REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-346/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Šipek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Kliničke bolnice Dubrava, OIB 32206148371, sa sjedištem u Zagrebu, Avenija Gojka Šuška 6, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici u Odvjetničkom društvu RAVLIĆ & PARTNERI d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Gundulićeva ulica 31, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž- 448/2025-2 od 10. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn - 2677/2019-156 od 9. siječnja 2025., u sjednici održanoj 30. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na prvo i treće naznačena pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na drugo naznačeno pitanje.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-448/2025-2 od 10. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2677/2019-156 od 9. siječnja 2025. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, cijeneći da se radi o pravnim pitanjima u kojima pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
2. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije, sukladno odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) naznačuje pravna pitanja koja glase:
"1) Je li kaznena odgovornost za štetu pravno relevantna za utvrđenje odgovornosti za istu tu štetu u građanskom postupku;
2) Ima li se smatrati da je dugogodišnje poslovno odnosno profesionalno poznanstvo i zajednička suradnja u istoj ustanovi dovoljan razlog za izuzeće vještaka ne ulazeći u propitivanje njihovih kontakata na privatnoj razini;
3) Kada je riječ o presumiranoj krivnji, a prvostupanjski sud teret dokaza prebacuje na tužitelja, čini li time bitnu povredu odredaba parničnog postupka?".
3. Tužiteljica kao razlog važnosti navodi odstupanje pravnih shvaćanja iz pobijane odluke od prakse revizijskog suda, pozivajući se na odluke broj Rev-876/2006 od 10. siječnja 2007. i Rev-608/2019 od 23. siječnja 2024.
4. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže istog odbiti, a podredno odbaciti te ujedno potražuje naknadu troškova sastava odgovora.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te kao takva ne opravdavaju dopuštenje revizije.
6. O odgovoru na prvo naznačeno pitanje ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, budući da iz sadržaja prijedloga te njegovih priloga niti ne proizlazi da je tužiteljica tijekom postupka tvrdila da su liječnici DG i ĆG u kaznenom postupku pravomoćno oglašeni krivim, dakle da postoji njihova kaznena odgovornost o kojoj je pravomoćno odlučeno u provedenom kaznenom postupku.
6.1. Drugonaznačenim pitanjem predlagateljica sadržajno problematizira odluku suda o odbijanju izuzeća vještaka, koja odluka međutim ne predstavlja rješenje iz članka 400. ZPP protiv kojeg bi bilo dopušteno podnošenje revizije, budući da se ovim rješenjem postupak pravomoćno ne završava. Stoga je u odnosu na drugonaznačeno pitanje prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 1. ZPP u vezi s člankom 400. stavkom 1. ZPP i odlučiti kao u točki II. izreke rješenja.
6.2. Trećenaznačenim pitanjem predlagateljica polazi od pogrešnih tvrdnji o navodnom prebacivanju tereta dokaza postojanja skrivljenog ponašanja na tužiteljicu. Protivno navodima tužiteljice, iz nižestupanjskih odluka proizlazi da je u konkretnom slučaju tuženik provedenim vještačenjem dokazao da je postupao sukladno pravilima struke, slijedom čega su sudovi očigledno cijenili da je teret dokazivanja ove okolnosti – na tuženiku, a ne na tužiteljici.
6.3. Nadalje, predlagateljica u prijedlogu i njegovim prilozima nije izložila odgovarajuće odnosno dostatne razloge važnosti u odnosu na prvo i treće naznačena pitanja, u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, budući se u revizijskim odlukama na koje se, kao razloge važnosti, poziva niti ne navode pravna shvaćanja koja bi odstupala od pravnih shvaćanja izraženih u pobijanoj odluci.
7. U takvim okolnostima prvo i treće naznačena pitanja tužiteljice ne mogu osnovano biti temelj za ujednačavanje sudske prakse, pa time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Imajući na umu da predlagateljica ističe i da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova.
8. Slijedom navedenog je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na prvo i treće naznačena pitanja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja, pod točkom I.
9. Tuženiku nisu dosuđeni traženi troškovi na ime odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točki II I. izreke rješenja.
Zagreb, 30. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
