REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4293/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednice vijeća, Gordana Zubaka, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ALPHA & OMEGA STRUCTURA d.o.o., OIB: 45342722752, Zlojići 4, Podrujnica (Kula Norinska), kojeg zastupa punomoćnik Julijano Dropulić, odvjetnik u Pločama, protiv tuženika KT, vl. obrta [obrt], obrt za građevinarstvo, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dino Žuvela, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Šeparović, Špehar i Gavranić j.t.d., Pisarnica Blato, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-8/2025-100 od 25. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-8/2025-100 od 25. kolovoza 2025. u točkama I. i. V. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-8/2025-100 od 25. kolovoza 2025. u dijelu točke II. izreke kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Žderića iz Ploča, Neretvanskih gusara 12, poslovni broj Ovrv-346/2019 od 20. rujna 2019. i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 4.422,40 EUR sa zateznim kamatama i ovršnim troškom u iznosu od 71,34 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba podnesena protiv dijela točke II. izreke presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-8/2025-100 od 25. kolovoza 2025. kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Žderića iz Ploča, Neretvanskih gusara 12, poslovni broj Ovrv-346/2019 od 20. rujna 2019. i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 242,39 EUR sa zateznim kamatama, kao i protiv točaka III. i IV. njezine izreke.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 562,11 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Žderića, Ploče, Neretvanskih gusara 12, poslovni broj Ovrv-346/2019 od 20. rujna 2019. te je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 15.532,44 EUR sa zateznim kamatama, kao i naknaditi mu ovršne troškove u 647,32 EUR sa zateznim kamatama (točka I. izreke) i djelomično je ukinut platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 4.664,79 EUR i ovršnog troška u iznosu od 71,34 EUR (točka II. izreke). Nadalje, prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je osnovana tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 906,00 EUR (točka III. izreke) te je prebijena tužiteljeva tražbina s tražbinom tuženika u iznosu od 906,00 EUR (točka IV. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.684,95 EUR.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude u kojoj je naveo da je pobijana presuda sadržajno doslovno jednaka ukinutoj presudi prvostupanjskog suda u ovom postupku pod poslovnim brojem Povrv-471/2019 od 22. studenoga 2022. koja je ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4424/2023 od 4. prosinca 2024. Mišljenja je da se pobijana presuda općenito ne može ispitati jer je prvostupanjski sud kopirao iskaze stranaka, svjedoka i vještaka iz zapisnika s ročišta te da je zbog toga izostala ocjena provedenih dokaza, a posljedično tome nema razloga o odlučnim činjenicama. Žalitelj je naveo da u pobijanoj presudi nema razloga ni obrazloženja glede štete koja mu je nastala zbog plaćenih penala investitoru, također, prvostupanjski sud nije se očitovao o iznesenim tvrdnjama i izvedenim dokazima da je tuženik sam otklonio nedostatke u radovima tužitelja. Naveo je i da je izostala primjena materijalnog prava osim opće odredbe čl. 65. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO). Tuženik je u žalbi konstatirao kako se pobijana presuda isključivo temelji na nalazu i mišljenju vještaka ali je u žalbi ustrajao u prigovorima koje je tijekom prvostupanjskog postupka iznio na nalaz i mišljenje. Dodao je i da mu nije dostavljen poziv na uviđaj od 29. lipnja 2020. u postupku osiguranja dokaza na prijedlog tužitelja. Pored navedenog, žalitelj je naglasio da je pobijanom presudom u točki II. izreke prvostupanjski sud ponovno odlučio o zahtjevu o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno i to točkom II. izreke presude od 22. studenoga 2022.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim je osporio tuženikove žalbene navode s prijedlogom da ovaj sud žalbu odbije kao neosnovanu.

4. Žalba je djelomično osnovana i dijelom nije dopuštena.

5. Pobijana presuda ispitana je u skladu s odredbom čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet spora ove pravne stvari je isplata iznosa od 20.197,23 EUR po osnovi obavljenih, a neplaćenih izolaterskih, keramičarskih i kamenorezačkih radova koje je za tuženika, kao glavnog izvođača radova, obavio tužitelj kao njegov podizvođač na objektima na [adresa].

7. Odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a propisano je da će sud u obrazloženju sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.

8. Iako je ovaj sud rješenjem poslovni broj Pž-4424/2023-2 od 4. prosinca 2024. sadržajno ukazao na citiranu zakonsku odredbu i ukazao kakvo treba biti obrazloženje prvostupanjske presude, prvostupanjski sud je u ponovnom suđenju postupio na sličan način kao i u presudi, koja je ranije donesena u ovom postupku, poslovni broj Povrv-471/2019 od 22. studenoga 2022., ukinutom rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-4424/2023-2 od 4. prosinca 2024. tako što je i u pobijanoj presudi uglavnom samo ponovno reproducirao iskaze stranaka i svjedoka ne navodeći pritom kako je te dokaze cijenio. Time je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju je tuženik osnovano ukazao u žalbi. Međutim, u smislu odredbe čl. 366.a ZPP-a prvostupanjska se odluka u povodu žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedanput.

9. Iz stanja spisa u ovom postupku proizlazi:

- kako nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o građenju od 15. ožujka 2019. kojim je ugovorena vrsta radova i naknada za izvedene radove

- da je tužitelj izveo izolaterske, keramičarske i kamenorezačke radove na objektima koji se nalaze u [adresa]

- da je tuženik prema tužitelju istaknuo prigovor radi prebijanja kojim je u prijeboj do iznosa tužiteljeve tražbine koja se odnosi na isplatu naknade za obavljene radove, stavio svoju tražbinu koju ima prema tužitelju po osnovi troškova za otklanjanje nedostataka na djelu tužitelja (za koje je tuženik naveo da ih je sam otklonio), te po osnovi penala koje je platio glavnom naručitelju zbog kašnjenja u radovima (koje kašnjenje je stavljao na teret tužitelju kao njegovom podizvođaču radova)

- da je vještak Siniša Krolo u nalazu i mišljenju naveo kako vrijednost sveukupno izvedenih radova iznosi 384.855,42 kn, zatim naveo je da su postojala 34 nedostatka, da je trošak otklanjanja tih nedostataka iznosio 26.188,00 EUR i da je trošak otklanjanja nedostataka za koje je odgovoran tužitelj iznosio 906,00 EUR.

10. Imajući u vidu sadržaj navedenog ugovora i vrstu radova koje je obavljao tužitelj, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su ugovorne strane bile u poslovnom odnosu po osnovi ugovora o djelu.

11. Bez potrebe ponovnog reproduciranja iskaza stranaka i svjedoka, stajalište je ovoga suda kako nije sporno da je bilo određenih nedostataka, onih koje je vještak Siniša Krolo naveo u nalazu i mišljenju, na predmetnim građevinama.

12. U ovoj pravnoj stvari je sporno tko je odgovaran za nedostatke koje je naveo vještak Siniša Krolo u svom nalazu i mišljenju. Nedostaci na objektu koji se nalazi na adresi [adresa], u nalazu i mišljenju opisani su i dokumentirani fotografijama broj 1. -19., a na objektu [adresa], fotografijama broj 20.-34.

13. Prema ocjeni ovog suda, relevantni su iskazi svjedoka LT, voditelja radova tužitelja na predmetnim objektima, ŽT, tužiteljevog radnika koji je izvodio radove na navedenim objektima, i MT, koji je bio voditelj radova na navedenom gradilištu. Naime, ovi svjedoci bili su prisutni na gradilištu kada su se izvodili predmetni radovi te su, za razliku od ostalih svjedoka, imali neposredan uvid u stanje gradilišta prije početka izvođenja i prilikom izvođenja radova. Iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi kako su postojale neravnine betonske plohe na koju je trebalo postaviti keramičke pločice. S obzirom na to da je tužitelj ipak postavio keramičke pločice na takvu podlogu, očito je za to imao tuženikovo dopuštenje te je i sam tuženik bio upoznat s činjenicom postojećih neravnina jer je voditelj radova MT potvrdio postojanje neravnina betonske podloge, stoga u tom smislu nije primjenjiva odredba čl. 596. ZOO -a. Međutim, iskazi svjedoka LT i ŽT razlikuju se u odnosu na iskaz svjedoka MT u tome što su svjedoci LT i ŽT tvrdili da tužitelj nije mogao s nivelir masom i ljepilom ispraviti navedene neravnine betonske podloge, dok je svjedok MT tvrdio da su neravnine bile do 5 milimetara iz čega bi slijedilo da su izvođači keramičarskih radova mogli ispraviti navedene neravnine. Imajući u vidu činjenicu da su u tom bitnom dijelu suprotstavljeni iskazi spomenutih svjedoka, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Siniše Krole, kao stručne i objektivne osobe.

