Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

32270 Županja

Veliki kraj 48

Poslovni broj: P Ob-55/2019-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (nastavno: tužitelja) MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Vesni Šnur, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika- protutužitelja (nastavno: tuženika) JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nedi Brčić, odvjetniku u Vinkovcima, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 11. lipnja 2026. u nazočnosti tužitelja MN osobno uz prisustvo zamjenika punomoćnika Gordane Šibenik, odvjetnika u Županji, te u prisutnosti tuženika JN osobno uz prisustvo punomoćnika Nede Brčić, odvjetnika u Vinkovcima, a koja presuda je donesena i objavljena 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su pokretnine i to kuhinja s elementima od punog drveta žute boje dužine 7 metara, klima uređaj, perilica posuđa marke Gorenje, kuhinjska napa, pećnica marke Gorenje, hladnjak marke Gorenje, perilica za rublje marke Gorenje, šest stolica, trosjeda, dvosjed sive boje materijala poput pliša, zavjesa, i ugradbeni ormar rađen po mjeri do stropa predstavljaju zajedničku bračnu stečevinu parničnih stranaka i to tužiteljice MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/2 dijela svake stranke, te da ukupna vrijednost svih pokretnina čini iznos

od

3.981,68

EUR

(slovima: tritisućedevetstotinaosamdesetjedaneuroišezdesetosamcenti).

II. Nalaže se tuženiku JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime vrijednosti zajednički stečenih pokretnina iz točke I. izreke ove presude isplati ukupan iznos od 1.990,84 EUR (slovima: tisućudevetstotinadevedesetEURiosamdesetčetiricenta), u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, a da iste nakon isplate pripadnu u samovlasništvo tuženika.

III. Utvrđuje se da novčane obaveze nastale na temelju uplata po kreditnim obavezama kod Privredne banke d.d. Zagreb, broj kredita 9019840165/7601619294, korisnika kredita M kao i solidarnog dužnika JN čine obaveze proizašle iz bračne zajednice tužiteljice MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a iznose 6.113,20 EUR, slijedom čega postoji obveza isplate tuženika JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tužiteljici MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 1/2 navedenog iznosa, odnosno iznos od 3.056,60 EUR (slovima: tritisućepedesetšestEURišezdesetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom i to :

-na iznos od 0,78 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

-na iznos od 161,51 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

-na iznos od 5,18 EUR od 8. prosinca 2016. do isplate,

-na iznos od 142,89 EUR od 9. prosinca 2016. do isplate,

-na iznos od 167,07 EUR od 12. prosinca 2016. do isplate,

-na iznos od 150,18 EUR od 13. travnja 2017. do isplate,

-na iznos od 142,81 EUR od 9. listopada 2017. do isplate,

-na iznos od 138,35 EUR od 9. veljače 2017. do ispate,

-na iznos od 136,36 EUR od 9. ožujka 2017. do isplate,

-na iznos od 139,38 EUR od 10. travnja 2018. do isplate,

-na iznos od 135,50 EUR od 10. svibnja 2018. do isplate,

-na iznos od 68,27 EUR od 8. lipnja 2018. do isplate,

-na iznos od 139,12 EUR od 8. veljače 2019. do isplate,

-na iznos od 107,84 EUR od 8. ožujka 2019. do isplate,

-na iznos od 64,95 EUR od 9. travnja 2019. do isplate,

-na iznos od 140,26 EUR od 10. lipnja 2019. do isplate,

-na iznos od 137,60 EUR od 9. srpnja 2019. do isplate,

-na iznos od 134,32 EUR od 9. kolovoza 2019. do ispate,

-na iznos od 134,31 EUR od 9. rujna 2019. do isplate,

-na iznos od 0,61 EUR od 24 .rujna 2019. do isplate,

-na iznos od 145,75 EUR od 10. listopada 2019. do isplate,

-na iznos od 581,61 EUR od 28. listopada 2019. do isplate,

-na iznos od 82,01 EUR od 28. listopada 2019. do isplate,

po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2024., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2025., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2026., u roku 15 dana.

IV. Utvrđuje se da novčane obaveze proizašle iz bračne zajednice tužiteljice MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predstavlja ustega na računu tužiteljice M izvršena putem FINE, Sektor poslovne mreže; RC Osijek, Očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate a koji se odnosi na naknade i naplate po kreditnim obavezama, odnosno kreditima broj 9016051036 i 9019840165 i to u iznosu od 117,86 EUR, te se slijedom toga nalaže tuženiku JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 1/2 navedenog iznosa, odnosno iznos od 58,93 EUR (slovima: pedesetosamEURidevedesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom i to:

-na iznos od 14,73 EUR od 11. travnja 2016. do isplate,

-na iznos od 17,72 EUR od 11. travnja 2016. do isplate,

-na iznos od 4,32 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

-na iznos od 0,47 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

-na iznos od 1,00 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

-na iznos od 6,31 EUR od 08. prosinca 2016. do isplate,

-na iznos od 0,94 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,

-na iznos od 3,37 EUR od 22. prosinca 2016. do isplate,

-na iznos od 4,32 EUR od 13. travnja 2017. do isplate

-na iznos od 0,47 EUR od 13. travnja 2017. do isplate,

-na iznos od 1,00 EUR od 13. travnja 2017. do isplate,

-na iznos od 4,32 EUR od 25. travnja 2017. do isplate,

po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2024., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2025., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2026., u roku 15 dana.

V. Utvrđuje se da novčane obaveze nastale temeljem duga prema Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područni ured Vinkovci, temeljem bjanko zadužnice tvrtke Žurić d.o.o. za trgovinu i usluge Vinkovci, u iznosu 1.876,59 EUR čini glavnicu i obaveze proizašle iz bračne zajednice tužiteljice MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se slijedom toga nalaže tuženiku JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici protutuženoj M iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 1/2 navedenog iznosa, odnosno iznos od 938,30 EUR i to:

-na iznos od 102,03 EUR od 24. rujna 2015. do isplate,

-na iznos od 126,52 EUR od 11. prosinca 2015. do isplate,

-na iznos od 133,09 EUR od 12. siječnja 2016. do isplate,

-na iznos od 130,50 EUR od 10. veljače 2016. do isplate,

-na iznos od 64,61 EUR od 11. veljače 2016. do isplate,

-na iznos od 141,43 EUR od 17. veljače 2016. do isplate,

-na iznos od 25,78 EUR od 19. veljače 2016. do isplate,

-na iznos od 151,19 EUR od 11. ožujka 2016. do isplate,

-na iznos od 20,96 EUR od 7. travnja 2016. do isplate,

-na iznos od 42,23 EUR od 11. travnja 2016. do isplate,

te po osnovi kamate u ukupnom iznosu od 69,58 EUR, te se slijedom toga nalaže tuženiku JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici protutuženoj M iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 1/2 navedenog iznosa, odnosno iznos od 34,79 EUR (slovima: tridesetčetiriEURisedamdesetdevetcenti) i to:

-na iznos od 9,42 EUR od 24. rujna 2015. do isplate,

-na iznos od 14,55 EUR od 11. prosinca 2015. do isplate,

-na iznos od 5,04 EUR od 12. siječnja 2016. do isplate,

-na iznos od 3,68 EUR od 10. veljače 2016. do isplate,

-na iznos od 0,10 EUR od 11. veljače 2016. do isplate,

-na iznos od 0,51 EUR od 17. veljače 2016. do isplate,

-na iznos od 0,11 EUR od 19. veljače 2016. do isplate,

-na iznos od 0,99 EUR od 11. ožujka 2016. do isplate,

-na iznos od 0,38 EUR od 7. travnja 2016. do isplate,

-na iznos od 0,04 EUR od 11. travnja 2016. do isplate

po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2024., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2025., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2026., u roku 15 dana.

VI. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica MN OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] izvršila isplatu Croatia osiguranja d.d. po kreditu broj 9019840165 / 7601619294 i to u ukupnom iznosu od 1.299,77 EUR, koji je podignut tijekom trajanja bračne zajednice, čini obavezu proizašlu iz osnove kredita koju obavezu su imale izvršiti svaka stranka u polovici djela, pa se slijedom toga nalaže tuženiku ŽN , OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa] ; [adresa] da isplati tužiteljici M OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 649,89 EUR sa kamatom i to :

-na iznos od 646,82 EUR od 31.08.2018 godine do isplate,

-na iznos od 3,07 EUR od 15.01.2019. godine do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

VII. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"UTVRĐUJE SE da novčana obaveza nastala temeljem duga i to temeljem rješenja o ovrsi KLASA: UP/ I 415-02/2019-001/01101 od 18.06. 2019 od Ministarstva financija , Porezne uprave , Područnog ureda Vukovar u iznosu od 794,17 EUR čine obavezu proizašlu iz bračne zajednice tužiteljice MN , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika ŽN ; OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa], te se slijedom toga nalaže tuženiku protutužitelju ŽN , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici protutuženoj M iznos od 397,09 EUR i to : -na iznos od

26,85 EUR od 11.11.2019 do isplate,

-na iznos od 0,67 EUR od 11.11.2019 do isplate,

-na iznos od 3,60 EUR od 11.11.2019 do isplate,

-na iznos od 62,77 EUR od 11.11.2019 do isplate,

-na iznos od 0,07 EUR od 15.11.2019 do isplate,

-na iznos od 13,65 EUR od 15.11.2019 do isplate,

-na iznos od 0,28 EUR od 05.12.2019 do isplate,

-na iznos od 79,61 EUR od 05.12.2019 do isplate,

-na iznos od 28,79 EUR od 05.12.2019 do isplate,

-na iznos od 0,81 EUR od 05.12.2019 do isplate,

-na iznos od 87,55 EUR od 05.12.2019 do isplate,

-na iznos od 2,46 EUR od 05.12.2019 do isplate,

-na iznos od 87,55 EUR od 05.12.2019 do isplate,

-na iznos od 2,46 EUR od 05.12.2019 do isplate ,

sve sa zakonskom zateznom kamatom i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije referenciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

VlII. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi : "UTVRĐUJE SE da novčane obaveze nastale kao dug kod FINE koje se odnose na naknade i novčane kazne prema prekršajnom nalogu za naplatu broj UP/

-740-04/15-02-/658 od Porezne uprave u iznosu od 686,84 EUR čine obaveze proizašle iz bračne zajednice tužiteljice M , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika ŽN ; OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa] , te se slijedom toga nalaže tuženiku protutužitelju ŽN , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici protutuženoj M iznos od 343,42 EUR s zakonskom zateznom kamatom i to

-na iznos od 4,32 EUR od 06.10.2016. do isplate,

-na iznos od 1,00 EUR od 06.10.2016. do isplate,

-na iznos od 6,31 EUR od 11.10.2016. do isplate,

-na iznos od 7,40 EUR od 06.10.2016. do isplate,

-na iznos od 324,41 EUR od 11.10.2016. do isplate,

sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije referenciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

IX. Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika JN iz [adresa],

[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tužitelju MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 5.250,52 EUR (slovima: pettisućadvijestotinepedesetEURipedesetdvacenta) sa zakonskom zateznom kamatom i to :

- na iznos od 232,27 EUR od 22. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 110,83 EUR od 20. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 132,73 EUR od 21. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 99,54 EUR od 1. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 99,54 EUR od 7. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 159,27 EUR od 10. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 159,27 EUR od 10. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 172,54 EUR od 11. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 159,27 EUR od 12. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 159,27 EUR od 14. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR od 3. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 165,91 EUR od 10. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 165,91 EUR od 14. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 165,91 EUR od 17. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 165,91 EUR od 9. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 165,91 EUR od 14. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 172,54 EUR od 9. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 185,81 EUR od 12. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 278,72 EUR od 6. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 172,54 EUR od 28. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 199,09 EUR od 19. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 165,91 EUR od 25. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 155,95 EUR od 30. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 159,27 EUR od 3. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 159,27 EUR od 25. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR od 30. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 132,73 EUR od 8. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 291,99 EUR od 2. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 278,72 EUR od 14. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 278,72 EUR od 10. travnja 2018. do isplate

po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2024., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2025., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2026., u roku 15 dana .

X. Utvrđuje se postojanje potraživanja tužiteljice MN iz [adresa],

[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 3.056,60 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u točki III. izreke ove presude.

XI. Utvrđuje se postojanje potraživanja tuženika JN iz [adresa],

[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tužiteljici MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ukupnom iznosu od 5.250,52 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u točki IX.

izreke ove presude.

XII. Prebijaju se potraživanja iz točke XI. i X. izreke ove presude, te se tužiteljici MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nalaže da tuženiku JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.193,92 EUR (slovima: dvijetisućestotinudevedesettriEURidevedesetdvacenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja 2026., kao dana presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2026., u roku 15 dana.

XIII. Odbija se kao neosnovan kondemnatorni tužbeni zahtjev MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu preko iznosa dosuđenog u točki XII. izreke ove presude, a do ukupno zatraženog iznosa isplate od 3.056,60

EUR, sa kamatom na način kako je to pobliže navedeno u točki III. izreke.

XIV. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu preko zahtjeva za isplatu iznosa pobliže opisanog u točki XII. izreke ove presude, sa kamatom na način kako je to pobliže navedeno u točki IX. izreke, a do ukupno zatraženog iznosa isplate od 5.250,52 EUR, kao i u dijelu za isplatu protutužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 530,89 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 21.

lipnja 2018. do isplate.

XV. Nalaže se tužitelju MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od EUR

2.402,45 EUR (slovima: dvijetisućečetiristorinedvaEURičetrdesetpetcenti), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2026. kao dana presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2026., u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, a do ukupno zatraženog iznosa od 12.619,96 EUR.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje bračne stečevine i isplate za drveni stolu za kuhinju, radni stolić za računalo i bračni krevet.

II. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva kako je to učinio tužitelj podneskom od 5. prosinca 2023. (list 332-327 spisa) i podneskom od 16. kolovoza 2025. (list 448-454 i 459-465 spisa).

III. Utvrđuje se da je tužitelj podneskom od 10. listopada 2024. (list 389-395 spisa) povukao tužbeni zahtjev tako da umjesto ukupnog iznosa od 7.477,30 EUR sada potražuje ukupni iznos od 7.261,09 EUR.

IV. Utvrđuje se da je tužitelj podneskom od 11. srpnja 2025. (list 427-433 spisa) djelomično povukao tužbeni zahtjev tako da umjesto iznosa od 7.216,09 EUR sada potražuje ukupni iznos od 5.308,83 EUR.

Obrazloženje

1.Tužitelj MN u tužbi koju podnosi protiv tuženika ŽN, te njegovih roditelja FN i ČN kao tuženika, navodi da su ona i tuženik živjeli u bračnoj zajednici od 3. srpnja 2009. kada je zaključen brak sve do rujna 2015. kada je tužiteljica otišla iz njihova dotadašnjeg kućanstva, kao i da tijekom bračne zajednice stranaka nije bilo djece. Obzirom da su stranke različitih pogleda na brak, zbog nesuglasnosti naravi brak je razveden presudom Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba Vinkovci poslovni broj R1 Ob-252/2015 od 1. prosinca 2015. U tužbi dalje navodi da su odmah po zaključenju bračne zajednice stanovali kod roditelja tužitelja dvije godine kako ne bi imali troškove stanovanja i plaćanja najma, te kako bi mogli uštedjeti i stvoriti svoj dom. Nadalje, tužitelj navodi da su nakon toga postigli dogovor, obzirom da roditelji tuženika imaju obiteljsku kuću-prizemnicu površine 45 m2, da adaptiraju istu na način da iznad prizemnog dijela njihova stana naprave svoj stambeni prostor, te da su na taj način dobili površinu cca. 60 m2. Na navedenoj nekretnini koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koju su adaptirali, te koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] zgrada u [adresa] sa 110 m2, suvlasnički dio 5000/1000 etažno vlasništvo (E-2) neodvojivo povezano s vlasništvom stana broj 2 u prizemlju ulaz br. 40, koji se sastoji od dvije sobe i sporednih prostorija ukupne površine 44,00 m2, kojem pripadaju trijem i ostave u podrumu i tavanu, kao i sporedni dijelovi, ukupne površine 59,00 m2 upisani su roditelji tuženika kao suvlasnici u jednakim dijelovima. Tužitelj navodi da je tako iz stambene površine roditelja tuženika napravljeno iz hodnika stubište koje je vodilo na kat, te da su tužiteljica i tuženik time adaptirali i prizemni dio kuće tuženikovih roditelja te da su izgradili u prizemnom dijelu kuće tuženikovih roditelja PVC vrata, da su postavljeni PVC prozori i to jedan mali u kupaonici i dva velika dvokrilna od dnevnog boravka i spavaće sobe, da su postavljeni radijatori u hodniku i dnevnom boravku, da je u zadnjoj fazi radova uređeno dvorište, da je srušena stara garaža ispred stražnjeg dijela kuće, da je napravljena natkrivena sjenica na betonskim stupovima obložena starom ciglom, da je na katu kuće napravljena kupaonica te da je ugrađena WC školjka, kada, umivaonik, ugradbeni kotlić. Da je u gornjem dijelu kuće tuženikovih roditelja stavljeno kompletno novo krovište, da je provedena struja i plinsko grijanje, PVC prozori i to jedan dupli, te dva krovna mala prozora obzirom da se radi o potkrovlju, te na kupaonici jedan mali prozor, da su kupljena troja drvena unutarnja vrata, da je postavljen seljački pod kupljen u Spačvi i to u spavaću sobu i u dnevni boravak, da su u kupaonicu i kuhinji postavljene pločice, da je postavljeno podno grijanje u kupaonici i kuhinji, da su postavljeni radijatori u dnevnom boravku i spavaćoj sobi, da je uređena fasada kompletne kuće na način da je stavljen stiropor i potom cijela kuća oličena, navodeći sveukupnu vrijednost od 200.000,00 kuna. Za kompletne radove na kući i prizemnici i katu kuće koju su tužiteljica i tuženik adaptirali tužiteljica navodi da je izvođač radova bio SN iz [adresa], da je izgradanja dogovorena u iznosu od 100.000,00 kuna, time da su isplaćena odmah sredstva od svatova u iznosu od 30.000,00 kuna, dok je ostatak plaćen u ratama na način da su tužiteljica i tuženik odnosili svaki mjesec 5.000,00 kuna, dok nisu isplatili kompletan iznos. Tužitelj nadalje u tužbi navodi da su tijekom zajedničkog života ona i tuženik opremili kat kuće na način da su kupili pokretnine i to kuhinji s elementima od punog drveta žute boje dužine 7 metara vrijednosti 17.000,00 kn, da je postavljen klima uređaj vrijednosti 2.700,00 kn, perilica posuđa marke Gorenje vrijednosti 2.000,00 kn, kuhinjska napa vrijednosti 600,00 kn, pećnica marke Gorenje vrijednosti 1.800,00 kn, hladnjak marke Gorenje vrijednosti 1.500,00 kn, perilica za rublje marke Gorenje vrijednosti 2.000,00 kn, drveni stol za kuhinju i šest stolica vrijednosti 2.700,00 kn. Tužiteljica nadalje navodi da se dnevni boravak sastojao od trosjeda, dvosjeda sive boje materijala poput pliša vrijednosti 8.000,00 kn, stolića za računalo i zavjesa vrijednosti 1.000,00 kn, da se spavaća soba sastojala od bračnog kreveta i ugradbenog ormara rađenog po mjeri do stropa vrijednosti 12.000,00 kn, odnosno da je sveukupna vrijednost ovih nabrojanih pokretnina 51.300,00 kn. Tužiteljica se u tužbi nadalje poziva na odredbe članka 35. Obiteljskog zakona da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, te navodi da je odredbom članka 39. Obiteljskog zakona propisano da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja bračne zajednice ostaje njegova vlastita imovina. Tužitelj smatra da pravilnim tumačenjem odredbi Obiteljskog zakona proizlazi kao osnovan zaključak da se u konkretnom slučaju radi o zajedničkoj imovini tužitelja i tuženika kao bračnih drugova, da navedena pokretna imovina predstavlja bračnu stečevinu budući su sve pobrojane pokretnine stečene u braku, pa tužitelj polaže pravo na 1/2 dijela pokretnina, tj. isplatu njihove protuvrijednosti. Tužitelj navodi da su svi aparati plaćeni putem Diners kartice što je tužitelju i tuženiku omogućila majka prijatelja tuženika, te su joj parnične stranke isplaćivale novčana sredstva za navedeno. Tužitelj nadalje navodi da su tijekom bračne zajednice tužitelj i tuženik podigli kod FINE kredit tijekom 2010., ali je kamatna stopa bila visoka, pa je tada podignut kredit kod Privredne banke Zagreb u iznosu od 20.000,00 EUR koji je podignut tijekom 2011., broj Ugovora 9016051063, s kamatnom stopom od 9,48% godišnje na rok otplate kredita 84 mjesečnih anuiteta, a tim novčanim sredstvima je zatvoren kredit kod FINE koji su tužitelj i tuženik podigli, te je za ostatak novčanih sredstava kupljen namještaj. Tužiteljica ističe da je bračna zajednica tužiteljice i tuženika prekinuta u rujnu 2015. na način da je tužiteljica odselila iz kućanstva tuženika zbog blokada koje su uslijedile, a o kojima ista nije znala, te je smatrala da je potrebno da u braku oboje budu upućeni u radnje onog drugog, nadalje navodi da je nastavila otplaćivati temeljem navedenog Ugovora o kreditu mjesečne anuitete u iznosu od 235,00 EUR, a zatim je napravljen reprogram navedenog kredita novim Ugovorom o kreditu kod iste banke, broj Ugovora 9019840165, na iznos od 13.351,51 EUR, da je tužiteljica prije reprogramiranja kredita, a nakon prestanka bračne zajednice zatvorila dugovanje po kreditu i isplatila nekoliko rata te izvršila isplatu iznosa od 2.350,00 EUR. Tužiteljica navodi da je ona radila kao profesor u školi, a tuženik je po struci frizer te je imao svoj vlastiti obrt, a obzirom da se tužiteljica bavila prijevodima od kojih je mogla ostvariti zaradu tuženik je otvorio Žurić d.o.o. za trgovinu i usluge, [adresa], te je od Zavoda za zapošljavanje uzeo sredstva u iznosu od 25.077,00 kn kao poticaj, te je potpisao bjanko zadužnicu. Ovlaštena osoba, član društva direktor bila je tužiteljica, koja je u registru upisana za ovlaštenu osobu direktora tvrtke, a poslovanje koje se odnosi na osnovnu djelatnost je obavljao zaposlenik u društvu JN, ovdje tuženik, kod kojeg je bio i pečat tvrtke, te je sve obavljao za firmu, dakle kompletno poslovanje kao bračni drug tužitelja, dok je tužitelj samo obavljao preko navedene firme uslugu prevođenja, te je tijekom navedenog razdoblja i ispostavljala račune o obavljenom prijevodu koje je radi knjiženja predavala bračnom drugu ne dovodeći pri tome u sumnju da isti nisu evidentirani od strane tuženika. Tužitelj nadalje navodi da obzirom da je tuženik navedeno prešutio svojem bračnom drugu, ovdje tužitelju, ista ne znajući o čemu se radi dobiva obavijest od FINE da je blokirana od strane Zavoda za zapošljavanje u iznosu od 40.272,45 kn, koji iznosi su joj ustezali na osobnom dohotku od travnja 2015. do 2016. i bila je tijekom godinu dana blokirana, te otplatila iznos od 40.272,45 kn, dakle iznos od 25.077,00 kn sa kamatom. Istovremeno zbog navodne utaje poreza i Porezna uprava je naplatila svoju kaznu u iznosu od 5.000,00 kn na računu tužiteljice tako da je ista otplatila dug u iznosu od 45.272,45 kn. Nadalje tužiteljica navodi kako su ona i tuženik kao bračni drugovi investirali u adaptaciju nekretnine koja je vlasništvo trećih osoba, roditelja tuženika, predlaže da se prilikom utvrđivanja bračne stečevine utvrdi prvenstveno sudjelovanje bračnih drugova u adaptaciju nekretnine, kako na osnovi ulaganja iz vrijednosti njihove posebne imovine, tako i temeljem uloženih sredstava iz zajedničke imovine, te temeljem tako utvrđene vrijednosti utvrdi udio bračnih drugova u bračnoj stečevini imajući u vidu neoborivu pretpostavku da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici na imovini koja je stečena tijekom bračne zajednice, te potom obveže roditelje tuženika kao vlasnika nekretnine da svakom bračnom drugu isplate naknadu na ime uloženih materijalnih sredstava. Tužitelj navodi da pripada li pravo na naknadu zbog ulaganja u nekretninu koje je vlasništvo roditelja tuženika ili ne, prema članku 156. stavak 2. Zakona o vlasništvu se ne prosuđuje prema pravilima obaveznog prava, a to znači primjenom instituta stjecanja bez osnove, da je člankom 1111. stavkom 1. i 2. ZOO propisano da kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge, a pod prijelazom se podrazumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu ili sličnom osnovu, stjecatelj je dužan vratiti stečeno ili naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema članku 214. ZOO zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze i ona nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme, a tražbine po osnovi stjecanja bez osnove zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina kako je to propisano odredbom članka 225. ZOO. Člankom 215. stavkom 1 ZOO propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obaveze, a to po stajalištu tužitelja u konkretnom slučaju znači od dana kada je izvršeno svako pojedino ulaganje tužiteljice u nekretninu roditelja tuženika. Vezano za dugove koji su napravljeni tijekom bračne zajednice, a koje je tužiteljica otplatila nakon prekida bračne zajednice s tuženikom, svi navedeni krediti i novčana sredstva utrošena za potrebe zajedničkog kućanstva, adaptaciju nekretnine i podmirenje tekućih obveza bračne zajednice, kupovinu namještaja i ostalog, a u posjedu čega je ostao tuženik, u skladu s odredbom članka 33. Obiteljskog zakona propisano je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava, ako zakonom nije drugačije određeno. Tužiteljica navodi da je kredit koji je realiziran, kao i poticaj kod Zavoda za zapošljavanje, realizirano za vrijeme trajanja braka stranaka, pa sredstva ostvarena od kredita predstavljaju njihovu bračnu stečevinu, da je na strani tuženika postojala solidarna obaveza kao dužnika Privrednoj banci na vraćanje kredita (članak 43. stavak 1. ZOO). Kako je tužiteljica sama vršila otplatu kredita prestankom zajednice života do podnošenja tužbe, to ista ima pravo u regresnoj parnici zahtijevati od tuženika kao solidarnog dužnika da joj isplati 1/2 dijela iznosa koji je otplatila za njega. U konkretnom slučaju, obzirom na primjenu spomenutih odredbi ZOO kao i Obiteljskog zakona, kraj činjenice da su tužiteljica i tuženik podigli kredit za vrijeme trajanja bračne zajednice, da je tuženik znao i pristao na podizanje istog, jer je korisnik tužiteljica, tužiteljica smatra da ima pravo osnovano potraživati isplatu 1/2 dijela iznosa koji je otplatila za isti. Stoga tužiteljica predlaže da se nakon provedenog postupka donese presuda kojom će se utvrditi da pokretnine nabrojane u tužbi predstavljaju, a pobliže označene u točki I. izreke ove presude, čine zajedničku bračnu stečevinu bračnih drugova, te kojom će se naložiti tuženiku da preda tužiteljici 1/2 navedeni pokretnina ili isplati protuvrijednost pokretnina u iznosu od 25.650,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom; kojom će utvrditi da novčane obveze nastale na temelju sklopljenog ugovora o sufinanciranju mladih osoba bez radnog staža, dobivene kao poticaj od Zavoda za zapošljavanje u iznosu od 25.077,00 kn, više naplata kamate u iznosu od 15.166,40 kn koja je izvršena putem FINE (u ukupnom iznosu od 34.492,20 kn) kao i novčane obveze nastale naplatom RH Ministarstva financija - Porezne uprave u iznosu od 5.751,20 kn koja je izvršena putem FINE na račun tužiteljice čine obveze proizašle iz bračne zajednice tužiteljice i tuženika JN te se nalaže tuženiku JN da tužiteljici isplati iznos od 20.127,70 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom; te utvrditi da vrijednost zajedničkih ulaganja tužiteljice i tuženika JN kao bračnih drugova u nekretninu roditelja tuženika FN i ČN, iznosi 200.000,00 kn temeljem čega su roditelji tuženika FN i ČN dužni isplatiti tužiteljici iznos od 100.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, te naložiti tuženima da naknade troškove postupka tužiteljici sa zakonskom zateznom kamatom. Dakle, ukupni tužbeni zahtjev u tužbi postavljen je na iznos od 145.771,17 kn/19.339,20 EUR, (a u navedeni ukupni iznos uračunata je i vrijednost ulaganja tužiteljice u imovinu ČN i NN, roditelja tuženika JN u iznosa 100.000,00 kn).

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da su tužiteljica i tuženik živjeli u bračnoj zajednici u razdoblju od 3. srpnja 2009. do rujna 2015., da su već prije zaključenja braka tuženik i njegovi roditelji postigli dogovor da će tužitelj i tuženik živjeti u potkrovlju obiteljske kuće roditelja tuženika gdje će si odvojiti poseban stambeni prostor, da je potkrovlje kuće i prije zaključenja brka tužiteljice i tuženika bilo u funkciji stanovanja, da se u prostor potkrovlja ulazilo uređenim stubištem koje je išlo iz dnevnog boravka u prizemlju, a u potkrovlju su se nalazile dvije sobe od kojih je jedna soba bila soba tuženika, a druga soba njegove sestre MNS. Tuženik navodi da su tužiteljica i on željeli potpuno fizički odvojiti prostor potkrovlja kako bi u njemu imali svoj zaseban stambeni prostor, te da su u tu svrhu tijekom 2009. i 2010. izveli građevinske radove izgradnje zasebnog - vanjskog stubišta, a u svrhu prilagodbe svojim potrebama prostora pokrovlja isti su i izveli i radove izmjene krovišta sa promjenom crijepa, time da su sredstva za crijep dali roditeljima tuženika koji su u tu svrhu prodali i svoje dionice HT-a, ali su troškove građe i građevinskih radova snosili tužiteljica i tuženik. Tuženik ističe da su netočni navodi tužiteljice da su adaptirali prizemni dio kuće na način da su postavili prozore u dnevnom boravku i spavaćoj sobi jer su te radove roditelji tuženika izveli još 2007. i kupili prozore od plastike Oknoplast, vl. ZN, [adresa], a prema računu broj 199 od 22. studenog 2007. nego tuženik JN tvrdi da su tužiteljica i on samo postavili radijator u hodniku i dnevnom boravku, na katu kuće uredili kupaonicu, prema svojim potrebama prilagodili već postojeću instalaciju struje koja je postojala u potkrovlju, te uveli plinsko grijanje na kat. Tuženik navodi da je točan navod da su pri izmjeni krovišta i ugradili nove krovne prozore, izvadivši ranije postojeće, te ugradili novu unutarnju stolariju u potkrovlju umjesto ranije postojeće, kao i ugradili seljački pod u potkrovlje, te da su svi radovi obavljeni tijekom 2009. i 2010. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da nisi točni navodi tužiteljice o visini troška ugovorenih radova s trgovačkim društvom Proljeće d.o.o. [adresa], jer tužitelj tvrdi da je ukupna visina troška prvo ugovorenih radova iznosila 71.000,00 kn, te pored ugovorenih još dodatno 43.717,00, odnosno ukupno 114.717,00 kn kako to navodi tužiteljica, te je obračun svih troškova obavljen 25. listopada 2010. kada su i završeni ovi radovi, a u ovaj trošak nije uračunat trošak crijepa koji su tuženici FN i ČN sami kupili. Tuženik ne osporava da se pravo na naknadu za ulaganje u nekretninu procjenjuje prema pravilima obveznog prava, instituta stjecanja bez osnove, da zastarni rok počinje teći od prvog dana izvršenog ulaganja, te da se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Upravo stoga, kako su sva ulaganja tužiteljice u nekretnine roditelja tuženika izvršena tijekom 2009. i 2010., to roditelji tuženika FN i ČN ističu prigovor zastare u odnosu na zahtjev postavljen prema njima, dodajući da je trgovačko društvo koje je nesporno izvodilo radove na predmetnoj nekretnini brisano iz trgovačkog registra još 2012. Također tuženici FN i ČN ističu da su sve radove koje su vršili tužiteljica i tuženik vršili radi stanovanja u kući tuženika FN i ČN, te da su sve radove vršili radi prilagođavanja već ranije uređenog prostora standardima vlastitih potreba stanovanja u kojem prostoru su i živjeli od kraja 2010. do 2015. bez plaćanja ikakve naknade bilo za trošak stanovanja bilo za režije. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su jedini radovi koji su vršeni nakon 2010., i to u kolovozu 2014. bili radovi na izgradnji sjenice za koje je tužiteljica i priložila račune, međutim za navedeno je majka tuženika tužiteljici i tuženiku dala novčana sredstva i to na način da je tuženiku ostavila svoju bankovnu karticu te je on u četiri navrata sa ove kartice podigao 2.000,00 kn odnosno ukupno 8.000,00 kn, pa stoga po smatranju tuženika niti za ove radove tužiteljica nema novčanu tražbinu. Zbog navedenog se tuženici protive tužbenom zahtjevu koji je u odnosu na njih postavljen u cijelosti, te predlažu sudu da tužiteljicu odbije s tužbenim zahtjevom u odnosu na njih, te tužiteljicu obvežu na plaćanje parničnog troška prema njima. Tuženik nadalje navodi da su nesporni navodi tužiteljice da su ona i tuženik tijekom trajanja bračne zajednice stekli pokretnine navedene u tužbi osim drvenog stola i radnog stola, te osim bračnog kreveta koji je napravljen prije zaključenja braka. Sve ostale pokretnine bračni drugovi su stekli, te koristili tijekom trajanja braka, slijedom čega su iste i većim dijelom amortizirane, zbog čega nemaju vrijednost navedenu u tužbi, stoga tuženik osporava vrijednost pokretnina koja je navedena u tužbi. Tuženik ne osporava pravo tužiteljice na protuvrijednost 1/2 vrijednosti pokretnina koje su imali u trenutku prestanka bračne zajednice, te navodi da je i sam nudio tužiteljici pri prestanku bračne zajednice da joj isplati navedenu protuvrijednost što je tužiteljica odbila. Tuženik ističe da je nesporno i da su tužiteljica i tuženik JN tijekom trajanja bračne zajednice podigli kredit 2010. kod FINE koji su zbog nepovoljnih financijskih uvjeta zatvorili na način da su podigli novi kredit u PBZ d.d. koji su reprogramirali 2015., tuženik navodi da su prvi kredit podigli radi kupnje pokretnina i dovršetka građevinskih radova na kući jer nisu imali sredstava za dovršetak. Tuženik JN nadalje navodi da je od prestanka bračne zajednice podmirivao predmetni kredit kod PBZ d.d. te je ukupno od prestanka bračne zajednice do 20. lipnja 2018. prema njegovoj evidenciji uplatio na račun banke iznos od 50.370,00 kn, a pored navedenog iznosa uplatio je tužiteljici na račun još iznos od 6.400,00 kn kako bi ona izvršila uplatu kredita, te joj dao na ruke još iznos od 4.000,00 kn u istu svrhu. Dakle, tuženik JN navodi da je na ime podmirenja kredita koji predstavlja solidarnu obvezu bračnih drugova platio ukupno iznos od 60.770,00 kn, od kojeg iznosa polovica predstavlja obvezu tužiteljice, slijedom čega tuženik JN ističe prigovor prijeboja tražbine tužiteljice s protutražbinom tuženika JN s osnova regresa kredita u iznosu od 30.385,00 kn. Tuženik JN nadalje navodi da je nesporno da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice dobile sredstva od Zavoda za zapošljavanje u iznosu od 25.077,00 kn koja je otplatila tužiteljica, te da je platila kamatu i dr., tako da tuženik JN priznaje dio tužbenog zahtjeva za isplatom novčanog iznosa od 20.121,70 kn. Tuženik JN priznaje i dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje suvlasništva pokretnina navedenih u tužbenom zahtjevu izuzev bračnog kreveta, drvenog stola i radnog stola, priznaje postojanje i svoje obveze prema tužiteljici s osnova protuvrijednosti 1/2 svih pokretnina čije je suvlasništvo priznao time da se protuvrijednost utvrđuje obzirom na amortizaciju pokretnina koja iznosi 10% godišnje, a ne u odnosu na vrijednost u vremenu kupnje, jer su bračni drugovi koristili godinama predmetne stvari, tako da tuženik priznaje da je vrijednost pokretnina kako su navedene u tužbi vrijednost umanjena za 40% amortizacije, odnosno 60% ukupne vrijednosti kako ju tužiteljica navodi u tužbi, od kojeg iznosa priznaje pravo tužiteljice na 1/2. Tuženik JN stavlja u prijeboj novčanu tražbinu tužiteljice, a s protutražbinom tuženika JN s osnova regresa kredita kod PBZ d.d. kojeg je platio nakon prestanka bračne zajednice, a opreza radi kako je moguće da je tražbina tuženika JN veća u odnosu na tražbinu tužiteljice tuženik postavlja i protutužbeni zahtjev na iznos od 30.385,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, međutim, obzirom da tuženik nema sve dokaze o izvršenim uplatama već samo neke, a kako nema mogućnost pribaviti od banke iste jer nije on korisnik kredita već tužiteljica, zbog čega nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, posebno u pogledu kamata, to tuženik JN postavlja stupnjevitu protutužbu iz članka 186. b. stavak 2. ZPP-a te predlaže sudu da donese rješenje kojim će se naložiti tužiteljici, sada i protutuženoj, da preda tuženiku ŽN, sada i protutuženiku, pregled svih uplata koje je tuženik izvršio radi otplate kredita kod PBZ d.d. u razdoblju od rujna 2015. do zaključno sa 20. lipnja 2018., a nakon što tužiteljica udovolji rješenju suda, te nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja tuženik JN predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tužiteljici da tuženiku ŽN isplati iznos koji će odrediti naknadno nakon dostave traženih podataka, zajedno sa zateznom kamatom, kao i da mu naknadi parnični trošak.

3. U podnesku od 5. prosinca 2022. (list 322-327 spisa) tužiteljica navodi da je u tužbi a i tijekom postupka isticala da su podigli kredit tijekom 2010., te da je kamatna stopa bila previsoka, pa je tada podignut kredit kod Privredne banke d.d Zagreb na iznos od 20.000 EUR, tijekom 2011., broj ugovora 9016051063, s kamatnom stopom od 9,48 % godišnje na rok otplate kredita 48 mjesečnih anuiteta, a tim je novčanim sredstvima zatvoren kredit koji je prethodno podignut. Bračna zajednica parničnih stranaka je prekinuta u rujnu mjesecu 2015., kada je tužiteljica napustila dotadašnje zajedničko kućanstvo stranaka i to upravo zbog blokada koje su uslijedile, a o kojima nije imala pojma. Tako joj je počeo stizati na naplatu mjesečni anuitet u iznosu od 235 EUR za kredit koji je podignut, pa je vidljivo iz podataka dostavljenih od strane Privredne banke Zagreb d.d., a na kojima su podaci o uplatama koje su vršile parnične stranke, a obaveza kojega kredita predstavlja obvezu parničnih stranaka na jednake dijelove, kao bračnih drugova. Iz podataka dostavljenih od strane Privredne banke Zagreb d.d. vidljivo je da je tužiteljica vršila slijedeće plaćanja po navedenom kreditu: 16.11.2016. 11,76 kn. / 1,57 EUR, 16.11.2016. 2.433,82 kn./ 324,34 EUR, 08.12.2016. 78,02 kn./ 10,35 EUR, 09.12.2016. 2.153,14 kn./ 285,85 EUR,12.12.2016. 2.517,59 Kn. / 334,09 EUR, 13.01.2017. 2.263,00 kn. / 304,90 EUR, 09.10.2017. 2.152,02 kn. / 286,87 EUR, 09.02.2018. 2.084,74 kn. / 280,40 EUR, 09.03.2018. 2.054,72 kn. / 276,71 EUR, 10.04.2018. 2.100,24 kn. / 282,96 EUR, 10.05.2018. 2.041,74 kn. / 276,33 EUR, 08.06.2018. 1.028,75 kn. / 139,28 EUR, 31.08.2018. 9.746,85 kn. / 1.312,26 EUR ( uplata PBZ za reprogram kredita -polica na ime tužiteljice koja je osiguravala kredit pa predstavlja tražbinu tužiteljice ), 08.02.2019. 2.096,39 kn. / 282,76 EUR, 08.03.2019. 1.624,96 kn. / 219,03 EUR, 09.04.2019. 978,66 kn. / 131,81 EUR ,10.06.2019. 2.113,49 kn. / 285,08 EUR, 09.07.2019. 2.073,44 kn. / 280,45 EUR, 09.08.2019. 2.024,06 kn, / 274,42 EUR, 09.09.2019. 2.023,85 kn. / 273,54 EUR, 24.09.2019. 9,17 kn. / 1,24 EUR,10.10.2019. 2.196,21 kn. / 296,13 EUR, 28.10.2019. 8.764,20 kn. / 1.176,54 EUR, 28.10.2019. 1.235,80 kn. / 165,90 EUR. Dakle, iz dostavljenih podataka pod PBZ d.d. vidljivo je da je tužiteljica izvršila uplate po ovoj osnovi u ukupnom iznosu od 55.806,62 kn / 7.502,81 EUR. Osim navedenog, postojale su i novčane obaveze: -ustege vršene kod FINE , Sektor poslovne mreže ; RC Osijek , Očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate za tužiteljicu MN: naknada temeljem Zadužnice OV-6459/10-JAM2 301,70 kn, naknada FINI 222,00 kn, kamata za kredit kod PBZ 1.873,97 kn, kamata za kredit kod PBZ 66,00 kn, naknada za Zadužnicu OV-5444/11 -Z002 267,00 kn, glavnica, nestandardna kamata i obračun , Privredna banka Zagreb d.d. 2.892,63 kn, naknada za prekršajni nalog UP/ I 740-04/15-02/658 175,00 kn, novčana kazna Državni proračun RH 5.000,00 kn, trošak prekršaja 200,00 kn, naknada za Zadužnicu OV- 5343/15 247,00 kn, kamata , Privredna banka d.d. Zagreb 9,08 kn, kamata Privredna banka Zagreb d.d. 531,43 kn, glavnica , nestandardna kamata ii obračun Privredna banka Zagreb d.d. 4.500,00 kn, naknada za Zadužnicu OV-5343/15-Z002 152,00 kn, kamata Privredna banka Zagreb d.d. 19,96 kn, glavnica, nestandardna kamata , ili obračun ; Privredna banka Zagreb 2.243,14 kn, trošak Zadužnice OV-5343/15 -Z003 1.245,00 kn, kamata kod Privredne banke Zagreb d.d. 38,53 kn, kamata PBZ Zagreb d.d. 34,40 kn, glavnica , nestandardna kamata i obračun Privredna banka Zagreb 12.654,59 kn. Sveukupni iznos ustegnut tužiteljici od strane FINE iznosi 32.673,43 kn /4.336,51 EUR. Dug prema Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područni ured [adresa], temeljem bjanko zadužnice tvrtke Žurić d.o.o. za trgovinu i usluge Vinkovci, OV-6568/10 koji je bio u iznosu od 25.077,00 kn, glavnica i kamate u iznosu od 15.195,45 kn odnosno sveukupno iznos od 40.272,45 kn /5.345.07 EUR. Kazna za RH; Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Vukovar temeljem rješenja o ovrsi istog od 18.06.2019. u iznosu od 5.478, 91 kn ( glavnica ) i kamata 349,05 kn ili sveukupno 5.826,96 kn. ( prekršajni nalog za naplatu ) 5.826,96 kn. / 773,37 EUR. Kazna za prekršaj RH Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Slavonija i Baranja, Služba za nadzor od 16.11.2015. sa dugom od 33.450,55 kn. i to glavnica 23.774,72 kn, i kamata 9.675,83 kn naknade i to za račun 2003., 8109, 8400, 8559, 8702 u iznosu 33.450,55 kn. / 4.439,66 EUR. Obzirom da kredit od strane korisnika kredita nije plaćen na vrijeme, jer u slučaju redovne ispate, novac je vraćen, on je automatski otišao u dug / reprogram nakon isteka ugovorenog roka plaćanja kredita u kolovozu 2018. Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da novčane obaveze nastale na temelju uplata po kreditnim obavezama kod Privredne banke d.d. Zagreb, broj kredita 9019840165, korisnika kredita MN kao i solidarnog dužnika ŽN JN čine obaveze proizašle iz bračne zajednice tužiteljice i tuženika, te naložiti tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 27.903,31 kn/ 3.703,41 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to : -na iznos od 11,76 kn/ 1,57 EUR od 16. 11. 2016. do isplate, -na iznos od 2.433,82 kn/ 324,34 EUR od 16. 11. 2016. do isplate, -na iznos od 78,02 kn/ 10,35 EUR od 08. 12. 2016. do isplate, -na iznos od 2.153,14 kn/ 285,85 EUR od 09.12. 2016. do isplate, -na iznos od 2.517,59 Kn/ 334,09 EUR od 12.12. 2016. do isplate, -na iznos od 2.263,00 kn / 304,90 EUR od 13.01. 2017. do isplate, -na iznos od 2.152,02 kn/ 286,87 EUR od 09.10. 2017. do isplate, -na iznos od 2.084,74 kn / 280,40 EUR od 09.02. 2018. do isplate, -na iznos od 2.054,72 kn/ 276,71 EUR od 09.03. 2018. do isplate, -na iznos od 2.100,24 kn/ 282,96 EUR od 10.04. 2018. do isplate, -na iznos od 2.041,74 kn/ 276,33 EUR od 10.05. 2018. do isplate,-na iznos od 1.028,75 kn/ 139,28 EUR od 08.06. 2018. do isplate, -na iznos od 9.746,85 kn/ 1.312,26 EUR od 31.08. 2018. do isplate, -na iznos od 2.096,39 kn / 282,76 EUR od 08.02. 2019. do isplate, -na iznos od 1.624,96 kn/ 219,03 EUR od 08.03. 2019. do isplate, -na iznos od 978,66 kn/ 131,81 EUR od 09.04. 2019. do isplate, -na iznos od 2.113,49 kn/ 285,08 EUR od 10.06. 2019. do isplate, -na iznos od 2.073,44 kn/ 280,45 EUR od 09.07. 2019. do isplate, -na iznos od 2.024,06 kn/ 274,42 EUR od 09.08. 2019. do isplate, -na iznos od 2.023,85 kn/ 273,54 EUR od 09.09. 2019. do isplate, -na iznos od 9,17 kn/ 1,24 EUR od 24.09. 2019. do isplate, -na iznos od 2.196,21 kn/ 296,13 EUR od 10. 09. 2019. do isplate, -na iznos od 8.764,20 kn/ 1.176,54 EUR od 28. 10. 2019. do isplate,

-na iznos od 1.235,80 kn/ 165,90 EUR od 28. 10. 2019 do isplate. Kojom će utvrditi da novčane obaveze nastale na temelju -ustega izvršenih kod FINE , Sektor poslovne mreže ; RC Osijek , Očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate koji se odnosi na naknade i naplate po kreditnim obavezama u iznosu od 32.673,43 Kn. /4.336,51 EUR; duga prema Hrvatskom zavodu za zapošljavanje , Područni ured [adresa], temeljem bjanko zadužnice tvrtke Žurić d.o.o. za trgovinu i usluge Vinkovci, u iznosu od 40.272,45 kn /5.345.07 EUR; prekršajnog naloga za naplatu kazne od strane RH ; Ministarstvo financija , Porezna uprava , Područni ured Vukovar temeljem rješenja o ovrsi istog od 18.06.2019. u iznosu od 5.826,96 kn/ 773,37 EUR; kazne za prekršaj od strane RH Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Slavonija i Baranja, Služba za nadzor od 16.11.2015 . u iznosu od 33.450,55 kn/ 4.439,66 EUR čine obaveze proizašle iz bračne zajednice tužiteljice i tuženik, te se naložiti tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 56.111,69 kn/ 7.440,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate, te naknadu parničnog troška. Navedeni podnesak čini preinaku tužbenog zahtjeva budući da tužiteljica pored tužbenih zahtjeva sadržanih u tužbi dodaje i novi tužbeni zahtjev temeljem kojeg potražuje da joj tuženik na ime kredita podignutog kod Privredne banke Zagreb d.d. broj 9019840165 isplati iznos od 3.703,41 EUR. Dakle, navedenim podneskom tužiteljica potražuje ukupni iznos od 7.440,30 EUR. Naime, tužbom tužiteljica potražuje ukupni iznos od 145.771,17 kn, od čega iznos od 100.000,00 kn otpada na ulaganja u nekretninu u odnosu na koji dio je tužba razdvojena, tako da vrijednost predmeta spora tužbe čini iznos od 45.771,17 kn/ 6.074,88 EUR.

4. U podnesku od 16. kolovoza 2025. (list 448-454 i 459-465 spisa) tužiteljica navodi da je uskladila svoj tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka, međutim, utvrdila je da je ispustila navesti dio zahtjeva koji je vještak posebno specificirao kao uplatu Croatia osiguranja d.d. a koji se odnos na uplatu po kreditu broj 9019840165, pa stoga tužiteljica specificira svoje potraživanje i predlaže da se nakon provedenog postupka donese presuda kao u točki III. do VIII. izreke ove presude. Navedenim podneskom tužiteljica je povećala tužbeni zahtjev u iznosu od 649,89 EUR, te isti čini povećanje tužbenog zahtjeva, budući da je prethodnim podneskom (od 11. srpnja 2025.) potraživala ukupni iznos od 5.308,83 EUR, a podneskom od 16. kolovoza 2025. potražuje iznos od 5.561,64 EUR.

5. Nakon što je pribavljena dokumentacija od Privredne banke Zagreb d.d. tužiteljica je podneskom od 5. prosinca 2022. (list 323-327 spisa) povećala tužbeni zahtjev na način da sada potražuje od tuženika i plaćeni iznos na ime kredita podignutog kod Privredne banke Zagreb d.d. po Ugovoru broj 9016051067, a podneskom od 16. kolovoza 2025. (list 448-454 i 459-465 spisa, radi se o dva istovjetna podneska) tužitelj je nakon provedenog dopunskog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja uskladio tužbeni zahtjev s dopunskim nalazom i mišljenjem navedenog vještaka.

6. Tuženik se protivio svakoj preinaci tužbenog zahtjeva.

7. Kako je nakon dostavljene naknadne financijsko-knjigovodstvene dokumentacije i nakon provedenog dopunskog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužiteljica je povećala tužbeni zahtjev u skladu s dostavljenom dopunskom financijsko-knjigovodstvenom dokumentacijom i dopunskim vještačkim nalazom i mišljenje ovu preinaku sud je prihvatio, sukladno članku 190. stavku 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), jer je nesporno da ona nije raspolagala dokazima o izračunu visine tražbine koju su potraživali i na kojima su temeljili svoje tužbene zahtjeve, kako tužitelj tako i tuženik, a zbog čega se i pribavljala dodatna financijsko- knjigovodstvena dokumentacija i provodilo dopunsko financijsko-knjigovodstveno vještačenje, temeljem kojega je tužiteljica povećala-preinačila tužbeni zahtjev, pa je unatoč protivljenju tuženika sud ove preinake dopustio budući da smatra da je su one svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, te je odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

8. U podnesku od 11. listopada 2023. (list 353-356 spisa) tužiteljica navodi da osporava da joj je tuženik isplatio na ruke i iznos od 4.000,00 kn, da navedeni iznos nije nikada primila, te s obzirom na stupanje na snagu Zakona o uvođenju EUR kao službene valute u Republici Hrvatskoj specificira svoje potraživanje u eurima te predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da novčane obaveze nastale na temelju uplata po kreditnim obavezama kod Privredne banke d.d. Zagreb, broj kredita 9019840165 , korisnika kredita MN kao i solidarnog dužnika ŽN čine obaveze proizašle iz bračne zajednice tužiteljice i tuženika, te naložiti tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 3.703,41 EUR/ 27.903,31 kn, sa zakonskom zateznom kamato, i to : -na iznos od 1,57 EUR / 11,76 kn. od 16. 11. 2016. do isplate, -na iznos od 324,34 EUR / 2.433,82 kn. od 16. 11. 2016. do isplate, -na iznos od 10,35 EUR / 78,02 kn. od 08. 12. 2016. do isplate, -na iznos od 285,85 EUR /2.153,14 kn. od 09.12. 2016. do isplate, -na iznos od 334,09 EUR / 2.517,59 Kn. od 12.12. 2016. do isplate, -na iznos od 304,90 EUR / 2.263,00 kn. od 13.01. 2017. do isplate, -na iznos od 286,87 EUR / 2.152,02 kn. od 09.10. 2017. do isplate, -na iznos od 280,40 EUR / 2.084,74 kn. od 09.02. 2018. do isplate, -na iznos od 276,71 EUR / 2.054,72 kn. od 09.03. 2018. do isplate, -na iznos od 282,96 EUR / 2.100,24 kn. od 10.04. 2018. do isplate, -na iznos od 276,33 EUR / 2.041,74 kn. od 10.05. 2018. do isplate, -na iznos od 139,28 EUR / 1.028,75 kn. od 08.06. 2018. do isplate, -na iznos od 1.312,26 EUR / 9.746,85 kn. od 31.08. 2018. do isplate, -na iznos od 282,76 EUR / 2.096,39 kn. od 08.02. 2019. do isplate, -na iznos od 219,03 EUR / 1.624,96 kn. od 08.03. 2019. do isplate, -na iznos od 131,81 EUR / 978,66 k. od 09.04. 2019. do isplate, -na iznos od 285,08 EUR / 2.113,49 kn. od 10.06. 2019. do isplate, -na iznos od 280,45 EUR / 2.073,44 kn. od 09.07.2019. do isplate, -na iznos od 274,42 EUR / 2.024,06 kn. od 09.08. 2019. do isplate, -na iznos od 273,54 EUR / 2.023,85 kn. od 09.09. 2019. do isplate, -na iznos od 1,24 EUR / 9,17 kn od 24.09. 2019. do isplate, -na iznos od 296,13 EUR / 2.196,21 kn. od 10. 09. 2019. do isplate, -na iznos od 1.176,54 EUR / 8.764,20 kn. od 28. 10. 2019. do isplate, -na iznos od 165,90 EUR /1.235,80 kn od 28. 10. 2019. do isplate. Da se utvrđuje da ustege izvršenih kod FINE , Sektor poslovne mreže ; RC Osijek , Očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate koji se odnosi na naknade i naplate po kreditnim obavezama u iznosu od 4.336,51 EUR /32.673,43 Kn; duga prema Hrvatskom zavodu za zapošljavanje , Područni ured [adresa] , temeljem bjanko zadužnice tvrtke Žurić d.o.o. za trgovinu i usluge Vinkovci , u iznosu od 5.345.07 EUR / 40.272,45 kn; prekršajnog naloga za naplatu kazne od strane RH ; Ministarstvo financija , Porezna uprava , Područni ured Vukovar temeljem rješenja o ovrsi istog od 18.06.2019. u iznosu od 773,37 EUR / 5.826,96 kn; kazne za prekršaj od strane RH Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Slavonija i Baranja, Služba za nadzor od 16.11.2015. u iznosu od 4.439,66 EUR / 33.450,55 kn čine obaveze proizašle iz bračne zajednice tužiteljice i i tuženika, te se nalaže tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 7.447,30 EUR/ 56.111,69 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate. Navedeni podnesak ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva po podnesku od 5. prosinca 2022. nego je istim tužiteljica, obzirom da je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o uvođenju EUR kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22), uskladila tužbeni zahtjev koji je bio u kunama i postavila ga u eurima.

9. U podnesku od 10. listopada 2024. (list 389-395) tužiteljica nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja predlaže da sud naloži tuženiku da da novčane obaveze nastale na temelju uplata po kreditnim obavezama kod Privredne banke d.d. Zagreb, broj kredita 9019840165 , korisnika kredita MN kao i solidarnog dužnika ŽN čine obaveze proizašle iz bračne zajednice tužiteljice i tuženika, a iznose 7.412,97 EUR , te se slijedom toga nalaže tuženiku da isplati tužiteljici:-iznos od 3.706,49 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to : -na iznos od 0,78 EUR od 16.11. 2016. do isplate, -na iznos od 161,51 EUR od 16.11. 2016. do isplate, -na iznos od 5,18 EUR od 08.12. 2016. do isplate, - na iznos od 142,89 EUR od 09.12. 2016. do isplate, -na iznos od 167,07 EUR od 12.12. 2016. do isplate, -na iznos od 150,18 EUR od 13.04. 2017. do isplate, -na iznos od 142,81 EUR od 09. 10.2017. do isplate, -na iznos od 138,35 EUR od 09. 02.2017. do ispate, -na iznos od 136,36 EUR od 09.03. 2017. do isplate, -na iznos od 139,38 EUR od 10.04.2018. do isplate, -na iznos od 135,50 EUR od 10.05.2018. do isplate, -na iznos od 68,27 EUR od 08.06.2018. do isplate, -na iznos od 646,82 EUR od 31.08.2018. do isplate, -na iznos od 3,07 EUR od 15.01.2019. do isplate, -na iznos od 139,12 EUR od 08.02.2019. do isplate, -na iznos od 107,84 EUR od 08.03.2019. do isplate, -na iznos od 64,95 EUR od 09. 04.2019. do isplate, -na iznos od 140,26 EUR od 10.06.2019. do isplate, -na iznos od 137,60 EUR od 09.07.2019. do isplate, -na iznos od 134,32 EUR od 09.08.2019. do ispate, -na iznos od 134,31 EUR od 09.09.2019. do isplate, -na iznos od 0,61 EUR od 24.09.2019. do isplate, -na iznos od 145,75 EUR od 10.10.2019. do isplate, -na iznos od 581,61 EUR od 28.10.2019. do isplate, -na iznos od 82,01 EUR od 28.10.2019. do isplate, kojom se utvrđuje da novčane obaveze proizašle iz bračne zajednice tužiteljice i tuženika predstavlja ustega na računu MN izvršena putem FINE , Sektor poslovne mreže ; RC Osijek , Očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate a koji se odnosi na naknade i naplate po kreditnim obavezama, odnosno kreditima broj 9016051036 i 9019840165 i to u iznosu od 283,10 EUR, te se slijedom toga nalaže tuženiku protutužitelju ŽN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici protutuženoj MN 1/2 dijela navedenog iznosa ili iznos od 141,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to: -na iznos od 14,73 EUR od 11.04.2016. do isplate, -na iznos od 17,72 EUR od 11.04.2016. do isplate, -na iznos od 4,32 EUR od 16.11.2016. do isplate, -na iznos od 0,47 EUR od 16.11.2016. do isplate, -na iznos od 1,00 EUR od 16.11.2016. do isplate, -na iznos od 6,31 EUR od 08.12.2016. do isplate, -na iznos od 0,94 EUR od 16.12.2016. do isplate, -na iznos od 3,37 EUR od 22.12.2016. do isplate, -na iznos od 4,32 EUR od 13.04.2017. do isplate, -na iznos od 0,47 EUR od 13.04.2017. do isplate, -na iznos od 1,00 EUR od 13.04.2017. do isplate, -na iznos od 4,32 EUR od 25.04.2017. do isplate, -na iznos od 0,61 EUR od 24.09.2019. do isplate, -na iznos od 82,01 EUR od 28.10.2019. do isplate. Kojom se utvrđuje da novčane obaveze nastale temeljem duga prema Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područni ured [adresa], temeljem bjanko zadužnice tvrtke Žurić d.o.o. za trgovinu i usluge Vinkovci, u iznosu 3.328,29 EUR čine obaveze proizašle iz bračne zajednice tužiteljice i tuženika, te nalaže tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.664,15 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to: - na iznos od 353,85 EUR od 13.07.2015. do isplate, -na iznos od 372,01 EUR od 10.08. 2015. do isplate, -na iznos od 102,03 EUR od 24.09.2015. do isplate, -na iznos od 126,52 EUR od 11.12.2015. do isplate, -na iznos od 133,09 EUR od 12.01.2016. do isplate, -na iznos od 130,50 EUR od 10.02.2016. do isplate, -na iznos od 64,61 EUR od 11.02.2016. do isplate, -na iznos od 141,43 EUR od 17.02.2016. do isplate, -na iznos od 25,78 EUR od 19.02.2016. do isplate, -na iznos od 151,19 EUR od 11.03.2016. do isplate, -na iznos od 20,96 EUR od 07.04.2016. do isplate, - na iznos od 42,23 EUR od 11.04.2016. do isplate, te po osnovi kamate u ukupnom iznosu od 2.016,78 EUR , a 1/2 svakog pojedinačnog iznosa ukupno iznosi 1.008,39 EUR i to sa zakonskom zateznom kamatom :-na iznos od 962,93 EUR od 13.07. 2015. do isplate, -na iznos od 10,68 EUR od 10.08.2015. do isplate, -na iznos od 9,42 EUR od 24.09.2015. do isplate, -na iznos od 14,55 EUR od 11.12.2015. do isplate, -na iznos od 5,04 EUR od 12.01.2016. do isplate, -na iznos od 3,68 EUR od 10.02.2016. do isplate, -na iznos od 0,10 EUR od 11.02.2016. do isplate, -na iznos od 0,51 EUR od 17.02.2016. do isplate, -na iznos od 0,11 EUR od 19.02.2016. do isplate, -na iznos od 0,99 EUR od 11.03.2016. do isplate, -na iznos od 0,38 EUR od 07.04.2016. do isplate, -na iznos od 0,04 EUR od 11.04.2016. do isplate. Kojom se utvrđuje da novčana obaveza nastala temeljem duga i to temeljem rješenja o ovrsi KL:UP/ I 415-02/2019-001/01101 od 18. lipnja 2019. od Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar u iznosu od 794,17 EUR čine obavezu proizašlu iz bračne zajednice tužiteljice i tuženika, te se nalaže tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 397,09 EUR i to sa zakonskom zateznom kamatom: -na iznos od 26,85 EUR od 11.11.2019. do isplate, -na iznos od 0,67 EUR od 11.11.2019. do isplate, -na iznos od 3,60 EUR od 11.11.2019. do isplate, -na iznos od 62,77 EUR od 11.11.2019. do isplate, -na iznos od 0,07 EUR od 15.11.2019. do isplate, -na iznos od 13,65 EUR od 15.11.2019. do isplate, -na iznos od 0,28 EUR od 05.12.2019. do isplate, -na iznos od 79,61 EUR od 05.12.2019. do isplate, -na iznos od 28,79 EUR od 05.12.2019. do isplate, -na iznos od 0,81 EUR od 05.12.2019. do isplate, -na iznos od 87,55 EUR od 05.12.2019. do isplate, -na iznos od 2,46 EUR od 05.12.2019. do isplate, -na iznos od 87,55 EUR od 05.12.2019. do isplate, -na iznos od 2,46 EUR od 05.12.2019. do isplate. Kojom se utvrđuje da novčane obaveze nastale kao dug kod FINE koje se odnose na naknade i novčane kazne prema prekršajnom nalogu za naplatu broj UP/ -740-04/15-02-/658 od Porezne uprave u iznosu od 686,84 EUR čine obaveze proizašle iz bračne zajednice tužiteljice i tuženika, te se slijedom toga nalaže tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 343,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to: -na iznos od 4,32 EUR od 06.10.2016. do isplate, -na iznos od 1,00 EUR od 06.10.2016. do isplate, -na iznos od 6,31 EUR od 11.10.2016. do isplate, -na iznos od 7,40 EUR od 06.10.2016. do isplate, -na iznos od 324,41 EUR od 11.10.2016. do isplate. Navedenim podneskom tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev tako da umjesto ukupnog iznosa od 7.447,30 EUR sada potražuje ukupni iznos od 7.261,09 EUR, dakle isti predstavlja smanjenje tužbenog zahtjeva.

10. U podnesku od 11. srpnja 2025. (list 427-433 spisa) tužiteljica navodi da potvrđuje primitak dopune nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka da vještak u svojem nalazu i mišljenju (str. 10) navodi da je tužiteljica u razdoblju od 16.11.2016. do 28.10. 2019 podmirivala kredit broj 9019840165/ 7601619294 i to u ukupnom iznosu od 40.059,87 kuna, odnosno 6.113,20 EUR, u čemu je u 1/2 dijela trebao učestvovati tuženik. Tužiteljici su vršene ustege kod FINE koje se odnose na naknade i naplate po kreditnim osnovama, odnosno kreditima broj 9016051036 i 9019840165 i to u ukupnom iznosu od 2.133,00 kn odnosno 283,10 EUR. Tužiteljica je u razdoblju od 01.09.2015. terećena kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje , PU Vinkovci, temeljem Bjanko zadužnice tvrtke Žurić d.o.o. [adresa] za ukupno 14.139,17 kn, odnosno 1.876,59 EUR, po osnovi glavnice 524,26 kn, 69,58 EUR po osnovi kamate. Tužiteljica je terećena temeljem Rješenja o ovrsi KL: UP/ I 415- 02/2019-001/01101 od 18. lipnja 2019. od Ministarstva financija, Porezne uprave, PU Vukovar za ukupno 5.983,72 kn, tj. 794,17 EUR. Tužiteljici su vršene ustege kod FINE koje se odnose na naknade i novčane kazne prema prekršajnom nalogu za naplatu broj UP/ I -740-04/15 -02/659 od Porezne uprave u iznosu od 5.175,00 kn tj. 686,84 EUR. Tužiteljica ne stavlja primjedbe na nalaz vještaka, te usklađuje tužbeni zahtjev s istim i predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da novčane obaveze nastale na temelju uplata po kreditnim obavezama kod Privredne banke d.d. Zagreb , broj kredita 9019840165/7601619294 , korisnika kredita MN kao i solidarnog dužnika ŽN čine obaveze proizašle iz bračne zajednice tužiteljice i tuženika u iznosu od 6.113,20 EUR, te se nalaže da isplati tužiteljici iznos od 3.056,60 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to -na iznos od 0,78 EUR od 16.11. 2016. do isplate, -na iznos od 161,51 EUR od 16.11. 2016. do isplate, -na iznos od 5,18 EUR od 08.12. 2016. do isplate, -na iznos od 142,89 EUR od 09.12. 2016. do isplate, -na iznos od 167,07 EUR od 12.12. 2016. do isplate, -na iznos od 150,18 EUR od 13.04. 2017. do isplate, -na iznos od 142,81 EUR od 09.10.2017. do isplate, -na iznos od 138,35 EUR od 09. 02.2017. do ispate, -na iznos od 136,36 EUR od 09.03. 2017. do isplate, -na iznos od 139,38 EUR od 10.04.2018. do isplate,

-na iznos od 135,50 EUR od 10.05.2018. do isplate, -na iznos od 68,27 EUR od 08.06.2018. do isplate, -na iznos od 139,12 EUR od 08.02.2019. do isplate, -na iznos od 107,84 EUR od 08.03.2019. do isplate, -na iznos od 64,95 EUR od 09.04.2019. do isplate, -na iznos od 140,26 EUR od 10.06.2019. do isplate, -na iznos od 137,60 EUR od 09.07.2019. do isplate, -na iznos od 134,32 EUR od 09.08.2019. do isplate, - na iznos od 134,31 EUR od 09.09.2019. do isplate, -na iznos od 0,61 EUR od 24.09.2019. do isplate, -na iznos od 145,75 EUR od 10.10.2019. do isplate, -na iznos od 581,61 EUR od 28.10.2019. do isplate, - na iznos od 82,01 EUR od 28.10.2019. do isplate. Kojom se utvrđuje da novčane obaveze proizašle iz bračne zajednice tužiteljice i tuženika predstavlja ustega na računu MN izvršena putem FINE, Sektor poslovne mreže; RC Osijek, Očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate, a koji se odnosi na naknade i naplate po kreditnim obavezama , odnosno kreditima broj 9016051036 i 9019840165 i to u iznosu od 283,10 EUR, te se nalaže tuženiku da isplati tužiteljici 1/2 dijela navedenog iznosa ili iznos od 141,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to: -na iznos od 14,73 EUR od 11.04.2016. do isplate, -na iznos od 17,72 EUR od 11.04.2016. do isplate, - na iznos od 4,32 EUR od 16.11.2016. do isplate, -na iznos od 0,47 EUR od 16.11.2016. do isplate, -na iznos od 1,00 EUR od 16.11.2016. do isplate, -na iznos od 6,31 EUR od 08.12.2016. do isplate, -na iznos od 0,94 EUR od 16.12.2016. do isplate, -na iznos od 3,37 EUR od 22.12.2016. do isplate, -na iznos od 4,32 EUR od 13.04.2017. do isplate, -na iznos od 0,47 EUR od 13.04.2017. do isplate, -na iznos od 1,00 EUR od 13.04.2017. do isplate, -na iznos od 4,32 EUR od 25.04.2017. do isplate, -na iznos od 0,61 EUR od 24.09.2019. do isplate, -na iznos od 82,01 EUR od 28.10.2019. do isplate. Kojom se utvrđuje da novčane obaveze nastale temeljem duga prema Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područni ured [adresa], temeljem bjanko zadužnice tvrtke Žurić d.o.o. za trgovinu i usluge Vinkovci, u iznosu 1.876,59 EUR čini glavnicu i obaveze proizašle iz bračne zajednice tužiteljice i tuženika, te se slijedom toga nalaže tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 938,30 EUR i to sa zakonskom zateznom kamatom: -na iznos od 102,03 EUR od 24.09.2015. do isplate,

-na iznos od 126,52 EUR od 11.12.2015. do isplate, -na iznos od 133,09 EUR od 12.01. 2016. do isplate, -na iznos od 130,50 EUR od 10.02. 2016. do isplate, -na iznos od 64,61 EUR od 11.02. 2016. do isplate, -na iznos od 141,43 EUR od 17.02.2016. do isplate, -na iznos od 25,78 EUR od 19.02. 2016. do isplate, -na iznos od 151,19 EUR od 11.03. 2016. do isplate, -na iznos od 20,96 EUR od 07.04.2016. do isplate, -na iznos od 42,23 EUR od 11.04. 2016. do isplate, te po osnovi kamate u ukupnom iznosu od 69,58 EUR, a čija 1/2 svakog pojedinačnog iznosa iznosi ukupno 34,79 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to: -na iznos od 9,42 EUR od 24.09. 2015. do isplate, -na iznos od 14,55 EUR od 11.12. 2015. do isplate, -na iznos od 5,04 EUR od 12.01. 2016. do isplate, -na iznos od 3,68 EUR od 10.02. 2016. do isplate, -na iznos od 0,10 EUR od 11.02. 2016. do isplate, -na iznos od 0,51 EUR od 17.02.2016. do isplate, -na iznos od 0,11 EUR od 19.02. 2016. do isplate, -na iznos od 0,99 EUR od 11.03. 2016. do isplate, -na iznos od 0,38 EUR od 07.04.2016. do isplate, -na iznos od 0,04 EUR od 11.04. 2016. do isplate. Kojom se utvrđuje da novčana obaveza nastala temeljem duga i to temeljem rješenja o ovrsi KL: UP/ I 415- 02/2019-001/01101 od 18. lipnja 2019. od Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar u iznosu od 794,17 EUR čine obavezu proizašlu iz bračne zajednice tužiteljice i tuženika, te se slijedom toga nalaže tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 397,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom: -na iznos od 26,85 EUR od 11.11.2019. do isplate, -na iznos od 0,67 EUR od 11.11.2019. do isplate, -na iznos od 3,60 EUR od 11.11.2019. do isplate, -na iznos od 62,77 EUR od 11.11.2019. do isplate, -na iznos od 0,07 EUR od 15.11.2019. do isplate, -na iznos od 13,65 EUR od 15.11.2019. do isplate, -na iznos od 0,28 EUR od 05.12.2019. do isplate, -na iznos od 79,61 EUR od 05.12.2019. do isplate, -na iznos od 28,79 EUR od 05.12.2019. do isplate, -na iznos od 0,81 EUR od 05.12.2019. do isplate, -na iznos od 87,55 EUR od 05.12.2019. do isplate, -na iznos od 2,46 EUR od 05.12.2019. do isplate, -na iznos od 87,55 EUR od 05.12.2019. do isplate, -na iznos od 2,46 EUR od 05.12.2019. do isplate. Kojom se utvrđuje da novčane obaveze nastale kao dug kod FINE koje se odnose na naknade i novčane kazne prema prekršajnom nalogu za naplatu broj UP/ -740-04/15-02-/658 od Porezne uprave u iznosu od 686,84 EUR čine obaveze proizašle iz bračne zajednice tužiteljice i tuženika, te se nalaže tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 343,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to: -na iznos od 4,32 EUR od 06.10.2016. do isplate, -na iznos od 1,00 EUR od 06.10.2016. do isplate, -na iznos od 6,31 EUR od 11.10.2016. do isplate, -na iznos od 7,40 EUR od 06.10.2016. do isplate, -na iznos od 324,41 EUR od 11.10.2016. do isplate. Navedenim podneskom tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev tako da umjesto ukupnog iznosa od 7.261,09 EUR sada potražuje ukupni iznos od 5.308,83 EUR, dakle isti predstavlja smanjenje tužbenog zahtjeva.

11. Ovim djelomičnim povlačenjima tužbenog zahtjeva tuženik se nije izričito protivio pa je sukladno članku 193. stavak 2. ZPP odlučeno kao pod točkama III. i IV. izreke ovoga rješenja.

12. U podnesku od 2. veljače 2022. (list 304-307) tuženik navodi da je sud dao na uvid tuženiku CD medij dostavljen od strane PBZ d.d. na kojem su podaci o uplatama koje su vršile parnične stranke u svrhu otplate kredita kod PBZ d.d. a obveza kojeg kredita predstavlja solidarnu obvezu parničnih stranaka kao bračnih drugova. Iz podataka dostavljenih od strane PBZ d.d. vidljivo je da je tuženik- vršio plaćanja po navedenom kreditu kako slijedi: - dana 22. 01. 2016. u iznosu od 456,95 EUR, dana 20. 02. 2016. u iznosu od 219,24 EUR, dana 21. 03. 2016. u iznosu od 264,84 EUR, dana 01. 04. 2016. u iznosu od 159,47 EUR, dana 07. 04. 2016. u iznosu od 199,73 EUR, dana 10. 05. 2016. u iznosu od 119,59 EUR, dana 10. 06. 2016. u iznosu od 318,71 EUR, dana 11. 07. 2016. u iznosu od 347,46 EUR, dana 12. 08. 2016. u iznosu od 320,91 EUR, dana 14. 09. 2016. u iznosu od 321,03 EUR, dana 03. 11. 2016. u iznosu od 306,59 EUR, dana 10. 01. 2017. u iznosu od 325,99 EUR, dana 14. 02. 2017. u iznosu od 335,03 EUR, dana 17. 03. 2017. u iznosu od 336,81 EUR, dana 05. 05. 2017. u iznosu od 136,45 EUR, dana 14. 06. 2017. u iznosu od 337,63 EUR, dana 09. 08. 2017. u iznosu od 351,61 EUR, dana 12. 09. 2017. u iznosu od 337,00 EUR, dana 06. 10. 2017. u iznosu od 560,51 EUR, dana 28. 12. 2017. u iznosu od 344,79 EUR, dana 19. 02. 2018. u iznosu od 403,56 EUR, dana 25. 05. 2018. u iznosu od 338,49 EUR, dana 30. 06. 2018. u iznosu od 118,45 EUR (ovaj iznos u ime i za račun tuženika- uplatila je CN, sestra tuženika), dana 03. 08. 2018. u iznosu od 324,72 EUR, dana 25. 09. 2018. u iznosu od 323,36 EUR, dana 30. 10. 2018. u iznosu od 309,72 EUR, dana 08. 01. 2019. u iznosu od 359,18 EUR. Dakle, iz dostavljenih podataka od PBZ d.d. vidljivo je da je i tuženik vršio uplate po predmetnom kreditu, te da je ukupno uplatio po ovoj osnovi iznos od 8.277,82 EUR. Iz ranije dostavljene dokumentacije od strane PBZ d.d. koja se nalazi na listu spisa 280-285 vidljivo je da su stranke vršile uplate u valuti Kuna, koje je potom banka preračunavala u valutu kredita. Usporedbom podataka dostavljenih na CD mediju od strane PBZ d.d. na kojima je vidljivo tko je uplatitelj pojedine uplate po predmetnom kreditu, te podataka o datumu i kunskom iznosu uplate koja je vršena po predmetnom kreditu, a koji podatak se nalazi na str. 283 i 284 spisa vidljivo je da je tuženik izvršio uplate u iznosu od 66.320,00 kn, slijedom čega potražuje polovicu svakog iznosa koji je uplatio pojedinog dana sa zateznom kamatom kako je to navedeno u pregledu uplata po kreditu (list 283 spisa), a što ukupno iznosi glavnice 33.160,00 kn. Pored navedenog, tuženik je na račun tužiteljice vršio uplate kako slijedi: dana 02. 11. 2017. u iznosu od 2.200,00 kn, dana 14. 03. 2018. u iznosu od 2.100,00 kn, dana 10. 04. 2018. u iznosu od 2.100,00 kn. Dakle, na račun tužiteljice mimo iznosa koji je izravno uplaćivao na račun banke, tuženik je u svrhu otplate predmetnog kredita platio iznos do 6.400,00 kn, koliko približno je navedenih dana tužiteljica otplatila anuitete, čime se cjelokupni iznos od 6.400,00 kn predstavlja tražbinu tuženika. Nadalje, tuženik je tužiteljici dao i gotovinski iznos od 4.000,00 kn na ruke. Dakle, ukupno tražbina tuženika iznosu 43.560,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi: na iznos od 1.750,00 kn od dana 22. 01. 2016. do isplate, na iznos od 835,00 kn od dana 20. 02. 2016. do isplate, na iznos od 1.000,00 kn od dana 21. 03. 2016. do isplate, na iznos od 750,00 od dana 01. 04. 2016. do isplate, na iznos od 750,00 kn od dana 07. 04. 2016. do isplate, na iznos od 1.200,00 kn od dana 10. 05. 2016. do isplate, na iznos od 1.200,00 kn od dana 10. 06. 2016. do isplate, na iznos od 1.300,00 kn od dana 11. 07. 2016. do isplate, na iznos od 1.200,00 kn od dana 12. 08. 2016. do isplate, na iznos od 1.200,00 kn od dana 14. 09. 2016. do isplate, na iznos od 1.150,00 kn od dana 03. 11. 2016. do isplate, na iznos od 1.250,00 kn od dana 10. 01. 2017. do isplate, na iznos od 1.250,00 kn od dana 14. 02. 2017. do isplate, na iznos od 1.250,00 kn od dana 17. 03. 2017. do isplate, na iznos od 1.250,00 kn od dana 05. 05. 2017. do isplate, na iznos od 1.250,00 kn od dana 14. 06. 2017. do isplate, na iznos od 1.300,00 kn od dana 09. 08. 2017. do isplate, na iznos od 1.400,00 kn od dana 12. 09. 2017. do isplate, na iznos od 2.100,00 kn od dana 06. 10. 2017. do isplate, na iznos od 1.300,00 kn od dana 28. 12. 2017. do isplate, na iznos od 1.500,00 kn od dana 19. 02. 2018. do isplate, na iznos od 1.250,00 kn od dana 25. 05. 2018. do isplate, na iznos od 1.175,00 kn od dana 30. 06. 2018. do isplate, na iznos od 1.200,00 kn od dana 03. 08. 2018. do isplate, na iznos od 1.200,00 kn od dana 25. 09. 2018. do isplate, na iznos od 1.150,00 kn od dana 30. 10. 2018. do isplate, na iznos od 1.000,00 kn od dana 08. 01. 2019. do isplate, na iznos od 2.200,00 kn od dana 02. 11. 2017. do isplate, na iznos od 2.100,00 kn od dana 14. 03. 2018. do isplate, na iznos od 2.100,00 kn od dana 10. 04. 2018. do isplate. Slijedom navedenog tuženik u smislu odredbe članka 186. b ZPP precizira tužbeni zahtjev, te predlaže sudu da sud po provedenom postupku obveže tužiteljicu da naknadi tuženiku iznos od 43.560,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine plaćene iznose od dana plaćanja do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak.

13. U podnesku od 19. siječnja 2023. (list 344-347 spisa) tuženik navodi da ostaje kod protutužbenog zahtjeva, te zbog promjene važeće valute u Republici Hrvatskoj protututužbeni zahtjev uređuje sukladno odredbama Zakona o euru, pa predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tužiteljici da tuženiku isplati iznos od 5.781,38 EUR / 43.560,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, a koje kamate teku: na iznos od 232,26 EUR / 1.750,00 kn od dana 22. 01. 2016. do isplate, na iznos od 110,82 EUR / 835,00 kn od dana 20. 02. 2016. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kn od dana 21. 03. 2016. do isplate, na iznos od 99,54 EUR / 750,00 kn od dana 01. 04. 2016. do isplate, na iznos od 991,54 EUR / 750,00 kn od dana 07. 04. 2016. do isplate, na iznos od 159,27 EUR / 1.200,00 kn od dana 10. 05. 2016. do isplate, na iznos od 159,27 EUR / 1.200,00 kn od dana 10. 06. 2016. do isplate, na iznos od 172,54 EUR / 1.300,00 kn od dana 11. 07. 2016. do isplate, na iznos od 159,27 EUR / 1.200,00 kn od dana 12. 08. 2016. do isplate, na iznos od 159,27 EUR / 1.200,00 kn od dana 14. 09. 2016. do isplate, na iznos od 152,63 EUR / 1.150,00 kn od dana 03. 11. 2016. do isplate, na iznos od 165,90 EUR / 1.250,00 kn od dana 10. 01. 2017. do isplate, na iznos od 165,90 EUR / 1.250,00 kn od dana 14. 02. 2017. do isplate, na iznos od 165,90 EUR / 1.250,00 kn od dana 17. 03. 2017. do isplate, na iznos od 165,90 EUR / 1.250,00 kn od dana 05. 05. 2017. do isplate, na iznos od 165,90 EUR / 1.250,00 kn od dana 14. 06. 2017. do isplate, na iznos od 172,54 EUR / 1.300,00 kn od dana 09. 08. 2017. do isplate, na iznos od 185,81 EUR / 1.400,00 kn od dana 12. 09. 2017. do isplate, na iznos od 278,72 EUR / 2.100,00 kn od dana 06. 10. 2017. do isplate, na iznos od 172,54 EUR / 1.300,00 kn od dana 28. 12. 2017. do isplate, na iznos od 199,08 EUR / 1.500,00 kn od dana 19. 02. 2018. do isplate, na iznos od 165,90 EUR / 1.250,00 kn od dana 25. 05. 2018. do isplate, na iznos od 155,95 EUR / 1.175,00 kn od dana 30. 06. 2018. do isplate, na iznos od 159,27 EUR / 1.200,00 kn od dana 03. 08. 2018. do isplate, na iznos od 159,27 EUR / 1.200,00 kn od dana 25. 09. 2018. do isplate, na iznos od 152,63 EUR / 1.150,00 kn od dana 30. 10. 2018. do isplate, na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kn od dana 08. 01. 2019. do isplate, na iznos od 291,99 EUR / 2.200,00 kn od dana 02. 11. 2017. do isplate, na iznos od 278,72 EUR / 2.100,00 kn od dana 14. 03. 2018. do isplate, na iznos od 278,72 EUR / 2.100,00 kn od dana 10. 04. 2018. do isplate, na iznos od 530,89 EUR / 4.000,00 kn od dana 21. 06. 2018. do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom.

14. U podnesku od 6. svibnja 2025. (list 423-426 spisa) tuženik nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvene struke navodi da obzirom da je tužiteljica tek podneskom od 07. prosinca 2022. prvi puta postavila navedeni zahtjev, to tuženik ponovno ističe prigovor zastare navedenog dijela potraživanja i to za sva potraživanja plaćena do 07. prosinca 2017. Slijedom svega navedenog tuženik- protutužitelj ostaje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda i prigovora, te svoj zahtjev usklađuje sa dopunskim nalazom vještaka, time da pored iznosa koje je kao knjigovodstveno dokazane vještak utvrdio u svojoj dopuni, potražuje i gotovinski iznos od 4.000,00 kn (530,89 EUR) koliko je tuženik predao tužiteljici na ruke, a na koju okolnost je i predložen dokaz saslušanjem stranaka. Zbog svega tuženik specificira i konačno postavlja protutužbeni zahtjev na načina da zahtjeva da sud naloži tužiteljici da isplati tuženiku iznos od 5.781,41 Eur sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 232,27 EUR od dana 22. 01. 2016. do isplate, na iznos od 110,83 EUR od dana 20. 02. 2016. do isplate, na iznos od 132,73 EUR od dana 21. 03. 2016. do isplate, na iznos od 99,54 EUR od dana 01. 04. 2016. do isplate, na iznos od 99,54 EUR od dana 07. 04. 2016. do isplate, na iznos od 159,27 EUR od dana 10. 05. 2016. do isplate, na iznos od 159,27 EUR od dana 10. 06. 2016. do isplate, na iznos od 172,54 EUR od dana 11. 07. 2016. do isplate, na iznos od 159,27 EUR od dana 12. 08. 2016. do isplate, na iznos od 159,27 EUR od dana 14. 09. 2016. do isplate, na iznos od 152,63 EUR od dana 03. 11. 2016. do isplate, na iznos od 165,91 EUR od dana 10. 01. 2017. do isplate, na iznos od 165,91 EUR od dana 14. 02. 2017. do isplate, na iznos od 165,91 EUR od dana 17. 03. 2017. do isplate, na iznos od 165,91 EUR od dana 09. 05. 2017. do isplate, na iznos od 165,91 EUR od dana 14. 06. 2017. do isplate, na iznos od 172,54 EUR od dana 09. 08. 2017. do isplate, na iznos od 185,81 EUR od dana 12. 09. 2017. do isplate, na iznos od 278,72 EUR od dana 06. 10. 2017. do isplate, na iznos od 172,54 EUR od dana 28. 12. 2017. do isplate, na iznos od 199,09 EUR od dana 19. 02. 2018. do isplate, na iznos od 165,91 EUR od dana 25. 05. 2018. do isplate, na iznos od 155,95 EUR od dana 30. 06. 2018. do isplate, na iznos od 159,27 EUR od dana 03. 08. 2018. do isplate, na iznos od 159,27 EUR od dana 25. 09. 2018. do isplate,na iznos od 152,63 EUR od dana 30. 10. 2018. do isplate, na iznos od 132,73 EUR od dana 08. 01. 2019. do isplate, na iznos od 291,99 EUR od dana 02. 11. 2017. do isplate, na iznos od 278,72 EUR od dana 14. 03. 2018. do isplate, na iznos od 278,72 EUR od dana 10. 04. 2018. do isplate, na iznos od 530,89 EUR od dana 21. 06. 2018. do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak.

15. Na raspravnom ročištu od 18. veljače 2026. (list 475 spisa) tužiteljica je povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje i isplatu bračne stečevine na bračnom krevetu, radnom stoliću za računalo i drvenom stolu, a kojem povlačenju se tuženik nije protivio, stoga je sukladno članku 193. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

16. Na raspravnom ročištu od 20. travnja 2021. (list 276 spisa) parnične stranke su postigle sporazum da sve pokretnine pobliže označene u točki I. izreke ove presude čine bračnu stečevinu parničnih stranaka, kao i da tuženik JN isplati tužiteljici na ime vrijednosti istih ukupan iznos od 15.000,00 kn / 1.990,84 EUR, a da iste pokretnine nakon isplate tužiteljice pripadnu u samovlasništvo tuženika, pa je imajući u vidu navedeno odlučeno kao u točki I. i II. izreke ove presude.

17. Vezano za tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje zajedničkih ulaganja tužiteljice i tuženika JN kao bračnih drugova u nekretninu u suvlasništvu tuženika FN i ČN u iznosu od 200.000,00 kn, a radi isplate 100.00,00 kn razdvojen je ovaj parnični postupak, te je oformljen novi parnični spis koji se vodi kod Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji pod poslovnim brojem P-43/2020, stoga ova ulaganja nisu predmet raspravljanja parničnog postupka koji se vodi pod gornjim poslovnim brojem P Ob-55/2019.

18. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: zemljišno-knjižni izvadak (list 8-9 spisa), plan otplate (list 10-11 spisa), Ugovor o kreditu broj 9019840165 od 30. listopada 2015 (list 12-17 spisa, 168-193 spisa, list 226-231 spisa), očevidnik o redoslijedu plaćanja s obračunatom kamatom od 12. veljače 2016. (list 18-20 spisa), zahtjev za naplatu bianco zadužnice broj OV-6459 6458/2010 (list 21 spisa te lista 97-98 spisa te list 102 spisa), presliku bianco zadužnice (list 22-23 spisa), račun broj 3269/M1/8002 od 25. kolovoza 2014. (list 24 spis), ponudu T.O. Marić Bau 14/5460 od 7. kolovoza 2014. (list 25 spisa), račune (list 26-28 spisa), račun broj 199 od Radionice za izradu prozora od plastike Oknoplast od 22. studenog 2017. (list 36 spisa), račune (list 36-79 spisa), zahtjev za zapiljenu plaće i drugih stalnih primanja od 24. kolovoza 2015 (list 94 spisa), izvješće

- kartica obustava - MN od 1. rujna 2015. (list 95 spisa), dopis FINA-e RC Osijek, Podružnica Vinkovci od 20. ožujka 2017 (list 96 spisa), očevidnik o redoslijedu plaćanja s obračunatom kamatom od 12. veljače 2016. (list 99 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-6458/10-JAM2 od 18. siječnja 2017. (list 100-101 spisa), račune (list 103-104 spisa), očevidnik o redoslijedu plaćanja s obračunatom kamatom od 28. listopada 2019. (list 105-106 spisa), specifikaciju uplata po kreditnoj partiji PBZ-a (list 107-108 spisa), čita se dopis PBZ od 28. listopada 2019. (list 109 spisa), vrši se uvid u račune (list 110-113 spisa), troškovnik (list 114-115 spisa), račune (list 116-120 spisa), otplatnu tablicu od 30. listopada 2015. (list 121-122 spisa), najavu korištenja kredita (list 123 spisa), dopis PBZ od 27. listopada 2015. (list 124 spisa), otkaz Ugovora o kreditu broj 9019061929 od 27. listopada 2015. (list 125) s privitkom (list 126-129 spisa), plan otplate (list 130-131 spisa), izvod iz otvorenih stavki na dan 31. prosinca 2016. sačinjen po Hrvatskom zavodu za zapošljavanje [adresa] (list 132 spisa), rješenje o ovrsi KLASA UP/I-415- 02/2019-001/01101 URBROJ 513-007-16/2019-01 od 18. lipnja 2019. (list 133-136 spisa, 137-140 spisa), Ugovor o kreditu broj 9016051063 od 2. kolovoza 2011. (list 141-145 spisa te list 216-220 spisa), otplatnu tablicu (list 146-147 spisa), dokumentaciju PBZ (list 148-149 spisa), nalog za plaćanje kredita (list 150 spisa), suglasnost (list 151-152 spisa), račune (list 156-175 spisa), troškovnik (list 176-177 spisa), račune (list 178-180 spisa), promet po računu od 23. listopada 2014. (list 181 spisa), univerzalne naloge za plaćanje (list 182-183 spisa), naloge klijenata (list 184- 185 spisa), univerzalni nalog (list 186 spisa), naloge klijenata (list 187-200 spisa), otplatnu tablicu (list 221-222 spisa), informacije o kreditu (list 223-224 spisa), nalog za plaćanje (list 225 spisa), zahtjev za zapljenu plaće od P BZ od 24. kolovoza 2015. (list 232 spisa), račune (list 233-237 spisa), izvješće - karticu obustava (list 238) dopis FINA-e o vraćanju zadužnice (list 239 spisa), očevidnik o redoslijedu plaćanja od 12. veljače 2016. (list 240-242 spisa), zahtjev za naplatu bianco zadužnice (list 243 spisa), račune (list 244-245 spisa), očevidnik i redoslijedu plaćanja od 28. listopada 2016. (246-247 spisa), uplate po kreditu (list 248-249 spisa), potvrdu o uplati dugovanja po kreditu 9019840165 od 28. listopada 2019. (list 250 spisa), otplatnu tablicu (list 251-252 spisa), najavu korištenja kredita (list 253 spisa), dopis PBZ (list 254 spisa), otkaz Ugovora o kreditu (list 255 spisa), obrazac o informacijama oprije sklapanja kredita (list 256-260 spisa), bianco zadužnicu (list 261-264 spisa), rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Porezna Uprava od 18. lipnja 2019 (list 265-268 spisa), plan otplate (list 269-270 spisa), izvod iz otvorenih stavki na dan 31. prosinca 2016. (list 271 spisa), dopis PBZ o vlasniku i proizvodima u banci od 28. travnja 2021. (list 280 spisa) s privicima (list 281-287 spisa), uplatu po kreditnoj partiji (list 293-294 spisa), podatke PBZ (list 297-299 spisa CD), očevidnika FINA-e (list 328-333 spisa), rješenje o ovrsi Ministarstva financija od 18. lipnja 2019. (list 334-337 spisa), zahtjev za naplatu bianco zadužnice (list 338 spisa), obavijest o pravim i obvezama od 16. studenog 2015. (list 339-341 spisa), bianco zadužnicu (list 437-440 spisa), izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem (list 372- 383), dopunskim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem (list 406-420 spisa) i saslušanjem toga vještaka, na raspravnom ročištu od 11. lipnja 2026. saslušani su tužiteljica MN i tuženik JN, a sud nije izvodio dokaz gospodarskim vještačenjem na okolnost utvrđenja vrijednosti pokretnina koje su predmet tužbe i čine bračnu stečevinu, budući da su tijekom postupka stranke o istom postigle sporazum, dok drugih dokaza nije bilo.

19. Cijeneći navode parničnih stranaka, ovako proveden dokazni postupak, te na temelju ovako provedenih dokaza utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu i protutužbu smatra osnovanom, stoga su tužbeni i protutužbeni zahtjev prihvaćeni na način kako je to navedeno u izreci.

20. Među strankama je nesporno:

- da su tužiteljica i tuženik živjeli u bračnoj zajednici od 3. srpnja 2009. kada je zaključen brak sve do rujna 2015., da stranke nisu imale djece,

- da je njihov brak pravomoćno razveden presudom Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba Vinkovci poslovni broj R1 Ob-252/2015 od 1. prosinca 2015.,

- da su za vrijeme trajanja braka stekli pokretnine pobliže navedene u točki I. izreke ove presude, da one čine njihovu bračnu stečevinu, te da su u pogledu istih postigli sporazum o isplati, na način kako je to pobliže navedeno u točki II. Izreke ove presude,

- da su tijekom bračne zajednice tužitelj i tuženik podigli kod FINE kredit tijekom 2010., da je potom podignut kredit temeljem Ugovora o kreditu broj 9016051063 od 2. kolovoza 2011. (list 141-145 spisa te list 216-220 spisa) kod Privredne banke d.d., da je tim novčanim sredstvima je zatvoren kredit kod FINE,

- da je nakon prekida bračne zajednice temeljem Ugovora o kreditu broj 9019840165 od 30. listopada 2015. (list 12-17 spisa, 168-193 spisa, list 226-231 spisa), podignut novi kredit kojim je reprogramiran raniji kredit kod iste banke,

- da je tužiteljica za vrijeme trajanja braka radila kao profesor u školi, a tuženik je je imao svoj vlastiti frizerski obrt, a obzirom da se tužiteljica bavila prijevodima od kojih je mogla ostvariti zaradu otvorena je tvrtka Žurić d.o.o. za trgovinu i usluge, [adresa], (nastavno Žurić d.o.o. [adresa]), te da je direktor te tvrtke bila tužiteljica, kao i da je u okviru iste tuženik obavljao svoj frizerski posao, a tužiteljica posao prevođenja,

- da je tvrtka Žurić d.o.o. [adresa], od Zavoda za zapošljavanje preuzela poticajna sredstva u iznosu od 25.077,00 kn, te je kao osiguranje za ovu tražbinu izdana bjanko zadužnica, da je tužiteljica nakon prestanka braka temeljem te bjanko zadužnice terećena od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na terećenje tužiteljice temeljem ove bjanko zadužnice u iznosu od 20.121,70 kn/2.670,61 EUR ( i to iznosa od 25.077,00 kn na ime glavnice i iznosa od 15.166,40 kn na ime kamate, što ukupno čini 40.243,40 kn, od čega na svaku stranku otpada po 20.121,70 kn/2.670,61 EUR),

- da su obje parnične stranke po prestanku bračne zajednice podmirivale obveze po Ugovorima o kreditu podignutim kod Privredne banke Zagreb d.d.,

- da je Croatia osiguranje d.d. kao osiguratelj kredita izvršilo uplatu po Ugovoru o kreditu broj 9019840165 od 30. listopada 2015. u iznosu od 9.793,11 kuna/1.299,77 EUR,

- da su tužiteljici nakon prestanka braka kod FINE na ime Ugovora o kreditu kod Privredne banke d.d. (temeljem Ugovora o kreditu broj 9016051063 od 2. kolovoza 2011. i Ugovora o kreditu broj 9019840165 od 30. listopada 2015. vršene ustege,

- da je tužiteljica terećena temeljem rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezna Uprava od 18. lipnja 2019 KLASA: UP/I-415-02/2019-001/01101 URBROJ: 513-007-16/2019-01 od 18. lipnja 2019. (list 133-136 spisa, 137-140 spisa),

- da su tužiteljici vršene ustege kod FINA-e koje se odnose na naknade i novčane kazne prema prekršajnom nalogu Porezne uprave KLASA UP/I-740-04/15- 02/658 (list 332 spisa),

- da je tuženik nakon prestanka braka na račun tužiteljice broj [broj bankovnog računa] vršio uplate u ukupnom iznosu od 6.400,00 kuna/849,43 EUR za koje tvrdi da se odnose na kredite podignute kod Privredne banke d.d., te da je podmirivao kredit podignut kod Privredne banke d.d.,

- da je tužba u ovom predmetu podnesena sudu 15. svibnja 2018., a protutužba 26. lipnja 2018.

21. Među strankama je sporno da li je u zastari tužbeni zahtjev tužiteljice koja je po prestanka bračne zajednice isplatila kredit (koji nesporno predstavlja obvezu bračne zajednice bivših bračnih drugova na jednake dijelove u iznosu od 46.059,87 kn, obzirom da je tek podneskom od 05. prosinca 2022. zaprimljenim 7. prosinca 2022. prvi puta postavila navedeni zahtjev za plaćanje istog, pa tuženik ističe prigovor zastare navedenog dijela potraživanja i to za sva potraživanja plaćena do 07. prosinca 2017.); da li se iznos od 6.400,00 kn/849.43 EUR koji je tuženik izvršio na račun tužiteljice odnosi na plaćanje duga po kreditu kod Privredne banke d.d., da li je tuženik isplatio na ime toga kredita na ruke tužiteljice iznos od 4.000,00 kn/530,89 EUR; da li je tužiteljica ovlaštena potraživati iznos koji je Croatia osiguranje d.d. izvršio kao uplatu po kreditu kod Privredne banke d.d. (tuženik smatra da to nije uplatila tužiteljica osobno, te da tužiteljica nije dokazala da bi se od nje Croatia osiguranje d.d. regresiralo, jer jedino bi u slučaju "regresiranja" osiguranja od tužiteljice ona imala pravo od tuženika- potraživati polovicu ovog iznosa).

22. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, ali i datuma dospijeća pojedinih tražbina, kako iz tužbe tako i iz protutužbe, proveden je dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Mati Ivanoviću i saslušanjem parničnih stranaka.

23. Iz pisanog nalaza i mišljenja navedenog vještaka od 27. svibnja 2024. (list 372-385 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica MN u razdoblju od 16. studenog 2016. do 28. listopada 2019. podmirivala kredit broj 9019840165 / 7601619294 i to u ukupnom iznosu od 55.852,98 kn / 7.412,97 EUR, kao i da je vještak obračunao da 1/2 dijela svake pojedinačne uplate iznosi ukupno 3.706,49 EUR. Da je tuženik JN u razdoblju od 22. studenog 2016. do 21. lipnja 2018. podmirivao kredit broj 9019840165 / 7601619294 i to u ukupnom iznosu od 30.200,00 kn/ 4.008,25 EUR, kao i da je vještak obračunao da 1/2 dijela svake pojedinačne uplate iznosi ukupno 2.004,13 EUR. Da su tužiteljici MN vršene ustege kod FINA-e koje se odnose na naknade i naplate po kreditnim osnovama, odnosno kreditima broj 9016051036 i 9019840165 i to u ukupnom iznosu od 2.133,00 kuna / 283,10 EUR, kao i da je vještak obračunao da 1/2 dijela svake pojedinačne ustege iznosi ukupno 141,55 EUR. Da je tužiteljica MN terećena od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured Vinkovci temeljem Bjanko zadužnice tvrtke Žurić d.o.o., Vinkovci od 18. listopada 2010. za ukupno za ukupno 25.077,00 kn / 3.328,29 EUR po osnovi glavnice i 15.195,45 kn / 2.016,78 EUR po osnovi kamata, kao i da je vještak obračunao da 1/2 dijela pojedinačnih iznosa po osnovi glavnice iznosi ukupno 1.664,15 EUR, a da 1/2 dijela pojedinačnih iznosa po osnovi kamate ukupno iznosi 1.008,39 EUR. Da je tužiteljica MN terećena temeljem Rješenja o ovrsi KLASA: UP/I-415- 02/2019-001/01101 od 18. lipnja 2019. od Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar za ukupno 5.983,72 kn / 794,17 EUR, kao i da 1/2 dijela svakog pojedinačnog iznosa koji iznosi ukupno 397,09 EUR. Da su tužiteljici MN vršene ustege kod FINA-e koje se odnose na naknade i novčane kazne prema prekršajnom nalogu za naplatu broj UP/I-740-04/15-02/658 od Porezne uprave u ukupnom iznosu od 5.175,00 kn/ 686,84 EUR, kao i da 1/2 dijela svake pojedinačne ustege iznosi ukupno 343,42 EUR.

24. Na pisani nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica nije imala primjedbi, dok je tuženik imao niz pitanja i primjedbi.

25. Na primjedbe tuženika financijsko-knjigovodstveni vještak očitovao se na raspravnom ročištu od 9. siječnja 2025. (list 400-403 spisa). Vezano za primjedbu tuženika da vještak nije u svom nalazu utvrdio sve uplate koje je tuženik vršio po predmetnom kreditu, da je tuženik podneskom od 2. veljače 2022. precizirao protutužbeni zahtjev koji je obzirom na promjenu valute i uredio podneskom od 19. siječnja 2023., te da protutužbeni zahtjev obuhvaća uplate koje je tuženik vršio počevši od 22. siječnja 2016., te da je vještak u svom nalazu na strani 10. utvrdio samo uplate koje su vršene u razdoblju od 10. siječnja 2017. do 25. svibnja 2018., dok ostale uplate nije iskazao, da se na to može očitovati, jedino ukoliko to sud zatraži, budući da je nalaz i mišljenje izradio onako kako je to bilo određeno nalogom suda od 15. travnja 2024. Vezano za primjedbu tuženika da je za naplatu po zadužnicama broj OV-6459/2010 (list 97 spisa), te OV-6458/2010, (bjanko zadužnici koja se nalazi na listu 97 i 98 spisa) iz tabelarnog prikaza na str. 6. i 7. nalaza, vidljivo je da su pojedine obveze vršene u razdoblju dok je trajala bračna zajednica parničnih stranaka, a obuhvaćene su obaveze koje su vršene tijekom srpnja, kolovoza i rujna 2015., iako je po mišljenju tuženika nesporno da je u tom razdoblju brak još uvijek trajao, te da ove uplate ne mogu biti predmet rasprave, kao i da se o tome vještak dopunski očituje, a imajući u vidu dvije varijante i to kao da je bračna zajednica parničnih stranaka trajala do 1. rujna 2015. i da je bračna zajednica parničnih stranaka trajala do 1. listopada 2015., vještak je naveo da navedene primjedbe može otkloniti izradom dopune ili se očitovati na raspravi, a može reći da je nalaz i izračune iz nalaza izradio onako kako je to naloženo u skladu s nalogom suda. Na navedenom ročištu stranke su se suglasile da vještak sačini pisanu dopunu iz prethodne primjedbe. Vezano za primjedbu tuženika, a u vezi sa obustavama temeljem rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave od 18. lipnja 2019., te imajući u vidu stav tuženika da se radi o obvezi tužiteljice s osnova poreza na dohodak, prireza, doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. svibnja 2019., te da se isto odnosi na razdoblje nakon prestanka bračne zajednice (nesporno 1. rujna 2015.), kao i novčane kazne po osnovu prekršajnog naloga koje su tužiteljici naplaćene, te u tom smislu sud poziva vještaka da se točno očituje o kakvom rješenju se radi, vještak je naveo da je mišljenja da su primjedbe tuženika pravne prirode, a iste izračune je izradio u skladu s nalogom suda. Na poseban upit vještak je naveo da u spisu ne prileži izvornik ovoga rješenja, a postojanje istog je utvrdio uvidom u Očevidnik (stranica 5.) sa lista 332 spisa, gdje je pod osnovom izvršenja navedeno rješenje o ovrsi: UP/I-415-02/2019-001/01101. Na upit vještak je naveo da se sve što je navedeno na stranici 5. Očevidnika pod točkom 9. podtočka 1. do 10. odnosi kao i na točku 5. podtočka 1. i 2. na četvrtu primjedbu tuženika, te da drugo nema što iskazati, te je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza od 27. rujna 2024.

26. Na navedenom ročištu stranke su učinile nespornim, da sve što je ustegnuto sa plaće koja se primala putem Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih se odnosi na tužiteljicu; također stranke su učinile nespornim da uplate koje su vršene po CN, a koja je sestra tuženika, treba uračunati tuženiku. Stranke su također učinile nespornim da se uplata koja se odnosi na osiguranje kredita treba uračunati strankama na jednake dijelove, ukoliko sud utvrdi tu tražbinu osnovanom. Na navedenom ročištu stranke su se suglasile da vještak sačini pisani dopunski nalaz i mišljenje u kojem će izračunati visinu tražbina obje parnične stranke po svim osnovama, a počevši 1. rujna 2015. kao dana od prestanka bračne zajednice pa nadalje.

27. Iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka od 3. ožujka 2025. (list 406-420 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica MN u razdoblju od 16. studenog 2016. do 28. listopada 2019. podmirivala kredit broj 9019840165 / 7601619294 i to u ukupnom iznosu od 46.059,87 kn / 6.113,20 EUR. U nastavku je vještak iskazao pojedinačni prikaz podmirivanja kredita i obračun 1/2 svake pojedinačne uplate koji iznosi ukupno 3.056,60 EUR (tablica na listu 415 spisa). Da je tuženik JN u razdoblju od 22. siječnja 2016. do 8. siječnja 2019. podmirivao kredit broj 9019840165 / 7601619294 i to u ukupnom iznosu od 66.320,00 kn / 8.802,17 EUR. U nastavku je vještak iskazao pojedinačni prikaz podmirivanja kredita i obračun 1/2 svake pojedinačne uplate koji iznosi ukupno 4.401,09 EUR (tablica na listu 416 spisa). Da je Croatia osiguranje d.d. izvršilo uplatu po kreditu broj 9019840165 / 7601619294 i to u ukupnom iznosu od 9.793,11 kn /1.299,77 EUR, te je u nastavku vještak iskazao pojedinačni prikaz podmirivanja kredita i obračun 1/2 svake pojedinačne uplate koji iznosi ukupno 649,89 EUR (tablica prva na listu 417 spisa). Da su tužiteljici MN vršene ustege kod FINA-e koje se odnose na naknade i naplate po kreditnim osnovama, odnosno kreditima broj 9016051036 i 9019840165 i to u ukupnom iznosu od 2.133,00 kn / 283,10 EUR, te je u nastavku vještak iskazao pojedinačni prikaz ustega i obračun 1/2 svake pojedinačne ustege koji iznosi ukupno 141,55 EUR (tablica druga na listu 417 spisa). Da je tužiteljica MN u razdoblju od 1. rujna 2015. terećena od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured [adresa] temeljem Bjanko zadužnice tvrtke Žurić d.o.o., Vinkovci od 18. listopada 2010. za ukupno 14.139,17 kn / 1.876,59 EUR po osnovi glavnice i 524,26 kn / 69,58 EUR po osnovi kamata, te je vještak u nastavku dao prikaz pojedinačnih iznosa po osnovi glavnice i obračun 1/2 svakog pojedinačnog iznosa koji iznosi ukupno 938,30 EUR (tablica prva na listu 418 spisa). U nastavku je vještak dao tabelarni prikaz pojedinačnih iznosa po osnovi kamate i obračun 1/2 svakog pojedinačnog iznosa koji iznosi ukupno 34,79 EUR (tablica druga na listu 418 spisa). Da je tužiteljica MN terećena temeljem Rješenja o ovrsi KLASA: UP/I-415-02/2019-001/01101 od 18. lipnja 2019. od Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar za ukupno 5.983,72 kn / 794,17 EUR, te je u nastavku vještak iskazao pojedinačni prikaz terećenja i obračun 1/2 svakog pojedinačnog iznosa koji iznosi ukupno 397,09 EUR (tablica prva na listu 419 spisa). Da su tužiteljici MN vršene ustege kod FINA-e koje se odnose na naknade i novčane kazne prema prekršajnom nalogu za naplatu broj UP/I-740-04/15-02/658 od Porezne uprave u ukupnom iznosu od 5.175,00 kn / 686,84 EUR, te je vještak u nastavku iskazao pojedinačni prikaz ustega i obračun 1/2 svake pojedinačne ustege koji iznosi ukupno 343,42 EUR (tablica druga na listu 419 spisa). Da je tuženik JN uplatio tužiteljici MN iznos od 6.400,00 kn/ 849,43 EUR, na račun IBAN broj [broj bankovnog računa], te je vještak u nastavku dao prikaz svake pojedinačne uplate (tablica na listu 420 spisa).

28. Na dopunski pisani nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica nije imala primjedbi, dok je tuženik imao niz pitanja i primjedbi.

29. Na primjedbe tuženika financijsko-knjigovodstveni vještak dodatno se očitovao na raspravnom ročištu od 19. kolovoza 2025. (list 443-447 spisa). Obzirom na navod tuženika iz podneska od 6. svibnja 2025. vezano za istaknuti prigovor zastare u vezi sa nalazom i mišljenjem (str. 10 od 15) vještak je razgraničio potraživanja te je naveo da bi iznos nakon 7. prosinca 2017. koji je bio 46.059,87 kn iznosio 34.450,42 kn, a iznos od 6.113,20 EUR iznosio bi 4.572,37 EUR, dok je polovica tog iznosa 2.286,19 EUR. Vezano za primjedbu tuženika da se uplata Croatia osiguranja d.d. u iznosu od 9.793,11 kn ne može utvrditi da li je tužiteljica uplatila navedeni iznos Croatia osiguranju d.d., te da niti vještak u svojoj dopuni ne navodi da bi tužiteljica Croatia osiguranju d.d. platila taj iznos vještak je naveo da nije vidljivo da je bilo tko uplatio Croatia osiguranju d.d. po polici osiguranja, budući se radi o ugovoru o kreditu, a što je regulirano istim, vještak je također naveo da se ugovor o kreditu nalazi na listu 12 sudskog spisa. Na upit vještak odgovara da u spisu ne postoji dokaz da je tužiteljica platila Croatia osiguranju d.d. navedeni iznos. Vezano za primjedbu tuženika u vezi navoda vještaka o naplatama prema očevidniku svih osnova koje je vještak iskazao u tablici na str. 6 nalaza (zaključak na str. 12 nalaza), u istoj ponovo obračunao uplate od 24. rujna 2019. i iznos od 9,17 kn, te od 28. listopada 2019. u iznosu od 1.235,83 kn, u koje uplate je već uračunao kao uplate tužitelja u tablici na str. 4. i 5. nalaza (str. 10 zaključka), jer su iskazane u pregledu uplata dostavljene od strane PBZ d.d., te da ih vještak stoga ne može dva puta obračunavati, te da je shodno tome tužitelj ispravno označio navedene uplate kako to navodi u podnesku od 6. svibnja 2025., vještak je naveo da je iznos od 9,17 kn s dospijećem od 24. rujna 2019. nesporan, odnosno da je nesporno da je isti dvostruko obračunat, da je iznos od 1.235,83 kn nastao tako što je vještak utvrdio da na listu 108 i 282 spisa banka navodi 1.235,80 kn, dok je u očevidniku na listu 328 navedeno 1.235,83 kn, te da je moguće da se radi o istom iznosu, ali zbog omaške banke, ili uslijed omaške FINA-e, kao i da zbog istog datuma uplate pretpostavlja da se radi o istom iznosu, te da se isti ne može dva puta uračunati. Također je na ovu okolnost vještak naveo da ukoliko sud prihvati da se radi o jednoj, a ne dvije uplate, kako je to vještak naveo u svom nalazu, iznos od 2.133,00 kn bio bi 888,00 kn, a iznos od 283,10 EUR bio bi 117,86 EUR, dok je polovica tog iznosa 58,93 EUR. Na upit da li bi s obzirom na današnjem ročištu utvrđenu mogućnost dvostruke uplate iznosa od 24. rujna 2019. i 28. listopada 2019., da li bi onda sve tražbine počevši od 11. travnja 2016. do zaključno 25. travnja 2017. bile u zastari vještak je odgovorio da su svi iznosi iz navedene tablice osim iznosa 9,17 kn i iznosa od 1.235,83 kn su do 7. prosinca 2017., a da se na prigovor zastare ne može očitovati jer je to pitanje pravne prirode. Vezano za primjedbu tuženika da je vještak u svojoj dopuni na str. 7. i 8. obuhvatio i uplate koje su izvršene tijekom trajanja bračne zajednice tj. do 1. rujna 2015., stoga je u tablici na str. 7 nužno izuzeti uplate izvršene do 1. rujna 2015. i to kako u dijelu glavnice tako i u dijelu kamata, te bi prema shvaćanju tuženika tražbina tužitelja izražena u tablici glavnice na str. 7 dopune iznosila 938,29 EUR, a tražbina kamate iskazana na str. 7 i 8 dopune iznosila 34,78 EUR, a što je sve tuženik već priznao u odgovoru na tužbu, a da je vještak u zaključku isto ispravno danas označio na str. 13 dopune nalaza i mišljenja, vještak je naveo da je to točno. Na upit da li je vještak upoznat da je tužiteljica imala određene troškove kod zatvaranja kredita, te da li se vještak može očitovati o visini istih, jer je činjenica po stavu tužitelja da se kod zatvaranja kredita snose takvi troškovi, te da li je to vještak uzeo u obzir vještak je odgovorio da nalogom za vještačenje, kao i nalogom za dopunu, isto nije bilo određeno, te nije analizirao dokumentaciju po istom pitanju. Na upit da se vještak na današnjem ročištu očituje da li protutužbeni zahtjev tužitelja postavljen po podnesku od 6. svibnja 2025. (list 423 do 426) matematički odgovara nalazu i mišljenju vještaka, vještak je odgovorio da je zahtjev usklađen uzevši u obzir i omaške koje je vještak danas otklonio u dijelu nalaza i mišljenja na str. 12 od 15, i u nalazu nije sadržan iznos od 4.000,00 kn odnosno 530,89 EUR koje niti nije bilo predmet vještačenja. Vještak je naveo da navedeni iznos od 530,89 EUR, niti nije bio predmet vještačenja, iako je bio postavljen kao dio tužbenog zahtjeva, a vezano za specificirani tužbeni zahtjev po podnesku od 11. srpnja 2025., te podnesku od 16. kolovoza 2025. koji je predan na navedenom ročištu, odnosno da li je isti matematički u skladu sa nalazom i mišljenjem, vještak je naveo da se može očitovati, te da su sve točke u skladu s dopunom nalaza i mišljenja osim točke II. o kojoj se vještak danas očitovao, a uslijed omaške banke, te da bi isti ukupan iznos umjesto navedenog 141,55 EUR iznosio 58,93 EUR, a da bi kod pojedinačnih iznosa bilo potrebno izostaviti zadnja dva iznosa, odnosno iznos od 0,61 EUR i iznos od 82,01 EUR. Vještak je na navedenom ročištu naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, pisane dopune nalaza i mišljenja, te svega iznesenog na ročištu.

30. Na navedenom ročištu tužitelj je naveo da je točka II. u ispravljenom podnesku od 16. kolovoza 2025. sada točka III. tužbenog zahtjeva.

31. Na ovakvo dopunsko očitovanje vještaka parnične stranke nisu imale primjedbi, pa je imajući u vidu sve navedeno i činjenicu da je vještak izvršio matematički ispravak izračuna, i odgovorio na sva pitanja i primjedbe tuženika, te ih uspješno otklonio, pa ga tim više sud smatra u cijelosti stručnim, vjerodostojnim i objektivnim.

32. Člankom 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13; dalje: OBZ) koji se primjenjuje imajući u vidu početak i prestanak bračne zajednice parničnih stranaka (jer je brak parničnih stranaka sklopljen i prestao za vrijeme važenja ovoga zakona) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili koja potječe iz te imovine.

33. Člankom 249. OBZ propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili.

34. Tijekom postupka nije utvrđeno da su bračni drugovi ugovorili bilo što po pitanju omjera bračne stečevine, pa se smatra da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini.

35. Kako su parnične stranke učinile nespornim činjenicu da su krediti kod Privredne banke d.d. podignuti za vrijeme trajanja braka, a parnične stranke su ih nastavile plaćati nakon prestanka braka, sama činjenica prestanka braka nije razlog koji oslobađa parnične stranke da kao bračni drugovi koji su otplaćivali sporni kredit po prestanku bračne zajednice zahtijevaju od drugog bračnog druga isplatu 1/2 dijela takvih uplata, tako da je svaki bračni drug koji je sam otplatio kredit ovlašten postaviti obvezno-pravni zahtjev za povrat razmjernog djela plaćenog kredita, kako krediti glase na tužiteljicu koja je po prestanku braka otplatila na ime kredita ukupni iznos od 6.113,20 EUR, a kako joj je prisilno putem FINE na ime kreditnih obaveza naplaćen ukupni iznos od 117,86 EUR (budući da je vještak u svom dopunskom nalazu i mišljenju pojedinačno navedeni iznosi u tablici br. 2 na listu 477 spisa, ispravljenom na ročištu utvrdio da je tužiteljici nakon prestanka braka ustegnuto u ukupnom iznosu 117,86 EUR, ista ima pravo od tuženika potraživati 1/2 toga iznosa odnosno ukupni iznos od 58,93 EUR), ista je ovlaštena od tuženika potraživati 1/2 dijela iznosa kredita dospjelog i naplaćenog u periodu nakon prestanka braka, te je stoga odlučeno kao pod točkom III. i IV. izreke ove presude. Visina i broj iznosa kredita koje je tužiteljica platila po prestanku braka parničnih stranaka utvrđen je iz tablice 1. na listu 415 spisa, te tablice 2 sa lista 417 spisa.

36. Temeljem istih kriterija utvrđeno je i da je tuženik na ime plaćenih iznosa kredita nakon prestanka bračne zajednice platio ukupni iznos od 8.802,17 EUR odnosno da 1/2 toga iznosa koji se odnosi na obvezu bračne stečevine tužiteljice čini ukupno 4.401,09 EUR, te ukupni iznos od 849,43 EUR od čega na 1/2 dijela obveze tužiteljice otpada ukupno 424,71 EUR, odnosno sveukupni iznos od 5.250,52 EUR, budući da je taj iznos potvrđen nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka, stoga je odlučeno kao pod točkom IX. izreke ove presude. Visina i broj iznosa kredita koje je tuženik platio po prestanku braka parničnih stranaka utvrđen je iz tablice 1. na listu 416 spisa, te tablice sa lista 420 spisa.

37. Vještak utvrdio da je na račun tužiteljice tuženik platio i ukupni iznos od 6.400,00 / 849,43 EUR plaćen i to: 2.200,00 kn/ 291,99 EUR 2. studenog 2017., 2.100,00 kn/ 278,72 EUR i 2.100,00 kn/ 278,72 EUR 14. ožujka 2018. i 10. travnja 2018. (tablica sa lista 420 spisa), a tuženik je naveo da je ove iznose uplatio na ime otplate rata kredita podignutog kod PBZ d.d., te je u prilogu svojih tvrdnji dostavio 3 uplatnice (list 309 do 310 spisa).Tužiteljica ne osporava ove uplate, ali smatra da one nisu uplaćene na ime spornog kredita. Iako na samim uplatnicama nije navedeno u koju svrhu je izvršeno plaćanje, imajući u vidu visinu uplata na koje glase uplatnice iste se mogu dovesti u vez sa plaćanjem spornog kredita, ovo stoga što te uplate čine iznos koji po visina odgovara iznosu rate spornog kredita, pa se one mogu dovesti u vezu sa plaćanjem rata po spornom kreditu, te je stoga sud poklonio vjeru navodima tuženika da se iste uplate odnos na plaćanje po spornom kreditu.

38. Dakle visina i broj uplata po kreditima koje su parnične stranke platile po prestanku njihova braka (bilo dobrovoljnih, bilo prisilno naplaćenih putem FINE u odnosu na tužiteljicu) utvrđen je iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka (list 415,416, 417 i 420 spisa) i njegovog usmenog očitovanja sa raspravnog ročišta od 19. kolovoza 2025.

39. Odluka o kamati temelji se na članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

40. Vezano za iznos od 4.000,00 kn / 530,89 EUR tuženik tvrdi da je on u dva navrata (po 2.000,00 kn) ovaj iznos isplatio na ruke tužiteljice, a ovo je naveo i u svom iskazu, no tijekom postupka tužiteljica je osporila ovaj njegov navod, te je ona u svom iskazu navela da se toga ne sjeća, a da je tako bilo vjerojatno bi tuženik sačinio neki dokaz o tome. Tuženik je naveo da su tada njihovi odnosi bili još uvijek dobri, te da on nije sačinio bilo kakav dokaz ovim uplatama, jer je smatrao da zbog njihovih odnosa koji su tada još bili dobri to nije bilo potrebno. No, u svom iskazu tuženik se ne sjeća, niti približno vremena kada je navedeni iznos predao tužiteljici, niti u kojim apoenima odnosno u koliko novčanica je predao tužiteljici sporni iznos. Uvriježeno je da brak ne prestaje iz razloga što su bračni odnosi skladni i što su bračni partneri u dobrim odnosima, nego upravo suprotno, brak prestaje kada su odnosi bračnih partnera teško i trajno narušeni, pa stoga sud nije mogao povjerovati tuženiku da su odnosi parničnih stranaka nakon prestanka braka bili dobri. Čak i da su odnosi parničnih stranaka po prestanku braka bili dobri, kakao to tvrdi tuženik, upravo zbog same činjenice prestanka braka i odvojenog života, životno i logično bi bilo da tuženik sačini bilo kakav dokaz o gotovinskom plaćanju na ruke tužiteljice iznosa vezanih za sporni kredit, pa sud nije mogao pokloniti vjeru tuženiku u dijelu u kojem on navodi da su odnosi parničnih stranaka tada bili dobri, jer da je tomu tako tužiteljica ne bi iselila iz njihovog zajedničkog stana i otišla živjeti u drugi stan, nego bi bilo upravo suprotno - oni bi nastavili živjeti zajedno i njihov brak ne bi prestao. Imajući u vidu sve navedeno sud stoga nije mogao pokloniti vjeru dijelu iskaza tuženika u kojem on navodi da je tužiteljici isplatio na ruke iznos od 4.000,00 kn/530,89 EUR, te je stoga taj dio protutužbenog zahtjeva odbijen, te je odlučeno kao pod točkom XIV. Izreke ove presude.

41. Vezano za tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži isplatu iznosa od 649,89 EUR na ime uplate po kreditu broj 9019840165 / 7601619294, a koji iznos je uplaćen od strane Croatia osiguranja d.d. (u ukupnom iznosu od 1.299,77 EUR, a čiju isplatu 1/2 dijela tužiteljica zahtjeva od tuženika), koji je bio osiguravatelj povrata kredita potrebno je napomenuti da bez obzira što kredit, koji je bio osiguran kod Croatia osiguranja d.d., predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka, tužiteljica kao bračni drug ne može potraživati isplatu tog iznosa od tuženika kao drugog bračnog druga nakon razvoda braka. Ovo stoga što je taj iznos isplatila "treća osoba"- osiguranje, a ne tužiteljica osobno, pa ta otplata ne tereti osobnu (vlastitu) imovinu, niti jednog od bračnih drugova, pogotovo imajući u vidu da tijekom postupka tužiteljica nije dokazano da se Croatia osiguranje d.d. za uplaćeni iznos regresno naplatilo od tužiteljice. Imajući u vidu navedeno valjalo je odbiti ovaj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, te odlučiti kao pod točkom VI. izreke ove presude.

42. U svom iskazu obje parnične stranke učinile su nespornim da je tijekom 2010. osnovana tvrtka Žurić d.o.o. [adresa] čiji je jedini direktor bila tužiteljica, u okviru koje se tuženik bavio svojim frizerskim obrtom, a u okviru koje je i tužiteljica, koja je bila zaposlena u školi, obavljala određene poslove prevođenja s talijanskog i engleskog jezika na hrvatski jezik. Također su stranke učinile nespornim da je tvrtka prestala postojati otprilike s prestankom njihove bračne zajednice, kao i da su obveze temeljem rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Vukovar od 18. lipnja 2019., te kazne prema prekršajnom nalogu od 16. studenog 2015. za koje iznose je terećena tužiteljica vezane za poslovanje tvrtke Žurić d.o.o. [adresa].

