Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-26/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Robertu Karakašu, odvjetniku iz OD Kovač & partneri d.o.o., iz Zagreba, Heinzelova 70, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po odvjetnicima iz OD Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, Draškovićeva 40/II, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu ,poslovni broj Pr-12969/2021-39 od 28. listopada 2025., dana 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-12969/2021-39 od 28. listopada 2025. u dijelu pod točkom I, II, IV.

II Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu ,poslovni broj Pr - 12969/2021-39 od 28. listopada 2025. u dijelu pod točkom III izreke te sudi:

Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se da je visinom Dodatne novčane isplate koja je navedena u točki 3. Obavijesti tužitelj diskriminiran u odnosu na ostale radnike obuhvaćene prijenosom čija je bruto plaća bila niža, a duljina trajanja staža ista ili kraća."

III Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 12969/2021-39 od 28. listopada 2025. u dijelu pod točkom V izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa od 250,00 EUR do iznosa od 500,00 EUR (za iznos od 250,00 EUR) u iznosu od 500,00 EUR te sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR.

IV Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog žalbenog postupka u iznosu od 62,50 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Utvrđuje se nedopuštenom i nezakonitom Obavijest od 18.02.2021. o prenošenju ugovora o radu broj 07085/18-01170907-JK sklopljenog između tužitelja JG iz [adresa] i tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, na novog poslodavca FINA gotovinski servisi d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 182.

II. Utvrđuje se nedopuštenim i nezakonitim prijenos Ugovora o radu broj 07085/18 - 01170907-JK sklopljenog između tužitelja JG iz [adresa] i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, na novog poslodavca FINA gotovinski servisi d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 182.

III. Utvrđuje se da je visinom Dodatne novčane isplate koja je navedena u točki 3. Obavijesti tužitelj diskriminiran u odnosu na ostale radnike obuhvaćene prijenosom čija je bruto plaća bila niža, a duljina trajanja staža ista ili kraća.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, vratiti tužitelja PG iz [adresa], na radno mjesto "specijalist za upravljanje gotovinom" ili na drugo odgovarajuće radno mjesto voditeljske razine i 7. ili višeg platnog razreda, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. naknaditi tužitelju AG parnični trošak u iznosu od 500,00 €, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima tuženika uz naknadu troškova parničnog postupka uključujući i trošak ovog žalbenog postupka podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju neosnovano ukazuje tuženik, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla na pravilan način ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Predmet spora je utvrđenje nezakonitosti prijenosa ugovora o radu tužitelja na drugog poslodavca.

7. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva te je ovdje sporno jesu li specijalistički poslovi na kojima je tužitelj radio kod tuženika prije prijenosa njegovog ugovora o radu na FINU GS bili eksternalizirani u FINU GS ili nisu odnosno da li poslovi koje je obavljao ovdje tužitelj nisu bili uopće preneseni na FINU GS kao novog poslodavca.

8. Tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističe da je sud povrijedio odredbu čl. 8. ZPP-a jer je selektivno pristupio interpretaciji iskaza svjedoka a što je rezultiralo nezakonitom sudskom odlukom i neobjektivnim kao i kontradiktornim pravnim zaključcima prvostupanjskog suda.

9. Naime tuženik ukazuje da je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci analizirao samo dio iskaza svjedoka EG, glavnog sindikalnog povjerenika dok iskaze ostalih pet svjedoka nije uopće cijenio niti ih je spomenuo u obrazloženju pobijane presude.

10. Tuženik nadalje ističe da je iz cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi da je ovdje tuženik postupao u skladu sa odredbama Zakonom o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 – dalje: ZR) a koji regulira prijenos ugovora o radu a što proizlazi i iz iskaza samog glavnog sindikalnog povjerenika koji je jasno naveo da je tuženik proveo savjetovanje te da mu je tuženik dostavio sve podatke koji su bili potrebni za donošenje odluke i sagledavanje utjecaja te odluke na status radnika u vezi prijenosa ugovora o radu te se isti nije protivio prijenosu ugovora o radu a sud je unatoč iskazu sindikalnog povjerenika u dijelu u kojem tvrdi da je imao sve potrebne podatke i dokumentaciju izveo drugačije zaključke čime je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a.

11. Također tuženik ukazuje da pravni stav prvostupanjskog suda da je za prijenos ugovora o radu na novog poslodavca potrebna suglasnost radnika izravno protivan ZR-u i to odredbi čl.137. ZR-a koji jasno propisuje da se u slučaju statusne promjene ili pravnog posla na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća ,gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, na novog poslodavca prenose i ugovori o radu po sili zakona pa stoga u kontekstu predmetne odredbe nema govora da bi radnik mogao izražavati protivljenje takvom prijenosu.

12. Nadalje tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističe da je sud propustio odbaciti tužbu u dijelu pod točkom III petita tužbe a čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP -a a u vezi s odredbom čl. 187. ZPP-a jer je tužitelj u tom dijelu tražio utvrđenje činjenica a ne utvrđenje postojanja ili nepostojanja kakvog prava ili pravnog odnosa odnosno istinitost ili neistinitost kakve isprave, podredno ističe da se u ovom konkretnom slučaju ne radi o nikakvoj diskriminaciji s osnove duljine staža a niti postoji bilo kakva diskriminacija u smislu odredbe čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine broj 85/2008 – dalje: ZSD) u kojem su taksativno navedeni osnovi temeljem kojih je zabranjeno stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj a duljina staža nije zakonom priznat osnov diskriminacije.

13. Odredbe čl. 137. i čl. 138. ZR-a regulira pravni institut prijenosa ugovora o radu na novog poslodavca.

14. Odredbom čl.137. ZR-a je propisano st. 1. da ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja st. 2. određuje da radnik čiji je ugovor o radu prenesen na način iz stavka 1. ovoga članka zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu, st. 3. je propisano da poslodavac na kojeg se prenose ugovori o radu na način propisan stavkom 1. ovoga članka preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu st. 4. poslodavac koji na novog poslodavca prenosi poduzeće, dio poduzeća, obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti dužan je novog poslodavca, potpuno i istinito, pisano izvijestiti o pravima radnika čiji se ugovori o radu prenose, st. 5. određuje da propust poslodavca da novog poslodavca pisano izvijesti o pravima radnika čiji se ugovori prenose ne utječe na ostvarivanje prava radnika čiji su ugovori o radu preneseni na novog poslodavca, st. 6. propisuje da je poslodavac dužan o prijenosu poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti na novog poslodavca, pravodobno, prije dana prijenosa, pisano obavijestiti radničko vijeće i sve radnike koji su prijenosom obuhvaćeni, st. 7. je propisano da u obavijesti iz stavka 6. ovoga članka moraju biti navedeni podaci o: 1) danu prenošenja ugovora o radu, 2) razlozima prenošenja ugovora o radu, 3) utjecaju prenošenja ugovora o radu na pravni, gospodarski ili socijalni položaj radnika, 4) mjerama predviđenim u vezi s radnicima čiji se ugovori prenose, st. 8. Ugovori o radu iz stavka 1. ovoga članka prenose se na novog poslodavca s danom nastupa pravnih posljedica prijenosa, u skladu s propisima koji reguliraju pravni posao na temelju kojega se vrši prijenos poduzeća, dijela poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti.

15. Prema odredbi čl. 138. st. 1. je propisano ako je poslodavac zatražio suglasnost radničkog vijeća ili sindikata za svoju odluku, njihova je dužnost u roku od 8 dana od dostave zahtjeva poslodavca, očitovati se o davanju ili uskrati te suglasnosti ako ovim Zakonom za pojedini slučaj nije drugačije određeno, st. 2 je propisano da ako u roku iz st. 1. ovog članka radničko vijeće ili sindikat ne dostavi poslodavcu svoje očitovanje o davanju ili uskrati suglasnosti smatra se da su suglasni s odlukom poslodavca.

16. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da je Zagrebačka banka d.d. prije sklapanja Ugovora o suradnji za poslove obrade gotovog novca od 23. 02. 2021. sa FINOM GS d.o.o., sama za sebe obavljala posao obrade i upravljanja gotovim novcem, na način da je imala ustrojenu organizacijsku jedinicu gotovinski servis, a unutar koje su se nalazi: Služba upravljanja gotovinskim poslovanjem (u kojoj su zaposleni uglavnom specijalisti); Centralni trezor Zagreb (osim radnog mjesta voditelja koje je bilo specijalističko, ostalo su referenti za obradu novca) i Regionalni trezori [adresa] i [adresa] (kao i centralni trezor, voditeljsko mjesto je specijalističkog karaktera, razine rukovodne uloge, a ostalo su referentska i koordinatorska radna mjesta);

-da je ovdje tužitelj PG bio zaposlen u Zagrebačkoj banci d.d. temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 07085/18-01170907-JK na radnom mjestu specijalist za upravljanje gotovinom, razine voditelj Regionalnog trezora Pula, te da je plaća tužitelja pripadala 7 platnom razredu, te da je iznosila 15.500,00 kuna bruto;

-da u čl. 2.Ugovora o radu proizlazi da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu specijalist za upravljanje gotovinom, razina voditelj Regionalnog trezora Pula iz čega bi proizlazilo da je radno mjesto na kojem je tužitelj radio radno mjesto specijalista za upravljanje gotovinom, a da je rukovodna razina koju je tužitelj obnašao bila voditeljska razina;

-da tuženik nije dostavio u sudski spis Pravilnik o sistematizaciji iz kojeg bi proizlazilo da specijalist za upravljanje gotovinom nije radno mjesto nego skupina zanimanja,

-da su Zagrebačka banka d.d. i FINA gotovinski servisi d.o.o. dana 23. 02. 2021. sklopili Ugovor o suradnji za poslove obrade gotovog novca, temeljem kojeg ugovora je određeno što ulazi u opseg "obrade gotovog novca", a među navedenim uslugama nema usluge upravljanja gotovinom; navedeni su poslovi trezorskih referenata;

-da iz opisa usluga koje su navedene u Ugovoru o suradnji za poslove obrade gotovog novca koji je sklopljen između Zagrebačke banke d.d. i FINE GS (str. 86 -93 spisa) proizlazi da će se prenijeti poslovi obrade gotovog novca;

-da specijalistički poslovi upravljanja gotovinom nisu eksternalizirani u FINU GS vidljivo je i iz shematskog prikaza izmjene organizacijske strukture tuženika 2021. godine gdje se na zadnjoj stranici vidi da Služba upravljanja gotovinskim poslovanjem ostaje u Zagrebačkoj banci d.d., ali da se izmješta u neku drugu direkciju unutar Operativnih bankarskih servisa, s time da je naknadno odlučeno da će se relocirati u Direkciju Uslužni servisi a što proizlazi i iz podataka o tadašnjem voditelju Službe upravljanja gotovinskim poslovanjem koje i dalje postoji i vodi se pod operativnim brojem 011703 (12) unutar strukture Operativnih bankarskih servisa i ima oko 10-tak zaposlenih, a i iz aktualnih internih natječaja objavljenih na internim stranicama banke, a kojima se traže dva specijalista za upravljanje, na dulje vrijeme iako je par mjeseci prije toga tužitelju poslodavac rekao da nema potrebe za takvim ili sličnim radnim mjestima i to na dulje vrijeme;

-da tužitelj na svom radnom mjestu u ZABI nije obavljao poslove obrade gotovog novca već je radio na radnom mjestu specijaliste za upravljanje gotovinom;

-da poslovi obrade gotovog novca ne uključuju poslove upravljanja gotovinom koji su se i dalje nastavili obavljati u Zagrebačkoj banci d.d., no da je unatoč tome ZABA izvršila prijenos tužiteljevog ugovora o radu na novog poslodavca FINU GS d.o.o.;

-da je intencija tuženika bila prenijeti na FINU GS d.o.o. samo segment obrade novca

-da iz Dopisa koji je od strane ZABE upućen Glavnom sindikalnom povjereniku EG u rujnu 2020. u kojem se u točki 2 opisuje model eksternalizacije obrade gotovine, proizlazi da bi predmet prijenosa bila isključivo obrada novca, a ne upravljanje gotovim novcem jer to ostaje u domeni ZABE; a da se u Dopisu izrijekom navodi "poslovni procesi koji se odnose na upravljanje gotovim novcem na razini banke" ne prenose se na novog poslodavca;

-da je tužitelj Obavijest poslodavca o prijenosu njegova ugovora o radu na novog poslodavca na FINU GS d.o.o. primio 03. 03. 2021., a da je tužiteljev ugovor o radu prenesen na FINU GS d.o.o. 29. 03. 2021.;

-da se tužitelj protivio namjeri poslodavca da se njegov ugovor o radu prenese na novog poslodavca FINU GS d.o.o., te da je tražio da ga se rasporedi na odgovarajuće poslove u okviru Zagrebačke banke d.d., a čemu tuženik nije udovoljio;

-da je Zagrebačka banka d.d. tijekom prosinca 2020. vršila razgovore sa Glavnim sindikalnim povjerenikom EG vezano za prijenos ugovora o radu zaposlenika tuženika na FINU GS d.o.o.;

-da je tuženik Glavnom sindikalnom povjereniku EG **.**.2020. (list 94-95 spisa), uputio dopis vezano za traženje suglasnosti za prenošenje ugovora o radu na novog poslodavca gdje se između ostaloga navodi da je namjera ZABE da se poslovi obrade gotovine pružatelju usluge (eksternalizacija) povjeri FINI GS d.o.o.,

-da model eksternalizacije uključuje prijenos ugovora o radu svih zaposlenika banke za lokacijama ukupno 6 trezora banke na pružatelja usluga FINA GS d.o.o. u neizmijenjenom obliku, a time i zadržavanje svih prava zaposlenika koja su stečena po osnovi trenutno sklopljenih ugovora o radu do dana prenošenja;

-da se navodi da preneseni radnici zadržavaju dotadašnje plaće ukupno jednu kalendarsku godinu računajući od dana prijenosa ugovora o radu, te da se voditelju centralnog trezora Zagreb i voditeljima ostalih regionalnih trezora pružatelj usluga FINA GS obvezao zadržati ih na voditeljskim pozicijama u razdoblju jedne kalendarske godine računajući od dana prijenosa ugovora i pod uvjetom da ne nastupe okolnosti koje nije bilo moguće predvidjeti;

-da je nadređena u FINI GS tužitelju nakon što je njegovo ugovor o radu prenesen na FINU GS, HG odmah nakon što je tužitelj počeo raditi u FINI GS rekla da oni imaju svoje voditelje i da tužitelj neće moći obavljati svoj dotadašnji posao, što proizlazi i iz iskaza tužitelja kao i iskaza saslušane svjedokinje HG koja je u svom iskazu potvrdila da je ovdje tužitelj u ZABI bio dio upravljačkog sustava a ne dio obrade gotovog novca, te je tužitelj tražio da u FINI obavlja tu vrstu poslova ali da je FINA GS imala voditelja a specijalističke poslove koje je imala FINA GS su u tom trenutku obavljala dva radnika, da je tužitelj mogao obavljati poslove zamjenika te s obzirom da je otišao na bolovanje s njim nije odrađen cijeli proces edukacije da bi mogao biti dio upravljačkog sustava,

-da tužitelju FINA GS nije poštovala stečena prava, pa mu je isplaćivala manju plaću nego što je imao u ZABI i u razdoblju od godinu dana od dana prijenosa njegovog ugovora o radu na FINU GS zbog čega je tužitelj vodio sudski postupak protiv FINE GS radi isplate razlike plaće, a u kojem postupku je sklopljena sudska nagodba odnosno tužitelju su isplaćena njegova stečena prava u smislu razlike plaće;

-da nisu svi zaposlenici koji su radili u Regionalnim trezorima i u Centralnom trezoru bili preneseni na FINU GS već da su neposredno prije prenošenja dotadašnja voditeljica centralnog trezora TG i zaposlenica trezora u [adresa] FG sklopile sa Zagrebačkom bankom d.d. nove ugovore o radu čime su praktički izbjegle da budu prebačene u FINU GS pa je tako TG iz [adresa] sklopila ugovor o radu za obavljanje poslova specijalistice za upravljanje gotovinom dana 21.01.2021., a FG za obavljanje poslova trezorske referentice prodajne mreže, razine bankarica za trezorsko poslovanje, a iz čega proizlazi da poslodavac ,ovdje tuženik nije na jednaki način postupao prema svim zaposlenicima Regionalnih trezora i Centralnog trezora, već je ipak neke izuzeo od prijenosa na novog poslodavca FINU GS d.o.o.;

-da je svjedok EG, Glavni sindikalni povjerenik kod tuženika na ročištu održanom 13. 05. 2025., iskazao, između ostalog, da se ne može sjetiti je li dobio podatke o radnicima, njihovim imenima i prezimenima, radnom mjestu svakog radnika čiji se ugovori o radu prenose na FINU GS d.o.o., da se ne može sjetiti kada se on uopće uključio u proces razgovora vezano za prijenose ugovora o radu na novog poslodavca, da se ne sjeća kada je donesena odluka o eksternalizaciji, da se ne sjeća koliko je sastanaka održano s poslodavcem, da se sjeća samo prvog sastanka s poslodavcem kada je radnicima dana informacija da se ide u eksternalizaciju ali nije bilo govora što će biti s voditeljima regionalnih trezora; da su preneseni na FINU GS d.o.o. poslovi obrade gotovine; da voditeljica Centralnog trezora Zagreb nije bila prenesena time da nije siguran te mu nije poznato zbog čega ona nije prešla u FINU GS da u ZABI i nakon prijenosa u pogledu obavljanja poslova upravljanja gotovinom, postoji Služba upravljanja gotovinskim poslovanjem; da je tužitelj izrazio želju ostati raditi u ZABI odnosno da ne pređe u FINU GS, da svjedok nije imao saznanja da voditelji regionalnih trezora nakon prelaska u FINU GS neće obavljati poslove voditelja te mu nije bilo rečeno u procesu pregovora da FINA GS ne treba voditelje regionalnih centara jer imaju svoje,

-da je novi poslodavac FINA GS d.o.o. otkazao dana 08. 11. 2022. ugovor o radu AG, ovdje tužitelju, redovitim otkazom zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora o radu a u kojoj odluci se navodi da tužiteljevo radno mjesto ne postoji u organizacijskoj strukturi,

-da tuženik novog poslodavca nije potpuno i istinito obavijestio o tužiteljevim stečenim pravima odnosno nije potpuno i istinito obavijestio FINU GS o plaći koju je tužitelj primao u ZABI prije prijenosa i čija je osnovica bila viša za 1.100,00 kuna od one koju je imao kod FINE GS d.o.o.,

-da u svom iskazu tužitelj u bitnome ističe da nije bio suglasan da se njegov Ugovor o radu prenese na novog poslodavca FINU GS te se tome protivio i sindikalnom povjereniku EG je iskazivao želju da se nađe način da ostane u ZABI jer nije želio ići u FINU GS te je iz tih razloga napisao dopis SG kojim je prezentirao svoj dosadašnji rad u ZABI te pitao postoji li potreba za njegovim profilom radnika a s obzirom da je želio ostati u ZABI a na što je dobio odgovor da postoji aktualni natječaj za dva specijalista za upravljanje gotovinom na koji se također javio kako bi ostao u ZABI a na koji natječaj nije odabran, te mu je rečeno da prati druge natječaje time da mu je SG rekla da je mala mogućnost zapošljavanja u ZABI iako je ZABA nakon par mjeseci raspisala nove natječaje za zapošljavanje dva specijalista, da prije donošenja odluke Zabe o eksternalizaciji nije osobno sudjelovao.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka i to da se ovdje tužitelj protivio prijenosu njegovog ugovora o radu na novog poslodavca pravilno zaključio pozivajući se na praksu suda EU u predmetu C-105/84 da je temeljno pravo radnika iz radnog odnosa da izabere osobu poslodavca za kojeg će raditi pa se stoga ima pravo protiviti prijenosu njegovog ugovora o radu na novog poslodavca a što potvrđuje recentna sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev- 2851/2019 od 4. svibnja 2023. u kojoj je izražen jasan stav da su sudovi RH sukladno odredbi čl. 141.c Ustava Republike Hrvatske obvezni primjenjivati pravo Europske unije i pravna shvaćanja utemeljena na pravu EU te da su sudovi RH vezani praksom Europskog suda pa su odluke suda EU obvezujućeg karaktera za sve nacionalne sudove.

18. Upravo je u presudi Vrhovnog suda RH jasno navedeno da u smislu odredbe čl. 133. st. 1. ZR-a radnik koji ne želi da mu ugovor o radu bude prenesen na novog poslodavca, a njegov poslodavac je i nadalje nakon prijenosa nastavio sa poslovanjem, ima pravo se protiviti takvom prijenosu a što je upravo slučaj u ovom konkretnom predmetu.

19. Suprotno žalbenim navodima tuženika iz dokaznog postupka jasno proizlazi da je poslodavac tužitelja, ovdje tuženik, nastavio sa poslovanjem te da su predmetom prijenosa bili samo određeni poslovi a koji nisu uključivali posao kojeg je obavljao tužitelj kod tuženika kao što iz dokaznog postupka proizlazi da ovdje tužitelju nakon što se protivio prijenosu ugovora o radu na novog poslodavaca FINU GS nisu ispoštovana njegova prava iz Ugovora o radu pa je stoga evidentno da su prijenosom bila ugrožena njegova prava i pravna pozicija koju je imao ugovorom o radu kod tuženika pa se stoga njegovo protivljenje temelji i na opravdanim razlozima.

20. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilan je pravni zaključak prvostupanjskog suda da u slučaju kada se radnik protivi da radi za preuzimatelja onda do prijenosa ugovora o radu ne dolazi pa stoga pozivanje ovdje tuženika na odredbu čl. 137. ZR-a kojom je propisano da se ugovor o radu prenosi po sili zakona (ex lege) nije odlučno u ovom predmetu a s obzirom da se ovdje tužitelj protivio prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca a što je jasno utvrđeno u ovom postupku.

21. Naime ovdje valja naglasiti da kada se radnik protivi prenošenju ugovora o radu na novog poslodavca tada on više ne uživa zaštitu iz čl. 137. ZR-a kao ni zaštitu iz čl. 3. st. 1. Direktive 77/187 i Direktive 2001/03 EZ o usklađivanju zakona država članica koja se odnose na zaštitu prava zaposlenika u slučaju prijenosa poduzeća ili dijelova poduzeća a što znači da će se radni odnos tužitelja procjenjivati primjenom relevantnih odredbi ZR-a odnosno ako tuženik kao poslodavac više neće imati potrebu za radom tužitelja tada može pokrenuti postupak otkazivanja ugovora o radu stoga žalbeni navodi tuženika proizlaze iz pogrešnog tumačenja relevantnih odredbi ZR-a kao i ostalih pravnih izvora primjenjivih u ovom konkretnom slučaju.

22. Dakle ovdje je bilo odlučno utvrditi je li prijenos ugovora o radu nezakonit u smislu naprijed navedenih razloga a to su da je do prijenosa ugovora o radu došlo protivno volji samog radnika ovdje tužitelja koji je jasno pokazao da se tome protivi te da ne želi raditi za preuzimatelja stoga ovdje tužitelj u ovom postupku ima pravo osporavati akte poslodavca vezane uz prijenos njegovog ugovora o radu a na što ukazuje recentna sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr- 228/2008) stoga su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu također neosnovani.

23. Prema tome ovdje je relevantna odredba čl. 133. st. 1. ZR -a jer u ovom konkretnom slučaju se ovdje tužitelj protivio prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca a što je temeljio na opravdanim razlozima jer je njegova pravna pozicija bila ugrožena a što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka a njegov poslodavac je i nadalje nastavio poslovati pa je stoga tim prijenosom ugovora o radu tužitelja poslodavac protuzakonito postupao.

24. Naime pravilno sud ukazuje da je prijenosom ugovora o radu tužitelja na FINU GS je bio ugrožen njegov pravni, gospodarski i socijalni položaj jer u Obavijesti u kojoj su navedeni razlozi prijenosa ugovora o radu se navodi da se danom prijenosa prenose "u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz ugovora o radu koji ste sklopili s društvom Zagrebačka banka d.d., zatim se navodi da FINA GS jamči" zadržavanje na istim ili sličnim poslovima koje ste obavljali u Zagrebačkoj banci d.d. a ovisno o organizacijskim i poslovnim potrebama sve u razdoblju od jedne kalendarske, računajući od dana prijenosa ugovora o radu i pod uvjetom da ne nastupe okolnosti koje nije moguće predvidjeti a zahtijevati će drugačiju poslovnu i organizacijsku potrebu.

25. Međutim u ovom konkretnom slučaju tužitelju koji se protivio prijenosu ugovora o radu već od prvog radnog dana u FINI GS nisu ispoštovana naprijed navedena prava iz radnog odnosa a koja su bila zajamčena a što je protivno odredbi čl. 137. ZR -a na koju se poziva ovdje tuženik jer smisao te odredbe je da upravo radnici čiji se ugovor prenosi na novog poslodavca ne osjete u svom radnopravnom statusu prijenos a što nije slučaj u ovom konkretnom predmetu, stoga su žalbeni navodi tuženika u cijelosti neosnovani.

26. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud utvrdio da su nezakoniti i nedopušteni akti tuženika vezano uz prijenos tužiteljevog ugovora o radu a to su Obavijest o prenošenju ugovora o radu od 18. veljače 2021. kao i prijenos Ugovora o radu broj 07085/18-01170907-JK sklopljenog između tužitelja i ovdje tuženika te je stoga posljedično pravilno sud naložio tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto koje je obavljao kod svog poslodavca prije prijenosa odnosno na odgovarajuće radno mjesto voditeljske razine 7. ili višeg platnog razreda.

27. U ostalim žalbenim navodima tuženik vlastitu ocjenu dokaza suprotstavlja sudskoj ocjeni dokaza a da pri tome ne navodi opravdane razloge zbog čega sudska ocjena dokaza ne bi imala uporište u provedenom dokaznom postupku.

28. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode protivnika a prema odredbi čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke.

29. Točno je da u obrazloženju prvostupanjske presude se sud nije osvrnuo na iskaze svih svjedoka saslušanih u ovom postupku međutim to nije utjecalo na pravilnost i zakonitost sudske odluke jer je sud pravilno cijenio one dokaze koji su provedeni u ovom postupku i koji su odlučni za rješenje ovog spora.

30. Kao što je već naprijed navedeno odlučno je utvrditi za pravilno rješenje ovog spora je li prijenos ugovora o radu donesen protivno suglasnosti ovdje tužitelja kao radnika a što je jasno utvrđeno u ovom postupku stoga pobijana odluka ima jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama.

31. Međutim žalbeni navodi tuženika u pogledu odluke suda u dijelu pod točkom III izreke a kojom je utvrđeno da je visinom Dodatne novčane isplate koja je navedena u točci 3. Obavijesti tužitelj diskriminiran u odnosu na ostale radnike obuhvaćene prijenosom po osnovi duljine staža, su osnovani.

32. Naime u slučaju diskriminacije radnika je u primjeni Zakon o suzbijanju diskriminacije koji čl. 1. ZSD-a taksativno navodi osnove temeljem koje je zabranjeno stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj a duljina staža koji je ostvaren kod poslodavca nije zakonom priznat osnov diskriminacije iz predmetnog članka a na što osnovano ukazuje tuženik u žalbenim navodima stoga je u tom dijelu valjalo preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

33. S obzirom da je djelomično preinačena pobijana odluka valjalo je odlučiti o troškovima parničnog postupka prema konačnom uspjehu stranaka u ovom sporu primjenom odredbe čl. 154. st. 2 ZPP-a.

34. Prema tome kako je ovdje tužitelj u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva uspio u postotku od 75% dok je tuženik uspio u postotku od 25% pa kada se oduzme postotak ovdje tužitelja koji je u većoj mjeri uspio u ovom u ovom sporu s postotkom tuženika koji je uspio u manjoj mjeri tada dobijemo postotak uspjeha tužitelja u opsegu od 50% stoga je valjalo preinačiti odluku o troškovima parničnog postupka a kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

35. S obzirom da je tuženik djelomično uspio u ovom žalbenom postupku istom je priznat trošak žalbe prema njegovom uspjehu u žalbenom postupku (25%) što odgovara iznosu od 50,00 EUR što s PDV-om iznosi ukupno 62,50 EUR.

36. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević