REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

P-1023/2024-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog pu punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Bjelovaru, I.V.Trnskog 9 E, protiv tuženika DŽ iz [adresa], NŽ iz [adresa] i MŽ iz [adresa], svo troje zastupanih po privremenom zastupniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku u Bjelovaru, Josipa Jelačića 12, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave, dana 21. svibnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, te u odsutnosti privremenog zastupnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 30. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj OŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vlasnik suvlasničkog dijela nekretnina tuženika DŽ, upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] livada travnjak sa 22 čhv, te čkbr. [katastarska čestica] Galovac sa 2360 m2 (livada sa 2360 m2) u 4/6 dijelova, a tuženik DŽ iz [adresa] je dužan trpjeti upis tužiteljevog prava suvlasništva na navedenom dijelu nekretnina u zemljišnoj knjizi nadležnog suda.

II. Utvrđuje se da je tužitelj OŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vlasnik suvlasničkog dijela nekretnina tuženika NŽ iz [adresa] i MŽ iz [adresa] i to svakoga u ½ dijela, upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica]/B/1 oranica travnjak sa 80 čhv, a tuženici ĐŽ iz [adresa] i IŽ iz [adresa] su dužni trpjeti upis tužiteljevog prava suvlasništva na navedenom dijelu nekretnina u zemljišnoj knjizi nadležnog suda.

III. Odbija se kao neosnovan, dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim je predložio da mu tuženici u roku od 15 dana priznaju pravo vlasništva.

IV. Nalaže se tuženicima da tužitelju OŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], solidarno nadoknade parnične troškove u iznosu od 1.308,43 Eura, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podneskom od 19. studenog 2024. godine, podnio tužbu protiv tri navedena tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (čestice broj 154/6, 154/7 i 155/2) k. o. [katastarska općina], odnosno samo na suvlasničkom dijelu tuženika DŽ i to 4/16 dijela, ali i na suvlasničkim dijelovima od ½ dijela, preostalih tuženika NŽ i MŽ, na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 154/2/B/1 oranici travnjak sa 80 čhv.

2. Tužitelj tvrdi da je u posjedu svih tih nekretnina, te ih nesmetano koristi osobno, ali i sa svojim prednicima preko 20 godina, navodeći da je temeljem ugovora o kupoprodaji upisan u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru, kao suvlasnik 9/16 dijela navedenih predmetnih nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri čemu su posjed nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tužitelj i njegovi prednici dobili od pok. LŽ, koja je istu naslijedila od svog pokojnog supruga, ZŽ koji se i vodi kod katastra kao posjednik te nekretnine (katastarski broj 154/11) u posjedovnom listu broj 251 k. o. [katastarska općina]. Ujedno je dodao kako je i kao kupac stekao u izvanknjižno vlasništvo preostale predmetne nekretnine u 4/16 dijela iz uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od strane prodavateljice UŽ iz [adresa] i CŽ iz [adresa], a koje osobe su te nekretnine naslijedile i to UŽ od svoje majke LŽ (ČŽ) Sinjeri, a CŽ od svoje majke, ŽŽ.

3. Tužitelj je naveo kako je njegov posjed samostalan, istinit i pošten u vezi svih predmetnih nekretnina i to zajedno sa svojim pravnim prednicima, preko 20 godina, zbog čega su po mišljenju tužitelja, ispunjene sve zakonske pretpostavke, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz odredbe čl. 159.st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a do podnošenja tužbe mu nitko nikada nije osporio pravo na posjed, niti kakvoću istog, pa su tuženici samo formalni knjižni vlasnici (tužitelj je ovdje očito htio reći „suvlasnici“ jer niti jedan od tuženika nije samostalni vlasnik bilo koje predmetne nekretnine – opaska suca) predmetnih nekretnina, a stvarni vlasnik i posjednik je tužitelj.

4. Shodno tome, tužitelj je predložio tužbenim zahtjevom, da ga se temeljem dosjelosti utvrdi vlasnikom predmetnih suvlasničkih dijelova nekretnina tuženika, uz sasvim besmislenu i neosnovanu ideju da tako nešto tuženik prizna u roku od 15 dana (jer ukoliko je izvanknjižno pravo vlasništva već stečeno na nekoj nekretnini, po ispunjenju zakonskih uvjeta za stjecanje prava vlasništva na određenoj nekretnini dosjelošću, a tako inače i jest, te uknjižba izvanknjižno stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi nema konstitutivni značaj, nego ima samo deklaratorni značaj, onda je potpuno nebitno da tuženik tužitelju nešto posebno priznaje u roku od 15 dana, tako stečeno pravo vlasništva jer je tužitelj vlasništvo stekao, priznao mu to tuženik ili ne – opaska suca), ali i opravdani dio tužbenog zahtjeva, po kojem bi tuženici trpjeli zemljišnoknjižnu provedbu prava vlasništva na ime tužitelja u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru (odvjetnica tužitelja se očito nije mogla sjetiti kod pisanja tužbe, kod kojeg su to nadležnog suda, upisane u zemljišnoj knjizi, predmetne nekretnine jer je u tužbenom zahtjevu bilo samo istaknuto „u zemljišnim knjigama nadležnog suda“, premda je sasvim jasno i očito koji bi to sud bio nadležan – opaska suca).

5. Nakon geodetskog vještačenja, odnosno nakon što je geodetski vještak utvrdio da su geodetskim elaboratom predmetne čestice broj 155/2 i 154/7, spojene u česticu 155/2, te da su trenutno u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane samo dvije čestice i to broj 155/2 i 154/6, tužiteljica je podneskom od 02. travnja 2026. godine, posredstvom odvjetnice, uskladila svoj tužbeni zahtjev s navedenom činjenicom utvrđenom po vještaku, istaknuvši konačni zahtjev ukupno u pogledu navedene tri nekretnine, međutim ponovo ostavši kod početne potpuno nesuvisle ideje u tužbenom zahtjevu da tuženici tužitelju u roku od 15 dana, priznaju njegovo pravo vlasništva.

6. Tuženicima je u ovoj parnici imenovan privremeni zastupnik iz reda jednog od više bjelovarskih odvjetnika, obzirom da tuženicima nije bilo poznato boravište, niti prebivalište, a privremeni zastupnik tuženika se u odgovoru na tužbu, usprotivio tužbenom zahtjevu „opreza radi“ jer osobno nije imao saznanja o činjenicama koje je tužitelj iznio u tužbi, što znači da je samo iz formalnih razloga osporavao tužbeni zahtjev, ne osporavajući ujedno tužitelju savjesnost posjeda na svim predmetnim nekretninama, koja savjesnost se inače po O, pretpostavlja, a na tuženiku je inače u ovakvim parnicama teret dokaza da eventualno pokušaju dokazati ili da dokažu da tužitelj nije bio ili da sada nije savjestan posjednik predmetnih nekretnina.

6. Radi razrješenja spornih odlučnih činjenica izvedeni su dokazi uvidom u sve materijalne dokaze koji se nalaze u spisu i koje je tužitelj dostavio sudu, saslušani su svjedoci CŽ (list 82), UŽ (list 83-84), PŽ (list 84) i TŽ (list 84-85), te tužitelj OŽ (list 85-86) u svojstvu stranke, ali i geodetski vještak Damir Mlinarić (list 97), a održan je i uviđaj na licu mjesta, uz sudjelovanje geodetskog vještaka Damira Mlinarića, koji je identificirao sve predmetne nekretnine, a sud je izvršio uvid i u pisani nalaz i mišljenje navedenog geodetskog vještaka od 23. ožujka 2026. godine, te vještačku skicu izmjere datiranu sa 23. ožujkom 2026. godine.

7. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8. ZPP.

8. Konačni tužbeni zahtjev tužitelja je ocijenjen samo djelomično, ali ipak u bitnom dijelu, osnovanim.

9. Između stranaka je kada je već privremeni zastupnik tuženika samo praktički u dvije rečenice dostavio odgovor na tužbu, bilo sporno, isključivo je li tužitelj postao izvanknjižni vlasnik suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina svo troje tuženika, odnosno da li je ispunio zakonske uvjete za stjecanje izvanknjižnog prava vlasništva na suvlasničkom dijelu nekretnina tuženika dosjelošću, dakle da li ga se može utvrditi vlasnikom tih suvlasničkih dijelova nekretnina tuženika.

10. Iz materijalnih dokaza, koji se nalaze u spisu proizlazi slijedeće:

- da su predmetne nekretnine iz uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru, kao suvlasništvo tužitelja u 9/16 dijela, DŽ u 4/16 dijela, te TŽ u 3/16 dijela,

- da je predmetna nekretnina iz uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru, kao suvlasništvo tužene NŽ u ½ dijela i

MŽ u ½ dijela,

- da je posjednikom katastarske čestice broj [katastarska čestica] livada sa 288m2, evidentiran kod nadležnog bjelovarskog katastra u posjedovnom listu broj 251 k. o. [katastarska općina], Ivan

ZŽ (D) iz [adresa],

- da su posjednicima katastarskih čestica broj [katastarska čestica], evidentirani kod nadležnog bjelovarskog katastra u posjedovnom listu broj 1147 k. o. [katastarska općina], DŽ, TŽ i OŽ, koje osobe su dakle isto bile upisane u zemljišnoj knjizi i kao suvlasnici tih čestica, prema neslužbenoj kopiji izvatka iz zemljišne knjige sa stanjem na dan 25. rujna 2024. godine,

- da su nakon smrti ČŽ, rođene DŽ (očito se radilo o osobi koja je bila znana ili zvana, kao LŽ), umrle dana **.**.2011., dotičnu naslijedile dvije kćerke i to ŽŽ i UŽ, a predmet nasljeđivanja su bile i nekretnine iz uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u ¾ dijela,

- da su nakon smrti ŽŽ (kćerke ČŽ), koja je umrla dana **.**.2018., dotičnu naslijedili TŽ (muž) i kćerka CŽ, time da je predmet nasljeđivanja, između ostalog, bio i suvlasnički dio nekretnina broj 154/6, 154/7 i 155/2, upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u 3/8 dijela,

- da su UŽ iz [adresa] i CŽ iz [adresa], kao prodavateljice, kupoprodajnim ugovorom od 20. svibnja 2024. godine, prodale tužitelju OŽ, kupcu, navedene tri čestice i to broj 154/6, 154/7 i 155/2 i to UŽ svoj suvlasnički dio od 6/16, a CŽ svoj suvlasnički dio od 3/16 dijelova na tim nekretninama, za iznos od 4.000,00 Eura, ugovorivši da kupac odmah stupa u posjed tih nekretnina, po ovjeri potpisa,

- da iz povijesnog uvjerenja Područnog ureda za katastar Bjelovar od 07. listopada 2024. godine, vezano za predmetnu nekretninu broj 154/11 (koja čestica je zemljišnoknjižna čestica broj 154/2/B/1), proizlazi da se ta nekretnina vodila kod nadležnog upravnog tijela, kao posjed ZŽ iz [adresa], od 1970. godine, ali i da je i sada dotični evidentirani posjednik te nekretnine (iako se radilo o pokojnom mužu, sada pokojne ČŽ ili LŽ – opaska suca), dok su ostale predmetne nekretnine, upisane u katastru, na dan izdavanja uvjerenja, kao čestice broj 154/6, 154/7 i 155/2, bile evidentirane kao posjed ZŽ iz [adresa], od 1970. godine, pa sve do 2005. godine, od kada se bile evidentirane kao posjed LŽ iz [adresa]., sve do 29. lipnja 2011. godine, a potom su evidentirane kao posjed ŽŽ, UŽ i DŽ, do 25. rujna 2019. godine, nakon čega su do 24. svibnja 2024. godine, bile evidentirane kao posjed TŽ, UŽ, CŽ i DŽ, da bi od tada bile evidentirane kao posjed sadašnjih zk. suvlasnika – tužitelja, DŽ i TŽ.

