Poslovni broj: Povrv-7/2026

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice – specijalist JFL, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, Ferka Ivanščaka 3, protiv tuženika SUN CORPORATION d.o.o., OIB: 18390238692, Vela Luka, Ulica 58 br. 15, radi naplate novčane tražbine, nakon glavne rasprave zaključene 9. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, odvjetnice Katarine Biliš, na ročištu zakazanom radi objave odluke, dana 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vedrana Plećaša iz Metkovića od dana 14. lipnja 2019. godine, poslovni broj OVRV-943/2019, kojim je naloženo tuženiku SUN CORPORATION d.o.o., OIB: 18390238692, Vela Luka, Ulica 58 br. 15, isplatiti tužitelju EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova 82, 10000 Zagreb, iznos od 3.958,22 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 2.181,77 EUR od 20.04.2019. pa do isplate,

- na iznos od 1.727,81 EUR od 20.04.2019. pa do isplate,

- na iznos od 48,64 EUR od 20.04.2019. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Vedrana Plećaša iz Metkovića od dana 14. lipnja 2019. godine, poslovni broj OVRV-943/2019, u dijelu koji se odnosi na stvarno nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 283,34 EUR s pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u visini od 1.729,77 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj EOS MATRIX d.o.o. (dalje: tužitelj), prije ovrhovoditelj, protiv tuženika SUN CORPORATION d.o.o. (prije ovršenik), podnio je dana 13. lipnja 2019. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je dodijeljen u rad javnom bilježniku Vedranu Plećašu iz Metkovića, a koji je 14. lipnja 2019. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj OVRV-943/2019, kojim je tuženiku naloženo, u roku od osam dana, namiriti tražbinu tužitelja u ukupnom iznosu od 3.964,33 EUR/29.869,25 HRK, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te nastalim i predvidivim troškovima postupka.

2. Protiv označenog rješenja o ovrsi tuženik, ranije ovršenik, podnosi pravodobni prigovor u kojem navodi da ništa ne duguje ovrhovoditelju, a sve eventualne obveze koje je imao prema ovrhovoditelju je podmirio u cijelosti te kako su obračuni ovrhovoditelja koje isti dostavlja uz rješenje o ovrsi neosnovani i netočni, a povodom kojeg je prigovora je Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Blatu, rješenjem posl.br. Povrv-95/2020 od 2. ožujka 2021., stavio izvan snage rješenje o ovrsi Javnog bilježnika Vedrana Plećaša iz Metkovića od 14. lipnja 2019. u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Nadalje, u podnesku zaprimljenom 23. ožujka 2022. tužitelj navodi da je temeljem ugovora o cesiji Fr-20/17 sa društvom Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, zaključenog 27. listopada 2017., postao vlasnik predmetnog potraživanja. Kako je prilikom ustupa tražbine tužitelj postupio u skladu s čl. 80 ZOO i obavijestio tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora. Sukladno zakonskim odredbama obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji. Tužitelj pojašnjava da se radi o dugovanju koje je tuženik imao prema starom vjerovniku društvu Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, a koje je tužitelj otkupio temeljem ugovora o cesiji. Radi se o dijelu nepodmirenih računa za srpanj, kolovoza i rujan 2018. na ime mjesečne naknade za opskrbu električne energije za obračunsko mjerilo broj 80121221 u Veloj Luci na adresi [adresa], po ugovorenom tarifnom modelu: "Crveni", koju je tuženik ugovorio sa Hrvatskim Telekomom d.d. temeljem ugovora o opskrbi električnom energijom kupca za poduzetnika sklopljenog 8. srpnja 2015. na neodređeno vrijeme uz obvezno trajanje ugovora od 12 mjeseci. Riječ je o računima kako slijedi: broj računa 40002154732274, dospijeće 27.08.2018., iznos računa 16.484,59 kn, broj računa 40002154732282, dospijeće 24.09.2018, iznos računa 13.018,20 kn, broj računa 40002154732290, dospijeće 29.10.2018., iznos računa 366,46 kn. Račun za srpanj 2018. izdan je na iznos 52.553,18 kn, ali tužitelj potražuje od tuženika samo iznos 16.484,59, jer je od ranijeg vjerovnika potraživanje po predmetnom računu otkupio u navedenom iznosu, sukladno ugovoru o cesiji i dodatku istog. Račun za kolovoz 2018. izdan je na iznos 58.018,20 kn, ali tužitelj potražuje od tuženika samo iznos od 13.018,20 kn, jer je od ranijeg vjerovnika potraživanje po predmetnom računu otkupio u navedenom iznosu, sukladno ugovoru o cesiji i dodatku istog. Slijedom svega navedenog, predloženo je da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Vedrana Plećaša iz Metkovića posl.br. Ovrv- 943/19 od 14. lipnja 2019. i naloži tuženiku isplata navedenog iznosa.

