Republika Hrvatska

Poslovni broj: P Ob-141/2024-19

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Katji Morić Arambašić, kao sucu pojedincu, u parničnom postupku po tužbi tužiteljice LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jeleni Čačić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Surić & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, tuženika i njegovog punomoćnika te objave 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da nekretnina i to: 4. suvlasnički dio: 1400/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) Vlasnički dio A-3 – APARTMAN A3 - u prizemlju zgrade, koji se sastoji od: hodnika, dnevnog boravka i kuhinje, wc-a sa kupaonicom i dvije sobe – ukupne korisne površine 52,39 m[2] , sa sporednim dijelom: Terasa u prizemlju korisne površine 8,01 m[2] , te pripadcima u dvorištu: Parkirno mjesto PM-A.3.1. korisne površine 10,79 m[2] , Vrt korisne površine 87,73 m  i Spremište u prizemlju korisne površine 3,81 m[2] ; - sveukupne korisne površine 162,73 m[2] , u Etažnom elaboratu sve označeno kosom šrafurom svijetlo plave boje na k. č. [katastarska čestica], Put Bab dvorište, stambena zgrada, Novalja, Put Bab 8B,, ukupne površine 650 m[2] , k. o. [katastarska općina]-I, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] pri zemljišnoknjižnom odjelu Pag Općinskog suda u Zadru, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to svakog u ½ dijela.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu nadležnog suda da na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti na nekretnini 4. suvlasnički dio: 1400/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) Vlasnički dio A-3 – APARTMAN A3 - u prizemlju zgrade, koji se sastoji od: hodnika, dnevnog boravka i kuhinje, wc-a sa kupaonicom i dvije sobe – ukupne korisne površine 52,39 m2, sa sporednim dijelom: Terasa u prizemlju korisne površine 8,01 m[2] , te pripadcima u dvorištu: Parkirno mjesto PM-A.3.1. korisne površine 10,79 m[2] , Vrt korisne površine 87,73 m i Spremište u prizemlju korisne površine 3,81 m[2] ; - sveukupne korisne površine 162,73 m[2] , u Etažnom elaboratu sve označeno kosom šrafurom svijetlo plave boje na k. č. [katastarska čestica], Put Bab dvorište, stambena zgrada, Novalja, Put Bab 8B, ukupne površine 650 m[2] , k. o. [katastarska općina]-I, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] pri zemljišnoknjižnom odjelu Pag Općinskog suda u Zadru, koji glasi na tuženika, provede upis prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela, a koji upis je tuženik HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan trpjeti.

3. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici prouzročeni trošak ovog parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate prema stopi zatezne kamate koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije  refinanciranja  ili  granična  kamatna  stopa  proizašla  iz natječajnih  postupaka  za  varijabilnu  stopu  za  posljednje  glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana. "

II. Dužna je tužiteljica LC OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženiku HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 22.560,00 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana **.**.2024. LC (dalje u tekstu: tužiteljica) podnijela je protiv HC (dalje u tekstu: tuženika) tužbu radi utvrđenja bračne stečevine u kojoj je u bitnome navela da su ona i tuženik od 2015. živjeli u izvanbračnoj zajednici u Švicarskoj, tijekom koje su 04. lipnja 2018. sklopili brak, koji je trenutno u postupku razvoda. Da su 2020. za vrijeme trajanja bračne zajednice sredstvima bračne stečevine stekli nekretninu i to apartman A3 u prizemlju zgrade izgrađene na kat čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo E-3, u Etažnom elaboratu sve označeno kosom šrafurom svijetlo plave boje, međutim da u zemljišnoj knjizi kao vlasnik istog upisan samo tuženik. Kako je takav upis pogrešan i nepotpun, s obzirom da je ona sukladno odredbi čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona suvlasnica predmetne nekretnine za ½ dijela, da podnosi ovu tužbu i predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi to njezino pravo i naložiti nadležnom zk. odjelu da prove upisa istog.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu od 09. listopada 2024. u bitnome naveo da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Naime, iako nije sporno da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja braka njega i tužiteljice, da ista nije bračna stečevina jer ju je on kupio dijelom vlastitim novcem stečenim prije braka radeći u društvu W. Schwaiger od 1990., gdje je ostvarivao mjesečno plaću u bruto iznosu od 5.500,00 EUR te uplatama u mirovinsko osiguranje u Švicarskoj, a dijelom posudbom od ZC koji je posuđeni iznos od 30.000,00 EUR uplatio direktno prodavatelju društvu Gradnja Miškić, a kojem i dan danas vraća taj novac. Nadalje navodi da bračna zajednica njega i tužiteljice bila vrlo nepostojana jer je tužiteljica u više navrata napuštala istu, a što je učinila i u trenutku kada je on kupio ovdje predmetnu nekretninu u rujnu 2019., tako da na niti jedan način nije sudjelovala u toj kupoprodaji. Da iz boravišne iskaznice tužiteljice proizlazi da je ista tek 31. prosinca 2020. stekla pravo privremenom boravka u Švicarskoj, što da potvrđuje činjenicu da ista niti u vrijeme sklapanja predugovora, niti u vrijeme sklapanja glavnog ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine nije bila s njime u bračnoj zajednici. Osim toga, da tužiteljica za vrijeme njihovog braka nije bila u nikakvom radnom odnosu, već da je isključivo on istu uzdržavao, a što da potvrđuje činjenicu da je on vlastitim sredstvima platio kupoprodajnu cijenu jer je logično i životno da niti tužiteljica, niti on u razdoblju od godinu dana od sklapanja braka 04. lipnja 2018. do kupovine nekretnine u rujnu 2019. nisu mogli uprihoditi ni približno iznos potreban za kupovinu, pa čak niti manji određeni dio, već da je za isto on trebao štedjeti godinama. Slijedom navedenog, da predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

2.1. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu tužiteljica se očitovala u podnesku od 21. veljače 2025. na način da je u bitnome navela da su isti u cijelosti neosnovani i paušalni. Naime, da tuženik nije dostavio dokaze o navodnoj životnoj štednji koju bi imao prije nego što je stupio u vezu s njom, kao niti dokaz da je platio kupoprodajnu cijenu iz štednje mirovinskog fonda ostvarenu prije stupanja u vezu s njom. Da upravo suprotno proizlazi iz dostavljene dokumentacije koja se odnosi na uplate plaće u bruto iznosu, tako da je tuženikova neto plaća koja mu je bila isplaćivana, bila znatno niža od tog iznosa, što uz činjenicu visokih životnih troškova u Švicarskoj, samo potvrđuje njezine navode da tuženik nije imao nikakvu ušteđevinu prije stupanja u izvanbračnu zajednicu s njom, već da je predmetna nekretnina kupljena upravo sredstvima stečenima radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice. Nadalje, da nije točno da ona nije doprinosila zajednici jer je od preseljenja kod tuženika u Švicarsku u rujnu 2015. godinama radila „na crno“ za tuženika u njegovoj agenciji „Apartmens Davos Klosters“ za iznajmljivanje stanova/apartmana na održavanju, čišćenju, vođenju brige o apartmanima prije dolaska i po odlasku gostiju (promjena posteljina, ručnika itd.) u čemu su joj nekada pomagale i kći ŽC i teta MC. Da je tuženikova Agencija imala između 12 i 14 apartmana o kojima je vodila brigu, za što je od vlasnika apartmana dobivala 9 - 12.5 % od cijene iznajmljenog apartmana. Osim toga da je tuženik u Švicarskoj bio domar gdje je zarađivao cca 900 CHF za poslove održavanja jedne zgrade trokatnice, u čemu mu je ona također pomagala obavljajući poslove čišćenja, održavanja stubišta, košnje trave, čišćenja snijega i dr. Da je tuženik nju iskorištavao za rad, odbijajući je prijaviti jer mu je to „skupo“ zbog plaćanja doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, tvrdeći je da sve što zarade ide u njihovu štednju. Što se tiče navoda tuženika o tome da je ona u više navrata napuštala bračnu zajednicu i odlazila u drugu državu, ističe da je isto netočno te pretpostavlja da tuženik misli na njezine odlaske u Finsku, koji nisu bili nikakvo napuštanje bračne zajednice, već odlasci u posjet djeci koja žive u [adresa] i odlasci na liječenje, s obzirom na to da je tamo bila zdravstveno osigurana. Da činjenica da je ona tek 2020. stekla pravo privremenog boravka u Švicarskoj Konfederaciji, nikako ne ukazuje na to da bračna zajednica nje i tuženika nije postojala, jer pravo privremenog boravka nije ni u kakvoj korelaciji s postojanjem faktične veze dvije osobe. Što se tiče zajma od 30.000 EUR za kupnju predmetne nekretnine da je doista točno da rođak tuženika uplatio taj iznos, međutim da je isti već odavno otplaćen u roku od svega nekoliko mjeseci od izvršene uplate u gotovini, jer su ona i tuženik u Bosni i Hercegovini imali puno ušteđevine koju su nosili iz Švicarske. Da je zajam bio potreban samo da tuženikov rođak ZC bankovnim prijenosom uplati navedeni iznos prodavatelju, dok su zapravo ona i tuženik čitavo vrijeme imali navedeni iznos od 30.000,00 EUR u gotovini, samo na različitim mjestima, pa da poziva tuženika da dokaže da taj zajam i dalje otplaćuje.

2.3. Dana 17. ožujka 2025. zaprimljen je podnesak tuženika u kojem je isti u bitnome naveo da dostavlja daljnje materijale dokaze u prilog da je prije stupanja u vezu sa tužiteljicom ima pozamašna novčana sredstva koje je kasnije koristio za kupnju predmetne nekretnine i to presliku Izvoda iz mirovinskog fonda iz koje je razvidno da 25. travnja 2007. na bankovni račun u Švicarskoj prebacio iznos od 81.712,45 CHF, što je tada odgovaralo skoro 50.000,00 EUR te izvod sa tog računa iz kojeg je razvidno da je 31. prosinca 2015. raspolagao sa iznosom od skoro 30.000,00 CHF, a što je tada odgovorila približno 30.000,00 EUR, zatim bankovnu karticu njegovog računa u Raiffeisen banci d.d. s kojeg je izvršio uplatu dijela kupoprodajne cijene prodavatelju od 60.000,00 EUR i to karticu za period od 01. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. iz koje je razvidno da je već tada raspolagao sa većim dijelom potrebnih novčanih sredstava te za period od 01. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. iz koje je razvidno da je tada na računu imao 70.000,00 EUR koji potječe od njegove vlastite imovine periodičnim uplatama sredstva podignutih iz mirovinskih fondova i bankovnih računa u Švicarskoj. Također da dostavlja i Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine od 19. rujna 2019. iz koje je razvodno da je kupoprodajna cijena iznosila 90.000,00 EUR, od čega je on sa svog računa isplatio 60.000,00 EUR, dok je ostatak od 30.000,00 EUR uplatio BC. Dakle, da su navodi tužiteljice da on nije imao nikakve ušteđevine do stupanja u izvanbračnu zajednicu s njom apsurdni i temeljeni isključivo n njezinim nagađanjima. Nadalje napominje da je on doista bio vlasnik Agencije Apartmans Davos Klosters, međutim da mu je to bio samo dodatan posao vikendom u zimskom periodu 2 mjeseca i u ljetnom periodu 2 mjeseca za koje vrijeme se brinuo za 11 apartmana koji nisu uvijek bili iznajmljeni, a za što je dobivao naknadu od 9% od cijene najma. Da tužiteljica nije mogla čitavo vrijeme raditi posao čišćenja apartmana jer nije toliko ni boravila u [adresa] zbog čestih odlazaka u Finsku, a što i sama potvrđuje, međutim da prešućuje da su više puta prekidali svoju izvanbračnu vezu kada bi ona odlazila na dulje razdoblje od preko 3 mjeseca, pa da bi se onda ponovo pomirili, nakon čega bi se vratila.

3. Na pripremno ročištu održanom dana 25. ožujka 2025. tužiteljica je potvrdila da je predmetni apartman kupljen na način da je kupoprodajna cijena isplaćena sa tuženikovog računa koji je isti imao u Raiffeisen banci d.d., a na koji račun su ona i tuženik polagali novac koji su stekli radom u Švicarskoj, kao i dijelom putem pozajmice od 30.000 EUR od ZC koja mu je odmah vraćena. Da je ona u četiri godine rada kao spremačica za tuženika u zgradama koje je on održavao u njihov kućni budžet unijela svotu od 120.000 CHF, uzimajući u obzir da bi mjesečna plaća za čistačicu za sve apartmane i zgradu VERBEENA bila oko 2.500 CHF.

3.1. Na istom ročištu tuženik je potvrdio da su on i tužiteljica prije sklapanja braka bili u izvanbračnoj zajednici od 2015., s tim da je ta zajednica u više navrata prekidana, a kako je to već prethodno pojasnio. U odnosu na tvrdnje tužiteljice o njezinom doprinosu u zajednicu je istakao da su iste neživotne i nelogične, obzirom da su životni troškovi i generalno životni standard u Švicarskoj vrlo visoki, a kako je i sama tužiteljica navela, tako da je nemoguće da je ista obzirom na svoj posao kojim se bavila mogla u tako kratkom periodu uštedjeti navedeni iznos, a posebice što osporava njemu da je to mogao kroz cijeli svoj radni vijek u Švicarskoj.

4. Dana 23. travnja 2025. zaprimljen je podnesak tužiteljice u kojem se ista očitovala na dokumentaciju dostavljenu od strane tuženika na način da je u bitnome navela da je iz iste razvidno da tuženik nije imao vlastita sredstva prije stupanja u izvanbračnu zajednicu s njom, kojima bi mogao financirati kupnju predmetne nekretnine u Hrvatskoj, već da je nekretnina kupljena upravo sredstvima stečenima radom stranaka za vrijeme trajanja njihove izvanbračne i bračne zajednice. Naime, da iz dokumentacije proizlazi da je tuženik 25. travnja 2007. podignuo stečenu naknadu, nakon čega je stanje njegovog mirovinskog fonda bilo na nuli, kojim novcima je kupio automobil marke Audi A5 po koji je osobno išao u tvornicu u Njemačku, a koji je tada koštao cca 60.000,00 EUR. Osim toga, kako je tuženik bio u braku prije stupanja u vezu s njom, a iz kojeg braka ima i djecu i koji je razveden 2012., da je imovina koju je tuženik stekao do tada zapravo bračna stečevina njega i njegove bivše supruge. Dakle, da tuženik 2015. kada je stupio u vezu s njome nije imao nikakvu ušteđevinu, niti sredstva u mirovinskom fondu, s obzirom da je to sve ranije potrošio na razvod, kupovinu automobila i osnivanje agencije Apartments Davos Klosters. Da navedeno proizlazi i iz stanja po njegovom računu u BIH br. 506122000 (partija 04350008855) iz kojeg je razvidno da je u kolovozu 2015., dakle prije stupanja u izvanbračnu zajednicu s njom, na računu bilo 2.659,54 EUR, što ne predstavlja nikakvu značajnu ušteđevinu, dok je 2018., dakle nakon tri godine izvanbračne zajednice na istom računu br. 506122000 bilo 72.762,99 EUR, a koja sredstva su uplaćivali ona i tuženik, na način da su prilikom odlazaka u BiH sa sobom donosili gotovinu iz Švicarske i to u više navrata po cca 10.000,00 EUR.

5. U daljnjem tijeku postupka saslušani su tužiteljica i tuženik kao stranke te svjedoci ŽC, MC i NC, nakon čega je zaključeno s raspravljanjem u ovoj pravnoj stvari.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Povijesni prikaz izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I sa stanjem na dan 29. srpnja 2024. (l.s. 6-19), Izvadak iz zk. za suvlasnički udio redni broj 4. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I sa stanjem na dan 29. srpnja 2024. (l.s. 20), preslika osobne iskaznice tuženika (l.s. 25), Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 18. lipnja 2019. (l.s. 37-38), Potvrda o dužini boravka u inostranstvu od 15. ožujka 2021. (l.s. 40), preslika putovnice tužiteljice (l.s. 41), Kartica računa tuženika u Raiffeisen banci BIH partija 0435008855 za razdoblje od 01. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. (l.s. 77-80), Kartica računa tuženika u Raiffeisen banci BIH partija 0435008855 za razdoblje od 01. siječnja 2018.do 31. prosinca 2018. (l.s. 87-91), obrazac za plaćanje u inostranstvo (l.s. 92 i 196), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 19. rujna 2019. (l.s. 94-96), ovjereni prijevod sa njemačkog jezika Izlistaja odštetnog fonda Kanton br. (l.s. 105-115), ovjereni prijevod sa njemačkog jezika Stečene naknade (l.s. 116-130), ovjereni prijevod sa njemačkog jezika Izvješća o kamatama i glavnici Kantonalbank sa stanjem 31. prosinca 2015. (l.s. 131-141), ovjereni prijevod sa njemačkog jezika Izlistaja iz BW BANK od 10. rujna 2019. (l.s. 142-145), ovjereni prijevod sa njemačkog jezika Ugovora o radu za tuženika (l.s. 146-149), ovjereni prijevod sa njemačkog jezika stranice portala za iznajmljivanje apartmana, podataka o obavljenom kirurškom zahvatu tužiteljice, medicinskim tretmanima tužiteljice od 2018. do prosinca 2024. i podataka o mirovini tužiteljice (l.s. 154-166), Izvod iz matične knjige vjenčanih od 27. listopada 2020. (l.s. 170), ovjereni prijevod sa njemačkog jezika Rješenja o razvodu braka od 07. srpnja 1998. (l.s. 174-179), ovjereni prijevod sa njemačkog jezika Ugovora o radu tužitelja (l.s. 181-183), fotografija automobila (l.s. 185), dana 18. veljače 2026. saslušao tužiteljicu i tuženika kao stranke (l.s. 189-194), dana 24. travnja 2026. saslušao svjedoke AC, MC i NC (l.s. 200-205), izvršio uvid u Karticu računa tuženika u Raiffeisen banci BIH partija 0435008855 za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 31. prosinca 2019. (l.s. 208-210).

7. Sud je donio odluku na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je s naslova bračne stečevine suvlasnica za ½ dijela apartmana A3 koji se nalazi u prizemlju zgrade izgrađene na kat čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I, etažno vlasništvo E-3.

8.1. Svoj tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je predmetni apartman kupljen za vrijeme trajanja braka sredstvima koji su stečeni radom u razdoblju od kada su ona i tuženik zasnovali izvanbračnu zajednice krajem 2015. i nakon sklapanja braka 04. lipnja 2018., sve do kupovine apartmana u lipnju 2019.

9. Među strankama nije sporno da su sklopili brak 04. lipnja 2018. te da je predmetni apartman kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice, već je sporno da li predmetni apartman predstavlja bračnu stečevinu s obzirom da tuženik tvrdi da je isti njegova vlastita imovina jer je plaćen novcima koje je on stekao prije sklapanja braka sa tuženom. Također je sporno da li zajednica koju su stranke zasnovale krajem 2015. ima učinak izvanbračne zajednice.

9.1. Iako se tužiteljica u tužbi pozvala na odredbe Obiteljskog zakona koji je na snazi u RH, s obzirom da su i ona i tuženik strani državljani i to tužiteljica državljanka Finske i BIH, a tuženik državljanin Švedske i BIH, to se ovdje ima primijeniti odredbe čl. 39. i 36. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisnima drugih zemalja u određenim odnosima (Službeni list SFRJ br. 43/82, 72/82 i Narodne novine br. 53/91, 88/01 i 101/17) koji je bio na snazi u vrijeme kada tužiteljica tvrdi da je postojala izvanbračna zajednica, odnosno kada je brak sklopljen, a sukladno kojima je za imovinske odnose osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici, kao i za osobne i zakonske imovinske odnose bračnih drugova, mjerodavno pravo države čiji su oni državljani, što bi u ovom slučaju bio Obiteljski zakon Federacije Bosne i Hercegovine, s obzirom da su oboje državljani te države (dalje u tekstu: ObZ BIH).

9.2. Odredbom čl. 3. ObZ BIH propisano je da je izvanbračna zajednica u smislu tog zakona zajednica života žene i muškarca koji nisu u braku ili izvanbračnoj zajednici s drugom osobom, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

9.3. Odredbom čl. 263. ObZ BIH, propisano je da se imovina koju su izvanbračni partneri stekli radom u izvanbračnoj zajednici, koja ispunjava uvjete iz članka 3. tog zakona, smatra njihovom izvanbračnom stečevinom te da se na tu imovinu primjenjuju odredbe ovog zakona o bračnoj stečevini.

9.4. Odredbom čl. 251. ObZ BIH, propisano je da bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine.

9.5. Odredbom čl. 252 ObZ BIH, propisano je da su bračni partneri u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

9.6. Odredbom čl. 254. ObZ BIH, propisano je da imovina koju bračni partner ima u času sklapanja braka ostaje njegova posebna imovina, kao što je posebna i imovina koju za vrijeme trajanja bračne zajednice jedan bračni partner stekne po pravnom temelju drukčijem od navedenog u članku 251. tog zakona.

10. S obzirom na tvrdnju tuženika da je predmetni apartman platio sredstvima koje je stekao prije sklapanja braka sa tuženom, prvenstveno je trebalo cijeniti dokaze kolikom iznosom je isti raspolagao.

10.1. Iz iskaza tuženika danom u ovom postupku proizlazi da je kupoprodajna cijena predmetnog apartmana od 114.000,00 EUR, a koji iznos odgovara iznosu navedenom u Predugovoru o kupoprodaji nekretnine od 18. lipnja 2019. (l.s. 37), plaćana na način da je sa njegovog računa u Raiffeisen banci u BIH isplaćeno 60.000,00 EUR, da je 30.000,00 EUR uplatio preko računa prodavatelju njegov rođak ZC te da je ostatak plaćen u gotovini jer je on u kućnom budžetu doma uvijek imao barem 20.000,00 do 30.000,00 EUR u gotovini. Da je on pozajmicu ZC vratio tek 2025.

10.2. Uvidom u Karticu računa tuženika partija 04350008855 otvorenog kod Raiffeisen banke d.d. za period od 01. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. utvrđeno je da je tuženik 25. travanja 2015. podigao iznos od 2.990,00 KM. Nadalje je utvrđeno da je na istom računu na dan 19. listopada 2015. imao iznos od 32.066,39 EUR, a 31. prosinca 2015. 31.293,78 EUR (l.s. 77-80)

10.3. Uvidom u Karticu računa tuženika partija 04350008855 otvorenog kod Raiffeisen banke d.d. za period od 07. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. utvrđeno je da je tuženik 07. siječnja 2017. imao iznos od 8.716,67 EUR te da je 03. listopada 2017. izvršio uplatu prijenosom sa svog računa u iznosu od 36.758,53 EUR i uplatu konvertiranog iznosa od 28.064,81 EUR, tako da je tog dana na računu imao sveukupno iznos od 72.762,99 EUR (l.s. 208).

10.4. Uvidom u Karticu računa tuženika partija 04350008855 otvorenog kod Raiffeisen banke d.d. za period od 01. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. utvrđeno je da je tuženik 31. prosinca 2018. imao 0,00 KM te 72.762,99 EUR (l.s. 87-91) 10.5. Uvidom u Karticu računa tuženika partija 04350008855 otvorenog kod Raiffeisen banke d.d. za period od 01. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. utvrđeno je da je tuženik 04. srpnja 2019. izvršio društvu Gradnja Miskic d.o.o. iznos od 300,00 EUR i 60.000,00 EUR, nakon čega je na računu ostalo 17.462,99 EUR koji je podignut 17. rujna 2019. (l.s. 210).

10.6. Uvidom u ovjereni prijevod izvješća o kamatama i glavnici Kentonalbank utvrđeno je da je tuženik 31. prosinca 2015. na računu br. CH81 00774310191221500 imao iznos od 10.472,24 CHF, a na računu br. CHF 8100774000192121500 iznos od 19.201,85 CHF, odnosno na računima u banci u Švicarskoj sveukupno iznos od 29.674,09 CHR, što je odgovaralo cca 27.450,00 EUR (l.s. 131-137).

10.7. Uvidom u ovjereni prijevod sa njemačkog jezika Stečenih naknada utvrđeno je da je tuženik 17. kolovoza 2006. primio iznos od 81.007,75 CHF isplatom iz mirovinskog fonda UBS AG, koji je u cijelosti podignuo 27. travnja 2007. (l.s. 16- 120).

10.8. Uvidom u ovjereni prijevod sa njemačkog jezika Izlistaja Odštetnog fonda Kanton GR utvrđeno je da je tuženik ostvarivao prihod u Švicarskoj od 1985 do 01. prosinca 2019. te da je od 2006. do 2019. uz rad kod poslodavca ostvarivao prihode s osnove samostalnog rada, kao i s osnove održavanja zgrade Verbana i od 2011. do 2012. zgrade [adresa], tako da je na taj način 2006. sveukupno u 2006. zaradio iznos od 64.992,00 CHF, 2007. iznos od 55.568,00 CHF, 2008. iznos od 32.400,00 CHF, 2009. iznos od 24.783,00 CHF, 2010. iznos od 28.817,00 CHF, 2011. iznos od 60.362,00 CHF, 2012. iznos od 90.122,00 CHF, 2013. iznos od 86.483,00 CHF, 2014. iznos od 86.483,00 CHF, 2015. iznos od 86.966,00 CHF, 2016. iznos od 88.733,00 CHF, 2017. iznos od 88.733,00 CHF, 2018. iznos od 90.133,00 CHF i 2019. iznos od 81.950,00 CHF. Nadalje je utvrđeno da je tuženik od sveukupne godišnje zarade s osnove samostalnog rada zaradio 2007. iznos od 8.698,00 CHF, 2008. iznos od 21.900,00 CHF, 2009. iznos od 14.200,00 CHF, 2010. iznos od 15.600,00 CHF, 2011. iznos od 10.500,00 CHF, 2012. iznos od 9.094,00 CHF, 2013. iznos od 9.333,00 CHF, 2014. iznos od 9.333,00 CHF, 2015. iznos od 9.333,00 CHF, 2016. iznos od 9.333,00 CHF, 2017. iznos od 9.333,00 CHF, 2018. iznos od 9.999,00 CHF (l.s. 105-109).

10.9. Uvidom u ovjereni prijevod sa njemačkog jezika Izlistaja iz banke BW- BANK utvrđeno je da su ĐC i GC **.**.2019. izvršili prijenos sredstva za uplatu apartmana za JC u vrijednosti od 30.000,00 EUR (l.s. 142-145)

10.10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženik od 2012. od iznosa koji mu je isplaćen iz mirovinskog fonda kupio automobila marke Audi, tako da tuženik nije imao nikakav značajni iznos štednje kada se ona doselila kod njega. Da su sav novac koji se nalazi na tuženikovim računima od 2015. pa nadalje, kao i novac koji su imali u gotovini, stečen zajedničkim radom, a da su isti polagali na račun u Raiffeisen u BIH na način da bi minimalno dva puta godišnje sa sobom donosili i do 10.000,00 CHF koji su pretvarali u EUR. Da su od ZC posudili novac jer tuženik nije imao dovoljno gotovine u BIH, međutim da su mu taj iznos odmah vratili nakon kupnje apartmana.

10.11. Iz Ovjerenog prijevoda Rješenja o razvodu i priležeće potvrde proizlazi da je istim 22. siječnja 1999. razveden brak tuženika i ĆC te da je tuženik obvezan uzdržavati mlt. djecu IC rođ. 1983. i TC rođ. 1992., što znači da je tuženikova obveza uzdržavanja prestala još 2010., kada je mlađi sin napunio 18 godina.

11. Cijeneći naprijed navedene dokaze svaki zasebno i sve zajedno, ovaj sud je našao da je tuženik prije nego je tužiteljica došla živjeti kod njega u Švicarsku svakako imao na računima u Švicarskoj i BIH ušteđevinu u 60.922,87 CHF, što je u tom trenutku iznosilo cca 56.000,00 EUR i 3.306,56 EUR, odnosno sveukupno iznos od 59.306,52 EUR, a kako proizlazi sa izvoda po računima sa stanjem na dan 31. prosinca 2015. Navedeno je sukladno i sa činjenicom da je tuženik već od 2012. do 2015., kada su mu tekući troškovi bili sigurno upola manji jer je živio sam, počeo zarađivati značajno veće iznose nego prethodnih godina, koji iznosi su približno istovjetni iznosima koje je zarađivao od kada je započeo vezu sa tužiteljicom kada je za dvoje ljudi plaćao sve životne troškove, a kako proizlazi iz Izlistaja Odštetnog fonda Kanton GR (l.s. 105-109). Dakle, kako se ovdje radi o imovini koja je stečena prije nego je tuženik uopće započeo vezu sa tužiteljicom, predmetni iznos je njegova vlastita imovina.

11.1. Što se tiče novaca iz mirovinskog fonda tuženika, ovaj sud iste nije posebno cijenio jer je sam tuženik potvrdio da je nakon isplate iz prvog mirovinskog fonda iznosa od 81.007,75 CHF koji je po tuženikovim navodima tada odgovarao iznosu od cca 50.000,00 EUR od toga krajem 2011. kupio automobil Audi, dok je isplatu iz drugovog mirovinskog fonda podigao 2021., nakon kupovine predmetnog apartmana. Također, ovdje je za navesti da tužiteljica u cilju svog uspjeha u sporu samo selektivno navodi iznos koji je postojao na računu u BIH u kolovozu 2015. od 2.659,54 EUR, dok ispušta navesti da je na istom tom računu uz novac u valuti EUR, bio i novac u valuti CHF u iznosu od 32.066,39 na dan 19. listopada 2015. (l.s. 80).

11.2. Slijedom navedenog, ovaj sud je našao da je tuženik dokazao da je raspolagao sa minimalno 59.306,52 EUR vlastitog novca, dok je tvrdnje tužiteljice da tuženik nije imao nikakvu štednju te da se sav novac koji je nalazi na njegovim računima oni stekli zajedno, našao neuvjerljivim. Osim toga, navodi tužiteljice o načinu kako je novac polagan na račun tuženika u BIH je kontradiktoran materijalnim dokazima u spisu jer ista tvrdi da je novac donošen iz Švicarske minimalno dva puta godišnje u iznosima do 10.000,00 CHF, što je u suprotnosti podacima iz Izvoda po računu za 2017. i 2018. iz kojih proizlazi da je uplata većeg iznosa izvršena istoga dana 03. listopada 2017. i to iznosa od 36.758,53 EUR prijenosom sa tuženikovog računa i iznosa od 28.064,81 EUR konverzijom, odnosno ukupno 64.823,34 EUR, pa su i iz ovog razloga njezine tvrdnje neuvjerljive (l.s. 208).

11.3. Što se tiče pozajmice od tuženikovog nećaka ZC od 30.000,00 EUR za kupnju apartmana, za istaći je da tužiteljica nije dokazala da je ista dana u njezino ime, niti da je vraćena za vrijeme trajanja bračne zajednice.

12. Nadalje, s obzirom na tvrdnju tužiteljice da je i sva gotovina kojom je tužitelj raspolagao stečena zajedničkim radom u razdoblju od kraja 2015. kada su ona i tuženik zasnovali izvanbračnu zajednicu, bilo je potrebno utvrditi da li je između stranaka doista postojala takva zajednica, što bi imalo za posljedicu da je sav novac koji je zarađen u tom period od kraja 2015. do sklapanja braka u lipnju 2018. predstavljao njihovu izvanbračnu stečevinu.

12.1. Tuženik je potvrdio da se tužiteljica kod njega doselila krajem 2015. gdje je održavala kućanstvo i pomagala mu u obavljanju poslova čišćenja za potrebe njegove agencije te da su dijelili postelju, međutim isti tvrdi da je njihova zajednica bila nestabilna jer ju je tužiteljica često napuštala.

12.2. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je od 2015. do 2018. barem dva puta godišnje odlazila u Finsku te da su ona i tuženik tada svaki put prekidali svoju vezu. Da bi nekada prekinula ona, a nekada tužitelj. Međutim, da ju je bilo sram djece pa da je ona nakon nekog vremena tuženiku poslala upit da li da se vrati, na to bi joj on samo odgovorio gdje da ju čeka.

13. Cijeneći iskaze stranaka, ovaj sud je našao da njihova veza u razdoblju od 2015. do 2018. nije imala kvalitetu izvanbračne zajednice. Naime, da bi se radilo o izvanbračnoj zajednici, osim što mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa, mora postojati i namjera da takva zajednica bude trajna, što u ovom slučaju nije bilo tako, a s obzirom da su obje stranke potvrdile da su redovno svoju vezu prekidali. Da se ovdje se ne radi o uobičajenim svađama partnera, jasno proizlazi iz iskaza stranaka, s obzirom da oboje izričito navode da se radilo o prekidima veze. Čak niti razlog koji tužiteljica navodi zašto se nakon prekida vraćala ne proizlazi iz emotivne vezanosti sa tuženikom, već sa osjećajem srama prema trećim osobama, što dovodi u pitanje njezine motive ponovnog zasnivanja zajednice, pogotovo kada se uzme u obzir da se njezina zarada koju je ostvarivala u Finskoj značajno smanjila počev od 2012. do 2015, a kako proizlazi iz podataka o kumulaciji njezine mirovine (l.s. 164). Iskaze ŽC, kćeri tužiteljice i MC, ovaj sud nije našao relevantnima jer je sama tužiteljica navela da ju je bilo sram zbog prekida, pa je jasno da je isto očito skrivala od svoje djece i bliskih prijatelja. Također, ovaj sud nije našao relevantnim niti iskaz svjedoka NC jer je stranke upoznao tek nakon što su iste već sklopile brak.

13.1. Kako je ovaj sud našao da stranke nisu bile u izvanbračnoj zajednici od 2015. do lipnja 2018. kada su sklopile brak, novac koji je tuženik ostvario radom tijekom tog razdoblja ne predstavlja njihovu izvanbračnu stečevinu. Činjenica da je tužena radila bez naknade za potrebe tuženikove agencije, može predstavljati samo pravni osnov za obveznopravni zahtjev za isplatu udjela u dobiti. Osim toga, s obzirom da je na taj način na godišnjoj razni zarađivano svega 9.333,00 CHF, odnosno mjesečno 777.75 CHF, što je odgovaralo cca 719,41 EUR, jasno je da se ne radi o iznosima iz kojih bi se moglo uštedjeti značajna sredstva. Navode tužiteljice da je ona u kućni budžet kroz četiri godine svojim radom unijela 120.000,00 CHF, odnosno 30.000,00 CHF godišnje, ovaj sud je našao neuvjerljivim kada iz Izlistaja Odštetnog fonda Kanton GR proizlazi da je tuženik sa te osnove ostvarivao godišnje svega 9.333,00 CHF dobiti, dok svoje tvrdnje o tuženikovom radu "na crno" ista nije dokazala. Podaci o cijenama najma apartmana koje je tužiteljica dostavila u spis nisu relevantni jer tuženik nije bio vlasnik istih, tako da ti iznosi nisu išli u njegov prihod, a osim toga radi se o cijenama iz 2025. koje sigurno nisu istovjetne cijenama od prije 10 godina (l.s. 154-157).

14. Dakle, kako je tužitelj raspolagao sa cca 60.000,00 EUR prije nego je započeo vezu sa tužiteljicom, a tužiteljica nije dokazala da su od kraja 2015. bili u izvanbračnoj zajednici, niti da je novac koji je posuđen od tuženikovog rođaka za isplatu dijela kupoprodajne cijene predmetnog apartmana dug koji je i ona preuzela i koji je vraćen za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao niti da je od lipnja 2018. kada je sklopljen brak do lipnja 2019. kada je kupljen apartman u bračnoj zajednici ušteđen neki značajniji novčani iznos, to je ovaj sud našao da tužiteljica nije dokazala da je apartman stečen novcima koji potječu iz zajedničkog rada, odnosno da je isti bračna stečevina stranka.

14.1. Slijedom navedenog, ovaj sud je našao da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, pa je istog odbio, a kako je odlučeno u toč. I. izreke ove presude.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove, kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, dalje - Tarifa), a sve prema vrijednosti predmeta spora od 200.000,00 EUR, pa je temeljem citiranih odredbi tuženiku zastupanom po punomoćniku iz redova odvjetnika priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 1504 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), trošak sastava podneska od 17, ožujka 2025. od 1504 bodova (Tbr. 8. toč. 1.) te trošak za zastupanja na raspravi od 25. ožujka 2025., 11. kolovoza 2025., 18. veljače 2026. i 24. travnja 2026. od po 1504 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), dok mu nije priznat trošak sastava podnesak od 01. kolovoza 2025. jer isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP).

15.1. Dakle, tuženiku je priznato ukupno 9024 bodova, što iznosi 18.048,00 EUR, s obzirom da vrijednost boda iznosi 2 EUR (Tbr. 54), što sa priznatim PDV-om od 25% u iznosu od 4.512,00 EUR (Tbr. 42), sveukupno iznosi 22.560,00 EUR, te je tužiteljicu obvezao da mu naknadi priznati iznos, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troška odbio kao neosnovan, a kako je odlučeno u toč. II. izreke ove presude.

U Zadru, 30. lipnja 2026.

S u d a c

Katja Morić Arambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka, putem ovog suda, za Županijski sud u RH.

DNA:

1.Tužiteljici po punomoćniku,

2.Tuženiku po punomoćnicima.