REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-710/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja MONTE-MONT d.o.o., OIB: 29249525870, Osijek, Ulica borova 6, kojeg zastupa punomoćnik Željku Zrno, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stanić & Zrno, u Osijeku, protiv tuženika GRAD ILOK, OIB 83038408398, Ilok, Trg Nikole Iločkog 13, koga zastupa punomoćnica Neda Brčić, odvjetnica u Vinkovcima, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja o trošku sadržanom u presudi na temelju odricanja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-337/2024-12 od 10. studenoga 2025., 30. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje o trošku sadržani u točki II. izreke presude na temelju odricanja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-337/2024-12 od 10. studenoga 2025.
Obrazloženje
1. Presudom na temelju odricanja je točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 704,89 EUR i tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka. Točkom II. izreke je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.385,46 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 10. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje na ostale odnose u roku od 15 dana.
2. Prema obrazloženju, sud je u ovoj pravnoj stvari koja je započela tužbom radi naplate iznosa od 19.792,56 EUR prvo djelomičnom presudom na temelju priznanja od 18. lipnja 2025. odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 19.087,67 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 29. listopada 2024. do isplate koji iznos je naložio platiti tuženiku, a potom je, nakon što se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva za iznos od 704,89 EUR, donio ovu presudu na temelju odricanja i odlučio o ukupnom trošku postupka. Pri tom je sud primijenio odredbe članaka 157. i 154. stavka 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP).
3. Tuženik je protiv odluke o trošku postupka sadržanu u točci II. izreke presude na temelju odricanja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je tuženik prije upuštanja u raspravljanje u odgovoru na tužbu priznao nesporni dio tužbenog zahtjeva i da se nakon takvog priznanja u postupku nastavljalo raspravljati samo o osporenom dijelu kojeg se u konačnici tužitelj odrekao, na temelju čega je i sud donio presudu na temelju odricanja. Stoga smatra da je tuženik u cijelosti uspio u sporu i da je sud na temelju odredbe članka 157. i članka 158. stavka 1. ZPP-a trebao tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku. Naime, obrazlaže da tuženik nije dao povoda parnici, jer je tužitelj pogrešno obračunao kamate pa tuženik nije mogao izvršiti plaćanje po tom računu , a tužitelj nije dostavio ispravljeni račun. Nadalje, sve da je tuženik i dao povoda, žalitelj osporava tužitelju pravo na trošak podneska od 18. veljače 2025. , nakon djelomičnog priznanja tužbenog zahtjeva, a ističe i da taj podnesak nije bio potreban s obzirom na činjenicu da je već 31. prosinca 2024. tuženik priznao dio tužbenog zahtjeva. U tom dijelu se odluka ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda postupka pa predlaže uvažiti žalbu, preinačiti odluku o trošku i odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu troška u cijelosti, a tuženiku dosuditi troškove postupka kao i troškove žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odluka o trošku iz točke II. izreke presude na temelju odricanja koja se sukladno odredbi članka 129. stavka 5. ZPP-a smatra rješenjem, ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s odredbom članka 381. ZPP -a.
Rješenje je pravilno i zakonito.
6. Žalitelj pogrešno smatra da su ispunjena oba kumulativno propisana uvjeta iz članka 157. ZPP-a, pa da je tužitelja trebalo obvezati na naknadu troškova postupka tuženiku. Tom je odredbom propisano da ako tuženik nije dao povoda za tužbu i ako je prije nego se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.
7. Iz spisa proizlazi da je u odgovoru na tužbu tuženik doista u pretežitom dijelu priznao tužbeni zahtjev, slijedom čega je sud donio naprijed navedenu presudu na temelju priznanja. Međutim, nije ispunjen drugi uvjet, kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, jer je tuženik tužitelju dao povoda za tužbu ne plativši utužene račune u nespornom dijelu. Neosnovano žalitelj smatra da je time što mu tužitelj nije dostavio ispravljene račune u skladu s njegovim primjedbama, tužitelj skrivio pokretanje parnice, jer je tuženik bio dužan u nespornom iznosu tražbine svoj dug podmiriti.
8. Pravilno je sud primijenio u konkretnoj situaciji odredbu članka 154. stavka 5. ZPP-a, kada je odlučio da je tuženik dužan tužitelju naknaditi ukupne troškove postupka, jer se u nastavku postupka, nakon donošenja presude na temelju priznanja tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva u iznosu od 704,89 EUR, što je neznatni iznos u odnosu na utuženu glavnicu, pa je slijedom navedenog sud pravilno ocijenio da je upravo tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove u cijelosti.
9. Nije osnovan niti žalbeni razlog da nije bilo potrebno dosuditi tužitelju troškove sastavljanja obrazloženog podneska od 18. veljače 2025. (podnesak na listu 91. i 92. spisa), s obzirom na to da je tužitelj tim podneskom odmah nakon zaprimanja odgovora na tužbu kojim je tuženik gotovo u cijelosti priznao tužbeni zahtjev, izjavio povlačenje tužbe za preostali iznos od 704,89 EUR te se očitovao na tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka , pri čemu se pozvao na odredbe Zakona o parničnom postupku o načinu naknade parničnih troškova za slučaj priznanja tužbenog zahtjeva pa se radi o obrazloženom podnesku.
10. Kako je odluka o trošku sadržana u točki II. izreke presude na temelju odricanja, a koja se odnosi na cjelokupan trošak postupka, u cijelosti pravilna i zakonita, to je tuženikovu žalbu valjalo ocijeniti neosnovanom, a odluku potvrditi na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a te je riješeno kao u izreci.
Zagreb, 30. lipnja 2026.
Sutkinja
Jagoda Crnokrak