43. Vezano za tužbeni zahtjev koji se odnosi na ustege kod FINE naknada i novčanih kazni prema prekršajnim nalogu Ministarstva financija, Porezne uprave od 16. studenog 2015. i za naplaćeno temeljem rješenja o ovrsi toga Ministarstva od 18. lipnja 2019.(koja ovrha se odnosi na naplatu poreza, predporeza i prireza na dohodak i godišnjih prijava poreza na dohodak) nesporno je da su tako napaćeni iznosi vezani za poslovanje tvrtke Žurić d.o.o. [adresa], a ovo su u svom iskazu učinile nespornim i parnične stranke. Ovdje je potrebno napomenuti da u smislu članka 10., a vezano za članak 252.,273. i 273.a Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 11/93, 34/99, 121/99, 55/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19; dalje: ZTD) kod nesporne činjenice da je tužiteljica bila jedini direktor, po mišljenju ovoga suda tužiteljica kao direktor ne može zahtijevati od tuženika kao svog bračnog druga povrat polovice plaćene porezne prekršajne kazne i naknada. Ovo stoga što je prekršajna odgovornost i što su izrečene novčane kazne koje se odnose na povredu propisa strogo osobnog karaktera i vezane su uz krivnju točno određene fizičke osobe koja je upravljala društvom, a ne uz bračnu zajednicu. Osobna krivnja i odgovornost za porezne prekršajne kazne vezana je za činjenicu da se iste kao takve izriču osobi koja je počinila prekršaj ili bila odgovorna za propust, u konkretnom slučaju to je tužiteljica kao direktor, a plaćanje tih kazni predstavlja sankciju za protupravno ponašanje, a ne predstavlja podmirenje zajedničkog duga nastalog vezano za potrebe bračne zajednice. Prekršajne sankcije ne mogu se stoga dijeliti na pola, niti se mogu smatrati zajedničkim teretom bračne stečevine, jer po svojoj naravi nisu obveze nastale za podmirenje redovnih životnih potreba ili uzdržavanja obitelji. Za prekršajne novčane kazne izrečene društvu članovi društva (vlasnici) ne odgovaraju osobno nego odgovara odgovorna osoba - direktor stoga tuženik kao bračni drug koji je bio samo radnik u spornom d.o.o. ne može biti odgovoran za namirenje ovih kazni temeljem same činjenice da je bio bračni drug odnosno zaposlenik, te se takve kazne ne mogu naplatiti iz njegove osobne imovine, nego jedino iz imovina tužiteljice koja je ujedno i direktor (član uprave) koji osobno odgovara za prekršaje koji su nastali u poslovanju društva s ograničenom odgovornošću. Dakle, ovdje se primjenjuje načelo pravne osobnosti trgovačkog društva i načelo odvojenosti imovine društva od imovine članova društva. Jednako vrijedi i za naplaćene porezno dugovanje od tužiteljice vezano za tvrtku Žurić d.o.o., a neplaćeni porezi čine propust u upravljanju tvrtkom, za koje je odgovorna uprava-direktor. Imajući u vidu sve navedeno valjalo je odbiti tužbene zahtjeve tužiteljice kojima ona zahtjeva da se utvrdi da novčane obveze nastale temeljem rješenja o ovrsi od 18. lipnja 2019. i ustege kod FINE radi naplata naknada i novčanih kazni prema prekršajnom nalogu od 16. studenog 2015 sve izdano po Ministarstvu financija, Poreznoj uprave čine bračnu stečevinu parničnih stranaka, te kojom se nalaže tuženiku isplata ½ dijela naplaćenih naknada i novčanih kazni i ½ dijela temeljem rješenja o ovrsi, te odlučiti kao pod točkom VII. i VIII. izreke ove presude. Tužiteljica navodi da je ona samo bila upisana kao direktore te tvrtke u registru, a da je tuženik stvarno vodio i upravljao društvom, te da joj je prešutio da su učinjeni propusti u poslovanju tvrtke, no ovo tužiteljicu ne ispričava odgovornosti, jer ona kao direktor tvrtke nije smjela dopustiti da druge osobe neovlašteno upravljaju društvom, te je kao direktor bila dužna voditi računa o poslovanju društva, i tako uskladiti formalno stanje sa stvarnim.

44. Vezano za potraživanje tužiteljice temeljem bianco zadužnice Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured Vinkovci od 18. listopada 2010.(list 97 i 98 spisa) vidljivo je da je ista vezana za zaduženje tvrtke Žurić d.o.o. [adresa], a tuženik je u odgovoru na tužbu priznao da su stranke tijekom trajanja braka dobila novčana sredstva u iznosu od 25.077,00 kn, koja sredstva je otplatila tužiteljica, pa je ovaj dio tužbenog zahtjeva temeljen na navedenoj bjanko zadužnici tuženik priznao u iznosu od 20.121,70 kn/2.670,61 EUR ( i to iznosa od 25.077,00 kn na ime glavnice i iznosa od 15.166,40 kn na ime kamate, što čini ukupno 40.243,40 kn, od čega na svaku stranku otpada po 20.121,70 kn/2.670,61 EUR). Prema članku 44. stavak 1. OBZ za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički odgovaraju oba bračna druga solidarno, a to znači da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug u smislu članka 43. ZOO. Dakle, ako su bračni drugovi preuzeli zajedničke obveze oni odgovaraju za dugove solidarno. Po stavu ovoga suda radi se o obvezama radi stjecanja imovine, pa u smislu citirane odredbe članka 44. stavka 1. OBZ postoji solidarna odgovornost bračnih drugova. Imajući u vidu sve navedeno proizlazi da ukoliko je jedan bračni drug podmirio dug temeljem obveza proizašlih iz obavljanja zajedničke poslovne djelatnosti, on ima pravo od drugog bračnog druga zahtijevati naknadu tog iznosa sukladno članku 44. stavku 3. OBZ, a ovo stoga što se pretpostavlja da su bračni drugovi za solidarne obveze odgovorni u jednakim dijelovima, ako nisu drugačije dogovorili, a kako je tijekom postupka utvrđeno da parnične stranke kao bračni drugovi nisu ugovorili drugačiji način odgovornosti, stoga su oni odgovorni u jednakim dijelovima. Imajući u vidu navedeno valjalo je u tom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao pod točkom V. izreke ove presude. Dakle visina i broj uplata za koje je terećena tužiteljica po prestanku braka stranaka utvrđen je iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka (tablica 1. i 2. list 418 spisa) i njegovog usmenog očitovanja sa raspravnog ročišta od 19. kolovoza 2025. Kako je vještak utvrdio da je tužiteljici na ime ovoga naplaćen ukupni iznos od 1.876,59 EUR, na ime glavnice i 69,58 EUR na ime kamate, naloženo je tuženiku da isplati tužiteljicI ½ dijela ovih iznosa, kao pod točkom V. izreke, a sud je ovdje imao u vidu da je tuženik priznao tužiteljici na ime ove tražbine čak i viši ukupni iznos od onoga koji je utvrdio vještak (tuženik priznao isplatu ukupnog iznosa od 20.121,70 kn/2.670,61 EUR).

45. Odluka o kamati temelji se na članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

46. Nesporno je da je tužiteljica u podnesku od 5. prosinca 2022. prvi puta zatražila isplatu na ime kredita podignutog kod Privredne banke Zagreb d.d. broj 9019840165, a isplatu temeljem police osiguranja od Croatia osiguranja d.d. podneskom od 16. kolovoza 2025., no bez obzira na navedeno ovaj sud smatra da nije nastupila zastara, niti jednog dijela zatraženog tužbenog zahtijeva. Ovdje je potrebno napomenuti da povećanje tužbenog zahtjeva kako je to učinio tužitelj podneskom od 5. prosinca 2022. i 16. kolovoza 2025. u smislu članka 191. stavka 1. ZPP predstavljaju preinaku tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva iz iste činjenične osnove-bračne stečevine (tzv. neprava preinaka) koja preinaka je utvrđena kao moguća i dopuštena u smislu članka 190. i 191. ZPP, pa se stoga zastara zahtjeva po toj osnovi prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, nego se zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva. Ovakav stav zauzet je u mnogobrojnim presudama, a takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju broj 2/24 od 27. svibnja 2024. pod poslovnim brojem Su-IV-2024/5 od 27. svibnja 2024. Imajući u vidu navedeno u konkretnom slučaju nema zastare povećanog dijela tužbenog zahtjeva u slučaju kada je tužitelj pravovremeno podnio tužbu, pa je tijekom postupka povisio tužbeni zahtjev. U pogledu zastare takav povećani dio tuženog zahtjeva dijeli isti ishod kao i prvotno postavljeni tužbeni zahtjev u tužbi.

47. Zastarni rok za međusobna potraživanja bračnih drugova po osnovi bračne stečevine nije reguliran odredbama OBZ, pa se u tom smislu primjenjuju odredbe članka 230. ZOO kojim je reguliran opći zastarni rok od 5 godina. Imajući u vidu da je tužba u ovom predmetu podnesena 15. svibnja 2018., a najstarije potraživanje tužiteljice je dospjelo 24. rujna 2015., očito je da je tužba podnesena u okviru petogodišnjeg zastarnog roka, stoga je prigovor zastare tuženika valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.

48. Nakon što je sud utvrdio osnovanost i visinu tužiteljevih i tuženikovih tražbina, potrebno je raspraviti osnovanost prigovora radi prebijanja istaknutog u kompenzabilnoj protutužbi.

49. Dakle tužitelj imaju prema tuženiku osnovano novčano potraživanje u odnosu na plaćeni iznos kredita kod Privredne banke d.d. iznosu od 3.056,60 EUR, a tuženik prema tužitelju ima osnovano potraživanje u iznosu od 5.250,52 EUR, a imajući u vidu da je tuženik stavio u prijeboj ova dva potraživanja (poleđina lista 30 spisa). Utvrđena potraživanja stranaka su istovrsna, utuživa, dospjela i kompenzabilna, pa se temeljem članka 338. stavka 3. ZOO mogu prebiti, zbog čega je istaknut prigovor prijeboja osnovan, te je isti valjalo prihvatit.

50. Utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan za iznos od 3.056,60 EUR, a protutužbeni zahtjev tuženika za iznos od 5.250,52 EUR, dakle tražbina tuženika u tom dijelu premašuje tražbinu tužitelja.

51. Nije sporno da stranke međusobno pored isplate glavnice zahtijevaju i isplatu zakonske zatezne kamate i to tužitelji na iznos od 3.056,60 EUR kako je to pobliže navedeno u točki III. izreke presude, a tuženik na iznos od 5.250,52 EUR kako je to pobliže navedeno u točki IX. izreke ove presude, te da je u skladu sa člankom 172. ZOO, budući da tražbina tuženika premašuje tražbinu tužitelja u tom dijelu potrebno izvršiti uračunavanje, no to niti jedna parnična stranka nije zahtijevala, niti je u tom smislu predložila da se izvrši provođenje dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, pa je sud stoga mogao izvršiti samo prijeboj međusobnih glavnih tražbina.

52. U konkretnom slučaju radi se o sudskoj kompenzaciji, odnosno do kompenzacije je došlo na temelju odluke suda u parničnom postupku, gdje sud konstitutivnom odlukom prebija međusobna potraživanja parničnih stranaka koja je utvrdio osnovanim, pa prijeboj nastaje odlukom suda, stoga je tijek zakonskih zateznih kamata na prebijeni iznos utvrđen od donošenja prvostupanjske presude.

53. Odluka o tijeku i stopi zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavku 1. i 2. ZOO.

54. Ako u povodu procesnog prigovora radi prebijanja u parnici sud utvrdi da postoje obje tražbine, njegova odluka treba sadržavati tri dispozicije: 1.) deklaraciju o postojanju tužiteljeve tražbine, 2.) deklaraciju o postojanju tuženikove tražbine i 3.) konstitutivnu odluku o kompenzaciji uz a) nalog tuženiku za plaćanjem nekompenziranog dijela tražbine i b) odbijanje tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem je tražbina kompenziran s tuženikovom, ako je prigovor radi prebijanja istaknut u vidu kompenzabilne protutužbe, onda je u izreci presude potrebno odlučiti i o protutužbenom zahtjevu.

55. Imajući u vidu naprijed navedeno, potraživanje tuženika u iznosu od 5.250,52 EUR potrebno je prebiti sa potraživanjem tužitelja u iznosu 3.056,60 EUR, što daje razliku od 2.193,92 EUR (5.250,52 – 3.056,60 = 2.193,92). Na taj iznos zatezne kamate teku od 30. lipnja 2026., jer je na taj na taj dan utvrđen prijeboj i iznos prebijen kako je to naprijed navedeno i u tom dijelu tužbeni zahtjev je osnovan, a za više zatraženo od iznosa od 2.193,92 EUR sa zateznim kamatama, do ukupno zatraženog iznosa od 5.250,52 EUR protutužbeni zahtjev nije osnovan, te je odlučeno kao u točki XIII. izreke. Odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika u dijelu preko iznosa iz točke XII. izreke ove presude i za iznos od 530,89 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 21. lipnja 2018. do isplate, dok je kao neosnovan odbijen kondemnatorni tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa od 2.193,92 EUR, a do ukupno zatraženog iznosa od 3.056,60 EUR., te je odlučeno kao pod točki XIV. Izreke.

56. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavku 2., a u vezi sa člankom 155. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, kojoj su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postupku koji je preostao nakon navedenog obračuna postupka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

57. Primjenjujući naprijed navedenu odredbu, a obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 5.561,64 EUR, to proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tužiteljica kojoj je ovom presudom dosuđen iznos od 4.088,62 EUR (ne umanjujući postavljeni tužbeni zahtjev za iznos za koji su stranke postigle dogovor tijekom postupka) uspjela sa 74%, a tuženik sa 26% u odnosu na tužbeni zahtjev.

58. Primjenjujući naprijed navedenu odredbu, a obzirom na konačno postavljeni protutužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 5.781,41 EUR, a dosuđen u iznosu od 5.250,41 EUR, to proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tuženik uspio sa 100% (članak 154. stavak 5. ZPP), a tuženik sa 0% u odnosu na protutužbeni zahtjev.

59. Dakle, tužiteljica je ukupno sa tužbom i protutužbom uspjela 37% (74% u odnosu na tužbeni zahtjev i 0% u odnosu na protutužbeni zahtjev čini iznos od 74%, pa kada se to podijeli na oba zahtjeva proizlazi da je ukupan uspjeh tužiteljice u ovoj parnici 37% odnosno i to 74% : 2 = 37 %), a uspjeh tuženika je 63%.

60. Ovakvim računanjem zaključuje se da je u većoj mjeri uspio tuženik i to sa 63%.

61. Tužiteljica je postavila deklaratorne tužbene zahtjeve za utvrđenje da određeni iznosi pobliže označeni u izreci ove presude čine bračnu stečevinu parničnih stranaka, te kondemnatorne tužbene zahtjeve temeljem kojih potražuje isplatu 1/2 dijela iz deklaratornog tužbenog zahtjeva. Deklaratorni tužbenih zahtjevi služe samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu (kondemnatornih zahtjeva) i ne uzimaju se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Ovakav stav zauzet je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-214/2002-2 od 11. ožujka 2003., Revx-155/2010-2 od 30. lipnja 2010. i Rev-374/2013-3 od 6. prosinca 2017., pa je imajući u vidu navedeno vrijednost predmeta spora sud utvrdio samo po zbroju kondemnatornih tužbenih zahtjeva (3.056,60 EUR + 649,89 EUR + 141,55 EUR + 938,30 EUR +34,79 EUR + 397,09 EUR + 343,42 EUR = 5.561,64 EUR), a kao vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva uzeo je iznos protutužbenog zahtjeva u iznosu 5.781,41 EUR. Kod vrijednosti predmeta spora kada postoji tužbeni i protutužbeni zahtjev odnosno kada su u istom predmetu podnesena tužba i protutužba, a pri obračunu odvjetničkog parničnog troška i nagrade za rad odvjetnika vrijednosti iz tužbe i protutužbe se zbrajaju, pa je imajući u vidu navedeno sud utvrdio da vrijednost tužbenog i protutužbenog zahtjeva čini iznos od 11.343,05 EUR (vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva čini iznos od 5.561,64 EUR, a vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva čini iznos od 5.781,41 EUR), pa imajući u vidu navedeno tuženiku se parnični trošak obračunavao na osnovi 100,00 bodova.

62. Utvrđujući iznos pojedinih i ukupnih troškova tuženika, kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, sud je istom kao nužne i potrebne priznao, a sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23: u daljnjem tekstu: Odvjetničke tarife), imajući u vidu da vrijednost predmeta spora po konačno postavljenom tužbenom i protutužbenom zahtjevu čini iznos od 11.863,50 EUR, a koje se sastoje u sastavu odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1 u vezi sa 8. t. 1. OT), zastupanja na 10 ročišta (i to od 28. lipnja 2018., 4. veljače 2020., 20. travnja 2021., 30. rujna 2021., 8. prosinca 2022., 8. studenog 2023., 9. siječnja 2025., 19. kolovoza 2025., 18. veljače 2026. i 11. lipnja 2026. prema Tbr. 9. toč. 1. OT), sastava 4 obrazložena podneska (i to od 5. siječnja 2020., 16. ožujka 2020, 31. listopada 2024. i 6. svibnja 2025. prema Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. OT), svaka radnja po 100,00 bodova, što ukupno čini 1.500,00 bodova, te pripadajući PDV u iznosu od 375,00 bodova, što sveukupno čini 1.875,00 bodova, a što preračunato u eure, imajući u vidu vrijednost odvjetničkog boda od 2,00 EUR, iznosi 3.750,00 EUR.

63. Od ovog iznosa tuženiku je priznato 63% od tih troškova, odnosno onaj iznos koji odgovara postotku koji je preostao nakon obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici, pa mu je odmjerena naknada troška u iznosu od 2.362,50 EUR.

64. Tuženiku je također priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 39,95 EUR, tako da ukupno priznati troškovi tuženiku iznose 2.402,45 EUR.

65. Iskazivanje dosuđenoga iznosa u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju EUR kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22).

66. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 27. rujna 2021., 2. veljače 2022., 6. prosinca 2022., 7. siječnja 2023. i 19. siječnja 2023. u ukupnom iznosu od 3.125,00 EUR (svaka radnja po 625,00 EUR uključujući pripadajući PDV), ovo imajući u vidu da stranci pripada po Tbr. 8. t. 1. OT u vezi sa Tbr. 7. t. 1. OT samo trošak na ime sastava maksimalno 4 obrazložena podneska.

67. Temeljem članka 151. stavka 3. ZPP na dosuđeni parnični trošak priznato je pravo i na zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja odluke, s obzirom da je takav zahtjev za naknadu ove kamate postavljen.

U Županji, 30. lipnja 2026.

Sudac

Helena Zetić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku Vesni Šnur, odvjetniku u Vinkovcima

2. Tuženik po punomoćniku Nedi Brčić, odvjetniku u Vinkovcima