14. Vezano za predmetne radove pred Općinskim sudom u Splitu proveden je postupak osiguranja dokaza poslovni broj R1-436/2019, a osiguranje dokaza određeno je i u ovom postupku na temelju rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-471/2019 od 28. siječnja 2020. U oba slučaja obavljen je uviđaj na licu mjesta i to 16. prosinca 2019. na kojemu su bile nazočne obje stranke i 29. lipnja 2020. na kojemu tuženik nije bio prisutan. Vještak Siniša Krolo je već na temelju uviđaja od 16. prosinca 2019. izradio nalaz i mišljenje u kojemu je nabrojao i opisao 34 nedostatka na objektima vezano za radove te je u mišljenju iznio da su radovi izolacije obavljeni po pravilima struke, zatim u pogledu keramičarskih radova u bazenima naveo je da je podloga na koju su se lijepile pločice bila toliko neravna da taj nedostatak nije bilo moguće ispraviti ljepilom i pločicama pa da se ne može tvrditi da je izvedba keramičkih pločica u bazenima i preljevima posljedica nestručnosti izvođača ovih radova. Nadalje, vještak je naveo da u odnosu na keramičarske radove unutar objekta nema značajnih nedostataka te da se i za te radove može konstatirati da postoje sitni detalji koji nisu pažljivo izvedeni. Naglasio je da je u odnosu na te radove problem podnih keramičkih pločica za koje ne može odgovarati izvoditelj keramičarskih radova nego izvoditelj estriha kao podloge za postavljanje pločica. Naime, nepravilnost u podlozi bila je tolika da se ni to nije moglo ispraviti ljepilom prilikom postavljanja keramičkih pločica. U pogledu kamenarskih radova naveo je da su ti radovi obavljeni kvalitetno uz sitne nedostatke. Vještak je i nakon uviđaja od 29. lipnja 2020., na kojem tuženik nije bio nazočan jer ga o tome nije obavijestio Trgovački sud u Splitu kojemu je prvostupanjski sud povjerio provođenje osiguranja dokaza određenog na temelju rješenja 28. siječnja 2020., ustrajao kod navoda koje je iznio u nalazu i mišljenju nakon uviđaja od 16. prosinca 2019. odnosno da su izolaterski radovi, keramičarski radovi, kamenorezački radovi, zatim radovi postavljanja dekorativnog kamena i laminata izvedeni po pravilima struke uz relativno sitne nedostatke koje je bilo potrebno popraviti Stoga se ne može govoriti o tome da je tuženik zbog toga bio onemogućen u raspravljanju u ovoj pravnoj stvari.

15. Vještak je tijekom postupka, u nalazu i mišljenju kojeg je pismeno dopunio 11. lipnja 2025. i potom tu dopunu usmeno iznio na ročištu od 14. srpnja 2025., ustrajao kod toga da se glavnina nedostataka odnosila na probleme s keramikom u oba bazena i keramikom u objektu na adresi [adresa] , ali da su ti nedostaci zapravo posljedica neravne podloge na koju je trebalo postaviti keramičke pločice.

16. Iz iskaza svjedoka LT i MT proizlazi da je građevinsko-betonske radove obavljao tuženik. Uostalom iz točke 1.5.14 troškovnika, na koju je tuženik ukazao u žalbi, određeno je da se hidroizolacija obavljala na već pripremljenu poravnatu isprofiliranu površinu bazena, a iz troškovnika proizlazi da je tuženik bio zadužen samo za radove hidroizolacije a ne i prethodnu pripremu i poravnavanje isprofilirane površine bazena. Također, vještak je u dopuni nalaza i mišljenja kao opis zahvata koji je bilo potrebno obaviti za sanaciju nedostataka keramičarskih radova u oba bazena i jednom objektu, među ostalim, jasno naveo primjerice rušenje estriha do zdrave podloge i izradu plivajućeg cementnog estriha, zatim izravnavanje betonske podloge reparaturnim mortom, a iz troškovnika uz predmetni ugovor ne proizlazi da je tužitelj bio zadužen za obavljanje tih radova. Za postavljanje estriha kao betonske glazure trebao bi biti zadužen izvođač betonskih radova, a izvođač keramičarskih radova trebao bi koristiti estrih kao gotovu podlogu za postavljanje pločica. S obzirom na to da je betonske radove obavio tuženik te je betonska podloga očito bila neravna, ne može tužitelj odgovarati za nedostatke koji su nastali postavljanjem pločica na tako neravnu podlogu o čemu je tuženik bio upoznat.