11. Geodetski vještak Damir Mlinarić je prilikom uviđaja održanog na licu mjesta dana 23. ožujka 2026. godine, nakon što je tužitelj pokazao točnu lokaciju predmetnih nekretnina, identificirao sve predmetne nekretnine upravo na toj lokaciji pokazanoj po tužitelju, te je vještak već tada na uviđaju naveo da je čestica 155/2 (na kojoj se prije nalazila kuća koja je srušena), zajedno sa česticom 154/7, spojena geodetskim elaboratom u jednu česticu broj 155/2, te da u naravi predstavlja zemljište obraslo travom i da se nalazi neposredno uz cestu. Preostale dvije nekretnine i to broj 154/6 i 154/2/B/1 su u naravi dio puta, te kanala i manji dio obrastao travom, a međne linije nisu bile na terenu vidljive između te dvije predmetne nekretnine, time da je ovaj vještak u svoj skici izmjere prikazao položaj svih predmetnih nekretnina u prostoru, iz kojeg je bilo vidljivo da se neposredno uz te predmetne dvije nekrentine broj 154/6 i 154/2/B/1, kao međašnje, na terenu nalaze čestice drugih fizičkih osoba HŽ i OŽM, te da zbog toga u ovom slučaju ne postoje opravdani razlozi za utvrđenje kako te dvije predmetne nekretnine, ne bi eventualno mogle biti predmetom vlasništva, samo stoga što predstavljaju dio puta i kanala, ali i što se između tih čestica i ove čestice broj 155/2, nalazi stara željeznička pruga, obzirom da je ta pruga već duže vrijeme ne korištena i nije u funkciji, ali i da u naravi sada predstavlja zemljište obraslo samoniklim drvećem, što je i vještak naglasio kako u pisanom nalazu, tako i na skici izmjere.

12. Iz u bitnom suglasnih iskaza svih saslušanih osoba, jasno proizlazi da nitko od njih, ali i inače od nekih drugih osoba, ne osporava tužitelju pravo vlasništva baš na svim predmetnim nekretninama, te da je tužitelj nakon što je kupio suvlasničke dijelove na tim nekretninama iz uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tijekom 2024. godine, a prethodno se oženio sa kćerkom CŽ i PŽ, N tijekom 2023. godine, počeo koristiti i te nekretnine, ali i nekretninu iz uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri čemu je česticu broj 155/2 pripremio za gradnju nove kuće, koju gradnju namjerava sa svojom suprugom izvršiti na tom zemljištu. Također, iz suglasnih iskaza svih saslušanih osoba, jasno proizlazi da su se sve predmetne nekretnine svojevremeno nalazile u posjedu i korištenju djeda i bake BŽ i to ZŽ i LŽ (na što upućuju i materijalni dokazi iz spisa), pa su poslije sve te nekretnine koristili njihovi slijednici, dakle članovi obitelji, sve do tužitelja koji te nekretnine sada koristi, a također proizlazi iz iskaza saslušanih osoba, da niti jedna osoba od triju tuženika, već dugi niz godina ne živi u [adresa] (a upitno je da li su te osobe, uopće žive), pri čemu bi DŽ, mogao biti neki srodnik LŽ, rođene DŽ.

13. Obzirom da je dovođenjem u vezu materijalnog dokaza u vidu navedenog bjelovarskog katastarskog uvjerenja, datiranog sa 07. listopadom 2024. godine, sa iskazom svih saslušanih svjedoka i utvrđenom činjenicom o prodaji suvlasničkog dijela nekretnina iz uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tužitelju od strane UŽ i CŽ, ali i istaknutim podacima o zakonskim nasljednicima pokojnih LŽ i ŽŽ, te utvrđenoj činjenici da je tužitelj sada u posjedu svih predmetnih nekretnina, tužitelj dokazao u ovoj parnici da su se sve predmetne nekretnine nalazile u faktičnom posjedu i korištenju članova obitelji ZŽ i ŽŽ (Mara) Sinjeri (svakako od 1970. godine, pa na ovamo) i njihovih pravnih sljednika navedenih u povijesnom katastarskom uvjerenju, sve do tužitelja koji sada koristi i posjeduje sve predmetne nekretnine, kao pošten i savjestan posjednik, kakav pošten (savjestan) posjed se inače predmnijeva po ZV, sud smatra da je tužitelj stupivši u posjed baš svih predmetnih nekretnina, koji posjed su mu predali njegovi prednici u posjedovanju , nakon što je čestice iz uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], osobno i kupio samo u suvlasničkom dijelu od UŽ i CŽ, postao izvanknjižni vlasnik tih svih nekretnina u smislu čl. 159. i čl. 160. ZV.

14. Naime, privremeni zastupnik tuženika nije ništa suprotno niti pokušao dokazati, a kamoli da bi dokazao nesavjesnost, odnosno nepoštenje tužiteljevog posjeda na svim predmetnim nekretninama, pa neovisno o činjenici kako posjed tužitelja nema potrebnu kvalitetu u smislu zakonitosti i istinitosti, da bi se mogao okarakterizirati, kao kvalificirani posjed, što sud utvrđuje u ovom slučaju, tužitelj je sukladno čl. 159.st.3. i čl. 160.st.1. i 2. ZV, kao savjestan posjednik svih predmetnih nekretnina, postao izvanknjižni vlasnik svih predmetnih nekretnina, činom stupanja u posjed tih nekretnina jer to proizlazi iz izvedenih dokaza, a koji posjed tužitelja u vezi predmetnih nekretnina su potvrdile saslušane osobe, čije saslušanje je tužitelj uostalom i predložio na te okolnosti.

15. Dakle, kako je to već istaknuto, tužitelj je po ispunjenu zakonskih uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na svakom suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina tuženika, već postao izvanknjižni vlasnik suvlasničkih dijelova tuženika na svim predmetnim nekretninama, pa kako zbog toga uknjižba prava vlasništva u dvije zemljišne knjige Općinskog suda u Bjelovaru u kojima su i upisane predmetne nekretnine, nema konstitutivni značaj, već samo deklaratorni ili publikacijski prema trećima, tužene osobe nemaju šta tužitelju priznavati ili ne priznavati njegovo pravo vlasništva u nekakvom roku od 15 dana (mnogi odvjetnici i dan, danas u tom smislu ističu sasvim nepotrebno i uostalom, neosnovano tužbene zahtjeve, kojim traže nekakva priznanja od strane tuženika u određenom paricijskom roku, kao da se radi o stjecanju prava vlasništva, temeljem pravnog posla u kojem slučaju je takav dio zahtjeva opravdan) jer je tužitelj već postao vlasnik, priznali to tuženici njemu ili nje.

16. Stoga je usvojen deklaratorni dio tužbenog zahtjeva tužitelja, uz onaj dio kojim je tuženicima naloženo da trpe upis uknjižbe prava vlasništva na ime tužitelja, naravno samo na suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina tuženika u „zemljišnim knjigama nadležnog suda“ (kad već odvjetnica tužitelja nije dokučila koji bi to sud bio, te u svakom slučaju, nije tužbenim zahtjevom tužitelja, konkretizirala taj sud), odlučujući u tom dijelu u granicama istaknutog zahtjeva tužitelja, dok je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim je nepotrebno predloženo da tuženici u roku od 15 dana priznaju tužitelju pravo vlasništva.

17. Obzirom da je tužitelj u ovoj parnici uspio u bitnom dijelu svog tužbenog zahtjeva, odnosno da se njegov neuspjeh, svakako može i mora tretirati, razmjerno neznatnim, a zbog tog djelomičnog neuspjeha tužitelja u ovoj parnici, nisu nastali nikakvi posebni troškovi, te imajući u vidu da je tužitelj tražio naknadu troškova, tuženici su obvezani u smislu čl. 154.st.5. ZPP, da tužitelju nadoknade opravdane parnične troškove, neovisno o tome što će te troškove, tužitelj od bilo kojeg tuženika, objektivno teško kapitalizirati.

18. Opravdan parnični trošak tužitelja je utvrđen sukladno vrijednosti predmeta spora, na temelju troškovnika zamjenice punomoćnice tužitelja, datiranog sa 21. svibnjem 2026. godine, koji je predan u spis na zadnjoj raspravi (list 128 spisa), primjenom važeće Odvjetničke tarife.

19. Shodno tome, tužitelju je za:

- sastav tužbe, priznat iznos od 100,00 Eura,

- sastav podneska od 11. ožujka 2025. godine, koji se sastoji samo od 1 rečenice, priznat iznos od 25,00 Eura u smislu Tbr. 8.t.4. Odvjetničke tarife (jer se ne radi ni o kakvom obrazloženom podnesku, kako je to pokušala prikazati zamjenica punomoćnice tužitelja u svom troškovniku),

- sastav obrazloženog podneska od 02. travnja 2026. godine, priznat iznos od 100,00 Eura,

- za zastupanje tužitelja po odvjetnici ili zamjenici punomoćnice na ročištima održanim dana 08. listopada i 03. prosinca 2025. godine, te 21. svibnja 2026. godine, ali i na uviđaju održanom dana 23. ožujka 2026. godine, priznat ukupan iznos od 400,00 Eura ili po 100,00 Eura za svako zastupanje.

20. Kako je u ovom dijelu utvrđen matematičkim putem, ukupan opravdan parnični trošak tužitelja u iznosu od 625,00 Eura, a tom iznosu je valjalo pribrojiti opravdane materijalne troškove koje je tužitelj imao u ovoj parnici i to:

- zbog financiranja troškova objave oglasa u Narodnim Novinama o postavljanju privremenog zastupnika, tuženicima i to u iznosu od 59,73 Eura,

- zbog financiranja vještačenja i održavanja uviđaja, na licu mjesta u ukupnom iznosu od 521,98 Eura (koliko iznosi opravdan trošak za uredovanje sudske komisije na licu mjesta prilikom održanog uviđaja, ali i za geodetsko vještačenje),

- zbog financiranja sudskog dostavljača, odnosno pokušaja dotičnog da osobno tuženicima uruči sudsku pošiljku i to u ukupnom iznosu od 101,72 Eura, valjalo je te iznose pribrojiti opravdanim troškovima tužitelja utvrđenim u iznosu od 625,00 Eura, pa su tuženici obvezani solidarno tužitelju nadoknaditi troškove u ukupnom iznosu od 1.308,43 Eura.

21. Tužitelju nije kao opravdan trošak u smislu čl. 155. ZPP, priznat trošak u vezi sastavljanja podneska od 24. veljače 2026. godine, kojim je tužitelj samo požurio sud u određivanju termina uviđaja, a ovom odlukom nije niti odlučeno o zahtjevu tužitelja u vezi naknade troška za zastupanje tužitelja, po punomoćnici, na ročištu na kojem će biti objavljena predmetna odluka (jer je u vrijeme izrade ove odluke za uručenje strankama, buduća neizvjesna činjenica, hoće li se na tom ročištu uopće pojaviti odvjetnica tužitelja, pa će se o tom zahtjevu tužitelja, odlučiti posebnim rješenjem, nakon održavanja tog ročišta, ako na to ročište pristupi punomoćnica tužitelja), niti je odlučeno za sada o zahtjevu za naknadom troška potrebnog za rad privremenog zastupnika tuženika u ovoj parnici.

22. Naime, kako privremeni zastupnik nije niti istakao u ovom predmetu neki određeni zahtjev za naknadu troškova u smislu čl. 164. ZPP, osim što je potraživao iznos od 150,00 Eura u podnesku datiranom sa 15. travnjem 2015. godine, kojim je dostavio odgovor na tužbu, no u kojem podnesku nije sudu dostavio svoj broj tekućeg računa, niti podatak o svojoj privatnoj adresi prijavljenog prebivališta, da bi mu se uopće mogla dosuditi isplata opravdanog troška, za zastupanje tuženika u ovoj parnici (koja se odnosi samo na sastavljanje odgovora na tužbu jer je za ostale radnje, propustio tražiti pravovremeno naknadu troškova) na teret tužitelja, ova odluka o trošku za korist tužitelja, barem za sada ne obuhvaća nekakve troškove vezane za rad privremenog zastupnika tuženika u ovoj parnici.

23. Kada i ako u roku od 15 dana, po primitku ove odluke, privremeni zastupnik tuženika, dopuni svoj zahtjev za naknadu troškova u vezi sastavljanja odgovora na tužbu, navođenjem podatka o broju svog tekućeg računa, kojeg ima otvorenog kod neke banke, ali i podatka o svojoj adresi prijavljenog prebivališta, tek tada će se moći posebnim rješenjem odlučiti i o zahtjevu privremenog zastupnika za naknadom navedenog troška, a ujedno i o preostalom zahtjevu tužitelja, vezanom za naknadu parničnog troška u pogledu troškova za rad privremenog zastupnika tuženika.

U Bjelovaru, 30. lipnja 2026. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana 01. srpnja 2026. godine, a putem ovoga suda.