REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2726/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mićo Ljubenko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubenko & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika TD KOMUN d.o.o., OIB: 65560806159, Dobrinj, Dobrinj 103, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Smiljanić, odvjetnica u Rijeci, radi isplate 4.624,00 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-307/2026-13 od 27. travnja 2026., 30. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-307/2026-13 od 27. travnja 2026. i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 4.624,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. veljače 2014., kao i zahtjev da tuženik naknadi tužitelju trošak parničnog postupka (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR.

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da prvostupanjski sud smatra da tužitelj svoj zahtjev zasniva na odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) a to primjenjivo na tužiteljevu činjeničnu situaciju jer on nije osiguratelj koji je isplatio naknadu iz osiguranja da bi stupio u prava osiguranika, nadalje da nije dokazao da je isplatio naknadu po presudi poslovni broj P-1263/15-23 od 8. studenoga 2017., koja je preinačena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-203/2018-3 od 5. studenoga 2020., ustvari da je tužitelj samo dokazao da je presudom obvezan na isplatu, ali ne i da je isplatu izvršio kao ni kada ju je izvršio. Nadalje, da je tužitelj predložio dokaze radi utvrđenja odgovornosti tuženika za štetni događaj i štetu jer je tuženik prema navodima tužitelja preuzeo brigu o privezu brodica temeljem ugovora o vezu ali prvostupanjski sud nalazi da je tužitelj sudjelovao u postupku poslovni broj P-1263/2015 u kojem je tužitelj bio tuženik odnosno sudjelovao kao stranka i isticao prigovore, te se raspravljalo o odgovornosti tuženika kroz odredbe koje uređuju odgovornost temeljem krivnje. U tom postupku utvrđivala se tuženikova krivnja te tužitelj (a tamo tuženik) nije bio u obvezi platiti iznos određen presudom po objektivnoj odgovornosti ili po nekoj ugovornoj odgovornosti da bi ovdje tužitelj imao pravo regresa temeljem izvanugovorne odgovornosti. Tužitelj ovdje ne potražuje naknadu štete nastale na svojoj brodici, nego regresnu naknadu štete koju je bio u obvezi platiti oštećeniku temeljem utvrđene krivnje - čl. 750. st. 1. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15. i 17/19.; dalje: PZ). Kako tužitelj nije dokazao prvu pretpostavku za regresno potraživanje naknade štete niti u čija je prava stupio isplatom sud je odbio tužbeni zahtjev za regresnu naknadu štete od 4.624,00 EUR. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 115/23.; dalje: ZPP).

3. Tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ističe da je počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi kao i razlozima presude. Sud se više ne osvrće na ovu činjenicu da je tužitelj s tuženikom bio u ugovornom odnosu temeljem ugovora o vezu, a kojim ugovorom je u odredbi čl. 6. tuženik izrijekom ugovorio da je dužan naknaditi štetu tužitelju, a koja šteta nastane za vrijeme čuvanja plovila (2016. godine). U to vrijeme ugovor o vezu je bio inominatni ugovor na koji su se primjenjivale odredbe srodnih nominatnih ugovora, a kao što je ovdje konkretno ugovor o ostavi, obzirom da je izrijekom bilo ugovoreno čuvanje stvari tj. plovila od stane tuženika, a za tužitelja kao vlasnika tog plovila. Tek izmjenama Pomorskog zakonika iz 2019. godine u taj zakon je po prvi puta uveden kao nominatni ugovor – ugovor o nautičkom vezu.

3.1. Nadalje žalitelj navodi da je sud napravio uvide u spise poslovni broj P-779/16 i P-1263/15 te se poziva na utvrđenja iz tih parničnih postupaka, dok u niti jednom od ta dva parnična postupka nije proveden dokaz po pomorskom vještaku, a radi utvrđenja uzročno posljedične veze i odgovornosti za nastanak štete koje je tužitelj predlagao u ovom postupku. Tužitelj smatra da je tuženik odgovoran temeljem ugovora tj. odredbe čl. 6. ugovora o vezu gdje se obvezao čuvati plovilo pa je trebalo provesti predloženi dokaz provođenja pomorskog vještačenja. Sud u ovom postupku uzima kao relevantne i odlučne činjenice koje su utvrđene u drugim postupcima, a bez da je u tim postupcima proveden dokaz vještačenja i oslanja se isključivo na utvrđenja suda iz drugih postupaka u kojima se o ovdje spornim činjenicama nisu provodili adekvatni dokazi. Također, sud se poziva i na utvrđenja iz postupka koji se vodio pred tim sudom pod poslovnim brojem P-779/2016, a u kojem postupku ovdje tužitelj uopće nije bio stranka niti je stoga imao ikakve mogućnosti predlagati dokaze, jer nije niti znao da se takav postupak vodi. U odnosu na navode suda da tužitelj tužbeni zahtjev zasniva na odredbi čl. 963. ZOO-a, i da se ta odredba u odnosu na njega ne može primijeniti jer on nije osiguratelj, žalitelj navodi da sud nije vezan pravnom osnovom kako ju je naznačio u tužbi. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je brod tužitelja kriv za štetu koja je nastala jer je tako utvrdio sud u drugom parničnom postupku koji se vodio pred tim sudom pod poslovnim brojem P-1263/2015. Žali se i na odluku o dosuđenim troškovima. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 EUR.

4. Žalba je osnovana.

5. Nakon što je ispitana presuda u granicama razloga navedenih u žalbi i sukladno odredbe čl. 365 ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je u presudi počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a na što osnovano ukazuje žalitelj. Pogrešno je i primijenjeno materijalno pravo.

6. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a, jer u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR.

7. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatom iznosa od 4.624,00 EUR koji je tužitelj dužan isplatiti temeljem presude ovog suda poslovni broj Pž-203/2018 od 5. studenog 2020., uslijed štetnog događaja do kojeg je došlo uslijed pucanja pramčanog priveza brodice „Nina“ u tužiteljevom vlasništvu koja je ostala privezana samo krmenim privezom te se nošena vjetrom nekontrolirana okrenula i udarila u drugu brodicu registarske oznake [registarska oznaka]. Do štete na brodici registarske oznake [registarska oznaka] je uslijed nekontroliranog kretanja tužiteljeve brodice. Vlasniku brodice registarske oznake [registarska oznaka] štete je isplatilo osiguravajuće društvo Allianz Zagreb d.d. po kasko polici i u regresnoj tužbi je tražilo isplatu od tužitelja (poslovni broj P-1263/2015). Odlukom ovog suda poslovni broj Pž-203/2018 od 5. studenog 2020. naloženo je tužitelju da isplati regresnu tražbinu osiguravajućem društvu Allianz Zagreb d.d. Tužbom u ovom predmetu spora tužitelj tvrdi da je tuženik povrijedio svoju ugovornu obavezu iz ugovora o korištenju veza (čl. 6.) te je posljedično tome tužitelju nastala obaveza isplate vlasnicima drugih brodicama temeljem pravomoćnih presuda i to u visini koja je utvrđena pravomoćnom odlukom i tužbenim zahtjevom traži isplatu.

8. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud zaključio kako tužitelj „nije ni tvrdio ni dokazao da je isplatio naknadu po presudi poslovni broj P-1263/15-23 od 8. studenoga 2017., preinačenoj presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-203/2018-3 od 5. studenoga 2020. već je samo tvrdio da je u obvezi po toj presudi ali takva činjenična situacija ne dovodi do prijelaza prava.“ Nadalje zaključuje da na tužitelja nisu prešla nikakva prava po bilo kojem propisu, a osobito ne prava Allianz Zagreb d.d. Zagreb kojemu je tužitelj u obvezi platiti po presudi. Te u odnosu na povredu ugovorne obaveze temeljem ugovora o vezu zaključuje da je u postupku poslovni broj P -1263/2015 u kojem je tužitelj bio tuženik odnosno sudjelovao kao stranka i isticao prigovore, se raspravljalo o odgovornosti tuženika kroz odredbe koje uređuju odgovornost temeljem krivnje.

9. Osnovao žalitelj navodi da je pogrešan pravni pristup prvostupanjskog suda i pozivanja na utvrđenja iz parničnog predmeta tog suda poslovni broj P-1263/2015 u kojem je predmet spora regresni zahtjev osiguravajućeg društva prema vlasniku brodice koja je uzrokovala štetu po osnovi sudara brodica (čl. 750. PZ-a, „Narodne novine“ broj: 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13. i 26/15.) do kojeg je došlo uslijed pucanja pramčanog priveza brodice „Nina“ u tužiteljevom vlasništvu. Iz činjeničnih navoda predmetne tužbe proizlazi da tužitelj traži naknadu od tuženika zbog povrede ugovorne obaveze temeljem ugovora o vezu i čuvanje broda, neovisno što se tužitelj pogrešno poziva na odredbu čl. 963. ZOO-a, te svoju štetu nalazi u visini regresne isplate koja mu je pravomoćnom presudom naloženo da plati.

10. Nadalje, osnovano žalitelj navodi da prvostupanjski sud uzima kao relevantne i odlučne činjenice koje su utvrđene u drug im parničnim postupcima, te ne navodi iz kojih konkretnih dokaza proizlaze njegova utvrđenja. Iz stanja spisa - ročište od 23. ožujka 2026. ne proizlazi da se tužitelj suglasio da se koriste izvedeni dokazi iz drugih parničnih predmeta i da temeljem toga sud stječe svoja uvjerenja i zaključke. Upravo suprotno proizlazi iz stanja spisa (list spisa 45.) da je nakon prijedloga tuženika da se samo izvrši uvid druge predmete povodom istog štetnog događaja tužitelj ustrajao u izvođenju svih dokaznih prijedloga, posebno na dinamiku štetnog događaja i odgovornost za štetni događaj. Iz tog razloga se ne može ispitati pravilnost odluke. Ukoliko prvostupanjski sud nađe da neće izvoditi predložene dokaze, tada tome treba dati jasne razloge jer je ovdje konkretno riječ o zahtjevu za naknadom radi povrede ugovorne obaveze, ukoliko se dokaže i utvrdi.

11. Također, osnovano žalitelj navodi da sud nije vezan pravnom osnovom tužbe (14. studenog 2016.) već činjeničnim navodima te je potrebno razmotriti primjenu materijalnog prava ovisno o sadržaju ugovora o vezu. Također, osnovano žalitelj navodi da nije bio stranka postupka u parnici poslovni broj P-779/2016 između Croatia osiguranja d.d. i tuženika te nije bio u procesnoj ulozi i mogućnosti predlagati bilo kakve dokaze temeljem kojih je prvostupanjski sud zaključivao u ovoj parnici.

12. Valjalo je ukinuti odluku o troškovima postupka obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari i za sada neizvjestan uspjeh u sporu. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem (točke 10. i 11 . obrazloženja) razmotriti činjenične navode tužbe kojima je vezan, potom odlučiti koje će dokaze izvesti ili neće ali tada dati razloge svojoj odluci, te ukoliko će izvoditi zaključke o ne/osnovanosti zahtjeva temeljem činjeničnog stanja iz drugih pravomoćnih parničnih postupaka koji nemaju istu pravnu osnovu a proizlaze iz istog štetnog događaja, tome dati potpune i pravilne razloge.

Zagreb, 30. lipnja 2026.

Sudac

Ana Cvitković