REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-168/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja HD-INFO d.o.o., OIB 77524206664, Ulica bršljana 21, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Cvitić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Listopadska ulica 2, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2354/2023 od 4. studenog 2025., 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2354/2023 od 4. studenog 2025. u točki I. izreke u odnosu na iznos od 1.311,85 eura sa zateznim kamatama.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2354/2023 od 4. studenog 2025. u točki I. izreke u preostalom dijelu i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 327,96 eura sa zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2354/2023 od 4. studenog 2025. u točki III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.567,78 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 30. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanim dijelom presude presudio:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.639,81 eura sa zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2022. do isplate po stopama naznačenima u izreci pobijane presude.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.049,65 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 4. studenog 2025. do isplate po stopi naznačenoj u izreci pobijane presude.

2. U obrazloženju je naveo da je predmet spora potraživanje tužitelja za naknadu imovinske štete nastale 9. lipnja 2022. oko 13:30 na vozilu tužitelja, reg. oznake [registarska oznaka] osiguranog policom kasko osiguranja broj 03068200047327 kod tuženika, na autocesti A3, između mjesta Županja i Slavonski Brod, u smjeru Zagreba, prilikom naleta na rasute čvrste predmete na cesti. Između stranaka je sporna osnova i visina utuženog potraživanja, odnosno tuženik osporava da je na taj dan do štete na vozilu došlo na dionici autoceste za koju tvrdi, pravo tuženika na naknadu štete sukladno odredbama Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila (dalje: Uvjeti) H.2. st. 7. t. 7.2. i 7.7., visinu štete, te tijek zateznih kamata. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu vozila proizlazi da se štetni događaj odvio na mjestu, u vrijeme i na način kako je iskazala odgovorna osoba tužitelja, kao i da je na vozilu nastala opisana šteta, a što je razvidno i iz isprava i fotografija dostavljenih od HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb. Visinu štete sud je utvrdio uvidom u nalaz sudskog vještaka Roberta Jakopčevića koji u nalazu i mišljenju navodi da visina štete na vozilu osiguranika tužitelja iznosi 1.639,81 eura uključujući PDV.

3. Tužitelj u žalbi protiv rješenja o trošku, u bitnom, navodi da mu je prvostupanjski sud trebao priznati pravo na naknadu troška u cjelokupnom iznosu, a ne u omjeru od 40%. Dodaje da je postavio tužbeni zahtjev prema ponudi ovlaštenog servisera, a koju je dostavio u spis, međutim čim je vještak dostavio svoj nalaz i mišljenje, tužitelj je odmah uskladio tužbeni zahtjev. Traži naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura.

4. Tuženik pobija presudu u cijelosti, ali žalbu obrazlaže samo u odnosu na dosuđeni iznos na ime PDV-a. Navodi da je uz odgovor na tužbu dostavio Izjavu o poreznom statusu (PDV) tužitelja iz kojega proizlazi da je tužitelj obveznik poreza na dodanu vrijednost. U odnosu na zatraženi PDV na totalnu štetu tuženik ističe da je zahtjev neosnovan iz razloga jer je tužitelj pravna osoba koja ima pravo na odbitak pretporeza pa tužiteljeva imovina za iznos PDV-a neće biti umanjena slijedom čega iznos PDV-a ne predstavlja stvarnu štetu tužitelju. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 169,52 eura.

5. Odgovora na žalbe nije bilo.

6. Žalbe su djelomično osnovane.

7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. i čl. 467. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), u granicama dopuštenih razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Predmet spora je, dakle, tužiteljev zahtjev za isplatu osigurnine na ime naknade imovinske štete u iznosu od 1.639,81 eura nastale 9. lipnja 2022. na vozilu tužitelja osiguranog policom kasko osiguranja kod tuženika, na autocesti A3, prilikom naleta na rasute čvrste predmete na cesti.

9. U ovom predmetu radi se stoga o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a).

10. Osnovano tuženik u žalbi navodi da tužitelju ne pripada pravo na naknadu poreza na dodanu vrijednost jer je obveznik toga poreza. To iz razloga jer ima pravo na odbitak pretporeza u smislu odredbe čl. 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25) pa tužiteljeva imovina neće biti umanjena za iznos PDV-a. Posljedično tome, iznos PDV-a ne predstavlja stvarnu štetu tužitelju u smislu odredbe čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/08, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22). S tim u vezi se tuženik poziva na ustaljenu praksu ovoga suda i citira dijelove odluka poslovni broj Pž-464/2025 od 19. svibnja 2025. i Pž-4810/2024 od 4. ožujka 2025.

11. No, kako tuženik pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, iako je obrazlaže samo u odnosu na dosuđeni PDV, na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke.

12. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da bi, da mu pripada konačno utuženi iznos u cijelosti, imao pravo na naknadu troška u cjelokupnom iznosu. To pravilno obrazlaže time da je postavio tužbeni zahtjev prema ponudi ovlaštenog servisera, koju je i dostavio u spis, te da je, čim je vještak dostavio svoj nalaz i mišljenje, uskladio tužbeni zahtjev s time.

13. No, kako je tužitelj u konačnici uspio s tužbenim zahtjevom u omjeru od 80% pripada mu pravo na naknadu troška u omjeru od 60% (80% - 20%), jer u odnosu na traženi porez na dodanu vrijednost nije uspio ni u osnovi niti u visini. Stoga tužitelju pripada pravo na naknadu parničnog troška prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.560,43 eura (priznati parnični troškovi u iznosu od 2.600,71 eura × 0,6).

14. Tuženik je uspio sa žalbom u omjeru od 20% pa mu s te osnove pripada iznos od 33,90 eura (traženih 169,52 eura × 0,2). Tužitelj je uspio sa žalbom u omjeru od 33% pa mu s te osnove pripada iznos od 41,25 eura, i to, umjesto na traženih 250,00 eura, na iznos od 125,00 eura (jer se radi o žalbi protiv rješenja) × 0,33.

15. Zato je, na temelju čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a, odlučeno kao u točki III. izreke.

Zagreb, 30. lipnja 2026.

Sudac

Radovan Raduka