REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-225/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OĆF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Željko Petrišić, odvjetnik u Zagrebu, Klanjčić 8a, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava, OIB 32206148371, sa sjedištem u Zagrebu, Avenija Gojka Šuška 6, kojeg zastupa punomoćnik Tonči Ravlić odvjetnik u Odvjetničkom društvu RAVLIĆ & PARTNERI d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Gundulićeva ulica 31, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke i primjeni koeficijenta složenosti poslova, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-69/2025-2 od 24. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-585/2024-20 od 29. travnja 2025., u sjednici održanoj 30. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-69/2025-2 od 24. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-585/2024-20 od 29. travnja 2025. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, navodeći da se radi o pravnim pitanjima o kojima još nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a o kojima praksa viših sudova nije jedinstvena.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije, sukladno odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) naznačuje pravna pitanja koja glase:
"1) Mora li se pri tumačenju i primjeni odredbe članka 26. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (dalje: Uredba; "Narodne novine" broj 22/2024) kojom se propisuje prevođenje pojedinih radnih mjesta prema načelu stvarno obavljanih poslova istodobno primijeniti i uzeti u obzir i članak 3. Uredbe koji propisuje formalne uvjete obrazovanja;
2) Postavljaju li se odredbom članka 26. Uredbe obvezujući uvjeti koji imaju prednost pri prevođenju svih i/ili samo pojedinih radnih mjesta bez obzira na odredbu članka 3. Uredbe?".
3. Tužiteljica u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže istog odbiti.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. stavak 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kao takva ne opravdavaju dopuštenje revizije.
5. U predmetnoj je pravnoj stvari utvrđena nezakonitom i nedopuštenom odluka tuženika kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za izmjenom koeficijenta složenosti radnog mjesta te je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće za razdoblje od ožujka 2024. do kolovoza 2024., dok je odbijen njen zahtjev da se tuženiku naloži da novom odlukom odredi i utvrdi koeficijent složenosti posla. U nižestupanjskim je odlukama izneseno pravno shvaćanje da se sukladno odredbama Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (''Narodne novine'' broj 155/23 – dalje: ZPDSJS) i Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (''Narodne novine'' broj 22/24 – dalje: Uredba) prevođenje postojećih radnih mjesta obavlja prema tablicama u prilogu Uredbe i prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, dakle, neovisno o tome ispunjava li zatečeni službenik nove uvjete stručne spreme, koje pravno shvaćanje tuženik problematizira naznačenim pitanjima.
5.1. Prema ocjeni ovog suda iz sadržaja prijedloga i njegovih priloga ne proizlazi da je riječ o važnim pravnim pitanjima o kojima pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda odnosno o kojima praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena ili o kojima praksa revizijskog suda nije jedinstvena. Iako se predlagatelj paušalno poziva na postojanje neujednačene prakse drugostupanjskih sudova, on ne naznačuje jasno tu praksu kao razlog važnosti zbog kojeg bi reviziju trebalo dopustiti, već se jasno poziva samo na prvostupanjsku presudu koja ne predstavlja opravdan razlog važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.
5.2. Imajući na umu da predlagatelj ističe kako potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja prijedlog je tuženika valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 30. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
