Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-22/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Roberte Pandža članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Maja Masnec, odvjetnica u Jastrebarskom, protiv tuženika KC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Karlo Radošević, odvjetnik u Jastrebarskom, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-146/2023-39 od 19. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-146/2023-39 od 19. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik suvlasnici nekretnine zk.č.br 3499/2, dvorište površine 915 m2 i kuća [adresa], površine 137 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u 1/2 dijela (toč. I. izreke). Odučeno je da se razvrgava suvlasnička zajednica stranaka na nekretnini navedenoj u točki I. izreke civilnom diobom (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.550,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su stranke suvlasnici nekretnine opisane u toč. I. izreke pobijane presude u jednakim dijelovima s osnova bračne stečevine i zahtjev da se suvlasnička zajednica na nekretnini koja je predmet spora razvrgne civilnom diobom.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti , pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi određeno ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

6. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da su stranke zaključile brak 11.8.2007., u kojemu je rođeno dvoje djece i da je brak pravomoćno razveden 5.2.2020. Također nije sporno da je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 3499/2, kuća [adresa] i dvorište površine 915 m2, ukupne površine 1052 m2 upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženika. Sporno je osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je Ugovorom o kupoprodaji od 25.11.2016. prodavateljica PC prodala tuženiku kao kupcu nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 3499/2, kuća [adresa] i dvorište površine 915 m2, ukupne površine 1052 m2 za iznos od 150.000,00 kn;

- da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka zajedničkim sredstvima stečenim njihovim radom (plaćama) i dijelom njihovom zajedničkom ušteđevinom s namjerom zajedničkog stjecanja i uređenja obiteljske kuće radi budućeg zajedničkog života;

- da je doprinos stranka u stjecanju predmetne nekretnine podjednak, jer su č itavo vrijeme trajanja braka obje stranke bile u radnom odnosu i svojim plaćama podmirivali sve zajedničke troškove i potrebe čitave obitelji (troškove najamnine za stan doku su bili podstanari, režija, prehrane, dječjeg vrtića i dječjih potrepština) te zajednički odvajali novčana sredstva – štednju radi kupnje vlastite nekretnine;

- da je građevinskim vještačenjem utvrđeno da predmetnu nekretninu nije moguće podijeliti geometrijskom diobom i da je tržna vrijednost nekretnine 83.500,00 EUR.

9. Temeljem utvrđenja da sporna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka u jednakim dijelovima u smislu odredbe čl. 36. st. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“¨, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ), jer je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka i da je njihov doprinos u stjecanju te nekretnine podjednak, te da se stranke nisu suglasne oko načina razvrgnuća suvlasništva, a da geometrijska dioba nekretnine nije moguća u smislu odredbe čl. 50. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“¨, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV), prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine u jednakim dijelovima, te je razvrgnuo suvlasničku zajednicu nekretnina civilnom diobom u smislu odredbe čl. 50. st. 4. ZV i presudio kao u izreci pobijane presude.

10. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

11. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka i pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 36. st. 3. ObZ utvrdio da je doprinos stranaka u stjecanju sporne nekretnine podjednak i da predstavlja njihovu zajedničku imovinu u jednakim dijelovima. Na navedeno utvrđenje ne utječe činjenica da je tuženik tijekom postupka dostavio račune o naknadnim ulaganjima u nekretninu nakon što je tužiteljica s djecom napustila bračnu zajednicu u travnju 2019., jer tuženik nije dokazao da bi se radilo o takvim ulaganjima kojima bi se bitno izmijenio identitet nekretnine, niti da bi izvedenim radovima nastala nova stvar i da bi se na osnovu tih ulaganja povećao njegov suvlasnički omje r u stjecanju bračne stečevine. Tuženiku, kao bračnom drugu koji je jednostrano vršio ulaganja u zajedničku imovinu eventualno pripada pravo da obveznopravnim zahtjevom traži naknadu za izvršene korisne poboljšice na nekretnini.

12. Ne mogu se prihvatiti utemeljenim žalbena izlaganja tuženika da pobijana presuda ne sadrži jasne i valjane razloge o tome da se suvlasnička zajednica razvrgava civilnom diobom i da građevinski vještak nije točno utvrdio vrijednost nekretnine i dao jasne razloge o tome zašto geometrijska dioba nije moguća .

