Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-331/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog RH, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog RH, protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-92/2026-6 od 11. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog RH odbija se kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 129. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog RH produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni CH po branitelju odvjetniku Krešimiru Golubiću, „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine i pusti okrivljenika da se brani sa slobode.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba okrivljenog RH nije osnovana.

5. Nije u pravu okrivljenik kada pobija utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, s tvrdnjom da nema dovoljno dokaza za takvo utvrđenje, s obzirom na neuvjerljivost i proturječje svjedočkih iskaza žrtve MH, te svjedokinje ĐH, njezine majke, koja svoja saznanja crpi iz pričanja žrtve, zatim na činjenicu da žrtva nakon inkriminiranog događaja nije imala nikakve tjelesne ozljede, premda je prema iskazu žrtve i ĐH okrivljenik fizički napao žrtvu, s time da sud prvog stupnja pogrešno zaključuje iz iskaza RHI da je povod za inkriminirano ponašanje okrivljenika bio oduzimanje djece za koje smatra odgovornim žrtvu.

6. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio i s valjanim razlozima obrazložio utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, koje razloge u cijelosti prihvaća ovaj sud. Tako sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo proizlazi prije svega iz svjedočkog iskaza žrtve MH, izvanbračne supruge okrivljenika, te svjedočkog iskaza ĐH, njezine majke, koja je opisala svoja saznanja do kojih je došla iz pričanja žrtve i neposrednim zapažanjem žrtve koja joj se obratila za pomoć nakon inkriminiranog događaja. Naime, iz oba iskaza proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik nezadovoljan činjenicom da su im oduzeta maloljetna djeca i udomljena za što je smatrao odgovornom žrtvu, istoj na inkriminirani način ozbiljno prijetio da će je ubiti, kod čega je i fizički napao žrtvu, zbog kojeg ponašanja je žrtva u jutarnjim satima došla kod majke ĐH kako bi se sklonila od okrivljenika, a nakon toga otišla u sigurnu kuću gdje je boravila određeno vrijeme. U prilog navedenog utvrđenja govori iskaz svjedokinje RHI, djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, da ju je inkriminiranog dana pod kraj radnog vremena nazvao okrivljenik te joj rekao da je loše, jer je žrtva otišla od njega zbog čega ga je umirivala, s time da je bio rastresen, kao i zapisnik Hrvatskoga zavoda za socijalni rad Područni ured Čakovec od 24. ožujka 2026. iz kojeg proizlazi da isti dan žrtva prijavila nasilje, prijetnju smrću od strane okrivljenog te je zatražila smještaj u skloništu za žrtve nasilja jer se boji okrivljenika. Činjenica da u spisu ne priležu dokazi iz kojih bi proizlazilo da su kod žrtve objektivno evidentirane tjelesne ozljede, te činjenica da je žrtva kraće vrijeme boravila u sigurnoj kući, ničim ne dovode u pitanje pravilnost zaključka o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik na inkriminirani način ozbiljno prijetio izvanbračnoj supruzi da će ju lišiti života.

7. Također nije u pravu okrivljenik kada osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 zbog koje je istražni zatvor produljen, s tvrdnjom da je ranije prekršajno osuđivan za prekršaje koji nemaju nikakve veze sa predmetnim kaznenim djelom, zatim da je žrtva vrlo brzo samoinicijativno napustila sigurnu kuću iz čega proizlazi da se ničega ne boji, te da njegove osobne i socijalne karakteristike nisu takvog karaktera da bi upućivale na zaključak o postojanju iteracijske opasnosti. Naime, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da iteracijska opasnost proizlazi iz okrivljenikove višestruke kaznene osuđivanosti, između ostalog i za kaznena djela s elementima nasilja (prijetnja, uništenje i oštećenje tuđe stvari, teške krađe) i na bezuvjetnu kazne zatvora, zatim višestruke prekršajne osuđivanosti, te činjenice da je protiv okrivljenik podnesen optužni prijedlog zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog također na štetu iste žrtve, koji prekršaj se odnosi na psihičko i fizičko nasilje. Iz navedenih činjenica proizlazi zaključak o okrivljenikovoj sklonost protupravnom ponašanju, uključivši i kaznena djela s elementima nasilja, s time da se okrivljenik i prije inkriminiranog događaja na razini osnovane sumnje nasilnički ponašao u odnosu na izvanbračnu suprugu, zbog čega je protiv njega podnesen optužni prijedlog, s time da je izvanbračna supruga, nakon inkriminiranog događaja, zatražila smještaj u sigurnoj kući bojeći se okrivljenika. Zbog navedenih razloga je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, pravilno i osnovano zaključio da i nadalje egzistira iteracijska opasnost.

8. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno i osnovano je zaključio da je radi preveniranja iteracijske opasnosti protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor, koji zaključak je obrazložio s jasnim i dostatnim razlozima. Naime, uzimajući u obzir okrivljenikovu sklonosti kažnjivom ponašanju uključivši i kaznena djela s elementima nasilja, zatim činjenicu da se okrivljenik i prije inkriminiranog događaja na razini osnovane sumnje nasilnički ponašao prema izvanbračnoj supruzi, te da okrivljenik i žrtva žive u istom domaćinstvu, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da predvidivo nije realno za očekivati da bi se iteracijska opasnost mogla prevenirati blažim mjerama koje se paušalno sugeriraju žalbom, zbog čega je pravilno i osnovano produljio istražni zatvor protiv okrivljenika.

9. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 30. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic