REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž -1691/2025-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić, predsjednice vijeća, Helene Poropat, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnici Mariji Petri Sokač, odvjetnici u Križevcima protiv tuženika ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Vidović, odvjetniku u Križevcima, radi utvrđenja prava vlasništva i upisa u zemljišnu knjigu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-394/2024-29 od 28. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-394/2024-29 od 28. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog dijela ovog postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja u točki I. izreke utvrdio je da su tužitelji stekli pravo vlasništva na nekretnini uk.č.br. 1489/3 dvor u novom naselju od 103 m2, upisanoj u k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška], a sada u novom zk.ul. BZP zk. ul. [broj ZK uloška], što im je tuženik ČS dužan priznati i trpjeti brisanje sa svog imena te istovremeno trpjeti upis suvlasništva na ime tužitelja, svakog u ½ dijela na utuženoj nekretnini, u roku od 15 dana. U točki II. odlučeno je da će zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, izvršiti uknjižbu prava vlasništva prema odredbama ove presude, nakon njezine pravomoćnosti, a na prijedlog tužitelja. U točki III. Odlučeno je da je tuženik dužan tužiteljima na ime parničnog troška isplatiti iznos od 1.953,86 eura, u roku od 15 dana.

2. Tu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik, kako navodi iz svih žalbenih razloga. Prije svega ukazuje da nije dao povoda ovoj tužbi, jer je u odgovoru na tužbu jasno istakao da je spreman na mirno rješenje spora i na priznanje vlasništva tužiteljima u dijelu predmetne nekretnine, onom kojeg tužitelji samostalno posjeduju, sjeverni dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to od nesporno postavljene međne ograde. Stoga da tužitelji nisu imali pravnog interesa za pokretanje ovog spora. Ukazuje da se odluka temelji na dokazu koji je izveden suprotno odredbi čl. 292. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 9620/08., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. , 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP). To stoga što je dokaz očevidom na licu mjesta s mjerničkim vještakom izveden 20. prosinca 2024., prije nego li je prethodni postupak zaključen (15. srpnja 2025.). Žalitelj ne čini spornim među između nekretnina stranaka i samostalni posjed tužitelja do međašne ograde na spornoj nekretnini. Ono što osporava odnosno nastoji zaštititi je svoje vlasništvo predmetne čestice u dijelu s kojom ona graniči s njegovim nekretninama i u površini do te međašne ograde. Navodi da je tu svoju tvrdnju dokazao priloženim Geodetskim situacijskim nacrtom stvarnog stanja izrađenog od strane GEANOVA d.o.o. Poziva se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Žalbeni je prijedlog da se usvajanjem njegove žalbe predmetna presuda ukine, a podredno preinači na način da se tužba odbaci ili odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Potražuje trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 445,22 eura.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP.

4. Tužitelji su dostavili odgovor na žalbu navodeći, u bitnome, da su žalbeni navodi neosnovani a da je presuda zakonita i pravilna. Predlažu odbijanje žalbe i potvrđivanje presude suda prvog stupnja u cijelosti.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću a na kojoj je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisan tuženik te zahtjev za priznanje i trpljenje brisanja tog vlasništva s imena tuženika te istovremeno trpljenje upisa suvlasništva na toj nekretnini na tužitelje i to svakog u ½ dijela.

7. Tuženik se djelomično protivio takovom tužbenom zahtjevu jer smatra da tužitelji nisu u posjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 103 m2, već samo jednog njegovog dijela, onog koji je izvan međne ograde prema njihovoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Sud prvog stupnja je usvojio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je temeljem provedenih dokaza utvrđeno da je prvotužitelj predmetnu nekretninu kupio zajedno s k. č. br. [katastarska čestica], kuća broj 2 i dvor u novom naselju od 457 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to još 1997. od tadašnje vlasnice NS, da je prodavateljica upisana kao posjednica predmetne k. č. br. [katastarska čestica] dvor od 103 m2 k. o. [katastarska općina], da su u postupku uređenja međa koji se kod Općinskog suda u Križevcima vodio pod poslovnim brojem R1-170/95, između ovdje tuženika (kao predlagatelja) i NS (kao protustranke) uređena međa između njihovih nekretnina te da prilikom očevida na licu mjesta koji je održan 20. prosinca 2024. u nazočnosti mjerničkog vještaka utvrđeno da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara skici uređenja međa u prije navedenom predmetu R1-170/1995 u kojem je međa uređena sporazumom tadašnjih vlasnika i da predmetna čestica u naravi čini jednu cjelinu sa nekretninom tužitelja (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) te i da svih tih godina od uređenja međa do pokretanja ovog postupka među strankama nije bila sporna međa predmetnih nekretnina. Osim toga, utvrđeno je da je tuženik suglasan s sporazumom o uređenju međa od 1997. i da priznaje ono stanje kakvo je tada bilo uređeno 1995.

9. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjev tužitelja obzirom na prigovor tuženika da tužitelji nisu u cijelosti posjednici sporne nekretnine i da im osporava onaj dio zahtjeva za stjecanje prava vlasništva dosjelošću koji predstavlja prostor između sjeverne međe k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do postavljene ograde na predmetnoj nekretnini, jer da se tužitelji nisu nalazili u posjedu tog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj, jer u obrazloženju presude je sud dao razloge o odlučnim činjenicama i presuda se može ispitati.