13. Naime, provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno je da se predmetna nekretnina sastoji od prizemlja i potkrovlja koji su međusobno povezani unutarnjim stubištem i kao takvi predstavljaju jednu stambenu cjelinu , koju nije moguće geometrijski podijeliti u dvije stambene cjeline kroz prizemlje i potkrovlje. Nadalje je vještak je u skladu sa zadatkom koji mu je odredio sud utvrdio tržnu vrijednost nekretnine prema stanju zatečenom na dan uviđaja 16.1.2025., u iznosu od 83.500,00 EUR.

14. U svom je usmenom očitovanju vještak je na ročištu 3.7.2026. obrazložio svoja utvrđenja i u cijelosti ostao kod svoga nalaza i mišljenja, koji je izradio u skladu sa zadatkom suda. Pojasnio je da je vrijednost nekretnine utvrdio sukladno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnine („Narodne novine“¨, broj 78/15) i Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina („Narodne novine,“ broj 105/15), te da je procjenu nekretnine utvrdio poredbenom metodom, a procjenu kuće troškovnom metodom. Naveo je da temeljem očevida na licu mjesta, te rješenja o izvedbenom stanju i na temelju arhitektonskih snimki izvedenog stanja utvrdio da su etaža u prizemlju i potkrovlje povezani unutarnjim stubištem i da u kući ne postoje dvije stambene cjeline koje bi se mogle podijeliti. Kuća ima jedan ulaz, a ozakonjena je kao samostojeća manje zahtjevna zgrada stambene namjene, te istu nije moguće geometrijskom diobom podijeliti u dvije stambene cjeline. Stoga žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost provedenog građevinskog vještačenja nisu osnovani.

15. Isto tako, pravilnom je primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 50. st. 4. ZV odlučeno da se suvlasnička zajednica nekretnina razvrgava civilnom diobom, odnosno prodajom nekretnine na javnoj dražbi ili na drugi način i podjelom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim dijelovima stranaka, obzirom da su stranke suvlasnici u jednakim dijelovima, te između njih nije postojao valjani sporazum o podjeli, a geometrijska dioba nekretnine nije moguća.

16. Tvrdnje žalitelja da mu je zbog izostanka kritičke analize i ocjene njegovih prigovora od strane prvostupanjskog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje ne mogu se prihvatiti, jer je sud prvog stupnja odgovorio na sve navode i prigovore tuženika, a iz stanja predmeta ne proizlazi da u postupku ne bi imao pošteno i pravično suđenje. Tuženik nije u postupku dokazao da bi mu teškom povredom parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) zajamčeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija). Pritom okolnost da je tuženik izgubio parnicu i da sud prvog stupnja različito ocjenjuje dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.

17. Tuženik u žalbi ponavlja da mu je civilnom diobom povrijeđeno pravo na dom, jer mu je to jedina nekretnina u vlasništvu, koji prigovor je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan, pozivom na odredbu čl. 47. st. 2. ZV prema kojoj svaki suvlasnik nekretnine može zahtijevati razvrgnuće suvlasniče zajednice kada je to moguće i dopušteno.

18. Valja navesti da zaštita prava na dom prema Ustavu i Konvenciji daje pravo na pristup domu, korištenje doma i njegovo mirno uživanje. Međutim, pravo na dom nije apsolutno i može biti ograničeno ako su ispunjeni kriteriji razmjernosti i nužnosti, a teret dokazivanja da se radi o jedinoj nekretnini i povredi prava na dom snosi onaj koji taj prigovor ističe (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U- III/1358/2024).

19. U konkretnom slučaju pravo na razvrgnuće i zahtjev da se to pravo pred sudom ostvari utemeljeno je na zakonu (sudskoj odluci) i takvim se zahtjevom ostvaruje legitiman cilj – zaštita imovinskih prava tužiteljice, podjelu nekretnine koja je suvlasništvo stranaka u jednakim dijelovima, a koju nije moguće geometrijski podijeliti. Međutim, tuženik, na kojemu je teret dokazivanja da nekretnina na kojoj je određena ovrha predstavlja njegov dom i jedinu nekretninu u njegovu vlasništvu, nije u tom pravcu sudu pružio nikakve dokaze, niti je predložio relevantne dokaze u tom pravcu. Stoga je njegov prigovor prava na dom neosnovan.

20. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

21. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš