Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Kzd-26/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu za mladež Iliji Samardžiji, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Vlatke Rož, u kaznenom predmetu protiv opt. MĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje u tekstu KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva (dalje u tekstu ODO) u Virovitici posl. broj KOz-DO-12/2026- 1 od 31. ožujka 2026., nakon provedene i zaključene javne rasprave 30. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenice ODO u Virovitici BĆ, opt. MĆ, istog dana,

p r e s u d i o  j e

I. Optuženica MĆ, OIB; 78875726466, kćer TĆ rođ. TĆ, rođena **.**.1995. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, drvni tehničar dizajner, sa završenom srednjom školom, zaposlena, s mjesečnom plaćom od 805,00 eura, razvedena, majka jednog djeteta u dobi 7 godina, bez imovine, neosuđivana, ne vodi se drugi postupak,

k r i v a  j e

što je:

u vremenu od 2. siječnja 2024. do 27. kolovoza 2024., za vrijeme boravka u skloništu za žrtve obiteljskog nasilja u Virovitici, pristajući da takvim postupanjem štetno utječe na psihofizički razvoj svog djeteta AĆ, rođenog **.**.2019., učestalo se nasilnički ponašala prema njemu na način da ga je povlačila za ruke, vukla, fizički kažnjavala, zastrašivala prijetnjama da će ga dati u dom za zločestu djecu i da će ga se odreći, te mu upućivala ponižavajuće uvrede govoreći mu da je retardiran, a što je sve štetno utjecalo na uredan psihofizički razvoj djeteta AĆ,

dakle, zlostavila dijete,

čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. Kaznenog zakona (Narodne novine: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje u tekstu – KZ/11),

pa se na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 optuženica MĆ

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 optuženici MĆ se izriče

u v j e t n a  o s u d a

kojom se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđena optuženica MĆ neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju čl. 62. st. 2. toč. 12. KZ/11 optuženici MĆ nalažu se druge obveze koje su primjerene s obzirom na počinjeno kazneno djelo – uključivanje u program u zajednici s područja unaprjeđenja roditeljskih kompetencija uz stručnu pomoć nadležnog probacijskog ureda i nadležnog obiteljskog centra u trajanju od 1 (jedne) godine.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 optuženici MĆ nalaže se plaćanje troškova kaznenog postupka - paušalne naknade u iznosu od 40,00 eura (slovima: četrdeset eura) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Optužnicom posl. broj KOz-DO-12/2026-1 od 31. ožujka 2026., ODO u Virovitici stavilo je na teret opt. MĆ počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11.

2. Pozvana na kaznenu odgovornost optuženica priznaje počinjenje kaznenog djela iz optužnice.

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci GĆ (98-99), VĆ (99), ČĆ (99-100), optuženica (98), pročitano je izvješće Sigurne kuće Društva crvenog križa VPŽ od 27.8.2024. (9-11), obavijest Sigurne kuće od 28.8.2024. (42, 44), psihološko izvješće Sigurne kuće (45-46), izvješće HZSR PU Virovitica o osobnim svojstvima i obiteljskim obilježjima za MĆ od 3.2.2025. (50-53), zapisnik PP Virovitica o ispitivanju svjedoka SĆ od 23.7.2025. (56-59), zapisnik PP Virovitica o ispitivanju svjedoka GĆ od 27.7.2025. (60-62), zapisnik PP Virovitica o ispitivanju svjedoka ČĆ od 28.7.2025. (63-65), obavijest Probacijskog ureda Požega od 16.2.2026. (71), pročitan je zapisnik PP Virovitica o ispitivanju osumnjičenice MĆ od 12.11.2024. (36-39), reproducirana je DVD snimka ispitivanja MĆ od 12.11.2024. (40), pročitana je potvrda Odjela za prekršajne evidencije (74), izvod iz KE za optuženicu (42).

4. Nije sporno da je optuženica sa sinom AĆ boravila u Sigurnoj kući od 2. siječnja 2024. do 27. kolovoza 2024. u kojem periodu je istoj ukazivano na neprimjerene oblike i metode postupanja prema djetetu te je upućivana na stručnu pomoć.

5. Spornim se određuje da li je optuženica u inkriminiranom periodu nasilničkim ponašanjem koje je obuhvaćalo verbalno, psihičko, emocionalno i fizičko zlostavljanje ugrozila psihofizički razvoj žrtve AĆ.

6. Iznoseći obranu u prethodnom postupku optuženica navodi da je sina AĆ znala udariti po stražnjici, povući za ruku, a u jednoj prilici opisivala je hipotetsku situaciju da bi se njega mogla odreći. Prijavljeni događaj ocjenjuje znatno preuveličanim, a da je za vrijeme boravka u Sigurnoj kući i njezin sin bio udaren od strane djelatnice, ali da istu nitko nije htio prijaviti. Priznaje da je znala povisiti ton prilikom obraćanja sinu AĆ.

6.1. Nadopunjujući obranu na raspravi optuženica navodi da je za vrijeme boravka u Sigurnoj kući registrirala veliki pritisak prema njoj zbog ponašanja sina AĆ. Znala je povikati na njega jer je uvijek moralo biti onako kako on poželi i to odmah, isti tren. Oglušio bi se na njene savjete da treba malo sačekati i na neki način je tjerao inat. Znala je povikati prema sinu AĆ, a što je posljedica i činjenice da ima povišen glas tako da ono što je za nju normalno komuniciranje drugi doživljavaju kao galamu. Prilikom neprimjerenih postupaka sina AĆ istome je uskraćivala korištenje TV-a, mobitela, poriče da bi sinu AĆ govorila da je retardiran, već je samo u kontekstu razgovora sa njene strane spomenuto da AĆ ima određeni oblik glave koji je u nekoj mjeri deformiran kao i kod onih osoba koje su retardirane, a to znači da nije izravno rekla da bi sin AĆ bio retardiran. Ne osporava situacije u kojima bi povlačila za ruku te vukla sina AĆ. Konstatacija da bi sinu AĆ govorila kako će završiti u domu za zlostavljanu djecu odnosi se na jedan razgovor u koji se uključila GĆ obraćajući se AĆ da bi mogao završiti u domu. Priznaje da je znala sina AĆ pljusnuti, udariti po stražnjici, a radi se o djetetu sa viškom energije tako da nije u stanju na jednom mjestu boraviti 5 minuta. Sin AĆ imao je loše mišljenje o Sigurnoj kući jer je kao dijete u dobi 4,5 godina sugerirao FĆ da se preseli sa majkom kod njegove bake gdje će im biti bolje nego u Sigurnoj kući. Prijedlog za primjenu posebne obveze uključivanja u psihosocijalni tretman putem nadležnog Probacijskog ureda odnosno Obiteljskog centra spremna je prihvatiti i očekuje da bi takva mjera mogla utjecati na korigiranje određenih stavova prema djetetu koji nisu uvijek bili primjereni.

7. Svjedok GĆ na radnom mjestu tajnice i asistentice u Sigurnoj kući u [adresa] opisuje svoja zapažanja o boravku štićenika MĆ i njenog sina AĆ, tako da se između ostalog navodi da je optuženica u više navrata savjetovana o odgoju i sadržaju koji je primjeren za djecu Leova uzrasta, a što bi značilo izbjegavanje korištenja predmeta poput noževa, igranje igrica nasilnog sadržaja. Optuženica se očitovala da je 7. travnja 2024. u poslijepodnevnim satima odbila neku Leovu želju na što je on rekao da će uzeti nož i nju probosti na što mu je optuženica odgovorila "ajde da te vidim" i kada je AĆ otišao u kuhinju, uzeo kuhinjski nož i krenuo prema njoj, optuženica mu je rekla "ajde", a zatim uzela ruku iznad noža što je uzrokovalo pad noža i početak plakanja djeteta kao i obraćanje optuženice riječima "boljet će te još više". Kada je u kasnijem razgovoru sa djetetom AĆ upitan zašto je navedeno učinio isti je odgovorio "ja sam glup, uzet ću nož, izbost ću tatu i zapaliti kuću". O navedenim spoznajama izvijestila je stručne suradnice kuće. Nakon nekoliko tjedana po dolasku optuženice u Sigurnu kuću čula je razne prigovore drugih korisnica, ali ih je uzimala sa rezervom zbog specifičnosti okruženja i razloga što su česta rivalstva između osoba u Sigurnoj kući.

7.1. Nadopunjujući iskaz svjedok GĆ očituje se da optuženica ima glasniji ton nego druge osobe zbog čega su prigovarali i susjedi Sigurne kuće i stoga je optuženici ukazano na potrebu pokušaja umanjivanja jačine svojeg glasa. Optuženica je upućivana da se obrati u Obiteljski centar radi pružanja psihološke pomoći, odnosno utjecanja na optuženicu da se umanje oblici vike i galame, psovanja. Osobno nije vidjela događaje koji bi se okvalificirali fizičkim incidentima, ali je čula povišen ton i vikanje na sina AĆ popraćenim zastrašivanjem da bi mogao biti upućen u dom. Optuženica je upućivala i određene uvrede sinu AĆ poput onih vezanih za opis izgleda njegove glave spominjući i riječ "retardiranost". Takvi oblici komunikacije između optuženice i njena sina AĆ bili su svakodnevni i oni su to prihvatili kao realnost, a što nije normalno čak niti u odnosima odraslih osoba, a posebno ne u pristupu prema maloljetnom djetetu. AĆ je znao imati ispade bijesa tako da je u jednom događaju glavom udarao u zid zbog čega je sljedećeg dana imao modricu na glavi, a ispadi bijesa zabilježeni su i kamerom video-nadzora. Primijetila je da se radi o djetetu željnom pažnje. Druge korisnice skloništa kao i obližnji susjedi ukazivali su na promjenu ponašanja optuženice u drastičnom obliku poslije 15,00 sati i stoga je optuženica upućivana na potrebu obraćanja u Obiteljski centar i u početku se očekivalo da kontakti sa Obiteljskim centrom dovedu do promjene ponašanja optuženice.

8. Svjedok VĆ (ranije FĆ) opisuje boravak u Sigurnoj kući u [adresa] od 28. ožujka 2024. do travnja 2025. Primijetila je da je optuženica bila draga prema drugoj djeci, ali se to znalo promijeniti u nekim trenutcima. Ona je znala u strahu bespotrebno vikati na drugu djecu kao i sina AĆ bez obzira na prisutnost majke, dok je njenu kćerku FĆ u jednom navratu povukla za ruku, a sina AĆ često, svakodnevno potezala za ruku. Uočila je kod djeteta AĆ tvrdoglavost i pogoršanje ponašanja kada je AĆ došao od oca M tako da je znao psovati i nije prihvaćao "ne" kao odgovor. Dana 7. travnja 2024. optuženica je povukla za ruku sina AĆ i upitala što i zašto to radi jer je došlo do prolijevanja kapučina ističući da će ga dati u dom za zločestu djecu, a potom je AĆ otišao u kuhinju, uzeo kuhinjski nož iz ladice i rekao majci "probost ću te nožem", a na zahtijevanje optuženice da se vrati nož u kuhinju dijete se očitovalo da mu neće majka govoriti što će on raditi i da će je ubiti. Nakon što je optuženica uzela nož iz ruke sina AĆ rekla je da će nazvati njegovog oca i da će ići u socijalnu službu te da bi on mogao završiti u domu za zločestu djecu. Po proteku nekoliko dana AĆ je u igri uzeo vilicu i zabio je u njenu lijevu stranu stražnjice. Uslijed neprimjerenog ponašanja sina AĆ optuženica se ponekad prema njemu odnosila i grubo. Iz straha da ne bude izbačena iz Sigurne kuće optuženica je znala povisiti ton prema AĆ i opominjati ga da se ne dere i ne radi buku jer su djelatnici Sigurne kuće radili do 15,00 sati, a poslije toga optuženica je znala izrazito glasno vikati na AĆ tako da bi se on bacao, vrištao i govorio da ga boli ruka, noga. Optuženica je znala vikati i razne psovke "j… ću ti majku, jesi ti normalan, ja sam te rodila, ja ću te prebiti, začepi, zaveži, ušuti, prekini, odreći ću te se, dat ću te tati i ići ćeš u dom, sada ću te pljusnuti" i znala ga je ošamariti rukama po licu, stražnjici i bedrima te ga je rukom vukla po podu kada bi AĆ nešto loše učinio. Kada je optuženica vikala na sina AĆ, njegovo ponašanje bilo je i gore. Kada je zamahnula rukom prema sinu AĆ on bi znao postaviti zatvorene šake pred lice govoreći "nemoj me mama". Dana 20. kolovoza 2024. optuženica je pokazala dlan ruke koji je bio plav jer je udarila AĆ i opravdavala je plavicu nekom bolešću. Sjeća se da je par dana prije bila u boravku sa djecom i optuženicom kada je u jednom trenutku čula tresak jer je optuženica udarila AĆ. Unatoč polaženja online radionice "Rastimo zajedno" optuženica je dolazila s idejama no njezino ponašanje prema AĆ se nije promijenilo, posebice poslije 15,00 sati, dok je nju osobno najviše zasmetalo što je i njeno 1,5 godina dijete – kćer FĆ počela psovati i to psovke koje je čula od optuženice. Optuženica je znala pred sinom AĆ reći da je njegov otac mutav jer stalno mijenja planove. Ocjenjuje da se optuženica neadekvatno ponašala prema sinu AĆ, čak i nasilnički, a vjerojatno iz straha da zbog buke i nestašnosti njenog sina ne budu izbačeni iz Sigurne kuće. Optuženica upitana za njen odnos prema kćerki FĆ, a vezano za događaj od početka kolovoza 2024. primijetila je da je kćerka FĆ ruke držala u neobičnom položaju pri čemu je optuženica opisivala da je njenu kćerku samo uzela za ruke i spustila sa stepenica na pod prostorije hodnika. Kada je zaključila da kćerka FĆ ne može ništa sa lijevom rukom odvedena je na liječnički pregled i dobila longetu radi istegnuća. U kasnijem razgovoru optuženica se očitovala da FĆ nije željela ozlijediti, već je s obje ruke uzela za ruke i dignula u zrak sa stepenica te spustila na pod. Kada je optuženica saznala da su djelatnici Sigurne kuće prijavili događaj policiji, izražavala je ljutnju interesirajući se da će saznati tko je navedeno prijavio.

8.1. Nadopunjujući iskaz svjedok VĆ (ranije FĆ) navodi da je dijete AĆ znalo prkositi majci tako da bi se npr. bacao na pod, a ona bi ga upućivala da prestane sa takvim ponašanjem, upućivala bi i psovku psujući majku, nastojeći ukazati da će se takvim ponašanjem (bacanje na pod, skakanje po kutnoj garnituri) ozlijediti. Ne sjeća se situacije u kojoj bi vidjela da optuženica primjenjuje fizičku silu prema sinu AĆ niti da bi ga udarila po dijelovima tijela. Ne sjeća se da li je optuženica znala naglašavati sinu AĆ da će biti upućen u dom ukoliko se ne promjeni njegovo ponašanje. Sjeća se situacije u kojima je AĆ imao nož u rukama i za vrijeme boravka na balkonu prijetio majci tj. optuženici, a na njene savjete da treba ostaviti onu vrstu predmeta koji nisu namijenjeni djeci, on bi upućivao psovke uz prethodno izgovaranje raznih uvreda nazivajući majku kurvom i glupačom. MĆ je konstantno tijekom cijelog dana izgovarala riječi koje su upućivale da se ona jako bojala kako sin AĆ ne bi nešto oštetio, razbio i da bi to onda trebalo sanirati kroz nadoknadu štete, a također je strahovala i od mogućeg ozljeđivanja.

9. Iskazujući kao svjedok ČĆ navodi da je optuženica imala grub pristup prema sinu AĆ uz vikanje kao i zastrašivanje da će biti ostavljen i poslan u dom, odnosno ocu. Primijetila je grubost kod optuženice prilikom obraćanja sinu AĆ, a od drugih djelatnica Sigurne kuće doznala je da je dijete AĆ **.**.2024. uzeo nož iz kuhinje i htio probosti majku. U kolovozu 2024. čula je od djeteta DĆ da je optuženica bila u kuhinji, a sin AĆ u boravku i kada je skočio sa fotelje zaboljela ga je noga tako da je jako plakao zbog čega je optuženica prišla i rekla "što ti je, šta se opet dereš", uzela za jednu ruku, podigla za ruku s poda te ga drugom rukom snažno ošamarila jer plače. Od drugih korisnica Sigurne kuće doznala je i za situaciju u kojoj je optuženica navodila da je boli ruka od toga kako je udarila sina AĆ. Za događaj iz kolovoza 2024. čula je od SĆ da je dijete FĆ izašla na stepenište prvog kata, dok su se optuženica i SĆ nalazile u kuhinji i kada je FĆ krenula stepenicama, optuženica je potrčala prema njoj kako ne bi pala te je u tom trenutku optuženica FĆ povukla za ruku i uhvatila je oko njenog tijela kako ne bi pala po stepenicama. Vjeruje da optuženica nije imala namjeru ozlijediti dijete FĆ niti joj nanijeti ozljede.

9.1. Nadopunjujući iskaz svjedok ČĆ navodi da je zatekla u Sigurnoj kući optuženicu i sina AĆ i uočila da optuženica ima nešto glasniji ton u komunikaciji sa drugim osobama. Kod djeteta AĆ bili su prisutni elementi napetosti i agresije i nije se radilo samo o živahnosti djeteta. Optuženica nije u potpunosti prihvaćala savjete u pogledu pristupa prema sinu zbog čega je savjetovana o ograničenju korištenja mobitela, a da se znala očitovati kako će dijete poslati ocu jer da je već dosta njegovog neprimjerenog ponašanja. Događaj iz kolovoza 2024. otkrio je i neke ranije događaje tako da je za vrijeme boravka u prostoru dnevnog boravka u kolovozu 2024. dijete AĆ skakalo po kutnoj garnituri, palo i ozlijedilo nogu u vrijeme dok se njegova majka nalazila u kuhinji da bi po dolasku grubo povukla sina AĆ i snažno ošamarila. Sačinila je psihološko izvješće u Sigurnoj kući i iz istog proizlazi da je ponašanje optuženice negativno utjecalo na odgoj i razvoj djeteta AĆ. U zaključnom dijelu psihološkog izvještaja naznačeno je da bi optuženica trebala stručnu pomoć radi boljeg kontroliranja svojih reakcija što bi mogao biti i određeni oblik psihoterapije putem koje bi optuženica bolje spoznala samu sebe i time promijenila ponašanje prema drugome i vlastitom djetetu.

10. U izvješću Sigurne kuće Društva Crvenog križa VPŽ opisuju se neprikladne odgojne metode koje uključuju fizičko i psihičko nasilje nad djetetom pri čemu je optuženica djelatnicama Sigurne kuće iznosila da je na rubu živaca zbog sina AĆ i da nema strpljenja prema njemu što dovodi do neprimjerenog reagiranja. Utvrđeno je obraćanje pogrdnim imenima, govorenje da je retardiran sa deformiranom glavom, da traži batine, a kako bi zastrašila dijete govorila je da će ga ostaviti u bolnici, odvesti u socijalnu službu ili ocu, ne isključujući mogućnost da će biti vezan. U prisutnosti drugih korisnica Sigurne kuće negativno je govorila o djetetu opisujući da je grozan da ga ne može podnijeti, a time je prema ocjeni stručnih djelatnica kod djeteta pojačavana frustracija i razvijen osjećaj da je loš i neželjen. Optuženica je upućivana na stručnu pomoć koju je odbijala, a ukazivano je i na njene neprimjerene oblike postupanja prema djetetu. Psihološko izvješće za optuženicu za vrijeme boravka u Sigurnoj kući upućuje da je dolazilo do ponavljanja neprimjerenog fizičkog postupanja tako da je optuženica znala udariti sina AĆ rukama, snažno povlačila za ruku, ošamarila po licu jer je plakao nakon što ga je zaboljela noga. Optuženica nije prihvaćala savjete u vezi odgoja smatrajući da se nitko drugi ne treba miješati u njezin odnos sa djetetom uz nesposobnost kontroliranja vlastitih reakcija kod neposlušnosti sina AĆ.

11. Situacije u kojima je optuženica znala fizički kažnjavati kao i zastrašivati dijete AĆ potvrđene su iskazima djelatnica Sigurne kuće GĆ i ČĆ te svjedokinje VĆ (ranije SĆ).

12. Konkretni događaji u kojima je optuženica povlačila za ruku te udarila po stražnjici, bedrima i ošamarila sina AĆ upućuju da se optuženica nije uspijevala iskontrolirati kada je sin AĆ poduzimao niz neprimjerenih radnji poput posjedovanja noža, inzistiranja da se njegovim zahtjevima treba odmah i trenutno udovoljiti.

13. Oblici zlostavljanja djeteta AĆ posebno su dolazili do izražaja nakon 15,00 sati tj. u odsutnosti djelatnica Sigurne kuće kada je dijete u strahu od ozljeđivanja znalo povikati „nemoj me mama“ stavljajući ruke pred lice da se zaštiti, a svjedokinja VĆ uočila je plav dlan optuženice nastao uslijed udaranja djeteta.

14. Osim fizičkih oblika kažnjavanja sina AĆ na strani optuženice bili su prisutni i psihički oblici ugrožavanja kroz obraćanje pogrdnim imenima te isticanje da će ga ostaviti u bolnici, odvesti na socijalno, u dom za zločestu djecu ili tati da bi mogao biti vezan.

15. Nesposobnost kontrole vlastitih reakcija na djetetovu neposlušnost i istovremeno ne prihvaćanje stručne pomoći u vezi odgoja djeteta odrazila se i na pojačavanje frustracija kod djeteta i razvijanje osjećaja da je loš i neželjen.

16. Optuživanje djeteta da traži batine, da je grozan i da ga ne može podnijeti te da je ona na rubu živaca dodatno su izazivale negativne osjećaje kod djeteta.

17. Navodi optuženice da je osjećala veliki pritisak djelatnica Sigurne kuće zbog ponašanja sina AĆ kod kojeg je uočila višak energije jer nije u stanju 5 minuta biti na jednom mjestu i na određeni način se inatio prema njoj koja inače u komunikaciji s drugim osobama koristi nešto jači glas upućuju da je bila nužna stručna pomoć koju ona nije u potpunosti prihvatila.

18. Opisane aktivnosti optuženice imaju takav intenzitet koji udovoljava kriteriju označavanja zlostavljanja djeteta, na što upućuje i psihološko izvješće Sigurne kuće.

19. Postupanje optuženice bilo je ugrožavajuće za dijete AĆ jer se ono u situacijama fizičkog nasrtanja kao i obraćanja pogrdnim riječima te zastrašivanja loše osjećalo, a što je posebno dolazilo do izražaja kada je prijetila opasnost i od ozljeđivanja djeteta uslijed uzimanja noža i prijetnje da će se probosti nožem.

20. U prilog zaključku da je optuženica koristila određene neprimjerene metode prema sinu AĆ upućuju i podaci prikupljeni u Sigurnoj kući Društva Crvenog križa VPŽ.

21. Provedeni dokazni postupak upućuje da je optuženica bila svjesna protupravnosti svojih radnji prema sinu AĆ jer su se neprimjereni oblici ponajviše događali poslije 15,00 sati tj. nakon odlaska djelatnica Sigurne kuće. Kod djeteta AĆ raznoliki oblici neprimjerenog odnosa optuženice rezultirali su ugrožavanjem psihofizičkog razvoja djeteta i to kroz oblike nasilničkog ponašanja, hvatanja za dijelove tijela, fizičkog kažnjavanja, zastrašivanja da će biti odveden u dom za zločestu djecu odnosno da će ga se odreći. Odraza na uredan psihofizički razvoj djeteta AĆ imali su svakako i oblici neprimjerenog verbalnog obraćanja uz spominjanje i stanja retardiranosti. Budući da su u postupanju optuženice sadržani elementi zlostavljanja djeteta koji čine obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava, proizlazi da je optuženica neizravnom namjerom počinila kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 jer je znajući da opisani oblici postupanja negativno utječu na psihofizički razvoj djeteta AĆ na to i pristala.

22. Razmatrajući oblike kaznenopravne sankcije kojom se ostvaruje svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ711, a sadržaj u odvraćanju optuženice i potencijalnih počinitelja od počinjenja ove vrste kaznenih djela, razvijanje svijesti o štetnosti ugrožavanja obitelji kroz primjenu neprimjerenih metoda odgoja djeteta te da svaki oblik zlostave djeteta opravdava kažnjavanje, optuženica je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz izricanje uvjetne osude sa rokom provjeravanja od 2 godine.

23. Prilikom izricanja navedene kaznenopravne sankcije na strani optuženice olakotnim je cijenjena njena dosadašnja neosuđivanost, izražena spremnost da prihvati stručnu pomoć u vidu psihosocijalnog tretmana dok otegotne okolnosti nisu utvrđene.

24. Da bi se kod optuženice razvile roditeljske kompetencije i veća samokritičnost nalazi se opravdanim prema optuženici primijeniti posebnu obvezu uključivanja u psihosocijalni tretman radi unapređenja roditeljskih kompetencija i to uz stručnu pomoć nadležnog Probacijskog ureda i nadležnog Obiteljskog centra u trajanju od 1 godine sukladno čl. 62. st. 2. toč. 12. KZ/11.

25. Donošenjem osuđujuće presude optuženica kao radno sposobna osoba ima obvezu podmiriti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 – paušalnu naknadu u iznosu 40,00 eura određenu prema dužini trajanja i složenosti kaznenog postupka.

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Virovitici 30. lipnja 2026.

Sudac za mladež:

Ilija Samardžija

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude ovlaštene stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 5 istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Virovitici na broj KOz-DO-12/2026

2. opt. MĆ, [adresa]

Po pravomoćnosti i izvršnosti:

3. Probacijski ured Požega, Požega, Osječka 79

4. Obiteljski centar Virovitica, Virovitica, Ul. Josipa Jurja Strossmayera 24