Poslovni broj: Us I-2996/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Sanje Kobilšek Ponjan, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Fran Ježić, odvjetnik Varaždinu, Zagrebačka 89, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreznih pogodnosti, nakon održane usmene i javne rasprave, 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/22-01/339, URBROJ: 513-04-25-2 od 30. lipnja 2025.

II Poništava se rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Susedgrad, KLASA: UP/I-410-23/22-32/7, URBROJ: 513- 07-01-09-22-3 od 26. svibnja 2022.

III Postupak utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti suprotno svrsi se obustavlja.

IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.000,00 eur (dvijetisuće eur) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude, a u ostalom dijelu zahtjev za trošak upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/22- 01/339, URBROJ: 513-04-25-2 od 30. lipnja 2025. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Susedgrad, KLASA: UP/I-410-23/22-32/7, URBROJ: 513-07-01-09-22-3 od 26. svibnja 2022. kojim je utvrđeno da je tužiteljica korištenjem poreznih pogodnosti suprotno svrsi zakona ostvarila primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 125.010,00 kn u točki I izreke na koje se obračunava porez na dohodak, prirez i pripadajući doprinosi na način u iznosima kako je to naznačeno u točki II izreke, primici navedeni u točki II izreke nakon priznavanja izdataka doprinosa na osnovicu plaće i doprinosa iz osnovice plaće smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada u točci III izreke, a točkom IV do V izreke nalaže se uplata utvrđenih obveza na propisani račun u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja uz napomenu da se na nepravodobno uplaćene obveze obračunava i plaća zatezna kamata.

2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je ugovor o poslovnoj suradnji koji je sklopljen između tužiteljice i isplatitelja prema kojem je tužiteljica usluge pružala na lokaciji isplatitelja uobičajen i za obavljanje nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti, te je ugovorom predviđeno samo da usluga može biti pružena na jednoj od tri moguće lokacije bez isključive kontrole naručitelja.

3. Nadalje, osiguranje preduvjeta rada predviđeno ugovorom uobičajeno je i za obavljanje nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti, pa je porezno tijelo bilo dužno ispitati što taj preduvjet uključuje, jer sukladno članku 6. i 88. Općeg poreznog zakona porezno tijelo snosi teret dokaza za činjenice koje nameću poreznu obvezu.

4. Porezno tijelo je zanemarilo da je tužiteljica imala identičan ugovorni odnos sa svojim drugim klijentom Funestra d.o.o., te je prvostupanjsko tijelo trebalo ispitati odnos poreznih obveznika sa njihovim drugim klijentima da bi se moglo govoriti o obilježju nesamostalnosti tih poreznih obveznika.

5. Nadalje, porezno tijelo nije utvrdilo koje je informacije i resurse tužiteljica zaprimila od isplatitelja i te informacije i resurse nije usporedilo sa onima koji se daju zaposlenicima isplatitelja da bi se uopće moglo govoriti o obilježju nesamostalnosti tužiteljice i kontroli isplatitelja, te nije uzelo u obzir dokaze dostavljene od strane tužiteljice u vidu računa za opremu za rad i sredstva rada, kao niti izjavu isplatitelja kojom potvrđuje da usluge nisu bile obavljene na njegovoj opremi i sredstvima rada, a što predstavlja dokaze da je tužiteljica usluge pružala vlastitom opremom i sredstvima i da je u svoje poslovanje uložila vlastiti kapital.

6. Nadalje, porezno tijelo propušta utvrditi da iz ugovora ne proizlazi pravo tužiteljice na povećanje cijene usluga radi otežanih uvjeta rada, prekovremenog rada, rada blagdanima, nedjeljom i drugim neradnim danima, smjenskog rada i slično niti za vrijeme trajanja godišnjeg odmora ili u slučaju bolovanja, pa ugovorena cijena usluga nema obilježja plaće iz radnog odnosa.

7. Porezna tijela neosnovano tretiraju narudžbenicu kao uputu o radu iako je ugovoreno samo da će isplatitelj usluge naručivati sukladno svojim potrebama i narudžbenicama potpisanim od strane odgovorne osobe te su tijela zanemarila činjenicu da je odredbama članka 3. stavka 5. i 6. ugovora određeno da tužiteljica ima pravo ne prihvatiti narudžbenicu kao i da ima pravo narudžbenicu izmijeniti i da se narudžbenica smatra prihvaćenom tek onda kad ju tužiteljica prihvati, a iz čega proizlazi da je kontrola dinamike posla bila u rukama tužiteljice, a ne isplatitelja.

8. Nadalje, činjenica da tužiteljica nije imala vlastitu web stranicu u situaciji kada je usluge pružala u odnosu na više klijenata, ne može ukazivati na odsutnost namjere tužiteljice za pronalaženje novih poslovnih partnera, te je tužiteljica poreznim tijelima dostavila račune koji su sadržavali specifikacije usluga.

9. Tužiteljica prema članku 5. stavku 2. ugovora nije imala zabranu prenošenja posla na druge zaposlenike tužiteljice već samo na podizvođače pa je neosnovano utvrđenje poreznih tijela da je dovoljno da postoji bilo kakvo ograničenje u prenošenju usluga, te je porezno tijelo trebalo ispitati znači li ugovorena zabrana dužnost tužiteljice da ugovoreni posao obavi osobno i je li predmet posla bio rad tužiteljice ili isporuka djela.

10. U članku 6,5 ugovora jasno je navedeno da se e-mail adresa tužiteljici dodjeljuje iz sigurnosnih razloga, te se radi o postupanju uobičajenom na tržištu, te porezna tijela nisu osporila činjenicu da je za isplatitelja uobičajeno da kao poslovni standard svim svojim suradnicima dodjeljuje e-mail adresu.

11. Nadalje, iz financijskog izvješća isplatitelja za 2020. vidljiv je trend opadanja broja zaposlenika, povećanje broja dobavljača zbog strategijskog smanjenja poslovnih rashoda što je posebno naglašeno u financijskom izvješću isplatitelja za 2020., a iz čega je razvidno da je došlo do promjene politike poslovanja, a na koju politiku tužiteljica nije mogla utjecati.

12. U poreznom postupku zanemarena je činjenica da je tužiteljica od ukupno 11 klijenata sa njih 6 surađivala preko dvije godine, a sa njih 4 preko tri godine dok je sa ostalima suradnja trajala minimalno godinu dana, a čime se dokazuje da je za tužiteljicu bilo uobičajeno da sa svojim klijentima ostvaruje dugoročnu kontinuiranu suradnju i svima usluge fakturira mjesečno, pa tužiteljičin odnos sa isplatiteljem ne odstupa od odnosa kojeg ona ima sa drugim klijentima.

13. Nadalje, pred ispostavom Centar istovjetni postupak je obustavljen jer nisu nađena obilježja nesamostalnosti tog poreznog obveznika iako je isti bio ranije zaposlenik povezanog društva isplatitelja koje je imalo sjedište u [adresa] sve do promjene poslovanja, iako je isti imao zaključen ugovor na neodređeno vrijeme, ugovoreno plaćanje po satima, prijenos autorskih prava i uvjetnu zabranu prenošenja posla na podizvršitelje, a o čemu se može izvršiti uvid u porezni predmet kod ispostave Centar KLASA: 410-23/21-32/22.

14. Tužiteljica ukratko ponavlja da svoj rad nije ograničavala na jednog klijenta, da je većini svojih klijenata fakturirala usluge na jednak način kao i isplatitelju, da je ulagala vlastita sredstva i da nije bila dužna prihvatiti narudžbenice isplatitelja, te joj nije pripadalo pravo na naknadu kada usluge nije pružala, a zbog čega je jasno da porezna tijela za svoja utvrđenja nisu ponudila dokaze.

15. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da naloži tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora sa zakonskim zateznim kamatama.

16. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

17. Predlaže sudu da bez nazočnosti tuženika odbije tužbeni zahtjev.

18. U podnesku tužiteljica se poziva na presude Upravnog suda u Zagrebu broj Us I-1461/2025-13 od 25. ožujka 2026., Us I-4278/2025-10 od 29. travnja 2026. i presudu broj Us I-1256/2025 od 25. ožujka 2026., te na presude Upravnog suda u Splitu broj Us I-2829/2025-9 od 31. ožujka 2026., broj Us I-2856/2025 od 13. ožujka 2026. i Us I-1951/2025 od 26. ožujka 2026., te na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2668/2024. od 2. srpnja 2025., te dostavlja podatke o klijentima i prihodima i opširnije ponavlja tužbene navode.

19. Tužbeni zahtjev je osnovan.

20. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).

21. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika.

22. Prema podacima spisa predmeta, osporavanim rješenjem od 30. lipnja 2025. odbijena je žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 26. svibnja 2022. kojim je utvrđeno da je tužiteljica koristila porezne pogodnosti suprotno svrsi zakona za razdoblje od 3. siječnja do 31. prosinca 2020. te ostvarila primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 125.010,00 kn u odnosu na koje su joj obračunate porezne obveze opisane u prvostupanjskom rješenju, s obrazloženjem da je tužiteljica kroz paušalni obrt obavljala PR djelatnost za isplatitelja društvo IN2 d.o.o. i da je u 2019., 2020. i 2021. temeljem zaključenog Ugovora o poslovnoj suradnji na neodređeno vrijeme obavljala posao za istog naprijed navedenog isplatitelja primitaka, kod koje je bila zaposlena od 5. lipnja 2017. do 25. ožujka 2019.

23. Prema Ugovoru o poslovnoj suradnji koji je sklopljen na neodređeno vrijeme sa najznačajnijim tužiteljičinim isplatiteljem primitaka na temelju izdanih naloga i uputa za rad tužiteljica je primala redovnu mjesečnu naknadu, a što znači da nije bila samostalna na tržištu kao poduzetnik već su bili ispunjeni elementi kriterija ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka iz članka 32. g, h i f Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19 i 1/20).

24. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica 2020. koristila porezne pogodnosti protivno svrsi zakona iz članka 12.a. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20), na način da je za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada kod dominantnog isplatitelja primitka, dohodak utvrđivala u paušalnom iznosu primjenom nižih poreznih stopa zbog čega je na ostvarene primitke tužiteljici utvrđena obveza poreza i prireza porezu na dohodak od nesamostalnog rada sa pripadajućim doprinosima u iznosima iz izreke rješenja.

25. Tuženik obrazlaže da se obilježja nesamostalnog rada prosuđuju prema kriterijima oporezivanja dohotka, te će se kao dohodak s osnove nesamostalnog rada smatrati i primitci ostvareni kroz zloupotrebu poreznih pogodnosti suprotno svrsi zakona, ako su utvrđena obilježja triju kriterija, prvo kontrole ponašanja kroz pravo poslodavca da usmjerava i kontrolira rad posloprimca, drugo financijske kontrole kroz pravo poslodavca da usmjerava ili kontrolira financijske i poslovne aspekte posloprimčevog rada i treće odnosa stranaka koji predstavlja vrlo široko definiran kriterij koji obuhvaća činjenice koje pokazuju vrstu odnosa među strankama, pri čemu porezno tijelo ima dosta široku diskreciju.

26. U obrazloženju rješenja tuženik je citirao članak 12. a stavak 1. točku 1. i stavak 2. Općeg poreznog zakona, članak 14. stavak 3. i članak 27.a stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20), te članak 32.a stavak 1., 2., 3., 4., 5. i 6. Pravilnika o porezu na dohodak.

27. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.

28. Naime, tužiteljica pravilno ističe da u konkretnom slučaju kriterij kontrole ponašanja nije ispunjen, jer smjernice korisnika usluga predstavljaju tehničke specifikacije projekta, te činjenica što naručitelj posla zadaje krajnji proizvod i rokove izvršenja ne znači da naručitelj ima pravnu mogućnost usmjeriti i kontrolirati kako izvršitelj obavlja posao davanjem uputa, obuke ili na drugi način, a prema kriteriju odnosa stranaka nedostaju bitni sastojci ugovora o radu u smislu isplaćivanja naknada za godišnji ili bolovanje, niti ugovor o poslovnoj suradnji sadrži odredbe o plaći, radnom vremenu, niti druge obvezne sastojke ugovora o radu iz članka 15. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14,127/17, 98/19, 151/22 i 64/23).

29. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj Usž-2668/2024- 5 od 2. srpnja 2025. potvrđuje prethodno iznesene stavove u točci 16. presude, a u točci 17. presude zaključuje da kriterij financijske kontrole sam za sebe nije dostatan za zaključak da odnos ima obilježja nesamostalnog rada.

30. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno članku 144. i 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, ocijenivši da je tužiteljica uspjela u sporu, te je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za sastav tužbe, sukladno Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) u iznosu od 1.000,00 eura i za pristup na ročište u iznosu 1.000,00 eura sukladno Tbr. 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika što iznosi ukupno 2.000,00 eur.

31. Sud sukladno članku 144. Zakona o upravnim sporovima nije ocijenio opravdanim zahtjev tužiteljice u odnosu na trošak podneska, a koji je sudu dostavljen nakon primitka poziva na ročište, te u kojem nisu iznesene činjenice i dokazi koji nisu mogli biti već ranije izneseni u tužbi, a mogli su ukratko biti i priloženi i ponovljeni i na održanom ročištu, te zahtjev za trošak izbivanja iz pisarnice, a obzirom da je tužiteljici dosuđen trošak upravnog spora upravo za zastupanje na ročištu, pa nema uvjeta da se istovremeno dosudi trošak izbivanja iz pisarnice zbog dolaska na ročište.

32. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ.spec.iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Fran Ježić, putem e-kom

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, putem e-kom

3. U spis