Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-561/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Tamari Taraš, u upravnom sporu tužitelja Pogače d.o.o., Glavice, Glavice 584, OIB: 57972629256, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/24-01/357, ur.broj: 513-04-25-4 od 3. prosinca 2025. te se predmet vraća na ponovni postupak tuženiku koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-471-02/24-01/357, ur.broj: 513-04-25-4 od 3. prosinca 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, klasa: UP/I-471-02/23-01/89, ur.broj: 513-07-17- 24-14 od 20. rujna 2024.

2. Prvostupanjskim poreznim rješenjem tužitelju je za 2019. godinu utvrđen manje obračunati porez na dobit u iznosu od 37.837,14 EUR, kao i smanjenje gubitka i smanjenje poreznog gubitka za prijenos iz 2019. godine u iznosu od 2.905,43 EUR te smanjenje poreznog gubitka za prijenos iz 2020. godine u iznosu od 2.905,43 EUR, uz obračun zateznih kamata za nepravodobno plaćeni porez na dobit.

3. Pobijajući zakonitost osporavanih rješenja tužitelj navodi kako mu je tuženik uvećao prihode od prodaje tražbine, a li je zanemario troškove nabave iste, što je obrazložio time da su izdaci za stjecanje tražbine nastali tijekom 2018. godine, odnosno u drugom poreznom razdoblju, dok je porezno tijelo imalo obvezu obaviti nadzor poreza na dobit za 2019. godinu, odnosno poreznom razdoblju u kojem je došlo do ostvarenja prihoda. Tužitelj smatra da je takvo postupanje tuženika nezakonito budući da porezna osnovica predstavlja razliku između prihoda i rashoda utvrđenih prema računovodstvenim propisima. Tužitelj se poziva na primjenu Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja te navodi kako se u računu dobiti i gubitka sučeljavaju prihodi i rashodi određenog obračunskog razdoblja te je porezno tijelo trebalo, uz prihod, priznati i rashode povezane s poslovnim događajem. Stoga predlaže da Sud poništi osporavana rješenja i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod svog rješenja i navoda iznesenih u njegovu obrazloženju te predlaže Sudu da tužbu odbije kao neosnovanu .

5. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., 39/26. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U sporu je održana rasprava 23. lipnja 2026. bez nazočnosti uredno pozvanih stranaka sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.

8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je osnovan tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog rješenja tuženika.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja proveden postupak poreznog nadzora za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2020., o čemu je sastavljen zapisnik, klasa: UP/I-471-02/23-01/89, ur.broj: 513-07-17-24-12 od 18. srpnja 2024. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj na temelju ugovora od 28. kolovoza 2018. od Adria Handelskonzepte d.o.o., Zagreb, stekao dospjele tražbine u iznosu od 2.413.265,85 EUR za cijenu ustupanja od 480.000,00 EUR, nakon čega je dio tražbine, u iznosu od 7.007.396,60 HRK, ustupio, na temelju ugovora o prijenosu od **.**.2019., MT iz [adresa], za naknadu od 400.000,00 EUR.

10. S obzirom na to da prihode od realizirane prodaje nije evidentirao u glavnoj knjizi i bruto bilanci za 2019. godini, kao ni u prijavi poreza na dobit za 2019. godinu , tužitelju je za 2019. godinu uvećana osnovica poreza na dobit, uz smanjenje poreznog gubitka za prijenos iz 2019. i 2020. godine. Porezna tijela pritom su se pozvala na odredbe članka 66. i 89. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18.), članka 8. stavka 1. i članka 9. stavka 1. Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj 78/15., 134/15., 120/16., 116/18.) te članka 5. stavka 1. i članka 32. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, broj 177/04., 90/05., 57/06., 80/10., 22/12., 146/08., 148/13., 143/14., 50/16., 115/16., 106/18.) i članka 9. stavka 1. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine, 95/05., 133/07., 156/08., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 146/12., 160/13., 12/14., 157/14., 137/15., 1/17., 2/18., 1/19.).

11. Tužitelj osnovano u konkretnom predmetu ukazuje na odredbu članka 5. stavka 1. Zakona o porezu na dobit kojom je propisano da je porezna osnovica dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama tog Zakona.

12. Naime, s obzirom na to da je rashod stjecanja tražbine, koji je ostvaren u 2018. godini, uzročno-posljedično vezan uz prihod od njezina ustupanja, koji je ostvaren u 2019. godini, ignoriranjem troška stjecanja tražbine u konkretnom slučaju tužitelju se fiktivno povećava dobit koja u ekonomskom smislu zapravo ne postoji, a što je protivno zakonu jer je predmet oporezivanja dobit, kao razlika prihoda i rashoda.

13. Tuženik je u osporavanom rješenju naveo da izdaci za stjecanje tražbine nisu uzeti u obzir jer su nastali u 2018. godini, dok je nadzor poreza na dobit obavljen za 2019. godinu. Međutim, time nije pravilno otklonjen temeljni tužiteljev prigovor u ovoj stvari.

14. S obzirom na navedeno, Sud je ocijenio da se osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je u njemu dano, za sada ne može ocijeniti zakonitim.

15. Trebalo je stoga tužbeni zahtjev usvojiti te, sukladno članku 117. stavku 1. ZUS-a, osporavano rješenje tuženika poništiti, čime se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak po žalbi. U ponovnom postupku tuženik je dužan, sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, pridržavati se pravnih shvaćanja i primjedbi Suda iz ove presude. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Splitu 30. lipnja 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena sukladno članku 127. stavku 1. ZUS-a.

DNA: - tužitelju

- tuženiku

- u spis.