Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-339/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Marku Lešnjakoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Mlinar pekarska industrija d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 228 c, OIB: 62296711978, zastupanog po punomoćnici RR, te uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Allianz Hrvatska d.o.o., zastupanog po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku u Vinkovcima, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i umješača protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-56/2024-25 od 12. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i umješača i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-56/2024-25 od 12. siječnja 2026. u točki I. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i umješača i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-56/2024-25 od 12. siječnja 2026. u točki II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 252,00 eura sa zateznim kamatama.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-56/2024- 25 od 12. siječnja 2026. u dijelu točke II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 168,00 eura sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 168,00 eura sa zateznim kamatama od 12. siječnja 2026.

IV. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-56/2024-25 od 12. siječnja 2026. u točkama III. i V. izreke.

V. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i umješača i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-56/2024-25 od 12. siječnja 2026. u točki IV. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknade troška postupka u iznosu od 400,00 eura sa zateznim kamatama.

VI. Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-56/2024- 25 od 12. siječnja 2026. u točki IV. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka preko iznosa od 400,00 eura sa zateznim kamatama te u točki VI. izreke i sudi:

Tužiteljica i umješač snose svoje troškove zastupanja po odvjetniku.

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku Mlinar pekarska industrija d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 228c, OIB: 62296711978, isplati tužiteljici IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.000,00 EUR-a (dvijetisućeeura) sa zateznim kamatama tekućim od 7. lipnja 2021. do isplate, po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Mlinar pekarska industrija d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 228c, OIB: 62296711978, isplati tužiteljici IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 420,00 EUR-a (četristodvedeseteura) sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu preko dosuđenog dijela u iznosu od 2.000,00 EUR-a do iznosa od 18.194,46 EUR-a sa zateznim kamatama, kao i u dijelu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 2.000,00 EUR-a tekućim od 2. lipnja 2021. pa do 6. lipnja 2021., te u dijelu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 420,00 EUR-a tekućim od 7. lipnja 2021. do 11. siječnja 2026.

IV/ Nalaže se tuženiku Mlinar pekarska industrija d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 228c, OIB: 62296711978, isplati tužiteljici IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak postupka u iznosu od 660,00 EUR -a (šestošezdeseteura) sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

V/ U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka odbijen je kao neosnovan.

VI/. Odbijen je kao neosnovan zahtjev umješača na strani tuženika Allianz Hrvatska d.d. za naknadom troška postupka."

2. Protiv ove presude u dijelu kojim nisu uspjeli u sporu žalbu su izjavili i tužiteljica i tuženik i umješač zbog svih žalbenih razloga, a umješač traži i naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalbe tuženika i umješača su djelomično osnovane, a žalba tužiteljice je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 8/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.), i to niti one koje se ističu u žalbama niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Isto tako, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 186.b ZPP-a s obzirom da je tužiteljica nakon provedenog medicinskog vještačenja određeno postavila tužbeni zahtjev o kojemu je sud prvog stupnja odlučivao prvostupanjskom presudom. Zbog toga je pravno nevažno jesu li u vrijeme podnošenja tužbe bile ispunjene pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe sukladno čl. 186.b ZPP-a jer to ne može biti od utjecaja na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude.

Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 2. i 8. ZPP-a kao niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a.

Sud prvog stupnja je odlučio o zahtjevu tužiteljice, a kada je odlučivao o visini naknade štete trebao je samo odmjeriti ukupan iznos naknade štete za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, vodeći računa o kvalifikatornim okolnostima relevantnim za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, u konkretnom slučaju o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, s obzirom da nije utvrđeno da je kod tužiteljice zaostalo trajno smanjenje aktivnosti kao posljedica ozljeđivanja.

5. Potpuno je i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

Prvostupanjski sud je pravilno odbio dokazni prijedlog za vještačenjem po vještaku zaštite na radu jer su sve pravno relevantne činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene i temeljem provedenog dokaznog postupka. Zbog toga su pravno neodlučni žalbeni navodi umješača to tome je li umješač pravovremeno predložio provođenje dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu.

6. No, sud prvog stupnja dijelom je pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Tužiteljica je u tužbi navela da je bila zaposlena kod tuženika kao radnica temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 16. travnja 2021., na radnom mjestu – pekar, a temeljem kojeg je kod tuženika kao poslodavca bila zaposlena u vremenu od 16. travnja 2021. do zaključno 31. srpnja 2021. Za vrijeme obavljanja radnih zadaća kod tuženika kao poslodavca, tužiteljica je doživjela nezgodu na način, da je za vrijeme, dok se kretala predmetnim poslovnim prostorom, uslijed neočekivane zapreke na putu pala te pri padu ozlijedila desnu nogu, a koja je već ranije bila povrijeđena te je uslijed te ranije povrede operirala patelu desnog koljena. Predmetna nezgoda se dogodila dana 2. lipnja 2021. između 10,00 i 11,00 sati, a bojeći se za radno mjesto, budući je imala zaključen Ugovor o radu na određeno, tužiteljica je trpjela bolove, a ostala je do kraja radnog dana u 13,00 sati, da bi nakon toga otišla kući i čekala vrijeme da može otići preuzeti svoje dijete iz vrtića te da i njezin brat završi, kako bi preuzeo brigu o djeci, dok je ona u bolnici, pa je tek oko 17,00 sati otišla u bolnicu, a liječnički pregled je trajao do iza 20,30 sati. Zbog rečenog događaja i ozljede, ista je zatražila liječničku pomoć kod KBC Osijek – Objedinjeni hitni bolnički prijem dana 2. lipnja 2021. te nastavila liječenje kod KBC Osijek – Klinike za ortopediju i traumatologiju dana 07. lipnja 2021., 17. lipnja 2021.te 23. lipnja 2021. Nadalje, navodi da je tužiteljica je samohrana majka dvije male kćerke, sa kojima živi u podstanarstvu. Iz medicinske dokumentacije je razvidno kako je tužiteljica već ranije pretrpjela ozljede noge, a u vrijeme štetnog događaja imala je na koštanim strukturama ugrađene i fiksatore, što je naročito u pogledu primarnog straha do dolaska na hitni prijem i pregleda noge, bilo od ogromnog značaja na strah, koji je tužiteljica trpjela, koji je svakako postojao i nakon liječničkog pregleda te utvrđenja da na starom mjestu ozljede i sanacije nema oštećenja. Nadalje, tužiteljica je navela da je zbog strah za vlastitu egzistenciju, unatoč tome, što je i nadalje trpjela bolove, zbog kojih su joj bili indicirani i analgetici, na vlastiti zahtjev prekinula bolovanje, te krajem lipnja 2021. nastavila raditi, a tuženik joj je ponudio samo još jedan Ugovor o radu na određeno, koji je završavao sa 31. srpnja 2021., a kada je isti protekao, tuženik tužiteljicu više nije zapošljavao. U smislu nematerijalne štete, tužiteljica je fizičke bolove, strah, a imala je i potrebu za tuđom pomoći i njegom, a koju joj je pružao njezin brat, sa kojim inače ne živi u zajedničkom kućanstvu.

Tijekom postupka, nakon Nalaza i mišljenja vještaka, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev podneskom od 2. studenog 2025., te je na ročištu održanom 13. studenog 2025. navela da u konkretnom slučaju nije riječ o preinaci tužbenog zahtjeva jer je isti uređen nakon Nalaza i mišljenja vještaka i s istim usklađen. Vrijednost predmeta spora označena u tužbi predstavlja samo vrijednost predmeta spora, ali sam tužbeni zahtjev u tužbi nije bio određen.

8. Budući da iz Allianz Hrvatska d.d. police o osiguranju od odgovornosti broj 1500 - 174845686 proizlazi da je tuženik sklopio s Allianz Hrvatska d.d. policu osiguranja a koja se odnosi na odgovornost prema djelatnicima, te da je Allianz Hrvatska d.d. dao izjavu o stupanju u parnicu, sud prvog stupnja je sukladno čl. 206. ZPP-a prihvatio sudjelovanje Allianz Hrvatska d.d. kao umješača na strani tuženika.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 16. travnja 2021. do 31. srpnja 2021., na radnom mjestu – pekar, nije ni sporno da je tužiteljica dana 2. lipnja 2021. doživjela nezgodu na radu te da je pri padu ozlijedila desnu nogu te da je unatoč ozlijedi ostala do kraja radnog dana na poslu.

10. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, te je li tužiteljica odgovorna za nastanak štetnog događaja i štete, odnosno je li doprinijela nastanku štete.

11. Iz Nalaza Kliničkog bolničkog centra Osijek, Objedinjeni hitni bolnički prijem od 2. lipnja 2021., 7. lipnja 2021., 17. lipnja 2021. i 23. lipnja 2021. proizlazi da je tužiteljica imala kontuziju koljena koju je zadobila na radnom mjestu kada je pala i pri padu ozlijedila desnu nogu, ranije operirala paletu desnog koljena. Tužiteljici je noga bila imobilizirana zbog bolova koje je osjećala.

Iz potvrde o osposobljenosti za rad na siguran način i iz Zapisnika o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način proizlazi da je tužiteljica bila osposobljena za rad na siguran način za radno mjesto pekar.

Iz Uvjerenja o osposobljenosti za provedbu preventivnih mjera zaštite od požara, gašenje požara i spašavanje ljudi i imovine ugroženih požarom proizlazi da je tužiteljica osposobljena za provedbu mjera za zaštitu od požara.

Iz Uputa za rad na siguran način na radom mjestu pekar proizlaze upute na koji način i kako postupati u pojedinim situacijama, stvarima i alatima prilikom obavljanja radnih zadataka radnog mjesta pekar.

Iz fotografije s lista spisa 35-36 vidljivo je da su dvije plastične gajbe stavljene jedna na drugu, te da je na njih stavljeno četiri lima za pečenje.

Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužiteljica, koja je zaposlena kod tuženika, temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, pretrpjela ozljedu na radu 2. lipnja 2021. na način da je pala i udarila koljenom od limove za pecivo koji su prethodno b ili srušeni na pod.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka prim.dr.sc. Ivana Lovrića, spec. opće kirurgije i traumatologije, proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju trpjela bolove, jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 14 dana, te lakog intenziteta 30 dana. Zbog pretrpljenih ozljeda tužiteljica je tijekom liječenja imala bolove različitog intenziteta, imala je i nelagode tijekom liječenja: klinička i dijagnostička obrada, kontrolni pregledi. Tužiteljica je trpjela i primarni strah jakog intenziteta koji je bio kratkotrajan, sekundarni strah lakog intenziteta koji je trajao 14 dana. Tužiteljica je nakon nezgode osjećala trenutni primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku ozljeđivanja. Sekundarni oblik straha lakog intenziteta uvjetovan je zabrinutošću o mogućim posljedicama nakon ozljeđivanja. S obzirom na karakter i lokalizaciju ozljede kao i konačni ishod liječenja, tužiteljici je bila potrebna tuđa njega i pomoć od nemedicinske osobe 14 dana po 3 sata dnevno tijekom nošenja imobilizacije i neposredno nakon skidanja iste, u obavljanju svih životnih aktivnosti (osobna higijena, odijevanje, pripremanje hrane, odlasci na kontrole i sl.). Ranija operacija nije utjecala na štetni događaj.

13. Kako tuženik u odgovoru na tužbu izričito navodi da je nesporno da je tužiteljica predmetnu ozljedu zadobila dok je na gajbu slagala limove za pecivo koji su se prevrnuli i pali na pod te se tužiteljica spotaknula i pala, a tako štetni događaj opisuje i tužiteljica, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je šteta nastala na način kako tužiteljica opisuje. Tijekom postupka je utvrđeno da su i drugi zaposlenici stavljali pehove na gajbu, da se gajba s plehovima prevrnula i pala u trenutku kada je tužiteljica nosila plehove, da je tužiteljica zapela za plehove i gajbu koji su pali te da tužiteljica nije vidjela da će gajba s plehovima pasti.

14. Prema odredbi članka 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23. - dalje: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18. - dalje: ZZR/14), propisano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

15. Kako nije utvrđeno da bi tužiteljica neoprezno i nepravilno postupala prilikom stavljanja plehova, a plehove na gajbu stavljali su i drugi zaposlenici tuženika i gajba s plehovima je pala prije nego je na nju tužiteljica stavila svoje plehove , pravilno je zaključeno da tužiteljica koja je obavljala uobičajene i svakodnevne radne zadatke po uputi poslodavca, nije napravila ništa što bi se moglo pripisati njezinoj odgovornosti. Tužiteljica je imala na sebi propisanu odjeću i obuću, bila je osposobljena za poslove koje je obavljala, te je obavljala poslove po uputi poslodavca.

Dakle, tuženik nije dokazao elemente za oslobođenje ili umanjenje njegove odgovornosti sukladno čl. 25. st. 2. ZZR-a, odnosno nije dokazao da je šteta nastala namjernom ili krajnjom nepažnjom tužiteljice ili treće osobe, pa su neosnovani žalbeni navodi umješača koji osporava ocjenu da tužiteljica nije doprinijela ili skrivila nastanak štete. Svjedoci koje umješač spominje u žalbi nisu bili prisutni trenutku ozljeđivanja pa njihovi iskazi nisu odlučni za ocjenu doprinosa ili krivnje za nastanak štete. O tome je saznanja imala tužiteljica koja je svojim iskazom dokazala da su se plehovi porušili bez da ih je ona dirala.

16. Sukladno odredbi članka 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. - dalje: ZOO), a prema intenzitetu i trajanju fizičkih bolova i straha, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužiteljici zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada iznos od 2.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe odnosno od 7. lipnja 2024. pa do isplate , dok je preostali dio odbio kao neosnovan jer je tužiteljica previsoko postavila zahtjev za naknadu neimovinske štete.

17. Nadalje, tužiteljici pripada pravo na naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

Iz Nalaza i mišljenja vještaka prim.dr.sc. Ivana Lovrića, dr. med., proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 14 dana po tri sata dnevno, odnosno ukupno 42 sati. No, sud prvog stupnja djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici po osnovi tuđe pomoći i njege dosudio ukupan iznos od 420,00 eura. Naime, cijena sata tuđe pomoći i njege u visini od 10,00 eura je previsoko određena. Ovaj sud smatra da je primjereni iznos naknade za tuđu pomoć i njegu sukladno prevladavajućoj sudskoj praksi 6,00 eura po satu pa je za razliku od 252,00 do 420,00 eura tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

18. Naknada štete zbog tuđe pomoći i njege dospjela je danom donošenja prvostupanjske presude jer je određena prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude pa su pravilno dosuđene i zatezne kamate na iznos naknade za tuđu pomoć i njegu.

19. S obzirom na omjer uspjeha u sporu prema konačnom ishodu spora, primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a odlučeno je da tužiteljica i umješač trošak zastupanja po odvjetniku snose sami jer su u sporu uspjeli djelomično u približno jednakim dijelovima, a tužiteljici je priznat samo trošak medicinskog vještačenja, i to u cijelosti, jer visina tog troška neovisna je o omjeru uspjeha u sporu.

20. Slijedom navedenoga, prvostupanjska je presuda djelomično preinačena, a djelomično potvrđena primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 373. ZPP-a.

21. Kako je određeno da tužiteljica i umješač snose svoj trošak zastupanja po odvjetniku, odbijen je zahtjev umješača za naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu, 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević