo razvidno (kao što je dostavio račun za prethodno obračunsko razdoblje), u kojoj situaciji bi se jasno zaključilo koliko iznosi dugovanje tuženice (potrošnja i obračunate akontacije), za slijedeće obračunsko razdoblje i to bez provođenje knjigovodstvenog i elektrotehničkog vještačenja.

Osim toga u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti, te je imajući u vidu čl. 461a ZPP-a, tužitelj bio dužan dostaviti uz tužbu svu potrebnu dokumentaciju na kojoj temelji tužbeni zahtjev, a ne paušalno predlagati „pribavu cjelokupne dokumentacije na ime utuženog potraživanja direktno od tužitelja“. Nije jasno koja bi se dokumentacija trebala pribavljati i to od tužitelja i zašto ju tužitelj sam ne dostavi u spis ako istom raspolaže.

S tim u vezi sud nije odredio niti provođenje predloženih vještačenja, jer je jasno iz navoda tužitelja, a isto tako iz priložene dokumentacije da tužitelj potražuje plaćanje mjesečnih novčanih obveza-akontacija, a ne stvarne potrošnje.

10. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10.1. S obzirom da tužitelj nije uspio u sporu nije mu dosuđen parnični trošak, dok tužena parnični trošak nije odredila sukladno odredbi čl. 164. ZPP-a.

U Zagrebu, 29. lipnja 2026.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tužene