Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pr-223/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužiteljice DĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maji Gelo, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Fika bistro j.d.o.o., iz Osijeka, Dubrovačka 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po direktorici EĆ, koju zastupa punomoćnik Luka Strišković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Vedran Bikić i Luka Strišković, iz Vinkovaca, radi prestanka ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. svibnja 2026. u prisutnosti tužiteljice DĆ, punomoćnika tužiteljice Maje Gelo i punomoćnika tuženika Luke Striškovića, 30. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužiteljice DĆ koji glasi:

" 1. Utvrđuje se nedopuštenim Sporazumni prestanak radnog odnosa zaključen dana 04. listopada 2024. godine između tužiteljice DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Fika bistro j.d.o.o. iz Osijeka, Dubrovačka 13, OIB: 89723309708.

2. Raskida se s danom 04. listopada 2024. godine ugovor o radu sklopljen između tužiteljice DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Fika bistro j.d.o.o. iz Osijeka, Dubrovačka 13, OIB: 89723309708.

3. Nalaže se tuženiku Fika bistro j.d.o.o. iz Osijeka, Dubrovačka 13, OIB: 89723309708, s osnova naknade štete tužiteljici DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti iznos od 7.040,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 05. listopada 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. "

II/ Odbija se sporedni tužbeni zahtjev tužiteljice DĆ koji glasi:

" 1. Poništava se Sporazumni prestanak radnog odnosa od dana 04. listopada 2024. godine zaključen između tuženika Fika bistro j.d.o.o. iz Osijeka, Dubrovačka 13, OIB: 89723309708, i tužiteljice DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

2. Nalaže se tuženiku Fika bistro j.d.o.o. iz Osijeka, Dubrovačka 13, OIB: 89723309708, da tužiteljici DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos 7.040,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 05. listopada 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

III/ Nalaže se tužiteljici DĆ da tuženiku Fika bistro j.d.o.o. naknadi parnični trošak u iznosu 1.500,00 eura u roku 15 dana zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena koja teče od dana presuđenja 30. lipnja 2026. do isplate, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa tuženik odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 15. studenog 2024. ovome sudu podnijela tužbu u kojoj je navela da je kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu kuhara od 27. svibnja 2024. do 4. listopada 2024. kada je sa zakonskom zastupnicom tuženika EĆ potpisala sporazumni prestanak radnog odnosa. Navodi da je EĆ **.**.2024. za vrijeme radnog vremena pristupila tužiteljici u prostor kuhinje, lažno navodeći da zatvara restoran zbog pada prometa i nemogućnosti podmirivanja obveza prema radnicima zbog čega ih je obvezna odjaviti kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, da bi 8. listopada 2024. i 5. studenog 2024. na burzi rada Hrvatskog zavoda za zapošljavanje objavila nove natječaje za radno mjesto kuhar/kuharica i pomoćni kuhar/pomoćna kuharica što je u suprotnosti s njezinim ranijim tvrdnjama da zatvara restoran zbog pada prometa i nemogućnosti podmirivanja obveza prema radnicima. Budući da je zakonski zastupnik tuženika EĆ prijevarnim postupanjem kod tužiteljice izazvala zabludu na način da joj je lažno navela pad prometa, te da je mora odjaviti sa zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, tužiteljica smatra da ju je EĆ u namjeri dovela do toga da s istom sklopi sporazumni prestanak radnog odnosa čime ju je onemogućila u ostvarivanju prava na naknadu za nezaposlene pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. S obzirom da tužiteljica nema namjeru vratiti se na radno mjesto jer joj daljnji radni odnos nije prihvatljiv, predložila je sudu da donese presudu kojom će utvrditi nedopuštenim sporazumni prestanak radnog odnosa, te kojom će odrediti sudski raskid ugovora o radu s danom 4. listopada 2024. uz obvezu tuženika da tužiteljici naknadi štetu u iznosu 7.040,00 eura (glavni tužbeni zahtjev). Ako sud utvrdi da ovako postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan, predložila je sudu da donese presudu kojom će prihvatiti sporedni tužbeni zahtjev da se poništava sporazumni prestanak radnog odnosa uz obvezu tuženika da tužiteljici naknadi štetu u iznosu 7.040,00 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći prvenstveno da je tužba nedopuštena iz razloga što tuženik nikada nije zaprimio zahtjev tužiteljice za zaštitu povrijeđenog prava, što je vidljivo i iz same pošiljke na kojoj je navedeno "Obavješten, nije podigao pošiljku", a na povratnici se nalazi nepoznat potpis bez pečata društva. Nadalje, navodi da je promet tuženika bio takav da se nisu mogli pokriti ni osnovni troškovi poslovanja zbog čega je restoran u studenom 2024. u potpunosti prestao s radom. Navodi da je tuženik početkom listopada 2024. započeo pregovore s ĆĆ koji je iskazao interes za preuzimanje restorana i cjelokupnog poslovanja tuženika zbog čega je na inzistiranje ĆĆ poslovanje restorana pokrenuto još za vrijeme pregovora. Navodi da se u predmetnoj pravnoj stvari nije radilo o prijevari niti o izazivanju zablude o lošem poslovanju restorana budući da loši rezultati poslovanja proizlaze iz knjigovodstvene dokumentacije tuženika. Navodi da je tužiteljica kao odrasla i poslovno sposobna osoba nakon razgovora i prijedloga o sporazumnom raskidu ugovora o radu, pristala na potpisivanje sporazuma zbog čega smatra da nisu ispunjeni uvjeti za pobijanje ugovora. Osporava visinu naknade štete koju tužiteljica potražuje budući da je ista mlada osoba, da uzdržava jedno dijete i da je njezino trajanje radnog odnosa kod tuženika bilo nešto više od četiri mjeseca. Uzimajući u obzir navedeno, tuženik je predložio sudu da prvenstveno odbaci tužbeni zahtjev odnosno da ga odbije kao neosnovan.

3. Sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor prekluzije prava tužiteljice na podnošenje tužbe u ovom predmetu jer da nikada nije primio zahtjev tužiteljice za zaštitu povrijeđenog prava. Budući da je tužiteljica glavnim tužbenim zahtjevom tražila utvrđenje nedopuštenosti Sporazuma o prestanku ugovora o radu, rokovi za podnošenje tužbe u tom slučaju se računaju po odredbi čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, u nastavku: ZR). Uzimajući u obzir da je tužiteljica Sporazum potpisala 4. listopada 2024., da je zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava tuženiku poslala preporučeno poštom 18. listopada 224., utvrđeno je da je tužba u ovom predmetu (u odnosu na glavni tužbeni zahtjev) podnesena u roku. Pri tome je za napomenuti da tužiteljica ne može snositi štetne posljedice zbog toga što tuženik nije primio navedeni zahtjev. Naime, u situaciji kao što je ova, kada je zahtjev tuženiku poslan na adresu njegovog sjedišta, tužiteljici ne može ići na štetu to što tuženik ne prima poštu jer bi u toj situaciji ista bila onemogućena u ostvarivanju svojih prava. Budući da je tužiteljica zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava uputila tuženiku u roku od 15 dana od dana kada je saznala da joj je pravo iz radnog odnosa navodno povrijeđeno, da tuženik u daljnjem roku od 15 dana nije dogovorio na zahtjev tužiteljice, te da je tužiteljica u daljnjem roku od 15 dana podnijela tužbu u ovom predmetu, utvrđeno je da je ista postupila sukladno čl. 133. ZR. U odnosu na sporedni tužbeni zahtjev kojim tužiteljica pobija predmetni Sporazum zbog mana volje (zablude i prijevare), u toj situaciji ne dolazi do primjene odredbi čl. 133. ZR, već se na pravovremenost tužbe primjenjuje odredba čl. 335. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“; br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), a u odnosu na koju je odredbu utvrđeno da je tužba podnesena unutar subjektivnog i objektivnog roka zastare.

4. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o radu od 22. svibnja 2024. (list 6-8 spisa), Izvod prometa po računu tužiteljice (list 9-12, 57-61 spisa), Obavijesti Hrvatske pošte (list 13, 17-18, 40-41 spisa), Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice (list 14-15 spisa), preslike objavljenih natječaja za radna mjesta kod tuženika (list 19-21 spisa), Zapisnik Državnog inspektorata Republike Hrvatske, područni ured Osijek od 16. prosinca 2024. (list 34-39 spisa), Sporazumni prestanak radnog odnosa od 4. listopada 2024. (list 42 spisa), pregled zarade tuženika (list 43-52 spisa), Zaključak kase tuženika (list 66-68 spisa), E-mail korespondencija između tužiteljice i tuženika (list 69-74 spisa), Izvadak po transakcijskom računu tuženika (list 75-84 spisa), preslike reklamnih objava tuženika na društvenoj mreži „Instagram“ (list 89-92 spisa), Izvadak iz sudskog registra za subjekt FIKA BISTRO j.d.o.o. (list 93-94 spisa), Zapisnik Državnog inspektorata Republike Hrvatske, područni ured Osijek od 26. ožujka 2025 (list 109- 112 spisa), Obrazac Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 201 spisa). Na okolnost profitabilnosti poslovanja tuženika u razdoblju od 27. svibnja 2024. do 31. prosinca 2024. provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Matiji Balogu ( list 153-186, 203-204, 207-208 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆĆ (list 99.-100. spisa), UĆ (list 100-101 spisa) NĆ (list 101-102 spisa), zakonskog zastupnika tuženika EĆ (list 103-105 spisa) i tužiteljice DĆ (list 105-106 spisa).

4.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice da se od Studentskog centra zatraži podatak o zaposlenju studenata i da se od HZMO zatraži podatak o osiguranicima tuženika u razdoblju od svibnja do prosinca 2024. na okolnost traženja novih radnika od strane tuženika i zapošljavanja istih nakon listopada 2024., iz razloga što činjenice koje bi se navedenim dokazima trebale utvrditi nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

5. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenim Sporazuma o prestanku ugovora o radu, zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu i za naknadu štete (glavni tužbeni zahtjev), te zahtjev tužiteljice za poništenje Sporazuma o prestanku ugovora o radu i zahtjev za naknadu štete (sporedni tužbeni zahtjev).

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica kod tuženika radila na temelju Ugovora o radu od 22. svibnja 2024. na radnom mjestu kuhara,

- da je tužiteljica s tuženikom 4. listopada 2024. sklopila Sporazum o prestanku radnog odnosa;

- da je tužiteljica 18. listopada 2024. podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, da tuženik navedeni zahtjev nikada nije primio budući da se preporučena pošiljka vratila s naznakom pošte "obavješten-nije podigao",

- da je tužiteljica kod tuženika primala plaću u bruto iznosu od 880,00 eura.

6.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o radu, Sporazuma o prestanku radnog odnosa i povratnice.

7. Među strankama je sporno:

- razlozi za nedopuštenost Sporazuma o prestanku ugovora o radu,

- jesu li kod tužiteljice u trenutku sklapanja Sporazuma o prestanku ugovora o radu postojale mane volje zbog zablude i prijevare učinjene od strane zakonske zastupnice tuženika,

- je li poslovanje tuženika bilo isplativo neposredno prije i nakon sklapanja Sporazuma o prestanku ugovora o radu,

- osobne prilike tužiteljice,

- vrsta i visina štete.

8. Iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tuženik u periodu od 27. svibnja 2024. do 31. prosinca 2024. ostvarivao prihode u ukupnom iznosu od 29.251,48 eura, da je u istom periodu ostvario ukupne rashode od 41.829,20 eura, te da je rezultat poslovanja u navedenom periodu bio negativan, odnosno da je tuženik ostvario gubitak od 12.577,72 eura. Iz nalaza i mišljenja nadalje proizlazi da je ukupna imovina tuženika na dan 31. prosinca 2024. iznosila je 734,85 eura, dok su ukupne obveze iznosile 13.311,57 eura, a što ukazuje na nelikvidnost tuženika. Vještak je u nalazu naveo da se dio navedenih obveza na dan 31. prosinca 2024. od 8.618,97 eura odnosi na zajmove koje je tuženik primio od člana društva, te da se troškovi redovnog poslovanja tuženika, uključujući troškove plaća radnika, prodane ugostiteljske robe i drugih realiziranih troškova, nisu mogli namirivati iz primitaka ostvarenih poslovanjem tuženika.

8.1. Na ročištu održanom 28. svibnja 2026. vještak je iskazao da je tuženik nastavio s poslovanjem nakon 4. listopada 2024. jer to proizlazi iz činjenice da je iz popisa zaključka kase vidljivo da su prometi bili ostvareni i na dane nakon 4. listopada 2024. Vještak je također iskazao da to što su nakon 4. listopada 2024. knjižene neke plaće ukazuje na nastavak poslovanja tuženika, međutim da unatoč tome tuženik u vještačenom periodu nije mogao podmirivati svoje obveze jer je bio nelikvidan.

8.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim, istinitim i logičnim jer je argumentirano odgovorio na sva postavljena pitanja, a ni stranke u konačnici nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

9. Iz oglasa Burze rada i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (list 19-20 spisa) proizlazi da je tuženik objavio natječaj za zapošljavanje jednog kuhara/kuharice i jednog pomoćnog kuhara/pomoćne kuharice na neodređeno, puno radno vrijeme, te da je natječaj bio otvoren od 8. listopada 2024. do 14. listopada 2024.

10. Iz oglasa Burze rada i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (list 21 spisa) proizlazi da je tuženik objavio natječaj za zapošljavanje jednog kuhara/kuharice na neodređeno, puno radno vrijeme, te da je natječaj bio otvoren od 5. studenog 2024. do 11. studenog 2024.

11. Iz objava tuženika s Instagrama (list 89-92 spisa) proizlazi da je tuženik 15. studenog 2024., 29. studenog 2024., 5. prosinca 2024. i 19. prosinca 2024. objavljivao blagdanske menije i pozivao goste da kod istog organiziraju božićni domjenak.

