- 1 -              Poslovni broj: Usž-3833/2023-2

Poslovni broj: Usž-3833/2023-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. M. iz Z., koju zastupa opunomoćenik M. S., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Z., radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu,  poslovni broj: UsI-3531/23-5 od 8. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2024.

r i j e š i o   j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu,  poslovni broj: UsI-3531/23-5 od 8. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1.               Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda prekida se upravni spor pokrenut po tužbi tužiteljice pozivom na odredbu članka 45. stavak 2. točke 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) uz obrazloženje da se spor prekida dok Visoki upravni sud ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u ovom slučaju primjenjuje.

2.               Tužiteljica je protiv citiranog rješenja prvostupanjskog upravnog suda podnijela žalbu u kojoj u bitnom navodi da sudovi na temelju citirane odredbe članka 45. stavak 2. točka 2. ZUS-a nisu obvezni prekinuti spor već to mogu učiniti, a odluka ne smije biti arbitrarna već utemeljena na načelima ZUS-a. Prvostupanjski upravni sud je u obrazloženju rješenja utvrdio i pozvao se na odredbu članka 83. stavak 2. ZUS-a, obrazlažući da je podnio zahtjev za pokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta kojeg je donijela gradska skupština tuženika odnosno odredbi odluke (Odluka/22) te da je riječ o općem aktu koji se u konkretnom slučaju primjenjuje. Smatra da se u konkretnom slučaju radi o inicijativi prema Visokom upravnom sudu RH koja ne proizvodi sama po sebi učinke. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-5917/2016 od 5. studenog 2019. smatrajući da iz iste proizlazi da je očito da Visoki upravni sud o pokretanju postupka po službenoj dužnosti odlučuje slobodnom ocjenom prema okolnostima svakog pojedinačnog slučaja. Podnošenje zahtjeva za pokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta Visokom upravnom sudu na temelju odredbe članka 83. stavak 2. ZUS-a ujedno dovodi i do pokretanja postupka ocjene zakonitosti općeg akta, pa zahtjev prvostupanjskog upravnog suda podnijet Visokom upravnom sudu ne proizvodi nikakve pravne učinke niti je od utjecaja na predmetni ishod. Smatra da ne postoji nikakva obveza Visokog upravnog suda pokrenuti postupak na temelju zahtjeva suda po članku 83. stavak 2. ZUS-a, niti se postupak pokreće ex lege kao u slučaju članka 83. stavak 1. ZUS-a, niti je određen rok za postupanje. Dakle, po tužiteljici je neizvjesno da će ikada biti postupak pokrenut jer je odluka o pokretanju isključivo na Visokom upravnom sudu RH, a nitko ne može znati kakva će biti odluka Visokog upravnog suda o zahtjevu naslovnog suda, niti kada će doći do eventualne odluke. Ističe da pravo pristupa sudu kao i ustavno i zakonsko pravo na pravično suđenje mora biti efikasno i ostvarivo, a pravo na pristup sudu je ovdje učinjeno potpuno neizvjesnim, u konkretnom slučaju je narušeno i ustavno pravo tužiteljice zajamčeno člankom 19. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, te da su povrijeđene i odredbe odnosno narušena i ustavna prava zajamčena člankom 26. i 29. Ustava Republike Hrvatske. Konkretno narušena su konvencijska prava na pošteno suđenje, pravo na djelotvoran pravni lijek, a osporeno rješenje je u cijelosti arbitrarno. Smatra narušenim i načelo razmjernosti jer sud prilikom donošenja rješenja nije proveo test razmjernosti između posljedica koje tužiteljica trpi i možebitne učinkovitosti koja bi se mogla ostvariti u slučaju da Visoki upravni sud donese odluke koje bi bile od utjecaja na primjenu bilog kojeg propisa u ovom sporu. Prvostupanjski upravni sud je u cijelosti zanemario obvezu da mora osigurati jednakost stranaka. Smatra da je sud ujedno nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje, odnosno nije uopće utvrdio da pred Visokim upravnim sudom još uvijek nije niti pokrenut postupak ocjene zakonitosti općeg akta, odnosno odluke. Predlaže uvažiti žalbu, poništiti osporeno rješenje te traži priznanje troškova sastava žalbe u skladu s Tbr. 23. stavak 3. (312,50) uz pripadajući PDV.

3.               Žalba nije osnovana.

4.              Prema stanju spisa predmeta i obrazloženja osporenog rješenja prvostupanjskog upravnog suda proizlazi da je isti sud pozivom na odredbu članka 83. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) podnio zahtjev za pokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta kojeg je donijela Gradska skupština Grada Zagreba i to: članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", br. 10/18., 20/21., 29/21. i 14/22. – dalje u tekstu: Odluka), te članaka 3., 4. i 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelje odgojitelje ("Službeni glasnik Grada Zagreba", br. 25/22.). Prvostupanjski upravni sud je odredio prekid upravnog spora pozivom na odredbu članka 45. stavak 2. točka 2. ZUS-a kojim je propisano da sud rješenjem može prekinuti spor dok Visoki upravni sud RH ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje.

5.              Imajući u vidu sve naprijed navedeno neosporno ovaj Sud ocjenjuje, da osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda kojim je prekinut spor dok Visoki upravni sud ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u ovom slučaju primjenjuje, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

6.              Naime, odredbom članka 83. stavak 2. ZUS-a na koju se poziva i tužiteljica u žalbi, ali isto tako i prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporenog rješenja propisano je da postupak ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud može pokrenuti po službenoj dužnosti na temelju obavijesti građana, pučkog pravobranitelja ili na zahtjev suda. Međutim, citiranu odredbu ZUS-a tužiteljica prema ocjeni ovog Suda pogrešno tumači u žalbi obzirom da uspoređuje pokretanje postupka na inicijativu sa postupkom na inicijativu stranke koji se pokreće pred Ustavnim sudom sukladno Ustavnom zakonu. Naime, u skladu sa višegodišnjom, ustaljenom i dostupnom praksom Visokog upravnog suda RH, Visoki upravni sud uvijek po službenoj dužnosti pokreće postupak i ocjenjuje zakonitost općeg akta na temelju obavijesti građana, pučkog pravobranitelja ili na zahtjev suda. Zakonom o upravnim sporovima nije niti propisana mogućnost da Visoki upravni sud odluči rješenjem hoće li ili neće prihvatiti inicijativu za pokretanje postupka, pa poradi navedenog prigovori tužiteljice vezani za neizvjesnost pokretanja postupka nisu osnovani. Nadalje, odredbom članka 43. stavak 1. i 2. Ustavnog zakona jasno je propisano da o prijedlogu kojim se traži da Ustavni sud pokrene postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i ocjenu suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, Ustavni sud na sjednici odlučuje rješenjem hoće li prihvatiti prijedlog i pokrenuti postupak. O pokretanju postupka odnosno neprihvaćanju prijedloga za pokretanje postupka Ustavni sud će obavijestiti sudionike postupka.

7.              Međutim, navedena mogućnost nije propisana odredbama ZUS-a, pa stoga Visoki upravni sud RH ne donosi posebno rješenje hoće li prihvatiti prijedlog i pokrenuti postupak, već temeljem obavijesti građana, pučkog pravobranitelja ili na zahtjev suda pokreće postupak ocjene zakonitosti općeg akta po službenoj dužnosti, a koja praksa je poznata, objavljena i javno dostupna kako prvostupanjskom upravnom sudu tako i strankama. Prema tome, nije postojala neizvjesnost na koju tužiteljica ukazuje u svojoj žalbi, s obzirom da Visoki upravni sud RH po službenoj dužnosti ocjenjuje zakonitost općeg akta na temelju svake obavijesti građana, pučkog pravobranitelja i na zahtjev suda. Imajući u vidu navedeno osporeno rješenje nije neobrazloženo niti nije arbitrarno, budući da iz istog rješenja jasno proizlazi da se postupak prekida za vrijeme dok Visoki upravni sud RH ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje. Stoga nisu osnovani prigovori tužiteljice glede povrede načela ustavnosti, učinkovitosti i zakonitosti, te nije niti povrijeđeno načelo usmene rasprave budući da je ZUS-om propisano da u upravnom sporu sud odlučuje na temelju usmene, neposredne i javne rasprave, a u konkretnom slučaju nije se niti odlučivalo o meritumu spora, nego je upravni spor prekinut dok Visoki upravni sud RH ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje.

