Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-1594/2026-2
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić, predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja Razglas, neprofitna udruga građana iz [adresa], OIB: 72768676556, koga zastupa predsjednik SE, i drugotužitelja SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnik Mladen Golojuh, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ČE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], glavne urednice portala Faktograf.hr i nakladnika Faktograf – udruga za informiranu javnost iz Zagreba, Ulica Franje Petračića 6, OIB: 68491626000, koju zastupa punomoćnica Vanja Jurić, odvjetnica u Zagrebu, radi objave ispravka netočne informacije, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-225/2026-11 od 14. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-225/2026-11 od 14. svibnja 2026.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Nalaže se tuženiku ČE (glavna urednica portala Faktograf.hr) da bez naknade u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude, na portalu Faktograf.hr objavi ispravak netočne informacije pod naslovom „ISPRAVAK NETOČNIH INFORMACIJA“ koji glasi: „Na portalu Faktograf.hr u članku "Kako se u Hrvatskoj liječi rodna disforija" objavljene su netočne informacije o radu portala Razglas.org i autora SE. Netočna je tvrdnja da su autor i/ili nakladnik utemeljitelji lingvističke konstrukcije "takozvana rodna disforija". Navedeni termin službeno je uvelo Ministarstvo zdravstva RH u pod nazivom "Stručne smjernice za izradu mišljenja zdravstvenih radnika i psihologa o promjeni spola ili životu u drugom rodnom identitetu", objavljenom u Narodnim novinama br. 7/2016. Netočna je tvrdnja da se u Hrvatskoj ne provodi endokrinološka terapija nad djecom. Sukladno članku 1. UN-ove Konvencije o pravima djeteta i članku 6. Zakona o pravobranitelju za djecu, djetetom se smatra svaka osoba do navršenih 18 godina života. Medicinska praksa potvrđena i u javnim medijskim objavama (primjerice portal Novi list, poveznica:https:/www.novilist.hr/novosi/hrvatska/ispovijest-18-godišnjaka-koji-je- među rijetkima-u-nas-dobio-odobrenje-za-promjenu-spola-napokon-osjećam-da-sam- ono-što sam-trebao-biti), potvrđuje primjenu endokrinološke terapije kod maloljetnih osoba (adolescenata), koji su pravno gledano-djeca”.
1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je prvotužitelju udruzi Razglas i drugotužitelju SE naknaditi tuženici ČE troškove postupka u iznosu od 750,00 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07, 96/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,43/13, 89/14, 70/19,80/22,114/22, i 155/23, 146/25 - u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. st. 2. ZPP-a, dok tužitelji na druge postupovne povrede u žalbi posebno ne ukazuju.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži prvotuženici kao glavnoj urednici portala Faktograf.hr da bez naknade objavi ispravak netočne informacije objavljene 23. prosinca 2025. na tom portalu na način pobliže opisan u izreci pobijane presude.
7. U postupku nije bilo prijeporno da je dana 23. prosinca 2025. na portalu Faktograf.hr objavljen članak pod naslovom „Kako se u Hrvatskoj liječi rodna disforija“, kao i to da su tužitelji 21. siječnja 2026. uputili prvotuženici zahtjev za ispravak netočne informacije.
8. Prvostupanjski je sud po provedenom postupku pozivom na odredbu članka 40. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj: 59/04, 84/11, 81/13,114/22 – dalje: ZM ) odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev nakon što je utvrdio:
- da su tužitelji podnijeli prvotuženici zahtjev za ispravak netočne informacije koji glasi:
"Krajnje su netočne i bez bilo kakvog uporišta u stvarnom stanju, sljedeće iznesene činjenice: kontekstualna tvrdnja da bi nakladnik i/ili autor bili svojevrsni utemeljitelji lingvističke konstrukcije "takozvana rodna disforija": Navedeno je Ministarstvo zdravstva RH uvelo u dokument "Stručne smjernice za izradu mišljenja zdravstvenih radnika i psihologa o promjeni spola ili životu u drugom radnom identitetu" i objavilo u Narodnim novinama 2016. godina čime se smatra mjerodavnim i jedino relevantnim terminom. Proučiti poveznicu: [adresa elektroničke pošte] U navedenom dokumentu stoji: "Kod nekih pojedinaca nesuglasje između roda i spola izaziva tzv. rodnu disforiju." Autor teksta ne spori općenito angažman kliničkih psihologa, niti "brka" kliničke psihologe i psihologe (radi se o lingvističkom i kontekstualnom pojednostavljenju za opću publiku), ali se autor referira na pismo čiji je autor dr. S u kojem on (ne autor, autor samo prenosi navode iz dokumenta čiji uvid mu je omogućen) tvrdi da isti prekoračuju svoj položaj i ovlasti u postupcima liječenju rodne disforije; Autor u tekstu ni u jednom trenutku doveo u pitanje školske i znanstvene spreme (kliničkih) psihologa, no sami potvrđujete da se radi o manje od 1.000 sati posebne spreme, dok specijalist medicine iz područja psihijatrije u svoje stručno znanje ulaže godine što je najmanje. U tom kontekstu autor dvoji kroz tekst sposobnosti (kliničkih psihologa da postavljaju dijagnozu rodne disforije, a za što ih optužuje dr. S u svom pismu (ne autor članka), a budući da je pismo poslano formalnim i službenim kanalima prema odgovornima u zdravstvenom sustavu autor nije imao razloga sumnjati u navedeno. Kako bilo, autor je u posjedu i materijalnih dokaza za svoje navode, ali zbog zakonskih ograničenja iste nije bio (niti jeste) u mogućnosti objavljivati ili distribuirati. Izraz "mengelovski eksperimenti" izvađen je iz konteksta; Izraz "mengelovski eksperimenti" autor u svojoj objavi koristi kontekstualno kao metaforu za nepravilnosti u liječenju transrodnih osoba, a koje dr S navodi u som pismu, s posebnim osvrtom na činjenicu da klinički psiholozi postavljaju dijagnoze rodne disforije (pojašnjeno ranije) te na činjenicu da se maloljetnicima doista propisuju tzv. blokatoru puberteta i pri čemu se dosta koriste lijekovi koje Halmed nije odobrio za liječenje rodne disforije. Autor je u posjedu i materijalnih dokaza za svoje navode, ali zbog zakonskih ograničenja iste nije bio (niti jeste) u mogućnosti objavljivati ili distribuirati. Izjava dr EE: "U skladu sa smjernicama, u dječjoj dobi ne primjenjuje se nikakva endokrinološka terapija (…)"; Autor u svom tekstu koristi izraz "dijete" sukladno "Konvenciji o pravima djeteta", koju je Hrvatska ratificirala i koja ima snagu međunarodnog ugovora – dijete je svaka osoba mlađa od 18. godina, osim ako se prema nacionalnom zakonodavstvu punoljetnost ne stječe ranije. Hrvatsko pravo punoljetnost veže uz navršenih 18 godina, pa tu nema iznimke ni sivih zona. Pučka pravobraniteljica za djecu koristi Konvenciju o pravima djeteta kao temeljni dokument, a djeluje na temelju Zakona o pučkom pravobranitelju za djecu i hrvatskog pravnog poretka – upravo ona koristi dosljedno navedenim dokumentima razumijevanje da je dijete "svako ljudsko biće do navršenih 18 godina života, neovisno o spolu, državljanstvu, obiteljskom statusu, zdravstvenom stanju ili bilo kojoj drugoj osobini". Kako bilo, autor je u posjedu i materijalnih dokaza za svoje navode da se maloljetnicima (de facto djeci) propisuje endokrinološka terapija u svrhu promjene spola (a kako je ranije pojašnjeno i opisano detaljnije), ali zbog zakonskih ograničenja iste nije bio (niti jeste) u mogućnosti objavljivati ili distribuirati. "Klinički psiholozi i psihijatri ne provode "liječenje" djece od rodne disforije", a kako je navedeno u jednom podnaslovu i kontekstualno u dijelovima teksta; Sami zaključujete da se radi o medicinskom postupku u sklopu hrvatskog zdravstvenog sustava (koji neizostavno uključuje HZZO, HZJZ, KB centre, kliničke bolnice, liječnike primarne zdravstvene skrbi koji izdaju uputnice i dr.) što povlači za zaključak da se neizbježno radi o liječenju. Sama činjenica da sudjeluju u opisanom medicinskom postupku (bez obzira u kojoj fazi i u kojem obujmu) de facto sudjeluju, u ovom slučaju od rodne disforije, za koju ste i sami naveli da se radi o "mentalnom poremećaju i poremećaju ponašanja", što neizbježno predstavlja medicinsko stanje koje se liječi. Tim više što i sami kasnije u tekstu prenosite tvrdnje dr. EE koja govori: "Prvi korak u obradi osoba sa sumnjom na transrodnost, ističe EE, jest procjena stručnjaka za mentalno zdravlje – kliničkih psihologa i psihijatra s iskustvom u radu s ovom populacijom. "To definitivno potvrđuje da klinički psiholozi i psihijatri provode liječenje djece od rodne disforije i propisani su od Ministarstva zdravstva kao dio interdisciplinarnog tima za liječenje. Dakle, doista se radi o liječenju, doista se radi o medicinskom stanju (de facto bolesti) i u tom liječenju doista sudjeluju klinički psiholozi i psihijatri. Tvrdnja udruge KolekTIRV da su tvrdnje autora neutemeljene, neznanstvene i da služe jedino širenju transfobije i političkim agendama koje se protive postojanju trans identiteta, dodajući da skrb o trans mladima u Hrvatskoj nije eksperiment; Autor u nijednom dijelu teksta (tog, ali i bilo kojeg drugog čiji je autor) nije osporavao postojanje "trans identiteta" niti rodnu disforiju uopće. Autor je u svojim objavama kritizirao hrvatski zdravstveni sustav koji je omogućavao određene kirurške zahvate u sklopu postupka liječenja rodne disforije, a što je dužan osigurati sukladno pozitivnom zakonodavstvu. Autor je u svojim objavama promicao prava transrodnih osoba te poticao i pozivao javno na razumijevanje, ampatiju i uključivost spram transrodnih osoba. Autor se u svom konkretnom tekstu (a koji je komentiran) osvrće na nepravilnosti i nezakonitosti u postupku liječenja maloljetnih transrodnih osoba (de facto djece), a o čemu je u svom pismu pisao dr S i za što autor posjeduje materijalne dokaze, ali zbog zakonskih ograničenja iste nije bio (niti jeste) u mogućnosti objavlji8vati ili distribuirati. Zakonska obaveza svih (a osobito novinara, što autor doista jeste) je ukazivati i prijavljivati nepravilnosti i nezakonitosti s kojima se susretne u svom radu, a što je autor činio i što inače čini. Ukoliko je prozivka (i de facto optužba) za transfobiju neutemeljena, paušalna i difamacijske namjere. S druge strane, autor koristi javne i službene izvore iz hrvatskog zdravstvenog sustava (koji je jedini mjerodavan za ovu i svaku drugu zdravstvenu temu u Hrvatskoj). Dok udruga KolekTRIV koristi u svojoj retorici i publikacijama MKB-11 (što ste i sami utvrdili da je neutemeljeno za Hrvatsku gdje je u primjeni MKB-10) kao i WPATH koji ni na koji način nije obvezujući niti mjerodavan u hrvatskom zdravstvenom sustavu. Upravu udruga KolekTRIV koristi neutemeljene informacije i de facto širi dezinformacije na opisani način. Autor raspolaže materijalnim dokazima za svoje navode i spreman ih je dokazati na sudu. Tvrdnja dr EE da tvrdnje o "Mengelovskim eksperimentima" nad djecom nemaju nikakvo uporište u stvarnosti; Ranije je opisana uporaba fraze "mengelovski eksperimenti" pa valja izbjeći ponavljanje. Također, ranije je navedeno da autor za svoje tvrdnje ima materijalne dokaze, ali zbog zakonskih ograničenja iste nije bio (niti jeste) u mogućnosti objavljivati ili distribuirati. Valja napomenuti da citirana dr EE nije dio "liste stručnjaka" koju je odredio (sastavio) hrvatski zdravstveni sustav za liječenje rodne disforije niti zakonski može/smije sudjelovati u liječenju rodno disforičnih osoba pa je bilo koja njezina tvrdnja izvan domene endokrinoloških učinaka lijekova na ljudski organizam irelevantna za temu rodne disforije. "U članku i kroz narative u medijima su brojke nerealne i preuveličane, ne postoje "stotine"; ili "tisuće" mladih u tranziciji." Autor u svom tekstu nije iznosio brojke niti insinuirao statističke podatke.“,
- da tužitelji u ovom postupku traže objavu ispravka netočne informacije koji glasi:
„Na portalu Faktograf.hr u članku "Kako se u Hrvatskoj liječi rodna disforija" objavljene su netočne informacije o radu portala Razglas.org i autora SE. Netočna je tvrdnja da su autor i/ili nakladnik utemeljitelji lingvističke konstrukcije "takozvana rodna disforija". Navedeni termin službeno je uvelo Ministarstvo zdravstva RH u pod nazivom "Stručne smjernice za izradu mišljenja zdravstvenih radnika i psihologa o promjeni spola ili životu u drugom rodnom identitetu", objavljenom u Narodnim novinama br. 7/2016. Netočna je tvrdnja da se u Hrvatskoj ne provodi endokrinološka terapija nad djecom. Sukladno članku 1. UN-ove Konvencije o pravima djeteta i članku 6. Zakona o pravobranitelju za djecu, djetetom se smatra svaka osoba do navršenih 18 godina života. Medicinska praksa potvrđena i u javnim medijskim objavama (primjerice portal Novi list, poveznica:https:/www.novilist.hr/novosi/hrvatska/ispovijest-18-godišnjaka-koji-je- među rijetkima-u-nas-dobio-odobrenje-za-promjenu-spola-napokon-osjećam-da-sam- ono-što sam-trebao-biti), potvrđuje primjenu endokrinološke terapije kod maloljetnih osoba (adolescenata), koji su pravno gledano-djeca”.
9. Temeljem naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da se u ovome postupku radi o sadržajno različitom tekstu u odnosu na tekst kojim se tražio ispravak od glavne urednice u mirnome postupku, pa je radi nepodudarnost teksta iz zahtjeva za objavu ispravka s tekstom iz tužbenog zahtjeva odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
10. Iz smisla odredaba Zakona o medijima, a napose iz odredaba članka 42. st. 4. i članka 48. proizlazi da se tužbom može zahtijevati objavljivanje samo onog teksta ispravka koji je dostavljen glavnom uredniku i koji se sadržajno podudara s tužbenim zahtjevom. Prema odredbi članka 48. st. 1. ZM rasprava o tužbi o objavi ispravka je ograničena na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka.
11. Zaključno, tužbeni zahtjev protiv glavnog urednika radi objave ispravka informacije mora biti sukladan tekstu zahtjeva za ispravak kojeg je tužitelj uputio glavnom uredniku jer u protivnom izostaje mogućnost provjere jesu li ostvareni razlozi zbog kojih glavni urednik nije bio dužan objaviti ispravak. Zbog toga kada tužbeni zahtjev u sporu radi objave ispravka informacije nije istovjetan s tekstom zahtjeva za ispravak kojeg je tužitelj uputio glavnom uredniku, tužbeni zahtjev nije osnovan, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da se radi o previše formalističkom pristupu prvostupanjskog suda.
12. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tužitelji u žalbi posebno i ne pobijaju.
13. Slijedom iznesenog trebalo je na temelju odredbe članka 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalba tužitelja kao neosnovana i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.
U Splitu 30. lipnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Ankica Matić
