Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-8783/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika UT, zbog prekršaja iz čl. 10. st. 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti („Narodne novine“, broj 31/11, 66/19), odlučujući o žalbi okrivljenika UT, podnesenoj putem branitelja Zvonimira Buzatovića, odvjetnika u Zagrebu, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-18015/2023, od 4. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika UT i pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje PZ), okrivljenik UT je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 500,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 10. st. 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.

2. Okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura.

3. Istom presudom okrivljeniku je oduzeta imovinska korist u iznosu od 31.946,38 eura.

4. Protiv navedene presude okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

5. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

8. Neosnovano žalitelj navodi da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. PZ, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude nije nerazumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude.

9. Nadalje, na temelju obrane okrivljenika i provedenih dokaza prvostupanjski sud je osnovano zaključio da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, za koji je pravilno i zakonito proglašen krivim i kažnjen, o čemu je prvostupanjski sud, suprotno tvrdnji žalitelja, dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima u kojima u bitnom ponavlja navode obrane, žalitelj nije objektivno i argumentirano doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Naime, neosnovano žalitelj tvrdi da nije počinio terećeni prekršaj, jer da se radilo o povremenom obavljanju poslova savjetovanja i izrade pisanih izvješća koji nisu vezani uz redovnu djelatnost navedenih trgovačkih društava, te da je prijavio prihod povezan s djelatnosti poreznim tijelima, pa da je djelatnost koju je obavljao bila prijavljena poreznim tijelima i da je porezna uprava bila upoznata sa svim prihodima okrivljenika na koji je uredno obračunat i plaćen porez te pripadajući doprinosi, a da ne postoji zakonska obveza registriranja djelatnosti poslovnog i financijskog savjetovanja.

11. Ovo stoga što okrivljenik koji neprijeporno nema otvoren obrt za navedenu djelatnost i nije osnivač trgovačkog društva s upisanom navedenom djelatnosti, ne dokazuje da je Poreznoj upravi prijavio početak obavljanja te djelatnosti, odnosno da je upisan u Registar poreznih obveznika sukladno Zakonu o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20), a okolnost da su tvrtke Orchem d.o.o. i Chemlog d.o.o. neprijeporno na uplate okrivljeniku u terećenom razdoblju plaćali doprinose i poreze po osnovi ugovora o djelu (isplate po osnovi drugog dohotka), nema utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da se u ovom slučaju, protivno tvrdnji žalitelja, ne radi o ugovoru o djelu, nego da se radi o kontinuiranom obavljanju djelatnosti financijskog i poslovnog savjetovanja u inkriminiranom razdoblju, temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji s tvrtkom Orchem d.o.o., od 25.7.2016. i Ugovora o poslovnoj suradnji s tvrtkom Chemlog d.o.o., od 1.5.2021., koju djelatnost okrivljenik nije registrirao kod nadležnog tijela ili prijavio poreznim tijelima.

12. Nadalje, ovaj prekršajni postupak se, u okviru optužnog akta, vodi samo protiv okrivljenika, a neprijeporno je utvrđeno da je okrivljenik ostvario imovinsku korist u iznosu od 40.148,65 eura, kao neto iznos uplata koje je primio okrivljenik, pa nisu relevantni žalbeni navodi žalitelja da je okrivljenik primio neto iznos uplata, dok se preostali bruto iznos odnosi na obračunata i uplaćena porezna davanja i doprinose, pa da je kao suokrivljenik optužnim prijedlogom trebala biti obuhvaćena i Republika Hrvatska, Ministarstvo financija te HZMO i HZZO, jer su uredno obračunata i isplaćeni doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

13. Sukladno čl. 16. st. 2. PZ sastoji li se počiniteljeva djelatnost iz više vremenski odvojenih radnji, prekršaj je počinjen danom posljednje radnje, a u konkretnom slučaju je utvrđeno i okrivljenik je proglašen krivim da je obavljao navedenu djelatnost od 4. lipnja 2020. do 8. srpnja 2022., dakle prekršaj je počinjen 8. srpnja 2022., a sukladno čl. 13. st. 1. PZ prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine, pa neosnovano žalitelj ističe prigovor zastare za polovicu inkriminiranih prihoda jer da je prošlo četiri godine od primitka isplata na račun okrivljenika, te neutemeljeno tvrdi da imajući u vidu razmak između uplata, niti optužnim prijedlogom niti pobijanom presudom nije moguće utvrditi tereti li se okrivljenik za jedno produljeno djelo ili više pojedinačnih djela, jer da postojeća sudska praksa ukazuje na to da se počinjenjem istih djela radi o produljenom prekršaju ako su počinjeni u periodu kraćem od 30 dana. Slijedom navedenog neosnovano je prvostupanjski suzio činjenični opis i pobijanom presudom od 4. lipnja 2024. okrivljenika proglasio krivim za počinjenje prekršaja u vremenskom razdoblju od 4. lipnja 2020. do 8. srpnja 2022., iako je okrivljenik terećen i u postupku je utvrđeno da je predmetnu djelatnost obavljao u vremenskom razdoblju od 8. siječnja 2020. do 8. srpnja 2022., te je i neosnovano kod odluke o oduzimanju ostvarene imovinske koristi, oduzeo manji iznos od ostvarenog, s obrazloženjem da je umanjenje razmjerno četverogodišnjoj zastari prekršajnog progona. Međutim, time je pogrešno primijenio materijalno prava u korist okrivljenika, a samo po žalbi okrivljenika presuda se ne može izmijeniti na njegovu štetu (čl. 202. st. 4. PZ).

14. Jednako tako, samim time što je okrivljenik proglašen krivim za počinjenje prekršaja u razdoblju od 4. lipnja 2020. do 8. srpnja 2022., odbijen je prigovor iznesen u obrani, koji se ponavlja i u žalbi, da se radi o realnom stjecaju, pa su žalbeni navodi istaknuti u tom pravcu također neosnovani.

15. Izrečena kazna okrivljeniku u granicama je zakona, odgovarajuće je obrazložena i nije prestroga, tim više što je primjenom čl. 37. PZ ublažena ispod donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj (od 10.000,00 do 30.000,00 kuna), a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.

16. Odluka o oduzimanju imovinske koristi u iznosu od 31.946,38 eura na zakonu je osnovana, a to što je prvostupanjski sud neosnovano, kako je već obrazloženo u točki 11., oduzeo manji iznos imovinski korist od utvrđenog iznosa imovinske koristi koju je ostvario okrivljenik (40.148,65 eura), nema utjecaja na zakonitost pobijane odluke.

17. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

18. Iz izloženih razloga trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.