REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ovr-143/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Mariji Sošić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja 1. IG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. HG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Tomislav Grahovac, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika 1. LG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. RG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. IGU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o., Zagreb, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja poslovni broj Ovr-3417/2025-8 od 9. ožujka 2026., Općinskog građanskog suda u Zagrebu, 30. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje poslovni broj Ovr- 3417/2025-8 od 9. ožujka 2026., Općinskog građanskog suda u Zagrebu, te se odbija i zahtjev za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem je suda prvog stupnja odbijen kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe podnesen 21. studenog 2025.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje pobijaju ovršenici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, smatrajući kako prvostupanjsko rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama s obzirom na to da su u prijedlogu za odgodu ovrhe naveli kako bi predajom u suposjed nekretnina u kojima žive i rade došlo do poremećaja njihovog svakodnevnog života a ovrhovoditelji iz toga ne bi stekli bilo kakvu konkretnu korist već bi to stvorilo neodržive međuljudske odnose i izazvalo nasilje, što je sud dužan spriječiti. Ističu i kako su u žalbi naveli da je rješenje o ovrsi protivno ovršnoj ispravi s obzirom da se u njoj ne navodi nikakvo ispražnjenje nekretnina pa smatraju dok se ne riješi pitanje žalbe i utvrdi opseg ovrhe da se ne može postupati po toj ovršnoj ispravi. Dodaju i kako se sve to odnosi na činjenicu da vode postupak radi utvrđenja prava vlasništva spornih nekretnina, a u skladu s usvojenom sudskom praksom u parnici u kojoj se odlučuje povodom vlasničke tužbe o predaji stvari u posjed treba ocijeniti pripada li posjedniku pravo na posjed (tako i Vrhovni sud RH u odluci br. 2747/99 od 18. veljače 2022.) pa smatraju da dok se ne riješi pitanje prava na posjed odnosno vlasništva navedenih nekretnina, predaja bi u suposjed spornih nekretnina predstavlja nenadoknadivu štetu za ovršenike. U pogledu postojanja opasnosti od nastupanja nenadoknadive štete te nastupanja neodrživih međuljudskih odnosa smatraju da je to vidljivo i notorno iz pravne situacije u kojoj se traži ulazak u stan osoba, ovrhovoditelja, u kojem nikad nisu živjeli, a u kojima žive ovršenici, pa bi time svakako došlo do nasilja u takvom korištenju i svakodnevnim odnosima i smatraju nevjerojatnim da prvostupanjski sud to nije prepoznao. Predlažu preinačenje prvostupanjskog rješenja prihvaćanjem prijedloga za odgodu ovrhe te postavljaju zahtjev za naknadu troškova sastavljanja žalbe uključujući porez na dodatnu vrijednost u ukupnom iznosu od 250,00 eura, a podredno predlažu ukidanje prvostupanjskog rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak i radi donošenja nove odluke.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe koji je podnesen 21. studenom 2025. i to za odgodu ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-3417/2025-4 od 31. listopada 2005. kojim je određena ovrha predajom u suposjed ovrhovoditeljima nekretnina koje drže u posjedu ovršenici.
4.1. S obzirom na to da ovršenici nisu posebno obrazložili ni dokazali da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a niti iz stanja spisa proizlazi da u ovom predmetu postoji opasnost od nasilja zato što ovršenici smatraju kako bi provedbom odluke nastupili neodrživi međuljudski odnosi, prvostupanjski sud ocjenjuje kako odgoda ovrhe nije opravdana jer se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe protivi pravu ovrhovoditelja da na zakonit način ostvare svoju tražbinu utvrđenu valjanom ovršnom ispravom.
5. Ispitavši prvostupanjsko rješenje u granicama razloga određenih u žalbi ovršenika pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnog postupka kad se na njih tako pazi prema Zakonu o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP i sve u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016, 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ/12), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio prvostupanjsko rješenje zakonitim i pravilnim pa žalbu ovršenika slijedom toga neosnovanom.
6. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba ovršnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, a ni drugih žalbenih razloga jer je prvostupanjski sud na temelju dostupnih činjenica i pravilnom primjenom materijalnog prava donio zakonitu i pravilnu odluku kojom je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.
7. U ovom je slučaju određena ovrha rješenjem prvostupanjskog suda od 31. listopada 2025. protiv kojega su ovršenici podnijeli žalbu a ta je žalba odbijena kao neosnvana i rješenje o ovrsi potvrđeno rješenjem ovoga drugostupanjskog suda poslovni broj Gž Ovr-142/2026 od 30. lipnja 2026.
8. Ovrha je određena radi predaje u suposjed nekretnina na kojima su ovrhovoditelji i ovršenici suvlasnici. Ovrhovoditelji stoga imaju pravo na suposjed svake zajedničke stvari pa tako i stanova koje koriste ovršenici, međutim predaja u suposjed ne mora značiti i doslovno zajedničko posjedovanje stambenih prostora jer bi to bilo praktički nemoguće, ali ovrhovoditelji kao suvlasnici moraju doći u poziciju mogućnosti izvršavanja svih vlasničkih ovlasti pa tako i posjeda kako bi mogli sudjelovati u donošenju odluke o međusobnoj podjeli posjeda.
9. Predaja će u suposjed stoga svakako prouzročiti određene poteškoće za ovršenike u odnosu na dosadašnje stanje kada koriste sve zajedničke nekretnine, ali s druge strane i ovrhovoditelji imaju pravo na suposjed. Treba računati i na to da su i ovrhovoditelji i ovršenici razumne osobe koje si neće dopustiti nasilno postupanje a , kao što je već navedeno, bit će nužno da postignu dogovor o međusobnoj podjeli posjeda.
10. Ovaj drugostupanjski sud stoga podržava ocjenu prvostupanjskog suda o tome kako ovršenici nisu učinili vjerojatnom opasnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete a ni da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje, što znači da nije ostvarena pretpostavka za odgodu ovrhe iz članka 65. stavka 1. OZ/12 pa slijedom toga ni pretpostavka za odgodu ovrhe, tim više što ovdje nije riječ o ovrsi na temelju ovršne isprave donesene u posjedovnoj parnici, već ovršna isprava potječe iz petitorne parnice, u kojoj je već utvrđeno da i ovrhovoditelji imaju pravo na posjed.
11. Okolnost što su ovršenici podnijeli tužbu za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama u cijelosti nije okolnost iz članka 65. stavka 1. točka 1. do 11. OZ/12.
12. Iz svega navedenog proizlazi nepostojanje žalbenih razloga zbog kojih ovršenici pobijaju prvostupanjsko rješenje i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti pa je zato, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. u vezi s člankom 381. i 368. stavkom 1. ZPP sve u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ/12, odlučeno kao u izreci.
U Puli 30. lipnja 2026.
Sutkinja:
Marija Sošić