12. Svjedok IĆ je iskazao da tužiteljicu zna samo iz viđenja i da ne zna ništa o njezinom prestanku radnog odnosa, da je kuhar po zanimanju i da je EĆ upoznao jer je od svog prijatelja čuo da planira prodati svoj restoran. Budući da je on želio imati svoj restoran, našao se s EĆ sredinom ili u drugoj polovici listopada 2024. Tada mu je rekla da joj posao ne ide i da joj je pao promet zbog čega je u tome vidio svoju priliku. Imao je namjeru preuzeti poslovanje i cijeli restoran kao i radnike. Dogovorili su se da će on doći u prosincu u restoran da prvo vidi kako sve funkcionira nakon čega će konačno odlučiti što će dalje. Iskazao je da je u prosincu 2024. dva ili dva i pol tjedna bio zaposlen kao kuhar u restoranu Fika bistro i da je osim njega u restoranu radila i EĆ za šankom. On je priređivao hranu, bio je prijavljen na mirovinsko i zdravstveno osiguranje i radio je do kraja prosinca 2024. i to za plaću od 1.200,00 eura neto. Pred kraj prosinca je otišao na godišnji jer posla više nije bilo. Ugovor o radu mu je trajao do 31. prosinca 2024. i nakon toga mu je prestao radni odnos jer više nije bilo posla. To vrijeme dok je radio je vidio da plan poslovanja u restoranu nije dobar, zbog čega je odlučio da ne želi otkupiti i preuzeti restoran. Iskazao je da u prosincu 2024. nije bilo posla, da je promet bio mali i da je iznosio oko 10,00 eura dnevno. Osim njega u to vrijeme kod tuženika nije bio nitko drugi zaposlen. Nakon što su mu predočene objave na listu 89-92 spisa, svjedok je iskazao da su to objave tuženika i da je zaista bilo tako da su u prosincu imali nekoliko domjenaka, da je za te domjenke kuhao sam, da je u prosjeku na svakom domjenku bilo oko 20-ak ljudi, da ti domjenci nisu pomogli da se tuženik izvuče financijski, a da je osim domjenaka slabo bilo drugih gostiju. Svjedok je iskazao da on danas ima svoj restoran koji se nalazi u prostoru u kojem je radio tuženik, da je u tom prostoru u najmu, da vlasnik tog prostora nije EĆ, te da od tuženika nije otkupio brend niti da je išta od njih preuzeo da bi on mogao raditi.

13. Svjedokinja UĆ je iskazala da je vodila računovodstvo tuženika od osnivanja pa sve do zatvaranja poslovanja u veljači ili ožujku 2025., da misli da je cijelo to vrijeme tuženik imao zaposlene tri osobe, da tužiteljicu poznaje samo po imenu i prezimenu i to iz papira i da misli da je bila zaposlena kod tuženika kao kuharica ili pomoćna kuharica. Ne sjeća se točno kada je to bilo, ali zna da je bilo otprilike tjedan dana prije odjave djelatnika da ju je EĆ nazvala i da joj je rekla da ima namjeru odjaviti tužiteljicu i još jednog djelatnika jer se poslovanje nije pokrivalo svojim primicima. Iskazala je da je i ona kao računovođa iz raspoložive dokumentacije vidjela da je to zaista bilo tako, i da zna da je čak i EĆ kao direktorica firme, davala pozajmice tuženiku da bi se podmirili tekući troškovi. Ne zna koliko je točno bilo pozajmica međutim, s obzirom da je nedavno radila završne račune, da se sjeća da je ostalo negdje oko 10.000,00 eura duga tuženika prema direktoru. Zna da je s 31. prosinca 2024. evidentiran gubitak u poslovanju tuženika, ali ne zna točno u kojem iznosu. Iskazala je da zna da je kod tuženika osim tužiteljice i ovog drugog djelatnika bio prijavljen još jedan dečko ali da ne zna je li ta njegova prijava bila neposredno prije ili poslije njihove odjave. Na poseban upit suda poznaje li osobu po imenu IĆ, svjedokinja je iskazala da je to bio taj „dečko“ kojeg je spomenula, međutim da ne zna ništa više o njemu. Iskazala je da ne zna jesu li studenti radili za tuženika preko studentskog centra, ali ako jesu da je to moralo biti vidljivo u knjigovodstvenoj dokumentaciji budući da je morao biti ispostavljen račun studentskog centra. Svjedokinja je iskazala da ne može sada reći kakav je bio promet tuženika po mjesecima, ali da je sigurna da ni jedan mjesec nije bio neki poseban promet. Iskazala je da više ne vodi računovodstvo tuženika jer tekućeg poslovanja nema, i ako dođe do zatvaranja firme da će raditi samo završni obračun. Iskazala je da joj nije poznato ništa u vezi natječaja za nova radna mjesta kod tuženika, nakon što je tužiteljici prestao radni odnos.

14. Svjedok NĆ je iskazao da poznaje tužiteljicu jer je zajedno s njom radio kod tuženika od svibnja do 4. listopada 2024., da je on bio kuhar, da su u to vrijeme kod tuženika bile zaposlene četiri osobe (on, tužiteljica, još jedna pomoćna djelatnica i konobar). Iskazao je da je, prije nego što su on i tužiteljica prestali raditi kod tuženika, poslovanje tuženika bilo dobro, da su postojali dnevni meniji i da se sve prodalo, da je njegova plaća bila oko 1.500,00 eura bruto i da se sve redovno isplaćivalo do zadnjeg mjeseca. Iskazao je da je **.**.2024. EĆ došla u restoran, da je tog dana bio riblji meni, i da se sve normalno radilo, da su tužiteljica i on bili u kuhinji i da je EĆ došla s papirima u rukama i rekla im da moraju potpisati te papire i da ona to sve danas mora odnijeti jer zatvara restoran i da im je danas zadnji radni dan, te da je sve izgledalo kao da je hitno. Iskazao je da im nije ništa govorila zašto zatvara restoran, a niti su je oni to pitali. Budući da je bila gužva, da se sve peklo, i da su im bile masne ruke, on i tužiteljica su joj rekli da sačeka, da sve prvo završe, međutim da je EĆ rekla da joj je hitno i da to sada moraju potpisati, pa su on i tužiteljica potpisali papire koje im je EĆ dala. Prije potpisivanja nisu pročitali što potpisuju. Sjeća se da je tužiteljica naknadno pročitala papir i da je rekla da je to nešto o sporazumnom otkazu i tada je počela plakati, tresti se i spominjati svoju djecu. Svjedok je iskazao da je on u mirovini i da njemu taj otkaz uopće nije bio bitan jer je nakon toga negdje dalje počeo raditi. Iskazao je da mu je poznato da restoran nakon toga nije bio zatvoren, nego da se i dalje tražio kuhar i pomoćni kuhar, a misli da se tražio i konobar i da je osobno vidio te oglase.

15. Zakonska zastupnica tuženika EĆ je iskazala da je njezin restoran inače imao 44 sjedeća mjesta i da je radio po principu dnevnih obroka što znači da su dolazili ljudi jesti u restoran, a imali su i dostavu putem Glova, da je u početku bilo zaposleno troje ljudi u kuhinji, jedan konobar i ona kao direktor, da su nakon toga kuhar i konobar dobili otkaze, pa su u restoranu ostali samo ona, tužiteljica i NĆ. Iskazala je da je poslovanje tuženika bilo takvo da su često vadili novce iz pologa kako bi mogli namiriti obveze poslovanja. Restoran je bio u najmu u poslovnom prostoru i najam je redovno plaćan 300,00 eura mjesečno bez režija. Prvi mjesec poslovanja je plaće radnika pokrila iz zarade, a sve ostale plaće je isplaćivala putem pozajmica. Kada je vidjela da bistro ne radi kako je mislila i da je potrošila svu ušteđevinu, tražila je dalje i kopala i na taj je način došla do ĆĆ. S njim je stupila u kontakt u listopadu 2024., nešto prije nego što je s tužiteljicom potpisala sporazumni prestanak radnog odnosa. ĆĆ je samo zanimao koncept restorana i s njim nije pričala ni o tome tko su joj radnici ni koliko ih ima ni što će dalje biti s njima. ĆĆ joj je rekao da bi prvo trebao vidjeti kako sve funkcionira u bistrou, kakav je profil gostiju itd. Što se tiče objava na Instagramu (list 89-92 spisa) iskazala je da ne osporava ove objave i da su domjenci od 6., 14. i 20. prosinca 2024. bili već unaprijed rezervirani još dok je tužiteljica radila. Što se tiče sporazumnog prestanka radnog odnosa iskazala je da je taj tjedan od ponedjeljka do četvrtka bilo jako malo gostiju i da je kod kuće sa svojima vijećala što će i kako dalje, da je 4. listopada 2024. u restoranu popila kavu zajedno s tužiteljicom i NĆ i da su tada potpisali taj sporazum, da su i tužiteljica i NĆ jako dobro znali sve promete u danu i da poslovanje loše stoji, da im ona prije 4. listopada 2024. ništa nije govorila o tome da će dobili otkaz, ali da su znali za loše poslovanje. Tog 4. listopada je zajedno s njima sjela za stol i rekla im da ovo ovako više ne ide, da hrana ostaje od dana prije i da se baca, i da je pred njih stavila papire na stol. Nije im ništa govorila o tome da se to radi o sporazumnom prestanku radnog odnosa niti su oni nju išta pitali. Iskazala je da ne zna jesu li oni pročitali sporazum prije nego što su ga potpisali. Budući da je slušala iskaz svjedoka NĆ, iskazala je da nije istina da se taj dan 4. listopada 2024. u restoranu radilo, nego da je bilo upravo ovako kako ona govori tj. da taj dan nije bilo posla, a iskazala je da je tom prilikom u restoranu radila i jedna studentica koja je dolazila i odlazila od stola za kojim su sjedili, ali da ne zna je li čula njihov razgovor. Na poseban upit suda zašto se baš odlučila za sporazumni prestanak radnog odnosa, iskazala je da u tom trenutku o tome uopće nije razmišljala niti je znala za sankcije koje to dalje nosi. Na poseban upit suda zašto su objavljena dva natječaja 8. listopada 2024. za radno mjesto kuhara i pomoćnog kuhara, a zatim i 5. studenog 2024. za radno mjesto kuhara, ako joj je poslovanje loše išlo i ako se hrana bacala, iskazala je da je to bio uvjet ĆĆ jer je on tražio da prvo vidi kakvo je poslovanje bistroa. Na poseban upit kako je mislila platiti te kuhare, ako je poslovanje išlo loše, iskazala je da je ih sigurno nije mislila platiti iz poslovanja nego iz ušteđevine, pozajmice i posudbe. Budući da se na te oglase nitko nije javio, više nikada nikog nije zaposlila. Na poseban upit kako to da je ĆĆ imao neto plaću 1.200,00 eura u prosincu 2024. ako je poslovanje bilo loše, iskazala je da je uspjela izvući tu njegovu plaću jer su bili domjenci. Nadalje je iskazala da je poslovanjem u ovom bistrou sveukupno izgubila svojih privatnih novaca oko 40.000,00-50.000,00 eura, da svoje poslovanje na kraju nije prodala ĆĆ, da je ključ u bravu restorana stavila prije Nove godine, što znači da od tada više nikog nije imala zaposlenog osim sebe, te da nije podnijela zahtjev za brisanje trgovačkog društva budući da je u tijeku ovaj sudski spor.

16. Tužiteljica je iskazala da je po njezinom mišljenju poslovanje tuženika bilo dobro cijelo vrijeme dok je radila, budući da su posluživali i hranu u restoranu i hranu za van, a bilo je i dostava, da prije 4. listopada 2024. po ničemu nije mogla naslutiti da je poslovanje loše i da će njezin radni odnos prestati. Što se tiče 4. listopada 2024. sjeća se da je to bilo u vrijeme ručka oko 12,00 ili 13,00 sati kada je EĆ došla u kuhinju s papirima u rukama i rekla da zatvara restoran i da ona i NĆ to sada odmah moraju potpisati. Iskazala je da su u kuhinji tada osim EĆ bili samo NĆ i ona. Iskazala je da je tada čistila lignje, da je morala prati i suđe i raditi na dostavi i čistiti i da je imala hrpetinu posla kada im je EĆ dala papire da potpišu. EĆ im ništa nije govorila o čemu se radi niti da su ti papiri zapravo sporazumni prestanak radnog odnosa nego je samo rekla da je hitno. Iskazala je da nije pročitala što potpisuje i da nije ni stigla pročitati jer je sve izgledalo da se iste sekunde mora potpisati. Iskazala je da je od svega bila u šoku jer joj ništa nije dalo naslutiti da je poslovanje loše i da zapravo uopće nije ni znala što potpisuje. Na poseban upit suda, što je zapravo mislila da potpisuje, tužiteljica je iskazala da ne zna što je mislila jer je sve izgledalo tako hitno, te da je tek na kraju radnog dana kad su sve pospremili, pročitala da se radi o sporazumnom prestanku radnog odnosa. Iskazala je da je u tom istom trenutku dok je još bila na poslu nazvala EĆ i rekla joj da sada neće imati pravo s biroa, na što joj je ona odgovorila da će provjeriti sa svojim knjigovođom. Tužiteljica je iskazala da je kod tuženika primala minimalac, da u zajedničkom kućanstvu živi s dvoje maloljetne djece od 2 i 3 godine, da trenutno ima samo naknadu s biroa koju je počela primati u ožujku 2025., a da je od 4. listopada 2024. do tada imala samo dječji doplatak. Iskazala je da ima ovrhu na plaći i da ju je imala i u vrijeme dok je radila kod tuženika, da ima otvoren i zaštićeni račun, te da joj djeca ne primaju uzdržavanje od oca. Na poseban upit svog punomoćnika tužiteljica je iskazala da su ona i NĆ rekli EĆ da pričeka kada završe s spolom da će onda razgovarati, međutim da je EĆ inzistirala da papire potpišu odmah jer joj je hitno i jer ih mora odmah odjaviti, te da im nije obrazlagala ni što potpisuju ni koje su posljedice toga. Smatra da je dovedena u zabludu zato što je očigledno da je tuženik nakon nje tražio nove radnike i da je restoran tek kasnije zatvoren.

17. Sud je povjerovao iskazu tužiteljice o načinu na koji je 4. listopada 2024. potpisala Sporazum o prestanku ugovora o radu iz razloga što je taj dio njezinog iskaza u skladu s iskazom svjedoka NĆ koji je imao neposrednih saznanja o načinu sklapanja Sporazuma jer je bio osobno prisutan prilikom potpisivanja istog. Tužiteljica i navedeni svjedok su identično iskazivali o svim okolnostima koje su se događale u tom trenutku, a sud im je povjerovao jer su njihovi iskazi u tom dijelu bili detaljni, logični i uvjerljivi. To što je svjedok NĆ kod ovoga suda podnio tužbu protiv tuženika radi osporavanja svog Sporazuma o prestanku ugovora o radu, dakle isto kao i tužiteljica, nije utjecalo na ocjenu vjerodostojnosti njegovog iskaza u ovom postupku jer cjelokupan iskaz navedenog svjedoka predstavlja jednu logičnu i smislenu cjelinu, a tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno. Naime, sud nije povjerovao zakonskoj zastupnici tuženika EĆ u dijelu u kojem je iskazivala o načinu na koji je tužiteljica potpisala predmetni Sporazum (sjedeći za stolom uz razgovor) iz razloga što je iskazala da taj dan 4. listopada 2024. nije bilo posla, a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tog dana izdano 12 računa ukupnog iznosa 501,11 eura (list 159 spisa) što ide u prilog iskazima tužiteljice i svjedoka NĆ da im je bila gužva i da su se papiri potpisali u kuhinji. Nadalje, nije logičan dio iskaza zakonske zastupnice tuženika EĆ da je u trenutku potpisivanja Sporazuma u restoranu radila i jedna studentica koja ih je navodno vidjela da sjede za stolom i razgovaraju, a da tu istu studenticu tuženik nije predložio kao svjedoka u ovom postupku.

17.1. Sud je povjerovao iskazu zakonske zastupnice tuženika EĆ u dijelu u kojem je iskazivala o lošim poslovnim rezultatima tuženika budući da je u tome dijelu njezin iskaz u cijelosti potvrđen iskazom svjedokinje UĆ, koja je vodila računovodstvo tuženika, i nalazom i mišljenjem vještaka.

17.2. Što se tiče iskaza ĆĆ, iako isti nije imao neposrednih saznanja o načinu na koji je tužiteljica potpisala Sporazum o prestanku ugovora o radu, sud je cijenio njegov iskaz istinitim jer je dan uvjerljivo i jer je u bitnome podudaran s iskazom EĆ i nalazom vještaka u dijelu u kojem je iskazao da tijekom njegovog zaposlenja u prosincu 2024. nije bilo dovoljno prometa osim za vrijeme domjenaka.

18. Prema odredbi čl.112. st.1. t.7. ZR Ugovor o radu može prestati sporazumom radnika i poslodavca.

19. Prema odredbi čl. 330. ZOO ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje, te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno.

19.1. Prema odredbi čl. 280. st. 2. ZOO, da bi osoba koja za sebe tvrdi da je dovedena u zabludu prilikom sklapanja ugovora mogla isticati tu svoju zabludu kao razlog za

1 0

pobijanje ugovora, zabluda mora biti bitna. Prema odredbi čl. 280. st. 1. ZOO bitna je ona zabluda koja se odnosi, između ostaloga, na bitna svojstva objekta ugovora, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila ugovor takva sadržaja.

19.2. Prema odredbi čl. 284. st. 1. ZOO u slučaju da jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna (prijevara).

19.3. Prema odredbi čl. 135. st.1. ZR teret dokazivanja u ovom postupku je na tužiteljici budući da je ista pokrenula spor i da smatra da joj je povrijeđeno neko pravo iz radnog odnosa.

20. Uzimajući u obzir činjenični supstrat tužbe kao i navode tužiteljice tijekom postupka, za napomenuti je da ista glavnim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje nedopuštenim Sporazuma o prestanku ugovora o radu, a da kao razloge zbog kojih smatra da je Sporazum nedopušten navodi zapravo razloge za pobojnost pozivajući se na mane volje (zabludu i prijevaru). Budući da je tužiteljica potpisala Sporazum o prestanku ugovora o radu, isti predstavlja ugovor u smislu čl.292. st.1. ZOO zbog čega se u odnosu na isti ne primjenjuju odredbe ZR-a vezane za nedopuštenost odluke o otkazu, već se primjenjuju odredbe ZOO-a o pravnoj valjanosti dvostranih pravnih poslova (ništetnost i pobojnost). S obzirom da tužiteljica tijekom postupka nije isticala razloge ništetnosti, a da ni sud po službenoj dužnosti nije utvrdio da bi predmetni Sporazum bio suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, sud je dalje procjenjivao postojanje razloga za poništenje Sporazuma s obzirom na tvrdnje tužiteljice da je Sporazum potpisala u zabludi uslijed prijevarnog postupanja tuženika kao poslodavca. Budući da je tužiteljica glavnim tužbenim zahtjevom tražila utvrđenje da Sporazum nije dopušten, a da se na Sporazum ne primjenjuju odredbe ZR-a kojima je regulirano pitanje otkaza ugovora o radu, zahtjev tužiteljice u tom dijelu nije osnovan. Kako se zahtjev za sudski raskid ugovora o radu nadovezuje i ovisi o utvrđenju nedopuštenim predmetnog Sporazuma, to je i taj dio glavnog tužbenog zahtjeva tužiteljice neosnovan. U odnosu na zahtjev za naknadu štete, za napomenuti je da se sukladno čl.125. ZR naknada štete može tražiti samo u slučaju da se utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a s obzirom da se u ovome slučaju ne radi o otkazu, neosnovan je i zahtjev tužiteljice za naknadu štete. Stoga je ista odbijena u cijelosti s glavni tužbenim zahtjevom kao u točki I/ izreke.

21. Uzimajući u obzir dokaze koje je sud proveo tijekom postupka, utvrđeno je da tužiteljica nije dokazala da je prilikom sklapanja predmetnog Sporazuma bila u zabludi, te da nije dokazala da je zakonska zastupnica tuženika u odnosu na nju prijevarno postupila. Naime, da bi se radilo o zabludi, potrebno je da je u trenutku sklapanja Sporazuma kod tužiteljice postojala pogrešna predodžba o onome što je potpisala u odnosu na ono što je mislila da potpisuje, dakle da je postojao nesvjestan nesklad između volje i očitovanja te volje. Tužiteljica je u svom iskazu rekla da joj zakonska zastupnica tuženika EĆ prije potpisivanja Sporazuma nije rekla što joj konkretno daje na potpis, a na poseban upit suda što je zapravo mislila da potpisuje, tužiteljica je iskazala da ne zna što je mislila. U takvoj situaciji u kojoj je tužiteljica kao punoljetna i poslovno sposobna osoba s ranijim životnim iskustvom (navršenih 40 godina, majka dvoje djece, zaposlena još od završetka srednje škole) svjesno potpisala nešto, a da prethodno nije znala što potpisuje i da nije pročitala što potpisuje,

1 1

se ne može raditi o manji volje u smislu zablude jer tužiteljica zapravo nije imala nikakvu predodžbu o onome što potpisuje, pa se ne može govoriti o neskladu između volje i očitovanja te volje. Za napomenuti je da propust tužiteljice što prethodno nije pročitala sadržaj Sporazuma ne opravdava ni činjenica što je EĆ tuženicu požurivala na sklapanje Sporazuma jer se od svake odrasle osobe s prosječnim sposobnostima očekuje da prethodno pročita sadržaj koji potpisuje. S druge pak strane, utvrđeno je da se u ovakvoj situaciji ne može raditi ni o prijevari jer prethodno nije bilo zablude. Naime, da bi se radilo o prijevari jedna strana mora izazvati zabludu kod druge strane ili je održavati u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora (u ovom slučaju Sporazuma). Tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da ju je zakonska zastupnica tuženika EĆ svojim postupanjem dovela u zabludu i da ju je održavala u zabludi prilikom sklapanja Sporazuma, te je time navela na sklapanje istog. Ovo stoga što je na temelju nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka utvrđeno da je rezultat poslovanja tuženika u razdoblju od 27. svibnja 2024. (početak rada tužiteljice) do 31. prosinca 2024. bio negativan (tuženik ostvario gubitak od 12.577,72 eura), da je tuženik u tom razdoblju bio nelikvidan i da se troškovi redovnog poslovanja tuženika (uključujući i troškove plaća radnika, prodane ugostiteljske opreme i drugih realiziranih troškova) nisu mogli namirivati iz primitaka ostvarenih njegovim poslovanjem. Dakle, tuženikove financijske okolnosti su zaista bile takve da su sprječavale njegovo redovito poslovanje, uključujući i isplaćivanje plaća radnicima, sve kako je zakonska zastupnica tuženika EĆ iskazivala tijekom postupka. Stoga je u pravu tuženik kada je tvrdio da njegovo daljnje poslovanje nije bilo realno opravdano iz čega proizlazi da ponašanje zakonske zastupnice tuženika EĆ nije bilo prijevarno kada je tužiteljici rekla da zatvara restoran jer se zaista radilo o lošem poslovanju i jer je restoran u konačnici i zatvoren.

21.1. U odnosu na činjenice što je tuženik nakon zaključenja predmetnog Sporazuma nastavio raditi još do kraja 2024. i što je javno objavljivao natječaje za posao, po mišljenju ovoga suda nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik bio nelikvidan i da je isti u konačnici i zatvoren čime su potvrđeni navodi zakonske zastupnice tuženika da je restoran namjeravala zatvoriti zbog pada prometa.

21.2. Što se tiče navoda tužiteljice u vezi neisplaćenih plaća i naknade za neiskorišteni godišnji odmor, sud u vezi istih nije posebno ulazio u raspravljanje niti je cijenio zapisnike nadležnog državnog inspektorata i e-mail korespodenciju u spisu, budući da nisu predmet ovog spora.

22. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, dužna je tuženiku naknaditi trošak postupka na temelju čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22). Tuženiku je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 1.500,00 eura, a koji trošak obuhvaća sastav odgovora na tužbu 100 bodova prema Tbr.8.t.1., sastav obrazloženog podneska od 24. lipnja 2025. i 22. prosinca 2025. 100 bodova svaki prema Tbr.8.t.1., zastupanje na ročištima 3. ožujka 2025., 24. travnja 2025. i 28. svibnja 2026. 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 300,00 eura. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 24. veljače 2026. budući da se isti ne nalazi u spisu, a nije mu

1 2

priznao ni trošak pristupa ročištu za objavu presude budući da će o tom trošku odlučiti naknadno nakon što presuda bude objavljena.

Osijek, 30. lipnja 2026.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika