REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž Ovr-94/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola, po sutkinji Mariji Sošić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja JZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], DZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], OZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], IZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], svih zastupanih po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. Garešnica, protiv ovršenice LZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Damiru Vukmanoviću, odvjetniku u Bjelovaru, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja poslovni broj: Ovr- 3150/2024-30 od 3. veljače 2026. Općinskog suda u Bjelovaru, 30. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice i potvrđuje rješenje poslovni broj: Ovr- 3150/2024-30 od 3. veljače 2026. Općinskog suda u Bjelovaru.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen kao neosnovan prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-3150/2024-2 od 6. prosinca 2024. Općinskog suda u Bjelovaru na nekretninama upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je ovršenica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene prava. U bitnome, smatra da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama za odgodu ovrhe, ističući da ima 83 godine, da se radi o njenoj jedinoj nekretnini u kojoj stanuje i da prima minimalnu socijalnu naknadu koja joj nije dovoljna ni za podmirenje osnovnih životnih troškova pa da bi stoga provedbom ovrhe i iseljenjem bilo povrijeđeno njezino konvencijsko pravo na dom. Zato smatra da je ovrhu trebalo ograničiti samo na nekretnine koje ne predstavljaju dom ovršenice. Žalbeni je prijedlog ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

2.1. Pravovremenim podneskom od 23. veljače 2026. ovršenica je dopunila žalbu dostavom rješenja upravnog tijela o priznanju jednokratne socijalne naknade iz kojeg proizlazi da se ovršenica nalazi u materijalnim teškoćama pri podmirenju osnovnih životnih troškova. Ujedno predlaže da ju ovršni sud uputi na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

4. Žalba ovršenice nije osnovana.

5. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe s obrazloženjem, u bitnome, da je predmetna ovrha pokrenuta na temelju dviju ovjerenih bjanko zadužnica, kao ovršnih isprava, pri čemu da je ovršenica na temelju Sporazuma od 28. travnja 2017. pristupila dugu glavnog dužnika VZ kao solidarni dužnik, ujedno dopustivši, radi osiguranja te tražbine, upis založnog prava na nekretninama koje su predmet ovrhe, kao i suglasivši se da se temeljem zadužnica provede ovrha na njenoj cjelokupnoj imovini, pa kako je prednik ovrhovoditelja prethodno pokušao izvansudskom ovrhom naplatiti svoje dospjelo potraživanje (u čemu nije uspio), a ovršenica je i u vrijeme zasnivanja založnog prava bila svjesna da nema drugih nekretnina odnosno da time omogućava naplatu prodajom nekretnine koja predstavlja njen dom, na što je dobrovoljno pristala, to je prvostupanjski sud provedbom testa razmjernosti u takvim okolnostima dao prednost ovrhovoditeljevom pravu na namirenje naspram ovršeničinog prava na dom

6. Predmetno rješenje doneseno je u ponovljenom postupku, nakon što je rješenjem ovog suda poslovni broj: Gž Ovr-266/2025-2 od 6. listopada 2025. ukinuto ranije rješenje suda prvog stupnja poslovni broj: Ovr-3150/2024-23 od 6. lipnja 2025. kojim je podnesak ovršenice od 21. svibnja 2025. razmatran kao žalba nakon proteka roka (i kao takav odbačen) te kao prijedlog za odgodu ovrhe (i kao takav odbijen), uz vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve s uputom da prvostupanjski sud treba takav podnesak razmotriti kroz prigovor prava na dom, a ne kao žalbu nakon proteka roka.

7. Ispitavši ovdje pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pritom po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na zakonom predviđene bitne povrede odredaba postupka, sve u skladu s odredbama članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; dalje: OZ/12), ocjena je ovog žalbenog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

8. Ispravno je prvostupanjski sud ovršeničin prigovor prava na dom iz podneska od 21. svibnja 2025. u ponovljenom postupku razmatrao kroz institut odgode ovrhe, kao prikladnog pravnog sredstva pomoću kojeg ovršenica ima mogućnost ostvariti zaštitu tog konvencijskog prava. Naime, gubitak doma, posebice u situaciji kada si ovršenica zbog teške materijalne situacije ne može samostalno osigurati zamjenski smještaj, podrazumijeva, prema ocjeni ovog suda, i vjerojatnost nastanka nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete, kao pretpostavke za odgodu ovrhe predviđene člankom 65. stavkom 1. OZ/12. K tome, ovrha se može odgoditi na prijedlog ovršenika ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe (članak 65. stavak 1. točka 7. OZ/12), kakva nepravilnost se, prema shvaćanju ovog suda, može sastojati i u određivanju ovrhe na predmetu koji je, poštujući načelo razmjernosti, zaštićen konvencijskim pravom na dom.

9. Suprotno žalbenim navodima ovršenice, prvostupanjski sud je u okviru ocjene prigovora prava na dom, odnosno opravdanosti odgode ovrhe s aspekta zaštite tog konvencijskog prava, u pobijanom rješenju iznio jasne, dostatne i uvjerljive razloge o činjenicama koje su bile relevantne za ocjenu toga prava, primjenom načela razmjernosti nasuprot pravu ovrhovoditelja na namirenje, a koje odlučne činjenice su utvrđene sukladno dostupnom dokaznom materijalu u spisu i nisu s njime u proturječju.

9.1. Shodno tome, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju ovršenica sadržajno upire u žalbi, a nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti odgovarajućom primjenom članka 365. stavka 2. ZPP, sve u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ/12.

10. Nije utvrđeno ni postojanje ostalih žalbenih razloga jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio i cijenio okolnosti koje su bitne za ocjenu ima li pravo na dom, primjenom načela razmjernosti, prednost pred ovrhovoditeljevim pravom na namirenje.

10.1. Naime, iz odredbi članka 8.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine” broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17; dalje: EKLJP) proizlazi da svatko ima pravo na poštovanje svoga doma te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje toga prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi, između ostalih razloga, zaštite prava i sloboda drugih.

11. I prema ocjeni ovog suda, u situaciji kada sama glavnica tražbine ovrhovoditelja, u ukupnom iznosu od 21.401,52 eura, doseže gotovo 2/3 utvrđene vrijednosti nekretnina koje su predmet ovrhe (33.100,00 eura, list 58 spisa); kada ovršenica nije tijekom postupka dovela u pitanje opstojnost predmetne tražbine niti bi takvo što očito proizlazilo iz pregleda zadužnica kao ovršnih isprava i pripadajućeg Sporazuma od 28. travnja 2017.; kada su ovrhovoditelji prethodno bezuspješno pokušali namiriti svoju tražbinu na računima ovršenice; kada ovršenica nije pružila dokaz o zamjenskim predmetima kojima bi ona ili glavni dužnik trenutno ili u bližoj budućnosti raspolagali, a koji bi bili dostatni za namirenje tražbine ovrhovoditelja bez povrede njenog prava na dom; te konačno, i najznačajnije, kada je ovršenica, u zamjenu za brisanje privremene mjere na nekretninama glavnog dužnika (članak 6. Sporazuma od 28. travnja 2017.), dobrovoljno pristupila glavnom dugu kao solidarni dužnik (jamac platac) i radi osiguranja te tražbine zasnovala založno pravo na nekretnini za koju je bila svjesna da predstavlja njen dom – to je opravdano od strane prvostupanjskog suda utvrđeno da u okolnostima konkretnog slučaja, primjenom načela razmjernosti, pravo ovrhovoditelja na namirenje tražbine, a time i vlasništvo zajamčeno EKLJP, ima prednost pred ovršeničinim pravom na dom, unatoč njenoj nezavidnoj materijalnoj situaciji.

12. Ujedno je za istaknuti da su u postupcima između privatnopravnih osoba mehanizmi vaganja suprotstavljenih pravnih interesa u pravilu već sadržani u domaćem zakonodavstvu (tako Vrhovni sud u Rev-480/2025 i Ustavni sud u U-III- 3611/2021), pa se u tom smislu ukazuje kako iz članka 77. stavka 1. OZ/12 proizlazi da se ovršenik ne može pozivati na odredbe o ograničenju ili izuzimanju od ovrhe ako je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, a što je upravo u ovom predmetu slučaj. Isto tako, odredbe članaka 131.a, 131.b i 131.c OZ/12 predviđaju, u cilju zaštite socijalno ugroženih ovršenika, uvje te stambenog zbrinjavanja na teret državnog proračuna, pa ni takvi ovršenici ne mogu izbjeći odgovornost za dugovanja koja su dobrovoljno preuzeli i osigurali založnim pravom na svome domu, a time ni izbjeći očekivane posljedice koje ovršni postupak na nekretnini podrazumijeva.

13. Kraj činjenice da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno, ovršenica u predmetnoj žalbi ne može iznositi razloge kojima dovodi u pitanje pravilnost tog rješenja, odnosno potpunost prijedloga za ovrhu. Pravo na dom je institut koji se u pravilu ocjenjuje u okviru ovršnog postupka pa nema razloga da se zbog toga, kraj pravomoćnog rješenja o ovrsi koje zbog tog razloga nije bilo pobijano i kada podnesak od 21. svibnja 2025. nije podnesen pod uvjetima propisanima za žalbu nakon proteka roka, ovršenica upućuje u parnicu.

14. Slijedom navedenog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi na koje ovršenica ukazuje u žalbi, kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti ovršeničinu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja, primjenom članka 380. točke 2. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ/12.

U Puli 30. lipnja 2026.

Sudac

Marija Sošić