4. Također, u podnesku zaprimljenom 19. rujna 2022. tužitelj navodi da je u međuvremenu zaprimio analitičku karticu za tuženika, a s obzirom da je tuženik u prigovoru osporio ispravnost obračuna kojeg je tužitelj dostavio u spis (izvod otvorenih stavaka) tužitelj prilaže analitičku karticu iz koje su vidljivi svi izdani računi za isporuku električne energije od strane ranijeg vjerovnika HT-a, kao i što su vidljive sve uplate tuženika, te tuženik na dan 23. siječnja 2019. ima otvoreno dugovanje u iznosu 29.915,32 kn, koje nije podmirio pa je stoga Hrvatski Telekom d.d., 19. travnja 2019. svoje potraživanje prema tuženiku, u iznosu 29.869,25 kn, prodao tužitelju.

5. Na temelju provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je dana 2. prosinca 2022. donio presudu posl. br. Povrv-95/2022 kojom je djelomično održao na snazi platni nalog zadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vedrana Plećaša iz Metkovića, posl. br. OVRV-943/2019 od 14. lipnja 2019. i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku Sun Corporation d.o.o., OIB: 18390238692, da tužitelju EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, isplati iznos od 46,07 kn / 6,11 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 20. travnja 2019. pa do isplate, te zakonske zatezne kamate:

-na iznos 16.484,59 kn / 2187,88 eur počevši od 28. kolovoza 2018., pa do 19. travnja 2019.

-na iznos 13.018,20 kn / 1.727,81 eur počevši od 25. rujna 2018., pa do 19. travnja 2019.

-na iznos 366,46 kn / 48,64 eur počevši od 30. listopada 2018., pa do 19. travnja 2019.,

Te je odbijen tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 29.823,18 kn, sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 20. travnja 2019., pa do isplate te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od strane tuženika u iznosu od 6.533,55 kn.

6. Dana 6. prosinca 2022. protiv presude ovog suda posl. br. Povrv-95/2022, od 2. prosinca 2022., tužitelj podnosi pravodobnu žalbu, protiv točke II. i III. iste, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako je naslovljeni sud točkom II. presude odbio tužbeni zahtjev za iznos od 29.823,18 kn u bitnom navodeći kako je tuženik prije podnošenja predmetnog ovršnog prijedloga u znatnom dijelu podmirio predmetno dugovanje ranijem vjerovniku Hrvatskom Telekomu i to dana 19. travnja 2019. u iznosu od 29.823,18 kn, a navedeni zaključak sud je utvrdio uvidom u analitičku karticu Hrvatskog Telekoma od 19. rujna 2022. (list 71-77 spisa) koja se odnosi na tuženika, a prema kojoj je Sud utvrdio da je tuženik uplaćivao određene iznose te da je dana 19. travnja 2019. uplatio ranijem vjerovniku iznose od 21.953,90 kn i od 7.915.35 kn pa je preostalo potraživanje u iznosu od 46,97 kn. Tužitelj ističe kako je navedena odluka suda potpuno pogrešna jer uplate koje sud utvrđuje nisu bile uplate tuženika već uplate tužitelja u korist ranijeg vjerovnika Hrvatskog Telekoma, a na ime otkupa potraživanja tužitelja od strane Hrvatskog Telekoma. Dakle, ističe kako je još podneskom od 19. rujna 2022., kada je sudu dostavio Analitičku karticu Hrvatskog Telekoma, a kako bi opravdao ispravnost obračuna od strane ranijeg vjerovnika Hrvatskog Telekoma, a iz koje kartice su vidljivi svi izdani računi HT-a, kao i uplate tuženika, te je tuženik na dan 23. siječnja 2019. imao otvoreno dugovanje u iznosu od 29.915.32 kn, koje nije podmirio pa je stoga Hrvatski Telekom dana 19. travnja 2019. svoje potraživanje prema tuženiku, u iznosu od 29.869,25 kn, prodao tužitelju. Ističe kako je sud potpuno pogrešno utvrdio činjenično stanje s obzirom da uplate koje su na Analitičkoj kartici HT-a evidentirane dana 19.04.2019. godine, nisu uplate tuženika, već se radi o otkupu potraživanja od strane tužitelja, a sve kako je tužitelj detaljno pojasnio svojim podnescima kao i što je i vidljivo iz priložene materijalne dokumentacije, i to spomenute Analitičke kartice Hrvatskog Telekoma te Dodatka ugovoru o cesiji od 16.04.2019. godine a u kojem su specificirani otkupljeni računi. Dakle, u Analitičkoj kartici Hrvatskog Telekoma na zadnjoj strani, zadnje dvije rubrike, stoji datum 19.04.2019. godine te dalje stoji naznaka “OT Sales receivable“ te naznaka „Prodaja potraživanja“, a sve se odnosi na uplate tužitelja u iznosu od 21.953,90 kn i od 7.915,35 kn (ukupno 29.823,18 kn) u korist Hrvatskog Telekoma i to temeljem prethodno potpisanog Dodatka ugovora o cesiji od 16.04.2019. godine. Tužitelj je svojim podneskom od 19. rujna 2022. godine s ciljem pojašnjenja izdanih računa i uplata tuženika, dostavio sudu Analitičku karticu te je pri tom u svom podnesku pojasnio da je dugovanje tuženika dana 19.04.2019. godine Hrvatski Telekom prodao tužitelju. Dakle, da se ne radi o podmirenju duga od strane tuženika već o otkupu potraživanja od strane tužitelja. Osim navedenog, tužitelj ističe kako je na ročištu održanom dana 18. listopada 2022. godine predložio financijsko vještačenje na okolnost visine, a upravo iz razloga da se sudu pojasni promet potraživanja te njegov otkup od strane tužitelja, stoga je sve navedeno potpuno logično iz navedene kronologije kao i iz tužiteljevog tužbenog zahtjeva gdje je tužitelj ustrajao kod održavanja na snazi platnog naloga u cijelosti, a tuženik nije priložio dokaz o podmirenju duga. Zaključno, tužitelj ističe kako je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kao i počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka i stoga predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu, podredno, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

7. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž-372/2023-3 od 30. siječnja 2026. prihvaćena je žalba tužitelja, ukinuta presuda ovoga suda posl. br. Povrv-95/2020 od 2. prosinca 2022. u točkama II. i III. izreke te se u tom dijelu vraća istom sudu na ponovni postupak, dok točka I. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

8. Dana 9. lipnja 2026. godine održano je pripremno ročište te glavna rasprava u ovom predmetu, a na isto je pristupila zamjenica punomoćnice tužitelja te je navedeno održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Zamjenica punomoćnice tužitelja u cijelosti je ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva te navoda iz podneska kojim se tužitelj očitovao na prigovor tuženika. Na poseban upit suda, a u pogledu uplata ranijem vjerovniku Hrvatskom Telekomu, zamjenica punomoćnice tužitelja u cijelosti je ostala kod svih navoda pozivajući se na materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, odnosno analitičku karticu iz koje je vidljiva uplata tužitelja prema ranijem vjerovniku.

9. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužitelja glasi na iznos od 3.964,33 EUR, međutim, obzirom da je presudom ovog suda posl.br. Povrv-95/2020 od 2. prosinca 2022. održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Vedrana Plećaša iz Metkovića, posl. br. OVRV-943/2019 od 14. lipnja 2019. i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku Sun Corporation d.o.o., OIB: 18390238692, da tužitelju EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, isplati iznos od 46,07 kn / 6,11 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 20. travnja 2019. pa do isplate, te zakonske zatezne kamate:

-na iznos 16.484,59 kn / 2187,88 eur počevši od 28. kolovoza 2018., pa do 19. travnja 2019.

-na iznos 13.018,20 kn / 1.727,81 eur počevši od 25. rujna 2018., pa do 19. travnja 2019.

-na iznos 366,46 kn / 48,64 eur počevši od 30. listopada 2018., pa do 19. travnja 2019.,

te citirana točka I. ovosudne presude nije pobijana žalbom i ista je u navedenom dijelu postala pravomoćna, u ponovljenom postupku ovaj sud je odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu, a u odnosu na koji dio je prvostupanjska presuda ovog suda, posl. br. Povrv-95/2020 od 2. prosinca 2022. ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak.

10. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to: prijedlog i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vedrana Plećaša iz Metkovića, posl. br. OVRV-943/2019 od 14. lipnja 2019., Izvod otvorenih stavaka dužnika Sun Corporation d.o.o. iz Vele Luke od 11. lipnja 2019., Ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj 3F-20/17 i aneks broj: 1 tom ugovoru, 18. Dodatak Okvirnom Ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja br. F3-20/2017 od 27.10.2017. zaključen između Hrvatskog Telekoma d.d. i EOS ATRIX d.o.o. od 16. travnja 2019., Ugovor o opskrbi električnom energijom kupca za poduzetništvo od 8. srpnja 2015., Cjenik električne energije za poslovne korisnike od 9. ožujka 2015., račune za električnu energiju na ime tuženika za srpanj, kolovoz i rujan 2018. i Analitičku karticu Hrvatskog Telekoma d.d. koja se odnosi na tuženika, izvod stavaka za period 13.09.2016. do 19.09.2022. od dana 19. rujna 2022.

11. Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Predmet spora je potraživanje tužitelja po osnovi dugovanja proizašlo iz obveznopravnog odnosa tužitelja i tuženika, a koje se odnosi na dugovanje nastalo temeljem nepodmirenih računa za isporuku električne energije od strane ranijeg vjerovnika Hrvatskog Telekoma d.d., a vlasnik kojih potraživanja je, temeljem zaključenog Ugovora o cesiji i dodatka istom, postao ovdje tužitelj.

13. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

14. Provedenim dokazima nesporno je utvrđeno da se predmetno potraživanje odnosi na dio nepodmirenih računa za električnu energiju u razdoblju od srpnja do rujna 2018. godine na ime mjesečne naknade za opskrbu električnom energijom za obračunsko mjerilo broj 80121221 u Veloj Luci na adresi [adresa], a koji računi su izdani temeljem Ugovora o opskrbi električnom energijom kupca za poduzetništvo, zaključenim dana 8. srpnja 2015. između opskrbljivača Hrvatski Telekom d.d. i kupca Sun Corporation d.o.o. iz Vele Luke, na neodređeno vrijeme uz obvezno trajanje ugovora od 12 mjeseci. Nadalje, temeljem Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017 od 27. listopada 2017. te dodatka tom ugovoru od 19. rujna 2019., dotadašnji vjerovnik Hrvatski Telekom d.d. svoja dospjela, a nepodmirena potraživanja prema dužniku, ovdje tuženiku, prenio je na ovdje tužitelja, EOS MATRIX d.o.o., čime je tužitelj postao vlasnikom predmetnih potraživanja. Također, uvidom u račune za razdoblje srpanj, kolovoz i rujan 2018. godine, a koji glase na ovdje tuženika valja istaknuti kako račun za srpanj iznosi 52.553,18 kn, račun za kolovoz iznosi 58.018,20 kn te račun za rujan iznosi 366,64 kn, međutim, iz 18. Dodatka Okvirnom Ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja br. F3-20/2017 od 27. listopada 2017., ovdje tužitelj u svojstvu otkupitelja/cesionara, otkupio je od prodavatelja/cedenta Hrvatskog Telekoma d.d. iznose kako slijedi: 16.484,59 kn, odnosno otkupljeni dio računa za srpanj 2018., iznos od 13.018,20 kn, odnosno otkupljeni dio računa za kolovoz 2018. te iznos od 366,46 kn, odnosno račun za rujan 2018. Spomenutim dodatkom ugovoru, ugovorne strane su suglasno utvrdile da je za sva potraživanja navedena u tom Dodatku otkupitelj, odnosno ovdje tužitelj, prodavatelju, odnosno Hrvatskom Telekomu d.d. isplatio otkupnu cijenu, a čime je izvršen otkup potraživanja od strane otkupitelja/EOS MATRIX d.o.o. te izvršen prijenos navedenih potraživanja na otkupitelja s danom potpisa dodatka, a to je 16. travnja 2019.

15. Uvidom u analitičku karticu Hrvatskog Telekoma d.d. za Sun Corporation d.o.o., izvod stavaka za period 13.09.2016. do 19.09.2022., od dana 19. rujna 2022. utvrđeno je kako je tuženik u navedenom periodu vršio određene uplate kojima se mijenjalo dugovno i potražno stanje te kako je tuženik na dan 23. siječnja 2019. imao dugovanje u iznosu od 29.915,32 kn, te kako je navedeno potraživanje prodano od strane tadašnjeg vjerovnika, i to u iznosu od 21.953,90 kn te iznosu od 7.915,35 kn i to dana 19. travnja 2019., odnosno po zaključenju Dodatka Okvirnom Ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja br. F3-20/2017, a navedeni iznos u potpunosti odgovara iznosu iz tužbenog zahtjeva te izvodu otvorenih stavaka dužnika, vjerovnika EOS MATRIXA d.o.o. prema dužniku Sun Corporation d.o.o. od dana 11. lipnja 2019., a temeljem kojeg je, kao vjerodostojne isprave i doneseno pobijano rješenje o ovrsi javnog bilježnika Vedrana Plećaša iz Metkovića pod posl. br. OVRV-943/2019 od 14. lipnja 2019.

16. Nastavno na navedeno, valja istaknuti kako je odredbom čl. 80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstva naplate, hipoteka, založna prava, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Time je u smislu odredbe čl. 80. i 81. ZOO-a na tužitelja kao novog vjerovnika prešla predmetna tražbina iz obveznopravnog odnosa koji je postojao između tuženika i Hrvatskog Telekoma d.d., a tužitelj je temeljem odredbe čl. 84. ZOO-a prema dužniku stekao ista prava koja je imao prethodni vjerovnik do ustupanja.

17. U odnosu na navode tuženika iz prigovora, u kojem stoji kako ništa ne duguje tužitelju, kako je podmirio sve eventualne obveze koje je prema istom imao te kojim osporava obračune tužitelja, valja reći kako isti, osim navedenog prigovora, tijekom cijelog postupka vođenog pred ovim sudom pod posl. br. Povrv-95/2020, a i tijekom ponovljenog postupka, sudu nije predložio dokaze kojima potkrepljuje svoje navode iz prigovora, dostavio eventualne isprave ili potvrde o uplati utuženog iznosa, stoga su svi navodi izneseni u prigovoru tuženika paušalni. Također, uredno je pozvan na sva ročišta te na ista nije pristupio, niti svoj izostanak opravdao.

18. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

19. S obzirom na sve navedeno kao i činjenicu da je tužitelj u ponovljenom postupku u cijelosti ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći kako su uplate evidentirane u analitičkoj kartici za tuženika, sa datumom uplate 19. travnja 2019. upravo uplate tužitelja na ime otkupa potraživanja ovdje tužitelja od prijašnjeg vjerovnika Hrvatskog Telekoma d.d. prema tuženiku i s naznačenim opisom transakcije kao "prodaja potraživanja/sales receivable" te iste odgovaraju iznosima otkupljenih potraživanja za koje su tužitelj i prijašnji vjerovnik Hrvatski Telekom d.d., 16. travnja 2019. zaključili Dodatak Okvirnom Ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja br. F3-20/2017 od 27. listopada 2017., te da je tužitelj kao sudionik ugovornog odnosa ispunio svoju obvezu iz Ugovora o prodaji i ustupu potraživanja u cijelosti, slijedom čega osnovano od tuženika potražuje utuženi iznos, stoga je tužbeni zahtjev u cijelosti usvojen. Dakle, s obzirom na to da je sud odlučio o tužbenom zahtjevu u cijelosti to je i naložio tuženiku da tužitelju plati traženi iznos, osim u dijelu u kojem je odlučeno točkom I. presude ovog suda posl. br. Povrv-95/2020 od 2. prosinca 2022., a u kojem dijelu je spomenuta presuda postala i pravomoćna, time je tužitelju na iznos glavnice dužan platiti i zateznu kamatu. Slijedom navedenog, valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje navedenog iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je odlučeno kao u točki I. izreke.

20. U točki II izreke presude ovaj sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vedrana Plećaša iz Metkovića, posl. br. OVRV-943/2019 od 14. lipnja 2019., u dijelu koji se odnosi na nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 283,34 EUR s pripadajućim kamatama. Naime, odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Sukladno Zaključku br. 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

21. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška kao i troškova nastalih tijekom ovrhe, utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, temeljem koje odredbe, obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, sud je naložio tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka. Tužitelju je tako priznat zatraženi stvarno nastali trošak ovršnog postupka i to trošak sastava prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/23) u iznosu od 165,90 EUR (uključen PDV), administrativni troškovi u iznosu od 4,97 EUR (uvećano za pripadajući PDV od 25%), iznos od 107,62 EUR nastao po osnovi javnobilježničke nagrade i troška izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, troškovi dostave u iznosu od 4,84 EUR, trošak pristupa na ročišta koja su održana 21. rujna 2022, 18. listopada 2022. i 9. lipnja 2026. (3 x 100 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa), a što ukupno iznosi 750,00 EUR uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25%, trošak sastava podnesaka od 22. ožujka 2021. i 6. prosinca 2022. (2 x 100 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), a što ukupno iznosi 500,00 EUR uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25%, a uz navedeno je tužitelju valjalo priznati kao osnovan i trošak u iznosu od 196,43 EUR na ime sudske pristojbe na presudu. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak u sveukupnom iznosu od 1.729,77 EUR. Tužitelju, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a pripada i pravo na zakonsku zateznu kamatu na priznati mu iznos troška. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Korčuli 30. lipnja 2026.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2 toč. 3 ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).