Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-112/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Miljenku Jekiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tuženika NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II-tužene HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ivici Škuncu, odvjetniku u Zaprešiću, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P Ob - 1044/2025-7 od 13. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P Ob-1044/2025-7 od 13. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], po osnovi bračne stečevine, suvlasnik novosagrađene nekretnine označene kao zkčbr. [katastarska čestica], KUĆA I DVORIŠTE, k. o. [katastarska općina] u 4/6 dijela, i to ukupne površine dograđenog, rekonstruiranog i adaptiranog novog objekta od 186,65 m2, dok su prvo tuženik NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i drugo tužena HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnici svaki u 1/6 dijela iste nekretnine;

Utvrđuje se da je tužiteljica EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], po osnovi pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod posl.br.O-4304/14, suvlasnik nekretnine označene kao zkč. br. [katastarska čestica], KUĆA I DVORIŠTE, k. o. [katastarska općina] u 1/6 dijela, u naravi KUĆA BR.2 u [adresa], površine 58 m2, te joj pripada suvlasnički dio od 9,67 m2, dok prvo tuženiku KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pripada 4/6 dijela te se utvrđuje suvlasnički dio od 38,86 m2, dok drugo tuženoj HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnici u 1/6 dijela se utvrđuje suvlasnički dio od 9,67 m2.

Utvrđuje se da Tužiteljici ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], po osnovi ostavine pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod posl.br.O-4304/14 i bračne stečevine, pripada imovina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, njegova zk odjela, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao zkčbr. [katastarska čestica], KUĆA I DVORIŠTE, , ukupne površine 334 m2 ili 93 čhv, uspostavom prava vlasništva posebnih dijelova predmetne nekretnine, preračunato u m2, što ukupno iznosi (124,45 m2 + 9,67 m2) 134,12 m2.

Utvrđuje se da prvo tuženiku KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],, pripada imovina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, njegova zk odjela, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao zkč. br. [katastarska čestica], KUĆA I DVORIŠTE, , ukupne površine 334 m2 ili 93 čhv, uspostavom prava vlasništva posebnih dijelova predmetne nekretnine po osnovu ostavine, preračunato u m2, što ukupno iznosi (31,10 m2 +38,66 m2) 69,76 m2;

Utvrđuje se da drugo tuženoj OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pripada imovina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, njegova zk odjela, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao zkč. br. [katastarska čestica], KUĆA I DVORIŠTE, , ukupne površine 334 m2 ili 93 čhv, uspostavom prava vlasništva posebnih dijelova predmetne nekretnine po osnovu ostavine, preračunato u m2, što ukupno iznosi (31,10 m2 +9,67 m2) 40,77 m2;“

Točkom II. izreke, naloženo je tužiteljici naknaditi parnični trošak I. i II. tuženicima u iznosu od 250,00 Eur, u roku od 15 dana.

2. Presudu u dijelu pod toč. I. i II. izreke pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti navode žalbe i preinačiti presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.

3. Na žalbu tužiteljice, tuženi su podnijeli odgovor u kojem osporavaju osnovanost navoda žalbe i predlažu žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da je u ostavinskom postupku iza pok. TZ doneseno je Rješenje o nasljeđivanju posl. broj O-4304/2014-9 od 4. rujna 2014., kojim je obuhvaćena sporna nekretnina na kojoj tužiteljica traži utvrđenje njezine bračne stečevine te je ista opisana na slijedeći način: „NEKRETNINE: - upisane u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] kuća br.2 površine 58 m2 i dvorište površine 276 m2 na ime ostavitelja u ½ dijela“; da su Rješenjem o nasljeđivanju utvrđeni nasljednici EZ, supruga ostavitelja, NZ, sin ostavitelja i HZ, kći ostavitelja, svatko u 1/3 dijela omjera ostavitelja, a isti je bio suvlasnik u ½ dijela, što znači da su nasljednici naslijedili svaki 1/6 dijela cijele nekretnine; da je NZ drugu polovicu nekretnine naslijedio iza pok. DZ, temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. broj O- 4094/14, UPP/OS-53/14-6 od 20. listopada 2014., te su u navedenim omjerima i upisani u zemljišnim knjigama; da je utvrđeno da je tužiteljica na zapisnik u ostavinskom postupku, koji se je vodio pod posl.br. O-4304/14 iza pok. TZ, dala valjanu nasljedničku izjavu u kojoj je navela kako ne traži izdvajanje bračne stečevine, te se prihvaća svog nasljednog dijela.

7. Temeljem tako utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 232. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN) odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, navodeći kako je tužiteljica vezana sadržajem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju posl. broj O- 4304/2014-9 od 4. rujna 2014. donesenog u ostavinskom postupku iza pok. TZ, obzirom je sudjelovala u ostavinskom postupku i imala je mogućnost osporiti opseg ostavinske imovine.

