Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-222/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice maloljetne VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa zakonska zastupnica, majka ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a majku punomoćnica VŠŠ, odvjetnica u [adresa], protiv tuženog GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Maletić, odvjetnica u Puli, Ciscuttijeva ulica 2/IV , radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-97/2024-17 od 6. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice maloljetne VŠ, kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob- 97/2024-17 od 6. ožujka 2026., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za povišenjem uzdržavanja maloljetne tužiteljice preko iznosa od 400,00 eura mjesečno (za iznos od 100,00 eura) te u odluci o troškovima parničnog postupka pod točkom III. izreke, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev maloljetne tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 100,00 eura.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom II. izreke, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za povišenjem uzdržavanja maloljetne tužiteljice za iznos od 100,00 eura mjesečno (preko iznosa od 300,00 eura mjesečno, do iznosa od 400,00 eura mjesečno) te u odluci o troškovima parničnog postupka pod točkom III. izreke , u dijelu u kojem je odbijen zahtjev maloljetne tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 100,00 eura, i u tom dijelu sudi:

1. Mijenja se visina iznosa uzdržavanja za maloljetnu VŠ određena presudom Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-12/2010-30 od 22. srpnja 2010. koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Puli–Pola, poslovni broj Gž-3162/10-2 od 14. ožujka 2011., na način da se nalaže tuženom GŠ, pored dosuđenog iznosa od 300,00 eura mjesečno, plaćati uzdržavanje za maloljetnu tužiteljicu VŠ, daljnji iznos od 100,00 eura mjesečno (odnosno ukupno 400,00 eura mjesečno), počevši od 26. ožujka 2024. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s dospijećem svakog iznosa do svakog 15. (petnaestog) u mjesecu za tekući mjesec, uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice maloljetne tužiteljice, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog dospjelog, a neisplaćenog iznosa uzdržavanja pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili uvećanjem granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je tuženik sve dospjele obveze uzdržavanja dužan platiti odjednom, sve to u roku od 15 (petnaest) dana.

2. Nalaže se tuženom GŠ, naknaditi maloljetnoj tužiteljici VŠ daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 100,00 eura (pored suđenih 300,00 eura), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 30. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili uvećanjem granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženom GŠ naknaditi maloljetnoj tužiteljici VŠ žalbeni trošak u iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke, povećava se mjesečni iznos uzdržavanja koje je tuženik dužan plaćati za maloljetnu tužiteljicu sukladno pravomoćnoj presudi istoga suda poslovni broj P Ob-12/2010-30 od 22. srpnja 2010., koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Puli–Pola, poslovni broj Gž-3162/10-2 od 14. ožujka 2011., na način da je tuženik dužan plaćati uzdržavanje za maloljetnu tužiteljicu u iznosu od 300,00 eura mjesečno počevši od 26. ožujka 2024. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to tako da dospjele obroke plati odjednom, a dospjevajuće do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok je pod točkom II. izreke odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 300,00 eura mjesečno. Pod točkom III. izreke nalaže se tuženiku da naknadi maloljetnoj tužiteljici parnične troškove u iznosu od 300,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate , dok se pod točkom IV. izreke odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. izreke, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za povišenjem uzdržavanja maloljetne tužiteljice te u odluci o troškovima parničnog postupka pod točkom III. izreke, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev maloljetne tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka, žali se tužiteljica (sadržajno) zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 125,00 eura.

3. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužiteljica u žalbi određeno upire, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, međutim, na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, djelomično je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, čemu tužiteljica žalbenim navodima osnovano prigovara.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev za povišenjem uzdržavanja kojim maloljetna tužiteljica traži izmjenu iznosa uzdržavanja na koje je obvezan tuženik, otac, presudom Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-12/2010-30 od 22. srpnja 2010. koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Puli–Pola, poslovni broj Gž- 3162/10-2 od 14. ožujka 2011., a povišenje uzdržavanja traži za razdoblje od podnošenja tužbe 26. ožujka 2026. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

7. U žalbenom stupnju postupka sporna je odluka o visini povišenog iznosa uzdržavanja maloljetne tužiteljice, kao i odluka o troškovima postupka

8. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-12/2010-30 od 22. srpnja 2020., djelomično preinačenom presudom Županijskog suda u Puli–Pola, poslovni broj Gž-3162/10-2 od 14. ožujka 2011., određena obveza tuženika da mjesečno plaća uzdržavanje za maloljetnu tužiteljicu u iznosu od 199,08 eura mjesečno te da su se, s obzirom na vrijeme kada je donesena prethodna odluka o uzdržavanju, promijenile okolnosti, kako na strani maloljetne tužiteljice, tako i na strani tuženika.

9. U odnosu na troškove redovnih životnih potreba maloljetne tužiteljice (stanovanje, prehrana, odijevanje, higijena, odgoj, obrazovanje, zdravlje te slični troškovi djeteta), sud prvog stupnja na temelju iskaza majke maloljetne tužiteljice utvrđuje da majka maloljetne tužiteljice za podmirenje njezinih redovnih troškova života izdvaja iznos od 756,00 eura mjesečno, u kojem iznosu utvrđuje i troškove njezinih redovnih životnih potreba.

10. U odnosu na imovinske i osobne prilike tuženika, prvostupanjski sud uvidom u vlasničke listove pribavljene od zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli utvrđuje da je tuženik osim vlasništva na obiteljskoj kući s okućnicom (u kojoj tuženik stanuje sa suprugom), vlasnik i poljoprivrednog zemljišta ukupne površine od 2.160,00 m2, kao i da je suvlasnik u manjim suvlasničkim dijelovima više nekretnina (i to 1/48 dijela k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 8886 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 1/48 dijela k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 1667 m2, upisana zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],1/4 dijela k. č. br. [katastarska čestica], asfaltirana cesta lokalna, površine 40 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 1/48 dijela k. č. br. [katastarska čestica], oranica površine 1118 m2, k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 1375 m2, k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 2493 m2, k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 1248 m2, k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 3740 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], površine 3470 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 1/48 dijela k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 257 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i 1/12 dijela k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 1442 m2, k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 1464 m2 te k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 1563 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

11. Uvidom u potvrde Porezne uprave sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik u 2023. ostvario dohodak u iznosu od 9.501,93 eura, na ime poreza i prireza iznos od 511,84 eura te na ime neoporezivog primitka iznos od 2.282,72 eura, a u razdoblju od siječnja 2024. do svibnja 2024., da je ostvario dohodak u iznosu od 3.431,00 eura, iznos od 130,61 eura na ime poreza i prireza, te iznos od 760,00 eura na ime neoporezivog primitka, dok je uvidom u platne liste za tuženika utvrđeno da je tuženik za mjesec studeni 2023. primio plaću u iznosu od 1.267,08 eura neto, za prosinac 2023. plaću u iznosu od 596,00 eura neto, za siječanj 2024. plaću u iznosu od 677,20 neto, za veljaču 2024. plaću u iznosu od 657,73 neto, za ožujak 2024. plaću u iznosu od 675,73 neto, za travanj 2024. plaću u iznosu od 675,73 neto.

12. Nadalje, uvidom u potvrdu HZMO-a od 22. kolovoza 2024., sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženiku radni odnos kod poslodavca V, vl. PŠ, prestao s danom 31. srpnjem 2024., dok je uvidom u Ugovor o radu od 30. kolovoza 2024. sklopljen s poslodavcem Select d.o.o. utvrđeno da je tuženik primljen na radno mjesto – pomoćni radnik kod poslodavca Select d.o.o., koji rad otpočinje s 1. rujna 2024., kod kojeg novog poslodavca je tuženik za rujan 2024. primio isplatu plaće u iznosu od 983,71 euro neto, za studeni 2024. iznos od 1.002,96 eura, za prosinac 2024. iznos od 1.036,85 eura, za siječanj 2025. iznos od 1.083,22 eura veljaču 2025. iznos od 1.063,00 eura, za ožujak 2025. iznos od 843.31 euro te za travanj 2025. iznos od 647,57 eura (uvidom u platne liste tuženika)

13. Uvidom u medicinsku dokumentaciju za tuženika sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik boravio u Općoj bolnici Pula od 20. ožujka do 25. ožujka 2025. te da je zaprimljen zbog vrtoglavice bez smetnji sluha, da je pregledan po neurologu, da je tijekom liječenja postignuto znatno poboljšanje, da se sam osovio, da samostalno hoda, da mu je preporučena farmakoterapija te da izbjegava visine, skliske površine, aktivnosti u sumraku i vožnju.

14. Temeljem iskaza tuženika (kojeg je sud prvog stupnja u većem dijelu prihvatio), utvrđeno je da tuženik ima 54 godine, da je aktualno zaposlen u firmi Select na montaži PVC stolarije, da mu plaća iznosi oko 980,00 eura mjesečno, da je na bolovanju od ožujka 2025. (suši mu se vestibularni živac i ima vrtoglavice, nosi ga u desno), da za vrijeme bolovanja prima mjesečnu naknadu u iznosu od 560,00 eura mjesečno, da ima obvezu uzdržavanja samo maloljetne tužiteljice, da je vlasnik kuće u [adresa] u kojoj živi (kuća ima 130 m2, prizemnica je), da je vlasnik više poljoprivrednih zemljišta, u manjim suvlasničkim udjelima, s time da je i vlasnik jednog poljoprivrednog zemljište površine 960 m2, da ima mjesečnu obvezu plaćanja dva kredita koja je podigao u svrhu izgradnje obiteljske kuće u kojoj stanuje (ukupna mjesečna rata za oba kredita iznosi 547,00 eura i to stambeni kredit na rok otplate od 25 godina - rate 340,00 eura mjesečno te gotovinski kredit na rok otplate od 8 godina - rate 207,00 eura mjesečno), da živi s partnericom koja radi kao trgovac i ima plaću u iznosu od 870,00 eura mjesečno, da ima dobar odnos s maloljetnom tužiteljicom, te da smatra da je za njezino uzdržavanje u mogućnosti doprinositi iznosom od 280,00 eura mjesečno.

15. Polazeći od navedenih utvrđenja, cijeneći pri tome sve izvedene dokaze u skladu s odredbama Obiteljskog zakona („Narodne novine“, br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ), sud prvog stupnja zaključuje kako je u razdoblju od donošenja prve odluke o uzdržavanju maloljetne tužiteljice, došlo do promjena okolnosti koje opravdavaju povišenje iznosa uzdržavanja, s obzirom na to da je u vrijeme donošenja ranije presude maloljetna tužiteljica imala tri godine, a sada ima 17 godina, pohađa četvrti razred srednje škole - smjer HTT, pa da su pored troškova školovanja (školske knjige, školski pribor, školske izleti), povećani troškovi njezine prehrane, odi jevanja, higijene, i zdravlja, slijedom čega, cijeneći ukupne mogućnosti tuženika kao roditelja i to činjenicu da tuženik ostvaruje mjesečna primanja u iznosu od 1.000,00 eura, da je zdravstveno i radno sposobna osoba u dobi od 54 godine, da je vlasnik poljoprivrednog zemljišta, kao i kuće u kojoj živi te da je upisan kao suvlasnik više nekretnina na području Općinskog suda u Puli, da tuženik ima samo obvezu uzdržavanja maloljetne tužiteljice, zaključuje i to da je tuženik u konkretnom slučaju u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljice u povećanom iznosu od 300,00 eura mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, a bez da će pritom biti ugrožena tuženikova egzistencija, ističući da je nesposobnost za rad tuženika privremena, da nije trajna, kao i da prodajom više zemljišta (čiji je vlasnik i suvlasnik), uključujući i vlasništvo kuće prizemnice s pripadajućom okućnicom (u kojoj stanuje), može ostvariti i dodatne prihode u svrhu financiran ja dosuđenog iznosa uzdržavanja, kao i u svrhu financiranja svojih osnovnih životnih potreba, dok u odnosu na kreditnu opterećenost tuženika, cijeni da ista ne može utjecati na određenu visinu uzdržavanja, budući se tuženik sam doveo u takvu situaciju koja ne smije ići na štetu maloljetne tužiteljice.

16. Temeljem navedenog, sukladno odredbama čl. 285., 283. st. 1., 306., 311. st. 1. i 2. te čl. 313. st. 1., 4. i 5. ObZ-a, prvostupanjski sud je utvrđujući da su ukupne potrebe maloljetne tužiteljice 756,00 eura mjesečno, naložio tuženiku da doprinosi za uzdržavanje maloljetne tužiteljice u iznosu od 300,00 eura mjesečno, dok je u preostalom dijelu zahtjev za povišenjem uzdržavanja (za iznos od 200,00 eura mjesečno), odbio.

17. Tužiteljica žalbenim navodima upire na to da je prvostupanjski sud utvrđujući njezine ukupne mjesečne potrebe u iznosu od 756,00 eura, suprotno odredbama ObZ- a, obvezao tuženika da podmiruje uzdržavanje u visini koja nije dovoljna niti za podmirenje polovine tog iznosa, usprkos tome što je utvrdio da je tuženik vlasnik vrijednije imovine temeljem koje može ostvariti dodatne prihode (vlasnik i suvlasnik više zemljišta, uključujući i vlasništvo obiteljske kuće s okućnicom), te da nema drugih obveza uzdržavanja (osim maloljetne tužiteljice), a zdravstveno je i radno sposoban, radi čega smatra da je tuženik u mogućnosti doprinositi za njezino uzdržavanje znatno veći iznos koji je u skladu s njezinim potrebama, naročito kada se uzme u obzir da je ranijom sudskom odlukom (koja je donesena u vrijeme kada je ona imala svega tri godine), njegova obveza bila određena u iznosu od 199,08 eura, tako da povećanje iznosa nije razmjerno proteku godina (13) od ranije odluke , cijeneći da je zatraženi iznos uzdržavanja od 500,00 eura mjesečno, primjeren njezinoj dobi i njezinim mjesečnim potrebama te stvarnim mogućnostima tuženika.

18. I po stavu ovoga suda, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da su se zbog proteka vremena, odnosno činjenice da je od donošenja prijašnje odluke o uzdržavanju proteklo znatno vrijeme (trinaest godina), promijenile okolnosti, kako na strani maloljetne tužitelja, tako i na strani tuženika, pravilno cijeneći da su se na strani maloljetne tužiteljice povećali životni troškovi, odnosno da su se povećale potrebe za njezino uzdržavanje i time, temeljem odredbe čl. 285. ObZ-a, ispunile pretpostavke za povišenjem iznosa uzdržavanja određenog prijašnjom pravomoćnom odlukom, što po žalbi tužiteljice niti nije sporno.

19. Pri tome, na temelju iskaza zakonske zastupnice maloljetne tužiteljice, majke, sud prvog stupnja utvrđuje da majka maloljetne tužiteljice za podmirenje redovnih troškova njezinog života izdvaja iznos od 756,00 eura mjesečno, na temelju čega zaključuje i o troškovima redovnih životnih potreba maloljetne tužiteljice (stanovanje, prehrana, odijevanje, higijena, odgoj, obrazovanje, zdravlje te slični troškovi djeteta), u tom istom iznosu od 756,00 eura mjesečno, dok kod određivanja ukupnih materijalnih potreba djeteta, uzimajući u obzir i okolnost životnog standarda roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, sukladno odredbi čl. 311. st. 1. i 2.ObZ-a, u konačnome tuženiku nalaže doprinositi za uzdržavanje maloljetne tužiteljice iznos od 300,00 eura mjesečno , koji iznos je nešto veći od minimalnog novčanog iznosa propisanog Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta od 2. svibnja 2025. („Narodne Novine“, broj: 75/2025.), u iznosu od 290.00 eura, čemu tužiteljica žalbenim navodima osnovano prigovara.

20. Naime, pravilno sud prvog stupnja naglašava da je prilikom određivanja ukupnih materijalnih potreba djeteta potrebno uzeti u obzir i okolnost životnog standarda roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, međutim, pri tome pogrešno cijeni da otac nije u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje maloljetnog zajedničkog djeteta više od 300,00 eura mjesečno, odnosno da nije u mogućnosti doprinositi više od minimalnog novčanog iznosa propisanog Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta od 2. svibnja 2025.

21. Ovdje je potrebno naglasiti da je odredbom čl. 288. ObZ-a, određeno da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

22. Pri ocjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju (čl. 307. st. 2 ObZ -a), dok će pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati, uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja (čl. 307. st. 3. ObZ-a). Odredba čl. 310. ObZ-a određuje da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a da roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

23. Ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, s time da se te potrebe određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (čl. 311. st. 1. i 2. ObZ-a).

24. S obzirom na nespornu činjenicu tuženikovih stalnih prihoda, činjenicu da je tuženik vlasnik vrednije imovine temeljem koje može ostvariti dodatne prihode (vlasnik i suvlasnik više nekretnina - zemljišta, uključujući i vlasništvo obiteljske kuće s okućnicom u kojoj živi sa suprugom koja je zaposlena), da nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja (osim maloljetne tužiteljice), te da je zdravstveno i radno sposoban (neovisno o tome što se zbog aktualnih zdravstvenih problema nalazi na bolovanju za koje prima naknadu koja je svakako znatno manja od iznosa plaće koju ostvaruje), pravilnom primjenom materijalnoga prava je valjalo ukupne materijalne potrebe maloljetne tužiteljice odrediti u višem iznosu od iznosa od 300,00 eura koji je odredio sud prvog stupnja, i to u iznosu od 400,00 eura mjesečno, u skladu sa životnim standardom tuženika kao obveznika plaćanja uzdržavanja, što je, po ocjeni ovoga suda, u skladu s njegovim materijalnim mogućnostima (čl. 313. ObZ-a), imajući u vidu da se radi o radno sposobnoj osobi, za koju, stoga, postoje i druge mogućnosti stjecanja dodatne zarade (u skladu s njegovom dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti), pored one dodatne zarade koju je utvrdio i sud prvog stupnja (s obzirom na činjenicu vlasništva/suvlasništva nekretnina).

25. Zato je, polazeći od visine troškova redovnih životnih potreba maloljetne tužiteljice koje je sud utvrdio u iznosu od 756,00 eura mjesečno, s obzirom na zakonsku obvezu roditelja da uzdržavaju svoju maloljetnu djecu, pri izvršavanju koje obveze je roditelj dužan uložiti i dodatne napore, ovaj sud stava da je tuženik u mogućnosti i dužan za uzdržavanje zajedničkog djeteta doprinositi naprijed navedeni novčani iznos od 400,00 eura mjesečno (bez obzira na svoja trenutno niska primanja – naknadu za bolovanje, te neovisno o tome što je opterećen s dva kredita koje otplaćuje u mjesečnom iznosu od ukupno 547,00 eura, imajući u vidu da je obveza uzdržavanja maloljetnog djeteta, zakonska obveza koja ima prednost pred svim drugim eventualnima ugovornim obvezama), dok je majci s kojom dijete stanuje, uzeo u obzir da ona svoj udio u uzdržavanju djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o njemu.

26. Pri tome se mogu prihvatiti tvrdnje tuženika na koje se pozivao tijekom prvostupanjskog postupka - aktualne zdravstvene probleme zbog kojih se nalazi na dužem bolovanju i Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, da stoji da su Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta od 2. svibnja 2025. („Narodne Novine“, broj: 75/25) određene prosječne potrebe maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta i primicima roditelja obveznika uzdržavanja te da je mjesečni iznos uzdržavanja za dijete u dobi od 13 do 18 godina (koje dobi je maloljetna tužiteljica), a ukoliko primitak roditelja obveznika uzdržavanja iznosi do 1.318,00 eura (kolika su primanja tuženika), 290,00 eura, međutim potrebe maloljetne tužiteljice su u konkretnom slučaju utvrđene u znatno višem iznosu (756,00 eura mjesečno), pri čemu su djetetove potrebe prioritetne, a radno sposoban roditelj ih je dužan zadovoljiti, neovisno o činjenici što tuženik ima zdravstvenih problema zbog kojih se aktualno nalazi na bolovanju, ali koja nesposobnost za rad tuženika je privremena, nije trajna, kako to ocjenjuje sud prvog stupnja.

27. Stoga, polazeći od zakonske obveze roditelja da uzdržavaju svoje maloljetno dijete, cijeneći utvrđene potrebe maloljetnog djeteta, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja koje na strani tuženika nisu takve da bi opravdavale obvezu plaćanja uzdržavanja maloljetne tužiteljice u minimalnom novčanom iznosu, primjenom odredbe čl. 307., 308., 311. i 313. ObZ-a, valjalo je obvezati tuženika na plaćanje uzdržavanja u iznosu od 400,00 eura mjesečno, dakle 100,00 eura više od suđenih 300,00 eura mjesečno te preinačiti pobijanu odluku u točki III. izreke prvostupanjske presude i u tom dijelu usvojiti zahtjev za povišenjem uzdržavanje maloljetne tužiteljice.

28. U opisanim okolnostima, po ocjeni ovoga suda, nisu potcijenjene, niti precijenjene mogućnosti tuženika, kao oca, da doprinosi za uzdržavanje maloljetne tužiteljice, ali jednako tako, nije zanemaren, niti potcijenjen najbolji interes maloljetne tužiteljice, već je uspostavljena ravnoteža između ovih dviju kategorija, koliko je to bilo najviše moguće u okolnostima konkretnog slučaja.

29. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužiteljice, kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za povišenjem uzdržavanja za maloljetnu tužiteljicu za iznos od 100,00 eura mjesečno, preko iznosa od 400,00 eura mjesečno, do iznosa od traženih 500,00 eura mjesečno te presuditi kao pod točkom I. izreke ove presude, a u preostalom dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za povišenjem uzdržavanja za iznos od 100,00 eura mjesečno zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP -a, preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom III. izreke te naložiti tuženiku, pored dosuđenog iznosa od 300,00 eura mjesečno, plaćati uzdržavanje za maloljetnu tužiteljicu daljnji iznos od 100,00 eura mjesečno, odnosno ukupno 400,00 eu ra mjesečno te odlučiti kao u točki II.1. izreke ove drugostupanjske presude.

30. S obzirom na izmijenjeni uspjeh stranaka u sporu, osnovana je žalba tužiteljice kada osporava odluku o troškovima postupka, pa je sukladno čl. 154. st. 2 . ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a, valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka.

31. Vrednujući uspjeh obje stranke u postupku te pri tome trošak tužiteljice, odnosno njezine zakonske zastupnice za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, odmjeravajući u skladu s Tbr. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'' broj: 138/23 i 107/2025, dalje: Tarifa), budući da je tužiteljica u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela u omjeru od 80 % (u iznosu od 400,00 eura, što u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 500,00 eura, iznosi 80%), slijedi da je tužiteljica u sporu uspjela u omjeru od 90 % (100%+80%=180%÷2=90%), dok je tuženik u sporu uspio u omjeru od 10%.

32. Kada se uspjeh tužiteljice u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu (90%-10%), proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu u konačnom u omjeru od 80%, sve u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

33. Stoga, tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka prema konačnom omjeru od 80%, pa odmjeravajući naknadu parničnih troškova sukladno paušalnoj visini nagrade iz Tbr. 7. toč. 3. Tarife, u iznosu od zatraženih 400,00 eura, uvećano za PDV po stopi od 25% (100,00 eura), odnosno u iznosu od ukupno 500,00 eura, što čini iznos od 400,00 eura (80% od 500,00 eura), slijedi da je valjalo tužiteljici u konačnome dosuditi daljnji iznos parničnih troškova od 100,00 eura (pored već suđenih 300,00 eura), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama počevši od dana donošenja ove drugostupanjske odluke kojom je naloženo plaćanje troškova (čl. 151. st. 1. ZPP-a) te odlučiti kao pod točkom II.2. izreke ove odluke.

34. Kako je tužiteljica uspjela sa žalbom u omjeru od 50% (žalila se na dio zahtjeva od ukupno 200,00 eura, a ovom presudom je udovoljeno njezinom zahtjevu u iznosu od ukupno 100,00 eura), ista ima pravo na naknadu troška za sastavljanje žalbe u omjeru od 50%, čime se, sukladno odredbi Tbr. 10. toč. 2., u svezi Tbr. 54. Tarife, dobije iznos od 100,00 eura. Stoga je valjalo naložiti tuženiku naknaditi tužiteljici trošak za sastavljanje žalbe u iznosu od 100,00 eura te odlučiti kao pod točkom III. izreke ove odluke.

35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izraci ove presude.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš