1

              Poslovni broj: Kž-230/2020

 

             

Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku

                  Dubrovnik                                                                                                 

            Poslovni broj: Kž-230/2020

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, Domagoja Raguža i Pera Miloglava, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Surjan kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika M. Ž., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. u vezi sa stavkom 2. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika M. Ž., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, pod brojem K-741/2019 od 3. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2024.

 

 

r i j e š i o     j e

 

1. Povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti se ukida presuda prvostupanjskog suda i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2. Uslijed odluke pod točkom I. žalba optuženika je bespredmetna.

             

                           

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda optuženik M. Ž. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1., 2. i 6.  KZ/11, te mu je za to kazneno djelo izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, te je potom, na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda i to na način da neuvjetovani dio iznosi 1 (jednu) godinu i 6 (šest mjeseci), a uvjetovani dio iznosi 1 (jednu) godinu i 6 (šest) mjeseci sa rokom kušnje u trajanju od pet godina.

 

2. Temeljem odredbe članka 72. Kaznenog zakona optuženiku M. Ž. je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 5 (pet) godina.

 

3. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku, optuženik M. Ž. je obvezan nadoknaditi ukupan trošak kaznenog postupka u iznosu od 7.062,48 (sedamtisućašezdesetidvijekuneičetrdesetiosamlipa) kuna, od čega se  500,00 (petsto) kuna, odnosi na trošak paušalne svote, a 6.562,48 (šesttisućapetstošezdesetidvijekuneičetrdesetiosamlipa) kuna na trošak toksikološkog, prometnog i sudsko medicinskog vještačenja, u roku od 1 (jedne) godine.

 

4. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženik M. Ž., putem svog branitelja D. K., odvjetnika iz U., pobijajući je zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni, djelomično uvjetnoj osudi i sigurnosnoj mjeri, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

 

7. Postupajući povodom žalbi i ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, koja nužno za sobom povlači ukidanje pobijane presude, tako da tu presudu nije bilo niti moguće ispitati u vezi sa žalbenim navodima okrivljenika, čija je žalba postala bespredmetna.

 

8. Ta bitna povreda odredaba kaznenog postupka je ostvarena, budući sud u svojoj presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama.

 

9. Naime, kako je već navedeno, prvostupanjski sud je na temelju članka 72. KZ/11 optuženiku M. Ž. izrekao sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 5 (pet) godina, dakle u maksimalnom trajanju, međutim u obrazloženju presude, sud uopće ne navodi razloge izricanja sigurnosne mjere, niti razloge maksimalnog trajanja te mjere.

 

10. Dakle, prvostupanjski sud nije u svojoj presudi naveo razloge o odlučnim činjenicama.

 

11. Također se ukazuje da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 5. ZKP/08, jer se na temelju članka 57. stavak 1. KZ/11 djelomična uvjetna osuda može izreći samo onda ako je optuženik osuđen na kaznu zatvora veću od jedne godine, a manju od tri godine, što u konkretnom slučaju nije bilo moguće, budući je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Isto tako je počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 5. ZKP/08 na način da je prvostupanjski sud prilikom izricanja djelomične uvjetne osude, uvjetovani dio kazne izrekao u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, čime je sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu, jer se na temelju članka 57. stavak 6. u vezi sa člankom 56. stavak 2. KZ/11 uvjetna osuda može izreći počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju do 1 (jedne) godine.    

 

12. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti nedostatke na način da će obrazložiti razloge izricanja sigurnosne mjere, te prilikom izricanja kazne voditi računa da ne prekorači ovlast koju ima po zakonu, u smislu članka 469. stavak 1. točka 5. ZKP/08, na koje mu je ukazano.

 

13. Oslonom na gore navedene razloge riješeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08.

 

 

 

U Dubrovniku 18. siječnja 2024.

 

                                                       

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

 

                                                                                                                Nikša Lučić, v. r.