REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Č 5

Poslovni broj: Us I-2455/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja DONKI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 46090827782, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Korotaj & Partneri, Pula, Ul. Bože Gumpca 53A, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, radi utvrđivanja ispunjavanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-335-06/25-01/96, URBROJ: 529-06-03-02/5-25-2 od 5. rujna 2025. i rješenja Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za poljoprivredu i turizam, Odsjeka za turizam, Izdvojenog mjesta rada Novalja, KLASA: UP/I-335-03/25-01/11, URBROJ: 2125-17-25-3 od 9. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-335-06/25-01/96, URBROJ: 529-06-03- 02/5-25-2 od 5. rujna 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za poljoprivredu i turizam, Odsjeka za turizam, Izdvojenog mjesta rada Novalja, KLASA: UP/I-335-03/25-01/11, URBROJ: 2125-17-25-3 od 9. lipnja 2025. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja u postupku izdavanja rješenja kojim se utvrđuje ispunjavanje uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskih objekata koji se nalazi u [adresa]-samorašnji 32, 33 i 34.

2. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost odluke tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlaže da je prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za izdavanje rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u objektima vrste „kuća za odmor“ u Novalji, uz koji je priložio uporabnu dozvolu za građevinu gospodarske namjene koja obuhvaća pružanje ugostiteljskih i turističkih usluga u seljačkom domaćinstvu. Ističe da je zahtjev odbijen uz obrazloženje da nije dostavljena uporabna dozvola poslovne odnosno stambene namjene te smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer pojam „gospodarske namjene“ obuhvaća i poslovnu i ugostiteljsko-turističku namjenu, a predmetni objekti su poslovne naravi. U tom smislu ukazuje na ranije izdano privremeno rješenje kojim su objekti već ocijenjeni kao ispunjavajući minimalne uvjete za „kuće za odmor“, kao i kasnija mišljenja nadležnog upravnog tijela koja potvrđuju njihovu poslovnu funkciju. Nadalje navodi da nije došlo do promjene relevantnih propisa ni okolnosti koje bi opravdale drugačije odlučivanje u odnosu na ranije privremeno rješenje. Dodatno ističe da iz poreznih rješenja proizlazi i stambena namjena predmetnih objekata, zbog čega smatra da su ispunjeni svi uvjeti za utvrđivanje minimalnih uvjeta bez traženja posebne uporabne dozvole poslovne ili stambene namjene, te predlaže da sud nakon provedene rasprave poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti . Obrazlaže da je tužitelj zahtjev podnio kao trgovačko društvo radi ishođenja rješenja za novi ugostiteljski objekt vrste „kuća za odmor“ i kategorije pet zvjezdica, dok je dostavljena uporabna dozvola izdana za gospodarsku građevinu u funkciji pružanja usluga u seljačkom domaćinstvu, slijedom čega takva uporabna dozvola ne može predstavljati pravnu osnovu za traženu kategorizaciju ugostiteljskog objekta, već bi eventualno bila relevantna za postupke vezane uz obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. U odnosu na navode o ranije izdanom privremenom rješenju, ističe da isto nije doneseno u istovjetnom upravnom postupku, već u postupku koji se temeljio na zahtjevu za rješenje o izvedenom stanju, te da stoga ne može biti usporedivo s predmetnim postupkom niti proizvoditi pravne učinke na ovu upravnu stvar. Slijedom toga, smatra neosnovanim tvrdnje tužitelja o postupanju upravnog tijela u identičnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji. Također navodi da mišljenja upravnog odjela na koja se tužitelj poziva ne predstavljaju odlučujući dokaz o pravnoj namjeni građevine jer je za utvrđivanje namjene mjerodavna isključivo uporabna dozvola, a iz koje konkretno proizlazi da je riječ o gospodarskoj građevini u funkciji pružanja usluga u seljačkom domaćinstvu, a ne o građevini poslovne ili stambene namjene. Poziva se i na odredbe Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti kojima je propisana obveza dostave uporabne dozvole poslovne, odnosno stambene namjene za utvrđivanje minimalnih uvjeta za vrstu „kuća za odmor“, kao i na odredbe Zakona o gradnji kojima je propisano da se građevina smije rabiti isključivo sukladno njezinoj namjeni. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U sporu je održana rasprava kako bi se strankama, u skladu s čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., 39/26.; dalje: ZUS), dala mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora na koju nisu pristupile uredno pozvane stranke.

5. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu ni imale.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa predmeta sud utvrđuje da je tužitelj, kao trgovačko društvo, 3. ožujka 2025. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za izdavanje rješenja o utvrđivanju ispunjavanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste „kuća za odmor“, za objekte u Novalji, na adresi [adresa]-samorašnji 32, 33 i 34. Uz zahtjev je, između ostale dokumentacije, priložena Uporabna dozvola Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Izdvojeno mjesto rada Novalja, od 14. prosinca 2023., kojom je odobrena uporaba građevine gospodarske namjene u funkciji pružanja ugostiteljskih i turističkih usluga u seljačkom domaćinstvu. Prvostupanjsko tijelo je zaključkom od 26. ožujka 2025. pozvalo tužitelja da dostavi uporabnu dozvolu poslovne, odnosno stambene namjene, uz upozorenje da će u protivnom zahtjev biti odbijen. Kako tužitelj po navedenom zaključku nije postupio, prvostupanjsko tijelo je, pozivom na odredbe čl. 24. st. 1., 2. i 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine br. 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20., 126/21. i 152/24.; dalje: ZUD) odbilo zahtjev tužitelja. Drugostupanjskim rješenjem tuženika od 5. rujna 2025. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana.

8. Odredbom čl. 24. st. 1. t. 2. ZUD-a propisano je da se rješenje o utvrđivanju minimalnih uvjeta za vrstu ugostiteljskog objekta „kuća za odmor“ izdaje uz, između ostalog, dokaz o ispunjavanju uvjeta građevine sukladno posebnim propisima o gradnji, dok iz odredbi st. 2. i 5. istog članka proizlazi da se za navedenu vrstu ugostiteljskog objekta mora priložiti odgovarajuća uporabna dozvola, i to za građevinu poslovne ili stambene namjene.

9. Odredbom čl. 136. st. 3. Zakona o gradnji (Narodne novine br. 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) propisano je da se građevina rabi sukladno njezinoj namjeni.

10. Sporno je između stranaka ispunjava li dostavljena uporabna dozvola, koja se odnosi na građevinu gospodarske namjene u funkciji pružanja ugostiteljskih i turističkih usluga u seljačkom domaćinstvu, zakonski uvjet propisan čl. 24. ZUD-a.

11. Sud ocjenjuje da upravna tijela nisu povrijedila zakon kada su zaključila da dostavljena uporabna dozvola ne predstavlja dokaz o ispunjavanju uvjeta iz rečene zakonske odredbe.

12. Naime, iz sadržaja uporabne dozvole proizlazi da je predmetna građevina odobrena kao građevina gospodarske namjene u okviru seljačkog domaćinstva, a ne kao građevina poslovne ili stambene namjene u smislu uvjeta propisanih ZUD-om. U tom smislu, pravilno je stajalište tuženika da je za odlučivanje o zahtjevu relevantna upravo namjena utvrđena uporabnom dozvolom kojom se utvrđuje zakonita uporaba građevine.

13. Navod tužitelja da pojam „gospodarska namjena“ obuhvaća i poslovnu namjenu sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, pravna namjena građevine određuje se aktima propisanim propisima o gradnji pri čemu uporabna dozvola predstavlja javnu ispravu kojom se utvrđuje zakonita uporaba građevine. Funkcionalno obavljanje ugostiteljske djelatnosti u objektu ne mijenja utvrđenu pravnu namjenu građevine, već se mora odvijati u okviru namjene određene tim aktom. Stoga se gospodarska namjena, kako je utvrđena u konkretnom slučaju, ne može poistovjetiti s poslovnom namjenom u smislu uvjeta propisanih člankom 24. ZUD-a.

14. Neosnovano se tužitelj poziva na ranije privremeno rješenje od 15. srpnja 2022. Iz spisa proizlazi da je navedeno rješenje doneseno u okviru drugog upravnog postupka i na temelju drugačije pravne i činjenične osnove te se nije temeljilo na istoj vrsti dokaza o zakonitosti građevine u smislu članka 24. ZUD-a. Stoga isto rješenje ne predstavlja pravno relevantnu usporedbu niti može imati odlučujući učinak u ovom postupku jer upravna tijela nisu vezana prethodnim odlukama donesenim u različitim upravnim stvarima.

15. Mišljenja upravnog tijela na koja se tužitelj poziva sud ocjenjuje kao stručna očitovanja koja ne predstavljaju dokaz o namjeni građevine u smislu ZUD -a. Za utvrđivanje pravne namjene građevine odlučujući je isključivo akt o gradnji i uporabi, odnosno uporabna dozvola, a ne naknadna stručna mišljenja upravnih tijela.

16. Nisu od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari ni navodi tužitelja o poreznom tretmanu predmetnih nekretnina budući da porezna svrha i porezna kvalifikacija nekretnine ne određuju njezinu građevinsku niti upravno-pravnu namjenu u smislu propisa o gradnji i ugostiteljskoj djelatnosti.

17. Slijedom svega navedenog, sud ocjenjuje da su tijela pravilno i potpuno utvrdila relevantno činjenično stanje, da je na isto pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo te da osporavanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

18. Stoga je, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u t. I. izreke presude.

19. O trošku tužitelja sud je odlučio primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ove presude.

U Rijeci 30. lipnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).