8.               Ujedno se napominje da je Visoki upravni sud upravo, povodom zahtjeva Upravnog suda u Zagrebu i prijedloga više predlagatelja donio presudu i rješenje poslovni broj: Usoz-254/23-7 od 19. prosinca 2023., kojim je odbio zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22.) te obustavio postupak za ocjenu zakonitosti članaka 3., 4. i 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22.) budući da je zakonitost tih odredbi ocjenjivao u povodu prijedloga zasnovanih na istim prigovorima kao i u tom postupku. Presuda i rješenje su dostupni na mrežnim stranicama Visokog upravnog suda.

9.              Pozivanje tužiteljice na odluku Ustavnog suda poslovnog broja: U-III-5917/2016 od 5. studenog 2019. godine nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari s obzirom da se u ovom slučaju ne radi o usporedivim predmetima iz razloga što je navedenom odlukom usvojena ustavna tužba te ukinuto rješenje Visokog upravnog suda RH br. Usoz-345/13-5 od 29. travnja 2016. te je predmet vraćen sudu na ponovni postupak. U tom slučaju se radilo o rješenju ovog Suda od 29. travnja 2016. kojim je odbačen prijedlog za ocjenu zakonitosti općeg akta iz razloga što je podnio zahtjev za pokretanje postupka zakonitosti općeg akta sukladno odredbi članka 83. stavak 1. ZUS-a, a nije dostavio pojedinačnu odluku utemeljenu na osporenom općem aktu koji je pozvan na dopunu zahtjevu. Što se tiče mogućnosti primjene članka 83. stavak 2. ZUS-a Visoki upravni sud je naveo da ne postoje razlozi za pokretanje postupka za ocjenu zakonitosti navedene odluke po službenoj dužnosti.

10.               Točni su navodi tužiteljice da je ustavna tužba usvojena kao i to da je navedeno rješenje Visokog upravnog suda ukinuto i vraćeno Visokom upravnom sudu na ponovni postupak iz razloga jer je Visoki upravni sud propustio iznijeti dostatne i relevantne razloga za nepokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta. Međutim, za istaći je da se radilo o rješenju iz 2016. godine, te da je Visoki upravni sud RH nakon toga promijenio svoju praksu te uvijek po službenoj dužnosti ocjenjuje postojeći akt, koji je na snazi, kao i na temelju obavijesti građana, inicijative ili zahtjeva suda. Navedena sudska praksa je dugogodišnja, ustaljena i javno dostupna. Obzirom na navedeno Upravni sud u Zagrebu je podnoseći zahtjev, izvjesno znao da će Visoki upravni sud po službenoj dužnosti povodom zahtjeva i prijedloga odlučiti o ocjeni zakonitosti općeg akta koji se treba primijeniti u konkretnom upravnom sporu.

11.              Kako tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju zakonitost osporenog rješenja prvostupanjskog suda trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. u vezi sa odredbom članka 67. stavak 3. ZUS-a, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi osporeno rješenje prvostupanjskog upravnog suda (točka I izreke)  te donijeti odluku o zatraženim troškovima na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, istog Zakona (točka II izreke). O troškovima upravnog spora (prvostupanjskog) odlučit će prvostupanjski sud kad bude odlučivano o glavnoj stvari u nastavku postupka.

U Zagrebu 18. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner, v.r.