10.1. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP, a niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

11. Među strankama je nesporno da je tužitelj VS od prodavateljice Dragice Višy 1997. kupio nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj su sada kao suvlasnici upisani tužitelji svaki u ½ dijela. Nespornim čine i da je prije te kupoprodaje, u postupku uređenja međa koji se kod Općinskog suda u Križevcima vodio pod poslovnim brojem R1-170/1995 uređena međa između k. č. br. [katastarska čestica] upisana u k. o. [katastarska općina], koja je bila u samovlasništvu NS te k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje su bile u suvlasništvu ČS, ES i KS, na način da ona ide pravcem točaka A-B, B-C te C-D.

12. Tuženik ne spori da je tužitelj u posjedu dijela sporne nekretnine te da je on u zemljišnim knjigama upisan kao njezin vlasnik. Nije osporavao ni tvrdnju tužitelja da je prvotužitelj od NS kupio i predmetnu nekretninu.

13. Temeljem provedenih dokaza (posjedovnog lista, iskaza stranaka i svjedoka) ovaj sud ocjenjuje da je pravilno utvrđeno kako su tužitelji kao i njihovi prednici zakoniti posjednici sporne nekretnine sigurno od 17. travnja 1997., kada je uređena međa. Iako je međa uređena na temelju sporazuma, saslušani svjedok CS iskazao je da je on tada pokazao do kuda stranke u tom postupku R1-170/1995 uživaju predmetnu nekretninu, kao i da su one konačno među i uredile na taj način.

14. Znači NS se sigurno od tada osnovano smatrala vlasnicom i posjednicom predmetne nekretnine te je takvu prodala tužitelju VS i uvela ga u posjed, iako u kupoprodajnom ugovoru kojeg su zaključili VS i NS je greškom izostavljena k. č. br. [katastarska čestica] upisana u k. o. [katastarska općina]. Međutim, tom tužitelju je ona prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora predala u posjed tu nekretninu, a tuženik koji je tada bio već upisan vlasnikom susjednih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] ,prema iskazu svjedoka nije tužiteljima osporavao vlasništvo i posjed nekretnine.

15. Na temelju tih činjenica proizlazi da je prvotužitelj imao zakonit i pošten posjed te nekretnine od trenutka kupnje i to više od 10 godina te je vlasništvo te nekretnine u ½ dijela prenio na drugotužiteljicu 2024.

16. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari i samostalni posjed tih stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik da je sposoban biti vlasnikom te stvari (čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).

17. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kada osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada (čl. 18. st. 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017. i 52/2025., dalje: ZV).

18. Prema navedenim odredbama i utvrđenim činjenicama ocjena je ovog suda da je prvotužitelj stekao sve uvjete za dosjedanje sporne nekretnine u cijelosti još 2007.

19. Tuženik nije dokazao da je prvotužitelj već tada postavio navedenu ogradu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da mu je tim postavljanjem ograde tužitelj priznao da dio sjeverne međe nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa sve do te ograde predstavlja vlasništvo tuženika.

20. Prema iskazu drugotužiteljice tu ogradu je prvotužitelj postavio prije 10 godina , računajući od tada kada je ona bila saslušana, pa bi to moglo biti negdje 2015. Osim toga, u svom iskazu tuženik je naveo da mu je prvotužitelj rekao da tu ogradu može maknuti kada hoće, što ukazuje da ta ograda nije bila međna.

21. Kada bi se i prihvatila kao utvrđena činjenica da je ta ograda postavljena 2015. (jer u spisu ne prileže dokazi da je to bilo prije a niti tuženik na to ukazuje) tuženik se u poštenom posjedu te nekretnine nalazio manje od 20 godina, odnosno nije stekao vlasništvo nad dijelom sporne nekretnine dosjelošću, niti je dokazao da bi imao drugi pravni osnov stjecanja vlasništva na toj nekretnini.

22. Nesporna je i činjenica postojanja međe između k.čp.br. 1489/3 i tuženikovih k. č. br. [katastarska čestica] sve u k. o. [katastarska općina], još iz 1997. Ta činjenica je utvrđena iz nalaza i mišljenja vještaka mjerničke struke Đurđice Kušec i očevidom na licu mjesta i prema njoj sporna nekretnina čini jedinstvenu cjelinu s nekretninom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. To samo potvrđuje navode tužitelja da su oni stekli pravo vlasništva sporne nekretnine originarnim putem – redovitom dosjelošću.

23. Kako je navedeno tuženik, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao da bi mu tužitelji na bilo koji valjani način prenijeli u vlasništvo dio sporne nekretnine na koji dio pretendira, pa postavljanje ograde samo za sebe ne znači da su tužitelji odustali od vlasništva tog dijela nekretnine koje tuženik svojata.

24. Sukladno odredbi čl. 18. st. 5. ZV posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

25. Kako su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da budu u vlasništvu) bile već ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe, to je ovaj sud utvrdio da je žalba tuženika u tom dijelu neosnovana.

26. Neosnovano tuženik ukazuje da nije dao povoda ovoj tužbi, jer on je tijekom cijelog postupka, barem djelomično, osporavao tužbeni zahtjev tužitelja.

27. Neosnovano žalitelj ukazuje da je sud prvog stupnja odluku temeljio na dokazu koji je izveden suprotno odredbi čl. 292. ZPP iz razloga što je sud prvog stupnja na pripremnom ročištu 12. rujna 2024. odredio provođenje dokaza očevidom na licu mjesta s mjerničkim vještakom te je to ročište i održano. Osim toga taj je vještak i usmeno saslušan na ročištu kada je odgovorio na primjedbe stranaka i ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

28. O žalbi tuženika odlučeno je temeljem čl. 368. st.1. i 373.a ZPP.

29. Tuženiku koji nije uspio sa svojim pravnim lijekom ne pripadaju troškovi ovog žalbenog dijela postupka te je o njegovom zahtjevu odlučeno temeljem čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP.

U Puli 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Marija Sošić