17. Nadalje, svjedok BT u iskazu naveo je da je investitor zbog kašnjenja u izvođenju radova zaračunao penale tužitelju. Navedeno proizlazi i iz iskaza tuženika KT. Kašnjenje u izvođenju radova potvrdio je i svjedok LT ali je on naveo da je do tužiteljevog kašnjenja došlo zbog činjenice kašnjenja prethodnih građevinskih radova a i da su stranke usmeno ugovorile postavljanje laminata i dekorativnog kamena. Tuženik nije iznio tvrdnje kojima bi pobijao ove navode svjedoka LT niti suprotno proizlazi iz ostalih izvedenih dokaza. Također, iz nalaza i mišljenja vještaka Siniše Krole proizlazi da je tužitelj, pored radova prema Ugovoru o građenju, izveo i radove koje je naknadno dogovorio s tuženikom (list 177. spisa). Slijedom navedenog, opravdani su razlozi tužiteljevog kašnjenja u izvođenju radova.

18. Kako su stranke bile u ugovornom odnosu po osnovi ugovora o djelu te je tužitelj izveo predmetne radove, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, pravilno primijenio odredbe čl. 590. i 613. ZOO-a kada je obvezao tuženika na isplatu naknade za izvedene radove.

19. Na temelju navedenog ovaj sud je primjenom čl. 373.a ZPP -a odbio tužiteljevu žalbu i potvrdio pobijanu presudu u točki I. izreke.

20. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud u ovom postupku ranije donio presudu pod poslovnim brojem Povrv-471/2019 od 22. studenoga 2022. kojom je, među ostalim, točkom II. izreke djelomično ukinut platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.422,40 EUR sa zateznim kamatama i ovršnim troškom u iznosu od 71,34 EUR te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik nije podnio žalbu protiv točke II. izreke te presude niti je drugostupanjski sud rješenjem poslovni broj Pž-4424/2023-2 ukinuo spomenutu točku II. izreke presude od 22. studenoga 2022. Dakle, u tom dijelu pravomoćno je odlučeno o tužbenom zahtjevu. Unatoč navedenom, prvostupanjski sud je pobijanom presudom ponovno djelomično ukinuo spomenuti platni nalog ali za nešto veći iznos odnosno 4.664,79 EUR sa zateznim kamatama i ovršnim troškom u iznosu od 71,34 EUR i u tom dijelu je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev. S obzirom na to da je prvostupanjski sud pobijanom presudom odlučio o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno presuđeno, ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP -a pa je ukinuta točka II. izreke pobijane presude u dijelu za iznos od 4.422,40 EUR sa zateznim kamatama i ovršnim troškom u iznosu od 71,34 EUR, dok je glede iznosa od 242,39 EUR (razlika iznosa 4.664,79 EUR i 4.422,40 EUR) odbačena žalba kao nedopuštena jer je tuženik u tom dijelu uspio u sporu pa nije imao pravni interes pobijati taj dio točke II. izreke presude. Također, tuženik nema pravni interes pobijati ni točke III. i IV. izreke presude jer je točkom III. izreke utvrđena njegova tražbina u iznosu od 906,00 EUR a točkom IV. izreke izvršen je prijeboj s tražbinom tužitelja u iznosu od 906,00 EUR pa se može konstatirati da je i u tom dijelu tuženik uspio u sporu.

21. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita u skladu s čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

22. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1., čl. 369. st. 2. i čl. 358. st. 3. ZPP-a odlučio kao u izreci.

23. S obzirom na to da odgovor na žalbu nije bio potreban, ovaj sud je riješio kao u točki III. izreke rješenja.

Zagreb, 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lenka Ćorić