8. Tužiteljica osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da je sud trebao provesti dopunu dokaznog postupka radi utvrđenja postavljenog tužbenog zahtjeva, temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da se nisu cijenili provedeni dokazi, već da je sud ukinuo sve provedene radnje, da razlika kvadrata između nekretnine koja je bila predmet ostavinskog postupka i stvarna površina predmetne nekretnine, predstavlja naknadno pronađenu imovinu.

9. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

10.1. Pogrešno navodi žalitelj kako je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, navodeći kako su razlozi koje iznosi u obrazloženju u pogledu odlučnih činjenica proturječni s provedenim dokazima.

Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP na koju se sadržajno ukazuje tužiteljica, iako pogrešno navodi da se radi o povredi iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP koja se odnosi na nepravodobnost tužbe, jer je izreka presude razumljiva i nije proturječna razlozima presude, koji su jasni i nisu međusobno proturječni, niti o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, a niti tužiteljica sadržajem žalbe ne navodi konkretno u čemu bi se sastojala navedena bitna procesna povreda.

10.2. Vezano uz žalbene navode, valja navesti da je sud prvog stupnja pravilno primjeno odredbu čl. 232. ZN glede učinaka pravomoćnosti rješenje o nasljeđivanju koje je doneseno iza pokojnog TZ, u odnosu na tužiteljicu kao jednu od zakonskih nasljednica, a koja je u tom postupku sudjelovala te nije prigovarala opsegu ostavinske imovine ostavitelja.

11. Prema odredbi čl. 232. ZN pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. Naime, rješenjem o nasljeđivanju ne odlučuje se samo o pravima sudionika ostavinskog postupka, već i o objektu tih prava, odnosno istim rješenjem se utvrđuje opseg i sastav ostavine, pa stoga ako sudionici toga postupka nisu isticali zahtjev za izdvajanjem pojedinih stvari li prava iz ostavine, sud odnosno javni bilježnik nije bio ovlašten ispitivati ulaze li sve stvari ili prava koje su prijavljeni kao ostavina u njen sastav, odnosno je li određeni dio ostavine pripada nekom sudioniku ostavinskog postupka po nekoj drugoj osnovi umjesto iz nasljednopravnog odnosa.

12. S obzirom na navedeno, a uzimajući u obzir da je sporna imovina bila obuhvaćena i raspravljena u pravomoćno dovršenom ostavinskom postupku kao ostavinska imovina iza pokojnog TZ, da je u tom postupka sudjelovala kao stranka i tužiteljica, da tužiteljica u tom postupku nije tražila izdvajanje dijela stvari ili prava po bilo kojoj osnovi, pa tako niti temeljem udjela u bračnoj stečevini, pravilno je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim ona sada zahtjeva na utvrđenoj i raspravljenoj ostavinskoj imovini utvrđenje prava vlasništva temeljem bračne stečevine.

13. Potrebno je za ukazati tužiteljici da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-931/2021-2 od 16. studenog 2022. odgovarajući na pravno pitanje je li se mogu nasljednici koji su sudjelovali u ostavinskom postupku, nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pozivati na neku drugu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva nastalu prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju u odnosu na imovinu utvrđenu rješenjem o nasljeđivanju kao imovinu ostavitelja, zauzeo stav da se nasljednici koji su sudjelovali u ostavinskom postupku mogu nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pozivati na neku drugu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva nastalu prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju u odnosu na imovinu utvrđenu rješenjem o nasljeđivanju kao imovinu ostavitelja, pod uvjetom da se radi o valjanom stjecanju prava vlasništva nastalom nakon smrti ostavitelja.

14. Kako tužiteljica i u činjeničnim navodima tužbe, a isto ponavlja i u žalbi, ističe da je 4/6 dijela suvlasničke nekretnine, stekla 2009. i to temeljem zakona, tj. primjenom instituta bračne stečevine, to proizlazi da sama čini nespornim da je po njoj suvlasnički dio stekla prije smrti ostavitelja, ali da unatoč tome nije u ostavinskom postupku postavljala nikakve zahtjeva za izdvajanjem dijela ostavinske imovine iza pokojnika po bilo kojoj osnovi, zbog čega naprijed navedeno pravno shvaćanje nije moguće primijeniti u konkretnom slučaju.

15. Kako je tužiteljica sudjelovala u ostavinskom postupku u kojem je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pok. TZ i utvrđen obujam i sastav njegove ostavinske imovine, a tužiteljica u tom postupku, iako je znala da obujam njegove ostavinske imovine nije onakav kako je to proizlazio iz javnih isprava i to prije svega iz zemljišnoknjižnog izvatka, nije postavljala nikakve zahtjeve kojima bi osporila obujam i sastav ostavinske imovine, stoga u konkretnom slučaju, upravo radi načela pravne sigurnosti, prednost treba dati načelu da je istinito ono što je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom odnosno u konkretnom slučaju rješenjem o nasljeđivanju.

16. S obzirom na navedeno, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi pobijanu presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koju tužiteljica pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari, bez isticanja bilo kojeg konkretnog žalbenog razloga.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis