REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj P-1304/2023 -28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Damiru Sajko, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika IMPULS-LEASING d.o.o., OIB: 65918029671, Ulica Velimira Škorpika 24/1, Zagreb, zastupan po punomoćniku Hrvoju Arko, odvjetniku u Zagrebu, radi ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Damira Sajka i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Marijana Perice, 30. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe kako je učinjena podneskom tužitelja od 19. studenog 2025. i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku IMPULS-LEASING d.o.o., OIB: 65918029671, Velimira Škorpika 24/1, 10000 Zagreb da tužitelju MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], plati iznos od 5.777,07 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi:

koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.12.2007.,

od 01.01.2008. pa do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena,

od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena,

od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećane za tri postotna poena;

od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koje kamate na iznos od

8,39 EUR teku od 06.11.2008. pa do isplate

20,70 EUR teku od 05.12.2008. pa do isplate

8,56 EUR teku od 20.01.2009. pa do isplate

31,14 EUR teku od 20.01.2009. pa do isplate

30,95 EUR teku od 09.03.2009. pa do isplate

34,29 EUR teku od 02.04.2009. pa do isplate

26,33 EUR teku od 20.05.2009. pa do isplate

26,50 EUR teku od 15.06.2009. pa do isplate

23,67 EUR teku od 20.11.2009. pa do isplate

26,64 EUR teku od 20.11.2009. pa do isplate

19,03 EUR teku od 05.02.2010. pa do isplate

23,83 EUR teku od 30.04.2010. pa do isplate

20,45 EUR teku od 30.04.2010. pa do isplate

23,92 EUR teku od 30.04.2010. pa do isplate

22,96 EUR teku od 30.04.2010. pa do isplate

27,18 EUR teku od 30.04.2010. pa do isplate

30,60 EUR teku od 30.04.2010. pa do isplate

32,47 EUR teku od 30.04.2010. pa do isplate

32,47 EUR teku od 13.08.2010. pa do isplate

39,95 EUR teku od 13.08.2010. pa do isplate

41,95 EUR teku od 18.08.2010. pa do isplate

48,50 EUR teku od 18.08.2010. pa do isplate

48,51 EUR teku od 18.08.2010. pa do isplate

64,35 EUR teku od 18.08.2010. pa do isplate

54,43 EUR teku od 18.11.2010. pa do isplate

56,61 EUR teku od 20.12.2010. pa do isplate

70,60 EUR teku od 17.01.2011. pa do isplate

69,78 EUR teku od 17.02.2011. pa do isplate

63,27 EUR teku od 17.03.2011. pa do isplate

68,85 EUR teku od 18.04.2011. pa do isplate

67,01 EUR teku od 17.05.2011. pa do isplate

73,97 EUR teku od 17.06.2011. pa do isplate

81,02 EUR teku od 18.07.2011. pa do isplate

102,74 EUR teku od 17.08.2011. pa do isplate

121,60 EUR teku od 19.09.2011. pa do isplate

93,87 EUR teku od 17.10.2011. pa do isplate

84,13 EUR teku od 17.11.2011. pa do isplate

85,75 EUR teku od 19.12.2011. pa do isplate

88,50 EUR teku od 17.01.2012. pa do isplate

97,30 EUR teku od 17.02.2012. pa do isplate

97,44 EUR teku od 19.03.2012. pa do isplate

94,12 EUR teku od 17.04.2012. pa do isplate

93,96 EUR teku od 17.05.2012. pa do isplate

95,86 EUR teku od 18.06.2012. pa do isplate

95,47 EUR teku od 17.07.2012. pa do isplate

93,24 EUR teku od 17.08.2012. pa do isplate

92,80 EUR teku od 31.08.2012. pa do isplate

a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku IMPULS-LEASING d.o.o., OIB: 65918029671, Velimira Škorpika 24/1, 10000 Zagreb da tužitelju MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da plati parnični trošak u iznosu od 1.935,48 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate na iznos parničnog troška teku od 30. lipnja 2026. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 00970, radi leasinga vozila KIA CEE'D 1,6. Sukladno odredbama navedenog Ugovora o kreditu tuženik je tužitelju odobrio kredit i stavio na raspolaganje iznos od 25.321,96 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika kao kreditora na dan korištenja, s rokom otplate na 84 mjeseci, odnosno 7 godina. Tužitelj je sukladno odredbama navedenog Ugovora o kreditu te Otplatnom planu – tablici koji je tužitelju uručen prilikom sklapanja kredita otplaćivao u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 382,18 CHF obračunato po srednjem tečaju tuženika kao kreditora važećem za CHF na dan plaćanja. Tužitelj prilikom traženja kredita od tuženika nije s tuženikom mogao pregovarati o sadržaju ugovora pa tako niti o odredbama ugovora koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te na pravo kreditora da svojim jednostranim odlukama tijekom otplate kredita mijenja prvobitno ugovorenu kamatnu stopu, pa su mu stoga ugovorene odredbe nametnute. Obzirom da su odredbe ugovora bile nametnute, tužitelj nakon sklapanja ugovora o kreditu nije mogao utjecati niti na visinu kamatne stope niti na stvarnu visinu anuiteta, niti je bio upoznat s faktorima koji mogu ili koji će tijekom trajanja otplate kredita utjecati na izmjene prvobitno ugovorene kamatne stope. Tuženik je opisanim postupanjem u ugovoru o kreditu tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje su tužitelja stavile u neravnopravan položaj, što nije u skladu s odredbama članka 3 ZOO-a koji definira da su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni. Neravnopravnost stranaka dovela je do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja a što nije u skladu s načelom savjesnosti i poštenja iz članka 4 ZOO-a koji definira da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Ugovaranjem valutne klauzule u valuti CHF tuženik je u stvari povisio cijenu tužiteljevog kredita, a cijena je bitan element ugovora o kreditu. Kako je navedeno ugovaranje valutne klauzule i posljedično povećanje cijene tuženik učinio jednostrano i nepošteno budući da kao trgovac potrošača nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti; to je tuženik prema tužitelju postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P -1401/12. Obzirom na navedeno, tužitelji smatra da je ništetan i bez pravnog učinka između stranaka dio Ugovora o kreditu broj 00970. Dio Ugovora o kreditu broj 00970 koji je ništetan tužitelj će specificirati po naknadnom dostavljenom Ugovora o kreditu broj 00970, odnosno po pribavi istoga od strane tuženika te si pridržava pravo na uređivanje tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku da tužitelju plati iznos od 2.450,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate , te da se obveže tuženik da tužitelju nadoknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke o troškovima do isplate u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenim zahtjevima kao neosnovanima. Tako navodi da se utvrđenja u presudi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. brojem P-1401/12 ne mogu primjenjivati u ovom predmetu; da ni predmetni ugovor o kreditu, kao niti sporazum radi osiguranja novčane tražbine nisu sadržavali odredbe koje bi se smatrale nepoštenima u smislu Zakona o zaštiti potrošača; da je predmetni ugovor zaključen na zahtjev tužitelja kao korisnika kredita, te kako su njegovom sklapanju prethodili pregovori što potvrđuje i informativna ponuda broj 7.126 od 19. rujna 2008. koja je tužitelju dostavljena prije sklapanja predmetnog ugovora te da je odabir valute ugovora bila je isključivo stvar osobnog izbora tužitelja; da ugovaranje valutne klauzule uopće, pa tako i denominiranje potrošačkih ugovora u CHF ili njihovo zaključivanje s valutnom klauzulom u CHF nije bilo nepošteno u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača ili u suprotnosti s bilo kojim drugim propisom; da prednik tuženika kao ni ostali davatelji kredita na hrvatskom tržištu nisu raspolagao nikakvim znanjem niti su njima mogli, a pogotovo nisu morali raspolagati, da bi u relevantnom razdoblju mogli procijeniti smjer kretanja tečaja švicarskog franka i ostalih valuta u budućnosti ; da je na rizik promjene tečaja valute plaćanja u odnosu na tečaj valute ugovora prednik tuženika ukazao u samim svojim ugovornim uvjetima; te da je tražbina tužitelja u zastari. Tuženik predlaže da se tužbeni zahtjevi u cijelosti odbiju i obveže tužitelj da tuženiku nadoknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke o troškovima do isplate u roku od 15 dana.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj je tražio na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli ukupno 2.450,00 EUR, s pripadajućim kamatama.

3.1. Nakon izvedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 19. studenog 2025. tražio na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 5.777,07 EUR, pritom zatraživši zatezne kamate na iznos od 8,39 EUR koje teku od 06.11.2008., na iznos od 20,70 EUR koje teku od 05.12.2008., na iznos od 8,56 EUR koje teku od 20.01.2009., na iznos od 31,14 EUR koje teku od 20.01.2009., na iznos od 30,95 EUR koje teku od 09.03.2009., na iznos od 34,29 EUR koje teku od 02.04.2009., na iznos od 26,33 EUR koje teku od 20.05.2009., na iznos od 26,50 EUR koje teku od 15.06.2009., na iznos od 23,67 EUR koje teku od 20.11.2009., na iznos od 26,64 EUR koje teku od 20.11.2009., na iznos od 19,03 EUR koje teku od 05.02.2010., na iznos od 23,83 EUR koje teku od 30.04.2010., na iznos od 20,45 EUR koje teku od 30.04.2010., na iznos od 23,92 EUR koje teku od 30.04.2010., na iznos od 22,96 EUR koje teku od 30.04.2010., na iznos od 27,18 EUR koje teku od 30.04.2010., na iznos od 30,60 EUR koje teku od 30.04.2010., na iznos od 32,47 EUR koje teku od 30.04.2010., na iznos od 32,47 EUR koje teku od 13.08.2010., na iznos od 39,95 EUR koje teku od 13.08.2010., na iznos od 41,95 EUR koje teku od 18.08.2010., na iznos od 48,50 EUR koje teku od 18.08.2010., na iznos od 48,51 EUR koje teku od 18.08.2010., na iznos od 64,35 EUR koje teku od 18.08.2010., na iznos od 54,43 EUR koje teku od 18.11.2010., na iznos od 56,61 EUR koje teku od 20.12.2010., na iznos od 70,60 EUR koje teku od 17.01.2011., na iznos od 69,78 EUR koje teku od 17.02.2011., na iznos od 63,27 EUR koje teku od 17.03.2011., na iznos od 68,85 EUR koje teku od 18.04.2011., na iznos od 67,01 EUR koje teku od 17.05.2011., na iznos od 73,97 EUR koje teku od 17.06.2011., na iznos od 81,02 EUR koje teku od 18.07.2011., na iznos od 102,74 EUR koje teku od 17.08.2011., na iznos od 121,60 EUR koje teku od 19.09.2011., na iznos od 93,87 EUR koje teku od 17.10.2011., na iznos od 84,13 EUR koje teku od 17.11.2011., na iznos od 85,75 EUR koje teku od 19.12.2011., na iznos od 88,50 EUR koje teku od 17.01.2012., na iznos od 97,30 EUR koje teku od 17.02.2012., na iznos od 97,44 EUR koje teku od 19.03.2012., na iznos od 94,12 EUR koje teku od 17.04.2012., na iznos od 93,96 EUR koje teku od 17.05.2012., na iznos od 95,86 EUR koje teku od 18.06.2012., na iznos od 95,47 EUR koje teku od 17.07.2012., na iznos od 93,24 EUR koje teku od 17.08.2012., na iznos od 92,80 EUR koje teku od 31.08.2012. pa sve do isplate, dok u odnosu na iznos koji predstavlja razliku do 5.777,07 nije potraživao zatezne kamate. Ovakvom dispozicijom tužitelj je preinačio tužbu na način da je zatražio više od inicijalno postavljenog zahtjeva. Tuženik se protivio preinaci. Sud je primjenom odredaba čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/2025 – dalje: ZPP) ocijenio da je ovakva preinaka tužbenog zahtjeva, iako joj se tuženik usprotivio, dopuštena obzirom ju je tužitelj učinio po primitku i u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka u ovom postupku pa tako očito bez svoje krivnje ovu preinaku nije mogao učiniti ranije odnosno prije izvođenja ovog dokaza, a tako niti prije zaključenja prethodnog postupka dok je ista prema stavu ovog suda svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama jer otklanja potrebu vođenja novih sudskih postupaka između stranaka radi rješenja u suštini istog spora (Tako i VSRH Su IV – 162/2021 od 26. studenoga 2021.). Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

4. Tijekom postupka sud je pročitao amortizacijski plan uz Ugovor o kreditu broj 00970 (list 10-16 spisa), sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini od 24. rujna 2008. (list 59-61 spisa), Ugovor o kreditu broj 00970 (list 62-67 spisa), potvrdu privatne isprave od 24. rujna 2008. (list 69-70 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 71-75 spisa), sudsku praksu (list 76-78 spisa), sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 13. rujna 2007. (list 79-82 spisa), Ugovor o kreditu broj 00037 (list 83-89 spisa), sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 27. rujna 2007. (list 90-93 spisa), Ugovor o kreditu broj 00061 (list 94-100 spisa), sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 14. prosinca 2007. (list 101-104 spisa), Ugovor o kreditu broj 00241 (list 105-111 spisa), sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 13. svibnja 2008. (list 112-115 spisa), Ugovor o kreditu broj 00601 (list 116-121 spisa), sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 8. rujna 2008. (list 122-125 spisa), Ugovor o kreditu broj 00932 (list 126-132 spisa), sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 7. studenog 2008. (list 133-135 spisa), Ugovor o kreditu broj 01108 uz račun od 5. studenog 2008. (list 136-144 spisa), sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 17. studenog 2008. (list 145 -147 spisa), Ugovor o kreditu broj 01142 uz ponudu za vozilo od 17. studenog 2008. (list 148-156 spisa), sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 11. prosinca 2008. (list 157-159 spisa), Ugovor o kreditu broj 01196 (list 160-167 spisa), sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 23. prosinca 2008. (list 168-170 spisa), Ugovor o kreditu broj 01207 (list 171-179 spisa), sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 23. prosinca 2008. (list 180-182 spisa), Ugovor o kreditu broj 01219 uz ponudu od 17. prosinca 2008. (list 183-191 spisa), informativnu ponudu za kredit broj 7.126 od 19. rujna 2008. (list 192 spisa), plan amortizacije (list 193-194 spisa), sudsku praksu (list 195-207 spisa), mišljenje Vlade RH od 4. listopada 2012. (list 208-210 spisa), godišnje izvješće HNB za 2006. (list 211-213 spisa), godišnje izvješće HNB za 2007. (list 214-216 spisa), ovjereni prijevod odluke Europskog suda za ljudska prava (list 217-266 spisa), amortizacijski plan uz Ugovor o kreditu broj 00970 (list 267-268 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 280-292 spisa), sudsku praksu (list 293-379 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 392- 393 spisa), svjedoka ĐA (list 393 spisa) i svjedoka ĆA (list 393 - 394 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o. (list 401-405 spisa).

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu više plaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF.

8. Nije sporno da je tužitelj je u svojstvu korisnika kredita s prednikom tuženika trg. društvom IMPULS-DELTA d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 24/1, OIB: 28730544826 kao davateljem kredita, 23. rujna 2008. zaključio ugovor o kreditu broj 00970, kojim je rečeni davatelj kredita odobrio tužitelju kao korisniku kredita kredit u iznosu od 25.321,96 švicarskih franaka (CHF) u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d., Zagreb, na dan odobrenja kredita, radi kupnje motornog vozila KIA CEE'D tip 1.6, broja šasije: [broj šasije], s obvezom vraćanja u 84 mjesečnih obroka u neto iznosu kunske protuvrijednosti od 382,18 CHF prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d., Zagreb, na dan plaćanja. Nije sporno ni da je odnosni ugovor sastavni dio Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, zaključenog sukladno odredbama članka 274. i sl. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96.,29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04. i 88/05.) dana 24. rujna 2008. između trg. društva IMPULS-DELTA d.o.o., kao predlagatelja osiguranja s jedne strane, te MA, kao protivnika osiguranja, s druge strane, solemniziranog (potvrđenog) od strane Vesne Kelečić, javnog bilježnika u Zagrebu, Zagrebačka avenija 104 C/III, dana 24. rujna 2008. pod brojem OV-1895/08. Nije sporno niti da je kredit otplaćen u cijelosti.

9. Sporna je osnova i visina zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula švicarski franak (CHF), te s tim u vezi je li tuženik u cijelosti informirao tužitelja, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo prilikom primjene te ugovorne odredbe te je li potraživanje u zastari.

10. Prije svega valja navesti da prednik tuženika kao ni tuženik nisu bili obuhvaćeni i niti su sudjelovali u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 (Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Visokog trgovačkog suda i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se stoga učinci odluka donesenih u navedenom kolektivnom sporu, u smislu čl. 502.c ZPP, ne odnose na predmetni ugovorni odnos. No, prema stavu ovog suda, u tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama čl. 102. st. 1. u vezi čl. 96. st. 1., 2. i 4. te čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, dalje: ZZP/07).

11. Da bi se, temeljem čl. 96. st. 1. ZZP/07, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatrala nepoštenom, potrebno je utvrditi da ona, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (članak 96. st. 2. ZZP/07). Sukladno stavku 3. tog članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema članku 102. st. 1. ZZP/07, nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

12. Prema članku 4. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO), u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Nadalje, članak 10. st. 1. ZOO određuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina). Prema stavku 2., sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Nadalje, sudionik u obveznom odnosu dužan je u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika (st. 3.).

13. Značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u konkretnom slučaju nije moglo prouzročiti samo ugovaranje valutne klauzule u CHF, uzimajući u obzir da je ugovaranje novčane obveze u navedenom razdoblju uz navedenu valutnu klauzulu bilo pravno dopušteno. U okolnostima u kojima je ugovaranje valutne klauzule dopušteno i nije suprotno zakonskim odredbama, već se temelji na jamstvu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO, valutna klauzula ugovara se sa svrhom osiguranja vrijednosti novčane obveze od mogućih oscilacija u stvarnoj vrijednosti novčane jedinice na koju obveza glasi vezivanjem uz protuvrijednost druge, stabilnije novčane jedinice tako da se ne bi radilo o ugovaranju valutne klauzule suprotno njezinoj svrsi.

14. No, valutna klauzula nosi i rizik moguće oscilacije te druge novčane jedinice za koju se obveza veže. Do remećenja ravnoteže u pravima ugovornih stana doći će onda kada je jedna ugovorna stana u takvom položaju da u skladu s načelima pažnje dobrog stručnjaka iz čl. 10. st. 2. ZOO i savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO ima mogućnost steći saznanja odnosno da je stekla saznanja o navedenim rizicima valutne klauzule, a da s tim saznanjima ne upozna drugu ugovornu stranu dovodeći ju time u neravnopravni položaj.

15. Budući da je prednik tuženika društvo registrirano za financiranje i financijsko posredovanje, on je kao trgovac u smislu čl. 3. alineja 16 ZZP/07, bio dužan potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja sporne odredbe (duty of disclosure) koji su mu, s obzirom na njegovu profesionalnu djelatnost, morali biti poznati.

16. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao tužitelja i svjedoke.

16.1. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da je 2007. ili 2008. došao kod auto kuće Kmag u Lučkom i tamo su mu rekli da imaju suradnju s Impuls Leasingom i da ako želi dići kredit za auto da se njima moram javiti. Naveo je da je auto kupovao za osobne potrebe. U auto kući su mu rekli da ode kod Impuls Leasinga i da će tamo brzo srediti kredit i u Impuls Leasingu mu nisu nudili nikakav drugi kredit osim u CHF jer su rekli da je on najstabilnija valuta i da njega svi uzimaju te su mu rekli da samo mora donijeti potvrdu o plaći i kopiju osobne iskaznice i nije bilo nikakvih pregovora o pojedinom odredbama ugovora niti je on mogao utjecati na sadržaj ugovora koji je bio unaprijed pripremljen. Dalje navodi da mu u Impuls Leasingu ništa objašnjavano oko termina valutna klauzula i kako se tečaj može mijenjati i koji su rizici uz promjenu tečaja. Naveo je da je on mislio da će rata kredita ostati onakva kakvu su ugovorili uz minimalne oscilacije, a da je znao da će rata toliko skočiti nikada ne bi dizao kredit u francima. Dalje je naveo da je na njegovo sugeriranje odmah htio otplatiti kredit te ga je otplatio u gotovini u cijelosti nakon dvije ili dvije i pol godine što je napravio putem nenamjenskog kredita u Zagrebačkoj banci. Također je naveo da ga kada su se počele povećavati mjesečne rate prethodno Impuls Leasing nije kontaktirao i nije tražio njegovu suglasnost već su ga samo obavještavali o novim iznosima koje treba plaćati. Naveo je da je po struci elektrotehničar, ali da se bavi stolarskim zanatom i u radnom je odnosu kod firme Tibix trade d.o.o. koja se bavi distribucijom hladnjaka i napa, dok je u vrijeme dizanja kredita bio zaposlen u Lesnini kao prodavač te da nikada nije imao obrt niti firmu. Naveo je da mu je rata porasla do oko 1.000,00 kuna te da nije pročitao cijeli ugovor već glavnu stranicu i to ono što mu je bilo bitno.

16.2. Iz iskaza svjedoka ĐA u bitnome proizlazi da je u vrijeme kada je tužitelj dizao kredit bio zaposlen u Impuls Leasingu kao referent prodaje te da se ne sjeća tužitelja. Naveo je da je bio uključen u procese oko sklapanja kredita općenito na način da se klijentu predstave proizvodi i opcije financiranja, broj godina, iznos učešća i neke informacije koje bi klijentu trebale uz samo financiranje. Naveo je da je u to vrijeme Impuls Leasing nudio dvije opcije kreditiranja u EUR i CHF, a CHF je u to doba bio oko dva posto jeftiniji na tržištu tako da je većina klijenata uzimala kredit u švicarcima budući da je to bila najpovoljnija opcija. Naveo je da u to vrijeme klijentima nisu prenosili informacije da bi švicarac bio riskantniji od eura budući da u to vrijeme nisu imali nikakve naputke o tome. Zaključno je naveo da je on osobno uzeo kredit u švicarcima u svojoj firmi za auto.

16.3. Iz iskaza svjedok ĆA u bitnome proizlazi da je u vrijeme sklapanja ugovora bio zaposlen u Impuls Leasingu u sektoru koji se bavio potpisima ugovora na način da bi pribavili dokumentaciju za procjenu boniteta i potpisivali u ugovor sa strankama. Naveo je da se ne sjeća tužitelja. Dalje je naveo da su se kolege iz sektora prodaje bavili izradom nacrta ugovora i uvjeta kreditiranja te da su oni imali šprancu pa bi samo unijeli podatke za specifičnog klijenta. Naveo je da su stranke bile upoznate sa uvjetima ugovora pa tako i sa valutnom klauzulom i rizicima vezanima uz nju jer su između ostalog ugovori solemnizirani kod javnog bilježnika, pri čemu je pojasnio da bi oni dali ugovor i stranka bi otišla na solemnizaciju javnom bilježniku koji je bio dužan pročitati stranci ugovor. Naveo je da bi on i njegovi kolege iz sektora objašnjavali uvjete prodaje strankama na poseban upit tako da su stranke na kraju krajeva bile upoznate sa svim uvjetima. Naveo je da se ne sjeća da je uopće bio na poslu za vrijeme sklapanja kredita sa ovdje tužiteljem pa tako ne može reći da li mu je išta objašnjavao, uz dodavanje da je stranka uvijek imala mogućnost izbora hoće li kredit uzeti u eurima ili švicarcima pa u odnosu na pitanje da li bi se znalo događati da bi se kredit mijenjao iz CHF kako je bilo ponuđeno u eure odgovorio je da bi to bilo samo na izričit zahtjev stranke. Naveo je da oni nisu išli kod javnog bilježnika na solemnizaciju ugovora već su samo pripremili papire pa bi dali stranci koja bi s njima otišla javnom bilježniku. Zaključno je naveo da je tuženik u to vrijeme imao ponudu kredita u eurima.

17. Budući da su oba svjedoka u vrijeme dizanja kredita bili zaposlenici tuženika njihov je iskaz u dijelovima u kojim se pokušava ekskulpirati tuženika od odgovornosti ocijenjen kao subjektivan, dok je iskaz tužitelja ocijenjen u cijelosti kao uvjerljiv, životan i logičan. Osim toga, svjedoci su naveli da se ne sjećaju tužitelja niti da su izravno pregovarali s tužiteljem u vezi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Kako iz iskaza tužitelja proizlazi da mu kod prednika tuženika nisu nudili nikakav drugi kredit osim onaj u CHF, odnosno da mu je prednik tuženika, navodeći da je CHF najstabilnija valuta i da ga svi uzimaju, u najmanju ruku ustvari sugerirao zaključenje ugovora u valuti CHF kao de facto najpovoljnijeg, tako je ovaj sud utvrdio da je tužitelju ponuđen ugovor isključivo u CHF, a iz iskaza tužitelja te sadržaju predmetnog Ugovora proizlazi da ga je prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, te da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj mogao pojedinačno pregovarati, uz činjenicu da isti nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju ugovaranje valutne klauzule u CHF. Potonje osim iz iskaza tužitelja uostalom proizlazi i iz iskaza svjedoka ĐA koji je izrijekom naveo da se da u to vrijeme klijentima nisu prenosili informacije da bi švicarac bio riskantniji od eura, a u vezi sa dijelom iskaza svjedoka ĆA iz kojeg proizlazi da su stranke bile upoznate sa uvjetima ugovora pa tako i sa valutnom klauzulom i rizicima vezanima uz nju jer su između ostalog ugovori solemnizirani kod javnog bilježnika valja napomenuti da javni bilježnik prema postojećim zakonskim propisima nije imao ovlasti, odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja CHF ili pak objasniti parametre promjene kamatne stope (tako i USRH U-III- 42223/2021 od 1. prosinca 2021.). S tim u vezi, ovdje je potrebno napomenuti da je na tuženiku teret dokaza, u smislu čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP -a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti ( tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.), što tuženik tijekom postupka nije dokazao, pri čemu se napominje da dostava dokaznog materijala od strane tuženika, a koji uključuje tipske ugovore sklopljene s trećim osobama, ne dokazuje suprotno. U odnosu na navode tuženika da prednik tuženika kao ni ostali davatelji kredita na hrvatskom tržištu nije raspolagao nikakvim znanjem niti je njima mogao, a pogotovo nije morao raspolagati, da bi u relevantnom razdoblju mogao procijeniti smjer kretanja tečaja švicarskog franka i ostalih valuta u budućnosti, ističe se kako zahtjev transparentnosti iz čl. 96.–102. ZPP/07 ne pretpostavlja da je davatelj kredita sposoban predvidjeti budući tečaj valute, već pretpostavlja da je dužan potrošaču jasno i razumljivo predočiti mehanizam tečajnog rizika i moguće ekonomske posljedice koje iz tog rizika mogu proizaći. Takav standard potvrdio je Sud Europske unije, primjerice u predmetu OTP Bank Nyrt. i OTP Faktoring (C-51/17, EU:C:2018:750) iz kojeg proizlazi da zahtjev transparentnosti znači da nije dovoljno da potrošač ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja može razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini već i u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je zajam denominiran već da može i procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Propuštanje odgovarajućeg informiranja tužitelja kao potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja sporne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, predstavlja takvo postupanje prednika tuženika kao trgovca koje je suprotno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kojem se obveza otplate u ratama povećavala uslijed konstantnog rasta tečaja CHF.

18. Stoga sud utvrđuje da tužitelj prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja te da isti nije bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, dok su tuženiku i predniku tuženika kao financijskoj instituciji koja se profesionalno bavi financijskim poslovanjem, ovi rizici valutne klauzule vezane uz CHF trebali biti ili bili poznati. Mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača kao što je to tužitelj s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti prednika tuženika. Navedenim je načinom ugovaranja prednik tuženika maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese, a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu. U tim su razlozima ostvarene pretpostavke za primjenu mjerodavnih odredbi čl. 102. st. 1. u vezi čl. 96. st. 1. i 2. i čl. 97. ZZP/07 te čl. 4. ZOO, slijedom čega ovaj sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu br. 00970 od 23. rujna 2008. koji je sklopljen između tužitelja i tuženika, ništetan u dijelu u kojem je njime ugovorena valutna klauzula u CHF, po kojoj je kunski iznos kredita bio vezan uz tečaj švicarskog franka, odlučujući o navedenom kao o za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva prethodnom pitanju.

19. Tuženik je tijekom postupka isticao i prigovor zastare, koji ovaj sud smatra u cijelosti neosnovanim.

19.1. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, a za tražbine stečene bez osnove što su i tražbine stečene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, rok zastare je 5 godina.

19.2. Na sjednici od 30. siječnja 2020. Građanski odjel Vrhovnog suda zauzeo je sljedeće pravno shvaćanje: “Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05. (čl. 104. st. 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora“, time da je ovo stajalište dopunjeno na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. objedinjenim pravnim shvaćanjem o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i isto glasi: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača“.

19.3. Dakle, kako se na potraživanje tužiteljice na ime ništetne ugovorne odredbe u valuti CHF ne primjenjuju učinci sudske odluke donesene povodom kolektivne tužbe, zastara restitucijskog zahtjeva i nije počela teći prije pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena nepoštenost odnosno ništetnost predmetne ugovorne odredbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-x-999/12 od 10. listopada 2019.), slijedom čega je prigovor zastare u konkretnom slučaju neosnovan.

20. Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnove vezane za valutnu klauzulu u CHF koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnom, potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

21. Radi utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu, ukoliko se primjeni početni tečaj za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da je tužitelju bio poznat taj tečaj za valutu CHF na dan isplate pa se ovako utvrđen tečaj ima smatrati transparentnim i jasnim, od stranaka utvrđenim.

21.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano, dok tuženik nije prigovarao na navedeni nalaz i mišljenje, osobito na matematički obračun, te je tako utvrđeno da je korisnik kredita primjenom valutne klauzule vezane uz švicarski franak mjesečne anuitete platio u većem iznosu u odnosu na ugovor o kreditu bez valutne klauzule, tj. ugovor o kreditu u kunskom iznosu pri čemu je iznos kredita onaj iznos u kunama koji tuženik stvarno isplatio korisniku kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je razlika koju je korisnik kredita preplatio s osnova ništetne valutne klauzule 5.777,07 EUR pa tužitelj na temelju čl. 323. ZOO ima pravo zahtijevati od tuženika da mu taj neosnovano stečeni iznos vrati.

22. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

23. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koja je utvrđena ništetnom, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Kako je utvrđeno da je tuženik propustio tužitelja upoznati s ekonomskim posljedicama odredbe o valutnoj klauzulu u CHF-u prilikom ugovaranja iste, tako je takvo njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata koju je tužitelj potraživao na tužbenim zahtjevom određene iznose priznata je od dana plaćanja, odnosno dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.), pri čemu je tužitelj zatražio zatezne kamate na iznos od 8,39 EUR koje teku od 06.11.2008., na iznos od 20,70 EUR koje teku od 05.12.2008., na iznos od 8,56 EUR koje teku od 20.01.2009., na iznos od 31,14 EUR koje teku od 20.01.2009., na iznos od 30,95 EUR koje teku od 09.03.2009., na iznos od 34,29 EUR koje teku od 02.04.2009., na iznos od 26,33 EUR koje teku od 20.05.2009., na iznos od 26,50 EUR koje teku od 15.06.2009., na iznos od 23,67 EUR koje teku od 20.11.2009., na iznos od 26,64 EUR koje teku od 20.11.2009., na iznos od 19,03 EUR koje teku od 05.02.2010., na iznos od 23,83 EUR koje teku od 30.04.2010., na iznos od 20,45 EUR koje teku od 30.04.2010., na iznos od 23,92 EUR koje teku od 30.04.2010., na iznos od 22,96 EUR koje teku od 30.04.2010., na iznos od 27,18 EUR koje teku od 30.04.2010., na iznos od 30,60 EUR koje teku od 30.04.2010., na iznos od 32,47 EUR koje teku od 30.04.2010., na iznos od 32,47 EUR koje teku od 13.08.2010., na iznos od 39,95 EUR koje teku od 13.08.2010., na iznos od 41,95 EUR koje teku od 18.08.2010., na iznos od 48,50 EUR koje teku od 18.08.2010., na iznos od 48,51 EUR koje teku od 18.08.2010., na iznos od 64,35 EUR koje teku od 18.08.2010., na iznos od 54,43 EUR koje teku od 18.11.2010., na iznos od 56,61 EUR koje teku od 20.12.2010., na iznos od 70,60 EUR koje teku od 17.01.2011., na iznos od 69,78 EUR koje teku od 17.02.2011., na iznos od 63,27 EUR koje teku od 17.03.2011., na iznos od 68,85 EUR koje teku od 18.04.2011., na iznos od 67,01 EUR koje teku od 17.05.2011., na iznos od 73,97 EUR koje teku od 17.06.2011., na iznos od 81,02 EUR koje teku od 18.07.2011., na iznos od 102,74 EUR koje teku od 17.08.2011., na iznos od 121,60 EUR koje teku od 19.09.2011., na iznos od 93,87 EUR koje teku od 17.10.2011., na iznos od 84,13 EUR koje teku od 17.11.2011., na iznos od 85,75 EUR koje teku od 19.12.2011., na iznos od 88,50 EUR koje teku od 17.01.2012., na iznos od 97,30 EUR koje teku od 17.02.2012., na iznos od 97,44 EUR koje teku od 19.03.2012., na iznos od 94,12 EUR koje teku od 17.04.2012., na iznos od 93,96 EUR koje teku od 17.05.2012., na iznos od 95,86 EUR koje teku od 18.06.2012., na iznos od 95,47 EUR koje teku od 17.07.2012., na iznos od 93,24 EUR koje teku od 17.08.2012., na iznos od 92,80 EUR koje teku od 31.08.2012. pa sve do isplate, dok u odnosu na iznos koji predstavlja razliku do 5.777,07 nije potraživao zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.

24. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

25. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151. st. 1. i čl. 155. ZPP -a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023, 107/2025 - dalje u tekstu: OT), a sukladno vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (5.777,07 EUR) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

25.1. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR, podneska od 21. veljače 2025. i 19. studenog 2025.(Tbr. 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 5. ožujka 2025., 4. travnja 2025. i 13. svibnja 2026. svako po (Tbr. 9. toč. 1. OT) 200,00 EUR, što iznosi 1.200,00 EUR.

25.2. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. OT u iznosu od 300,00 EUR kao i trošak predujma za izvedeno vještačenje u iznosu od 400,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu (35,48 EUR), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 1.935,48 EUR.

25.3. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 30. lipnja 2026. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).

25.4. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod točkom I I. izreke presude.

U Zagrebu, 30. lipnja 2026.

Sudac:

Jan Torjanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.